Zakon.hr

Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

52210 Rovinj-Rovigno, Obala Pina Budicina 4

Posl.br. P-1/2024-53

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu toga suda Robertu Uggeriju, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pajić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, broj: P-DO-22/2023, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 28. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, u odsutnosti uredno pozvanog zakonskog zastupnika tuženice, dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekao nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica], u naravi pašnjak ukupne površine 3623 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Tužitelj se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], u naravi pašnjak ukupne površine 3623 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli- Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj – Rovigno u svoje ime i u svoju korist, a što je tuženica dužna trpjeti.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.318,69 eura, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj svojom tužbom tvrdi: da je knjižni vlasnik k. č. [katastarska čestica], u naravi oranica, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; da je nedavno saznao, da njegovi pravni prednici nisu nikad upisani kao knjižni vlasnici nekretnine k. č. [katastarska čestica], u naravi pašnjak (površine oko 3623 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; da je saznao da je ta nekretnina u knjižnom vlasništvu tuženice; da navedene nekretnine zapravo, oduvijek čine jedinstvenu gospodarsku posjedovnu cjelinu; u naravi, da čestice zajedno predstavljaju pašnjak s maslinama, ograđen starim suhozidom; da se nekretninama pristupa putem i kroz jednog jedinog ulaza; da je, osnovom članka 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jedini miran, zakonit, istinit, pošten i kvalificirani posjednik jedne jedinstvene posjedovne cjeline, omeđene sa svih strana suhozidom; da je prije njega kvalificirani posjednik predmetne nekretnine bio njegov pok. otac ĆA (koji je preminuo 1999. godine), a prije njega njegov djed SAŠ. " S" pok. SA. Dakle, da su on i njegovi pravni prednici predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica], (pašnjak površine oko 3623 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kontinuirano i neometano mirno posjedovali najmanje sto godina; da mu nije itko ikada, a niti njegovim pravnim prednicima, osporavao posjed, korištenje i vlasništvo te nekretnine; da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine osnovom članka 159. stavak 3. ZV-a; kojim je određeno, da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe istu dosjelošću u vlasništvo, protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja; s time da se vrijeme potrebno za dosjedovanje, proteklo prije stupanja na snagu toga zakona posjedniku uračunava (članak 388. ZV-a); da je njegov mirni posjed, kao i njegovih pravnih prednika, bio pošten i savjestan, tako i u smislu ranijih građanskopravnih propisa, koji su institut dosjelosti utvrđivali prije stupanja na snagu ZV-a, tj. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine). Da je slijedom toga dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO-a. Također, on ukazuje i na članak 1468. OGZ-a, te i na Načelno mišljenje Proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. godine, kojim je do stupanja na snagu ZOVO-a, bio potrebit rok, od dvadeset godina, za dosjedanje nekretnine. Da je osnovom čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, uputio dopis tuženici, kojim je dopisom pokušao riješiti spor na miran način, no bez uspjeha; da je dana 12. svibnja 2023. zaprimio odgovor tuženice, kojim navodi: da nije moguće rješenje spora u izvansudskom postupku, iz razloga što u ovoj pravnoj stvari nije moguće utvrditi postojanje svih zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva određenih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. Odgovorom na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjev u cijelosti i tvrdi: da iz tužbe i dokaza priloženih tužbi ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini; da je na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska i to od 1999. godine; što da je vidljivo iz povijesnog vlasničkog lista broj 3128 k. o. [katastarska općina] (broj Z-954/99.). Da je u posjedovnom listu broj 1842 k. o. [katastarska općina], Republika Hrvatska upisana kao posjednik, u površini od 3623 m2; da tužitelj u tužbi navodi, da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je naknadno saznao, da njegov pravni prednik, a niti on sam, nije knjižni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], površine 3623 m2 k. o. [katastarska općina]; već da je vlasnica Republika Hrvatska; da je kvalificirani posjednik utužene nekretnine bio njegov otac, a prije njega njegov djed, minimalno stotinu godina; da im nitko nije osporavao posjed; da tužitelj niti jednim dokumentom odnosno ispravom, ne potkrepljuje svoje navode iz tužbe, odnosno svoje sporno pravo, niti dostavlja dokaz o svom pravnom sljedništvu; da iz tužbe ne proizlazi temeljem koje pravne osnove i kada je tužitelj stekao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (koja je u zemljišnim knjigama upisane bez površine, dok je, u posjedovnom listu upisana površina od 2714 m2), a za koju nekretninu