REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Poslovni broj: 1 Ps-1/2026-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja LH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Emilu Košetu, odvjetniku u Umagu-Umago, 8. ožujka 6, protiv tuženika [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika DH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Deanu Velenderiću, odvjetniku u Pazinu, 25. rujna 4, radi utvrđenja, 15. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužba povučena.
II Odbija se zahtjev umješača DH za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 5. veljače 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je kriterij određen u točki II.3. Natječaja za prodaju nekretnine u vlasništvu Grada [adresa], KLASA: 940-01/23-01/146, URBROJ: 2163-01-01/01-23-2 od 19. listopada 2023., protivan Odluci o načinu, uvjetima i postupku raspolaganja imovinom Grada [adresa], poništenja Zaključka o prodaji nekretnine u vlasništvu Grada Pazina od 30. studenoga 2023. te utvrđenja da je tužitelj najpovoljniji ponuditelj za kupnju predmetnog stana. Tvrdi da je tuženik predmetnim Natječajem oglasio prodaju etažiranog stana u potkrovlju zgrade na adresi [adresa] u [adresa], koji čini suvlasnički udio od 6847/48477 dijela kč. br. [katastarska čestica], odnosno kč. br. [katastarska čestica] nove izmjere, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-9, ukupne tlocrtne površine 78,45 m², sa spremištem u prizemlju površine 23,07 m², po početnoj cijeni od 42.700,00 EUR. U točki II.3. Natječaja određeno je da je kriterij za izbor najpovoljnije ponude najviša ponuđena cijena, ali je istodobno utvrđeno prvenstveno pravo kupnje u korist najmoprimca, a potom korisnika stana, uz uvjet da je kao korisnik poimence naveden u sklopljenom ugovoru o najmu. Propisano je i da najmoprimac ostvaruje prvenstveno pravo kupnje ispred korisnika stana te da je nositelj prvenstvenog prava dužan sudjelovati u Natječaju, ispunjavati njegove uvjete i prihvatiti najvišu ponuđenu cijenu. Smatra da je tako određeno prvenstveno pravo kupnje protivno članku 6. Odluke o načinu, uvjetima i postupku raspolaganja imovinom Grada [adresa] jer, prema njegovu tumačenju, navedena odredba prvenstveno pravo kupnje ne priznaje najmoprimcu kao takvom ni osobi koja je poimence navedena u ugovoru o najmu. Navodi da su tom odredbom kao osobe koje mogu ostvariti prvenstveno pravo kupnje određeni vlasnik nekretnine, korisnik zgrade koji dokaže da je zgradu držao najmanje deset godina te suvlasnik nekretnine, kada gradonačelnik utvrdi da je takvo raspolaganje opravdano. Tvrdi da u spisu provedenog natječaja ne postoji posebna odluka gradonačelnice ni Gradskog vijeća kojom bi bilo utvrđeno i obrazloženo zbog čega se prvenstveno pravo kupnje priznaje najmoprimcu ili korisniku navedenom u ugovoru o najmu. Nadalje navodi da je na Natječaju ponudio kupoprodajnu cijenu od 60.050,00 EUR, dok je PH ponudio 42.700,00 EUR. Unatoč tomu što je tužitelj dao višu početnu ponudu, tuženik je PH utvrdio najpovoljnijim ponuditeljem jer je imao položaj najmoprimca te je, koristeći prvenstveno pravo kupnje, prihvatio najvišu ponuđenu cijenu od 60.050,00 EUR. Tužitelj ističe da je ugovor o najmu s PH sklopljen 4. svibnja 2023., neposredno pr ije objave Natječaja, na određeno vrijeme do završetka natječajnog postupka, a najdulje šest mjeseci, uz mjesečnu najamninu od približno 63,00 EUR. Smatra da je time PH unaprijed osiguran položaj najmoprimca koji mu je omogućio ostvariti prvenstveno pravo kupnje unatoč višoj ponudi tužitelja. Tvrdi i da Natječajem nije bio određen termin za razgledavanje stana, iako je bilo navedeno da se nekretnina prodaje po načelu „viđeno
– kupljeno“. U Natječaju je također bilo navedeno da nekretnina nije slobodna od osoba i stvari te da prodavatelj nije dužan kupcu osigurati predaju u posjed. Tužitelj navodi da je više od deset godina korisnik predmetne stambene zgrade te suvlasnik nekretnine jer u istoj zgradi ima stan, zbog čega smatra da upravo on ispunjava pretpostavke za ostvarivanje prvenstvenog prava kupnje iz članka 6. Odluke. Nakon provedenog natječaja tužitelj je tuženiku podnio primjedbe na postupak javnog nadmetanja, ukazujući na protivnost kriterija prvenstvenog prava kupnje Odluci tuženika. Tuženik je njegove primjedbe odbio odgovorom od 27. studenoga 2023., a potom je 30. studenoga 2023. donio Zaključak o prodaji nekretnine kojim je PH utvrđen najpovoljnijim ponuditeljem i kupcem predmetnog stana. Slijedom navedenoga, tužitelj zahtijeva utvrđenje da je kriterij prvenstvenog prava kupnje iz točke II.3. Natječaja protivan Odluci o načinu, uvjetima i postupku raspolaganja imovinom Grada [adresa], poništenje Zaključka o prodaji nekretnine od 30. studenoga 2023. te utvrđenje da je tužitelj najpovoljniji ponuditelj za kupnju predmetnog stana.