tvrdi da ista zajedno sa utuženom nekretninom čini jedinstvenu cjelinu; da je tužitelj nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stekao temeljem dopunskog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rovinju posl.br. O-157/59-7 od 2. travnja 2003., kojim je u toč. I. utvrđena naknadno pronađena imovina iza pok. Ća SAŠ pok. SA zvan " S", i to nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (5. tijelo) i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]; dok da je toč. II. izreke rješenja nasljednikom temeljem pravomoćnog rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Rovinju posl.br. O-157/59-4 od 17. studenog 1959., te ovosudnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-14/00-6 od 31. siječnja 2000., proglašen upravo ovdje tužitelj. Dakle, da je donošenjem prethodno navedenih rješenja o nasljeđivanju tužitelj sigurno postao nepoštenim posjednikom utužene nekretnine, za koju tvrdi da zajedno sa utuženom nekretninom čini jednu cjelinu, te da je razvidno zbog čega nije niti dostavio navedene isprave; da tužitelj navodi da je "nedavno" saznao da nije knjižni vlasnik utužene nekretnine, a da je putem pravnih prednika u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] minimalno stotinu godina; da je notorno i razvidno logično, da nikome ne može "promaknuti" da koristi 3623 m2 više zemljišta nego što je naslijedio i to još u odnosu na zemljište oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2714 m2; da ovdje nije riječ o "uobičajenoj" tužbi na dosjelost gdje tužitelj drži da posjeduje susjedno zemljište od svojega u nekoj maloj površini, te da kao laik za geodetsku struku nije znao niti morao niti mogao znati, da je riječ o drugoj parceli; da je ovdje riječ, da tužitelj utužuje nekretninu koja je po površini veća, u odnosu na nekretninu koju je naslijedio; da su tužitelj i pravni prednici tužitelja znali odnosno imali su razloga posumnjati, da im ne pripada pravo na posjed, a da tužitelj u historijatu tužbe nije naznačio na koji način su on i njegovi pravni prednici ušli u posjed utužene nekretnine; da su tvrdnje tužitelja tek paušalne; da je razvidno da ukoliko je takav posjed postojao, da je on bio vršen potajno (lat. "Clam", članak 18. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle, da posjed nije istinit, te stoga niti pošten), jer da Republika Hrvatska kao pravna osoba, s obzirom na svojstva te osobe kao takve, očito nije mogla vršiti mjerodavni nadzor; stoga, da predmetni posjed, koliko god dugo da je eventualno vršen od strane tužitelja i njegovih prednika nije istinit, definitivno niti pošten, a poglavito niti zakonit; da je upitno uopće postojanje takvoga posjeda, kao i njegovo trajanje, a ako je i bilo takvog posjeda, da je on bio vršen tajno i nepošteno; da, s obzirom da je riječ o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, ranije u Društvenom vlasništvu s pravom korištenja Općine Rovinj: da s obzirom na to da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, da se u tom slučaju trebaju primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452-1477), prema kojima tužitelj treba dokazati, da je preko svojih pravnih prednika, bio u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina, do 6. travnja 1941. (vrijeme dosjelosti); što da je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ-a; da smatra da nije protekao rok od 40 godina ovdje upitnog poštenog posjedovanja (čl.159. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima); da je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91), koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., brisao odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu; da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/03, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. faktično vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a; da je odredbom čl. 388. st. 4. istog Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana; da su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenog 1999. ukinute odredbe članka 388. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu; da je u obrazloženju svoje odluke Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome naveo da su posjednici stvari na nekretninama u društvenom vlasništvu znali da te nekretnine nisu sposobne za dosjedanje; da su to znale i osobe koje su imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim nekretninama, pa da nisu imale nikakvu opasnost gubitka tih nekretnina zbog dosjedanja, te da zbog toga nisu morali koristiti odgovarajuća sredstva radi zaštite svojih prava, a da bi se stoga moglo dogoditi, da netko zbog toga izgubi neko svoje imovinsko pravo; da je također obrazložio da odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ima i retroaktivno djelovanje te da se i zbog toga ne može primijeniti; da se odluka Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev 35298/04) od 11. lipnja 2009. odnosi samo na slučajeve u kojima je utvrđenje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu dosjelošću ostvareno i utuženo u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, a što da ovdje nije slučaj; konačno, da tužitelj i njegovi pravni prednici definitivno nisu pošteni posjednici (ukoliko je uopće i bilo posjeda). Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog, uz naknadu troška parničnog postupka, sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate.

3. U dokaznom postupku izveden je dokaz čitanjem: tužbe i svih priloga uz tužbu; zemljišnoknjižnih izvadaka, izvoda iz katastarskog plana, prijepisa posjedovnih listova; odgovora na tužbu tuženice, sa prilozima; sadržaja svih podnesaka stranaka sa prilozima; povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka; podneska Katastra Rovinj i povijest promjena katastarske čestice k. o. [katastarska općina]. Osim toga, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: ZA, TA i IA, koji su saslušani na licu mjesta tijekom održanog uviđaja dana 17. ožujka 2025., uz nazočnost stranaka i vještakinje geodetske struke Milke Kosanović. Istoga je dana sudska vještakinja identificirala predmetne terene i nekretninu predmetom ovog spora. U nastavku dokaznog postupka izveden je dokaz čitanjem: pismenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje Milke Kosanović (sa fotoprilozima); očitovanja iste vještakinje od dana 24. studenog 2025.; rješenja o nasljeđivanju iza pok. SAŠ, pok. SA, O-157/59 od dana 11. travnja 2003., i rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆA, O-14/2000., od dana 2. travnja 2003.; dopune nalaza iste sudske vještakinje, sa priloženim podacima arhivske građe katastra i kopije snimke parcela iz zraka; te pismenog očitovanja iste vještakinje od 28. svibnja 2026. Izveden je dokaz saslušanjem sudske vještakinje. Sud je izvršio uvid u predmete ovoga suda: iza pok. SAŠ, pok. SA, zv." S", iz [adresa], posl. broj O- 157/59, i iza pok. ĆA, pok. GA, iz [adresa], posl. broj. O-14/2000. Na kraju dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Među strankama nije sporno da je tuženica zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine sada predmetom ovog postupka; sporno je i valja utvrditi je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i po kojoj osnovi.

5. Na osnovu navoda iz iskaza saslušanog svjedoka ZA (rođ. 1955.), ovaj je sud utvrdio: da tužitelja poznaje oduvijek, jer su se zajedno družili još kao djeca; da je često dolazio u [adresa]; da su dolazili na predmetnom terenu, igrati se; da je otac tužitelja obrađivao tu zemlju i na tom terenu čuvao krave i vola; da su krave pasle na tom terenu; da se otac tužitelja zvao ĆA (zv. Z) i da je on obrađivao tu zemlju; da je na tom terenu bilo žita i nešto loza; da su se redovi loza nalazili odmah do ulaza (pogledom u desno, gledano iz pravca pristupnog puta), dakle, odmah u desno, od glavnog ulaza; da je prvi put bio na tom terenu kada je imao 15 godina (dakle, godine 1970.); da je taj teren sa svih strana omeđen suhozidom; da teren ima samo jedan ulaz sa "portunom"; da se "portun" uvijek zatvarao; da "portun" pamti od kada je bio prvi put na tom imanju; da nije nikada čuo, da bi itko zabranio "Đildu" korištenje tog terena; niti, da je netko branio tužitelju obrađivanje tog terena; da je tužitelj htio parcelirati ovu zemlju, ali da to nije mogao učiniti; i da je zato podnio tužbu, pred ovim sudom.