2. U odgovoru na tužbu od 12. ožujka 2024. tuženik je u cijelosti osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev te predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan .
3. Podneskom od **.**.2026. DH prijavila je stupanje u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika, navodeći da za to ima pravni interes jer je vlasnica stana koji je kupljen na natječaju čija se zakonitost osporava u ovom postupku te u njemu stanuje. Istaknula je da bi odluka donesena u ovom postupku mogla neposredno utjecati na njezin pravni položaj jer tužitelj osporava natječaj na temelju kojeg je Grad Pazin s njezinim sada pok. suprugom PH sklopio kupoprodajni ugovor, dok je nakon njegove smrti s njom sklopljen Sporazum o priznavanju prava vlasništva. Navela je i da je tužitelj protiv Grada Pazina i nje pokrenuo drugi postupak pred ovim sudom pod brojem Ps-1/2025, koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi, a u kojem traži utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora i Sporazuma o priznavanju prava vlasništva te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. U tom je postupku rješenjem od 6. srpnja 2026. određen prekid do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
4. Podneskom od 13. srpnja 2026. tužitelj je obavijestio da povlači tužbu.
5. Na pripremnom ročištu održanom 14. srpnja 2026. tuženik je pristao na povlačenje tužbe i izjavio da ne potražuje naknadu parničnog troška. Umješač se također suglasio s povlačenjem tužbe te je zatražio naknadu troška sastava podneska od 13. srpnja 2026. i pristupa na pripremno ročište. Na istom je ročištu raspravnim rješenjem dopušteno stupanje DH u parnicu kao umješača na strani tuženika.
6. Prema odredbi članka 206. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Umješač može stupiti u parnicu tijekom cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, a izjavu o stupanju u parnicu može dati na ročištu ili pisanim podneskom.
6.1. Ovaj sud je ocijenio da DH ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici. DH vlasnica je predmetnog stana, a njezinu stjecanju prethodili su javni natječaj i Zaključak o prodaji nekretnine kojim je njezin sada pokojni suprug PH utvrđen najpovoljnijim ponuditeljem, kupoprodajni ugovor sklopljen između PH i [adresa] te, nakon njegove smrti, Sporazum o priznavanju prava vlasništva sklopljen između [adresa] i DH. Tužitelj u ovom postupku zahtijeva poništenje Zaključka kojim je PH utvrđen najpovoljnijim ponuditeljem te utvrđenje da je tužitelj najpovoljniji ponuditelj za kupnju istog stana. Stoga bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva, iako se ovom parnicom neposredno ne odlučuje o pravu vlasništva DH, moglo utjecati na pravnu osnovu njezina stjecanja i njezin pravni položaj. Osim toga, tužitelj je protiv [adresa] i DH pokrenuo postupak pod brojem Ps-1/2025, u kojem traži utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora sklopljenog između [adresa] i PH, ništetnosti Sporazuma o priznavanju prava vlasništva sklopljenog s DH te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Taj je postupak prekinut do pravomoćnog završetka ove parnice. Navedene okolnosti potvrđuju postojanje pravnog interesa DH da tuženik uspije u ovom postupku. Stoga je sud, na temelju članka 206. ZPP, raspravnim rješenjem dopustio njezino miješanje na strani tuženika
7. Odredbom članka 193. stavka 1. ZPP propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok prema stavku 2. istoga članka tužbu može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.
8. Budući da se tuženik podnošenjem odgovora na tužbu od 12. ožujka 2024. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe bio je potreban njegov pristanak. Tužitelj je podneskom od 13. srpnja 2026. povukao tužbu, a tuženik je na pripremnom ročištu održanom 14. srpnja 2026. izričito pristao na povlačenje. Stoga su ispunjene pretpostavke iz članka 193. stavka 2. ZPP te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. U odnosu na zahtjev umješača za naknadu parničnog troška valja navesti sljedeće.
9.1. Umješač je na pripremnom ročištu zatražio naknadu troška sastava podneska od 13. srpnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV, te troška zastupanja na pripremnom ročištu u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV, odnosno ukupno 750,00 EUR.
9.2. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Međutim, u ovom slučaju parnica nije završena odlukom kojom je tužitelj izgubio spor, nego povlačenjem tužbe, zbog čega se na odluku o troškovima primjenjuje posebna odredba članka 158. stavka 1. ZPP.
9.3. Prema članku 158. stavku 1. ZPP, tužitelj koji povuče tužbu dužan je naknaditi troškove postupka tuženiku. Budući da navedena odredba pravo na naknadu troškova u slučaju povlačenja tužbe priznaje tuženiku, ali ne i umješaču na njegovoj strani, tužitelj nije dužan naknaditi troškove DH kao umješaču. Stoga je zahtjev umješača za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Pazinu, 15. srpnja 2026.
Sudac:
Luka Zenić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku
3. Umješaču po pun.