6. Na osnovu navoda iz iskaza saslušanog svjedoka TA (rođ. 1957. u [adresa]), ovaj je sud utvrdio: da je zajedno sa ocem T dolazio na predmetnom terenu još kao dijete, jer je njegov otac bio dobar prijatelj " I" (Z) Cuccurina; da je njegov otac uvijek pomagao ocu tužitelja; i da su zajedno obrađivali tu zemlju; da je upoznao tužitelja kada je imao 5 godina (dakle, od godine 1962.), i da su pohađali školu zajedno; da su njihovi roditelji bili dobri prijatelji i da su se slijedom i oni sprijateljili; da i dan danas pomaže tužitelju i da radi poljoprivredne poslove na njegovim terenima; na ovom terenu, da nije nikad vidio druge osobe osim članove obitelji tužitelja; da je većim dijelom taj teren bio u naravi, pašnjak; a da u desno od objekta (gdje se sastavlja zapisnik, tijekom uviđaja), da je bila oranica, sa raznim kulturama; da je "Gildo" na tom terenu držao krave i vola; da je " I" imao sav potrebit alat za obrađivati zemlju; da se taj teren redovito kosio; da je objekt (gdje je sastavljen zapisnik), izgrađen unazad 15 ili 20 godina, kada " I" nije više bio živ. Da je " I" preminuo prije 20 ili više godina; da za pristupiti toj zemlji se mora proći kroz "portun", jer je predmetna nekretnina, sa svih strana omeđena; da je ranije " I" držao alat za raditi kampanju kod sebe u [adresa], a kasnije na ovom imanju; da je " I" čuvao alat u drvenim barakama; da je na imanju imao više drvenih baraka, jednu do druge; da na toj zemlji nije nikada postojao zid po sredini imanja; da se cijela površina tog terena, nalazi unutar postojećih suhozidova; da je tijekom uviđaja saznao, da se ovdje u naravi radi o jednom terenu, a da u biti taj teren ima dvije čestice, različitih oznaka; da je osobno uvjeren, da je to jedna "kampanja" (jedno poljoprivredno imanje).

7. Na osnovu navoda iz iskaza saslušanog svjedoka IA (rođ. 1948.), ovaj je sud utvrdio: da je poznavao oca tužitelja; da je tužitelja upoznao 1971.; da su dobri prijatelji; da je na predmetnom terenu prvi put došao sa tužiteljem 1975. i tada upoznao njegovog oca " I", koji je preminuo 1999.; da su predmetnu zemlju obrađivali zajedno tužitelj i njegov otac " I"; s desne strane od objekta (gdje se sastavlja zapisnik), da su bile "brajde" (loze), tj. oranica i par redova loza; da su tamo čuvali blago i vola; da je " I" posjedovao traktor i alat; uglavnom, da su oni održavali cijelu parcelu i kosili travu; da često dolazi u [adresa] kod tužitelja i to barem dva puta tjedno, redovito godinama; da tužitelj ima i druge terene na drugim lokacijama u [adresa]; da na onim drugim terenima posjeduje loze, masline; da na predmetnom terenu tužitelj ima garažu, u kojoj drži traktor Ferguson i alat za obrađivati zemlju, jedan "boks" u kojem čuva lovačkog psa i kokošinjac sa kokošima; da nije nikada čuo da bi itko osporavao tužitelju ili I posjed tog terena; otkad pamti, da taj teren izgleda kao i ranije, sa svih strana omeđen starim suhozidom; i da se do te zemlje može pristupiti samo iz pravca "portuna", koji se redovito zatvara.

8. Na osnovu navoda iz iskaza tužitelja (rođ. 1950. u [adresa]) ovaj je sud utvrdio: da od kada pamti, koristi predmetno imanje kao cjelinu, tj. u cijelosti; da su tamo obrađivali "brajde" (loze), i vršili košnju; da je tamo odlazio sa ocem; da je njegov otac bio poljoprivrednik; da su obrađivali i druge terene na području [adresa], oko 13 hektara zemlje na više lokacija; da je njegov otac ĆA rođen je **.**.1921. i da su ga svi zvali " I"; da se sjeća i djeda Ć (koji je imao dva imena Ć i GA), ali da su ga svi zvali " G"; da se on se rodio u [adresa] u kući sa uličnim brojem Borgo 13, da je tamo rođen i njegov otac; da je njegov djed preminuo 1959. i da je bio poljoprivrednik; da je svu imovinu naslijedio od oca " I", a da je " I", naslijedio nekretnine od svog oca, pok. " D"; da je predmetno imanje prije njega, posjedovao njegov otac " I", te prije " I" njegov otac " G" . Da je na tom terenu odlazio od kada je imao 6 godina; da je njegov djed " G" preminuo kad je imao oko 70 godina; da je njegov otac " I" preminuo 1999.; da su oni zajedno posjedovali životinje, vola, magarce i alat za raditi i obrađivati zemlju; da je po smrti oca " I", sam nastavio posjedovati sve naslijeđene nekretnine; nakon posla u poduzeću, da se bavio poljoprivredom; u međuvremenu da je kupio traktor i drugi potrebiti alat; da je bio prodao vola i magarce; da je na to imanje pristupao uvijek iz pravca "portuna"; odmah pri ulasku kroz glavni "portun" (pogledom u desno), da su bile loze, a lijevi dio terena (sporni dio terena) da su kosili za hraniti životinje (i za sijeno). Da su to imanje ("kampanju") obrađivali zajedno " I" i " G" te zajedno on i " I"; dakako i on osobno sa njegovim prijateljima (među kojima i svjedoci, koji su iskazivali tijekom uviđaja); da mu ikad itko nije rekao, da ne smije proći onim "portalom" za pristupiti imanju, niti zabranio korištenje te zemlje; da su svi mještani [adresa], njegovog djeda zvali nadimkom " S"; da je i djed rođen u [adresa] (kao i njegov otac, te i on osobno), ali da ne pamti kućni broj i godinu njegova rođenja; da je otkrio da sporna čestica ne glasi na njegovo ime u zemljišnim knjigama, kada je unazad 3 ili 4 godine htio riješiti imovinu sa djecom; i tada odlučio se obratiti svom punomoćniku.

8.1. Na pitanja državnog odvjetnika tužitelj je u nastavku iskaza objasnio i doslovce rekao: "…Kad me državni odvjetnik pita kako sam obrađivao spornu česticu navodim da smo je stalno kosili. Kad me se pita zašto nisam baš obrađivao taj dio zemlje navodim da tamo na toj parceli ima puno "grota" (kamenja), a moja parcela se lako obrađuje jer ima duboku zemlju. Na spornom dijelu terena sam vršio redovito košnju. Ja nisam nikada gledao papire u svezi tlocrtnih površina moje zemlje, ja sam bio uvjeren da sam nasljeđivanjem naslijedio sve što je prije mene posjedovao moj otac, a prije njega moj djed. Nisam nikada uspoređivao podatke katastra za pojedine čestice. Ja sam bio uvjeren da to imanje je zapravo jedna jedina čestica...".

8.1.1. On je u nastavku iskaza doslovce nadodao i rekao: "…Ja sam čuo to što je rekao državni odvjetnik, ja znam da sam to imanje koristio oduvijek i da sam bio uvjeren da se radi o jednoj čestici. Nisu osnovane primjedbe na moj iskaz. Ja sam danas pred sudom iskazivao istinu. Ja sam nastavio obrađivati i posjedovati tu zemlju kao i moj otac prije mene. Kad me se pita navodim da se predmetna "kampanja" nalazi na udaljenosti od oko 1.000 metara od "Balskog kaštela", tako da je doista blizu starogradske jezgre [adresa], ta "kampanja" je najbliža [adresa]. Ostali tereni u mom posjedu su udaljeni više od predmetne, u odnosu na starogradsku jezgru Bale…", te i rekao: "… loze su bile posađene na parceli koja već glasi na moje ime, a taj drugi dio parcele je uvijek bio livada. Tamo se vršila ispaša za životinje, vola i tovara i tome slično. Tamo smo uvijek vezali vola i tovara dok smo radili brajde, tj. loze. Te loze su bile tamo još dok sam ja bio dijete i odlazio sam tamo sa ocem.".

8.2. Tužitelj je nadopunio svoj raniji iskaz tijekom ročišta održanog dana 28.5.2026., i na kraju postupka je doslovce rekao: "Moj teren smo uvijek redovito koristili za sadnju, tamo su bile i loze koje su uklonjene, sadili smo razne kulture biljaka, krumpire, mrkvu, "pomidore" i slično, ovisno o godišnjem dobu. To imanje smo mi posjedovali u cijelosti, jer je bilo omeđeno u cijelosti, s vidljivim suhozidima. Unutar tog imanja mi smo koristili sada sporni dio terena za ispašu životinja, kosili smo travu za sjeno kojim smo hranili životinje. Taj sporni dio terena nije oranica, već livada s puno kamenja. Na njemu se ne može orati, jer je to jednostavno nemoguće. Zato smo taj teren koristili za ispašu životinja i kosili smo sjeno za hraniti životinje.".

9. Tijekom uviđaja je sudska vještakinja Milka Kosanović, pred strankama identificirala predmetnu nekretninu i navela: da je k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] evidentirana kao pašnjak, površine 3623 m2, u naravi da je veći dio pašnjak, a u rubnim dijelovima zapušteno; da su na parceli zatečeni bespravno izgrađeni objekti, garaža i zidani kokošinjac, što je sve izgrađeno nakon 2011., kao i sav ostali sadržaj koji je zatečen: "boks" za psa, nadstrešnica u izgradnji, prikolica, prijenosna cisterna, kamin i vozila koja nisu u funkciji (što je sve fotografirala, radi izrade pismenog nalaza).

9.1. Iz priloženog pismenog nalaza i mišljenja (i priloženih fotopriloga), sudske vještakinje proizlazi: da se uviđaju pristupilo putem preko k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], do predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da su po cijeloj predmetnoj k. č. [katastarska čestica] zatečeni razni sadržaji: novo sazidani objekt- spremište sa garažom, sazidani kokošinjac, betonirano postolje sa žičanom ogradom za potrebe držanja psa, kamin, drvena kućica za psa, i dr.; da ničega, od navedenog nije bilo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], godine 2016.; provjerom arhivske građe, da je spremište sa garažom: izgrađeno između 2016. i 2018. a kokošinjac izgrađen: između 2018. i 2021., sve bespravno; da je sve navedeno, fotografirala i prikazala u svom nalazu. Da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana kao pašnjak i to od osnutka katastarskog operata i da do danas nije bilo promjena.

9.2. Stranke u postupku su prihvatile nalaz i mišljenje sudske vještakinje; a ona se na primjedbe tužitelja očitovala podneskom 24. 11. 25. u kojem je navela: da je zadatak vještaka, osim jasno definiranog, ukazati sudu i strankama u postupku sve na što naiđe prilikom izrade nalaza, te opisala predmetnu nekretninu, kao i sav zatečeni sadržaj, te i opisala zatečene objekte, s obzirom da zadovoljavaju uvjete, za njihovo uklanjanje; da je to podatak koji možda, može poslužiti u ovom postupku.

9.3. Tijekom glavne rasprave je sudska vještakinja Milka Kosanović, je pred sudom navela: da ostaje u potpunosti, kod svog pismenog nalaza i mišljenja.

9.4. Ona je predmetu priložila dopunu nalaza i mišljenja dana 25.05. 26. u svezi podataka iz arhivske građe za predmetnu nekretninu; zapravo, ona je istom dopunom predmetu priložila (za predmetne nekretnine): kopiju snimke iz zraka snimljene godine 1968. Iz navedene dopune nalaza i priložene snimke iz zraka zorno proizlazi: da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu međusobno odijeljene; da su zajedno okružene suhozidom, kao jedna cjelina; da se koriste i održavaju (jer da nisu zarasle), na istovjetan način bez razlike u obrađivanju, zbog čega da se može zaključiti: da zajedno čine jednu jedinstvenu posjedovnu cjelinu.

9.5. Ista se po zaprimljenom podnesku tuženice očitovala podneskom (od 21. svibnja 2026.), i dodatno pojasnila sadržaj priloga (kopije snimke iz zraka od 1968., uz dopunski nalaz), te navela: da snimak iz 1968. je snimljen iz drugog kuta, u drugo doba dana, u odnosu na snimak iste generacije koji je priložen nalazu (i taj snimak priložila predmetu); da je na snimku iz godine 1968. vidljivo kako k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 4232/2 k. o. [katastarska općina], nisu međusobno odijeljene; da su zajedno okružene suhozidom kao cjelina; da se koriste i održavaju (jer nisu zarasle) na istovjetan način, bez razlike u obrađivanju, zbog čega zaključuje, da čine jednu jedinstvenu posjedovnu cjelinu. Da predmetna k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], je evidentirana po kulturi kao pašnjak i kroz prošlost da se koristila na taj isti način, što znači: da se nije obrađivala oranjem; a da izraz "obrađivala" je koristila (u nalazu) u smislu eksploatacije zemljišta s time da je osnovni navod "korištenje i održavanje". Prema tome, da je tuženica u pravu kada navodi, da na dostavljenom snimku nisu vidljive brazde odnosno tragovi oranja; međutim (ona je dodatno pojasnila), da: se jasno vidi na snimku 1968., da se obje čestice koriste i održavaju kao pašnjak, jer nema niti jedne naznake (bilo kakvog drugog raslinja) zapuštanja zemljišta, naročito u usporedbi sa okolnim pašnjacima, koji imaju tendenciju zarastanja, jer su zapušteni. Sudska vještakinja zaključno drži: da se predmetna parcela koristila i održavala kao pašnjak; dakle, da je bila u posjedu posjednika, na opisani način.

10. Iz podneska Katastra Rovinj i povijest promjena katastarske čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi: da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od osnutka katastarskog operata od cca 1952., je evidentirana nazivom "Forlanete" i da dolazi upisana kao pašnjak površine 3623 m2, u posjedovnom listu 376 k. o. [katastarska općina], na ime posjednika DA od pok. F (E), sa naznakom "optirao"; da je iskazom promjena prema Rješenju br. Z- 649/1967. provedena nacionalizacija; te da je posjedovni list 376 "prestao", a k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je prešla u posjedovni list 185, posjednika O.N.I pod Upravom, Općine Rovinj- Društveno vlasništvo; da je zatim uslijedila promjena (br. 2112/1999.) dana 15. ožujka 2000., prema kojoj parcela, prelazi u posjedovni list 1842, posjednice Republike Hrvatske i to nepromijenjena načina uporabe i površine.

10.1. Ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje Milke Kosanović (kao i dopune nalaza i iskaz), jer je logičan, stručan, uvjerljiv i sastavljen na osnovu Zakona, te podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka (kojima ovaj sud vjeruje) i podudaran sa prihvaćenim navodima iz iskaza tužitelja, kao i sa preostalim materijalnim dokazima izvedenih tijekom postupka.

11. Dakle tužitelj tvrdi: da se on putem svojih pravnih prednika nalazi u nesmetanom, mirnom, neprekinutom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu predmetne nekretnine od kraja 19. stoljeća; stoga da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti; da je dokazao rodoslovlje prednika i njihov mirni i pošten posjed predmetne nekretnine koja se nalazi u sklopu njegovog imanja; dakle, jer su svi članovi njegove obitelji, kao i njegovi pravni prednici, rođeni u [adresa] (možebitno u kući u kojoj je on odrastao sa članovim svoje obitelji) i mirno uživali i posjedovali obje nekretnine tog imanja, tako i predmetnu česticu; stoga da njegov posjed čestice (računajući i posjed njegovih pravnih prednika) traje više od 100 godina; jer su svi članovi njegove obitelji i njegovi pravni prednici oduvijek posjedovali istu nekretninu i isto imanje, odnosno istu posjedovnu poljoprivrednu cjelinu, kao i on osobno; da su njegovi pravni prednici dugi niz desetljeća mirno uživali i posjedovali predmetnu česticu u cijelosti i to u sklopu tog njihovog imanja, jer bili zemljoradnici; da su isključivo on i njegovi pravni prednici posjedovali taj teren; koji teren u naravi predstavlja jednu posjedovnu cjelinu zajedno sa terenom u njihovom vlasništvu, do obližnjeg puta; da im nitko nije branio mirno posjedovanje i uživanje te čestice; i da zato drži: da je i predmetna nekretnina njegova; da čestica predmetom spora je zapravo sastavni dio jedne poljoprivredne gospodarske cjeline, omeđene sa svih strana starim suhozidom, sa jednim ulazom ("portal"), a sve gledano dakle, iz pravca obližnjeg puta; da je to imanje oduvijek izgledalo kao i na dan uviđaja, jer su i njegovi pravni prednici te nekretnine obrađivali i neprekidno posjedovali na jednak način, kao i on osobno.

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke Milke Kosanović iznijetog tijekom uviđaja proizlazi: da je ista tijekom uviđaja (kada su na licu mjesta saslušani svjedoci) identificirala predmetnu nekretninu pokazanu po svjedocima i po tužitelju; da se istoj nekretnini pristupa iz pravca bijelog puta, kroz "portun"; da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana kao oranica površine 3623 m[2] ; i da je u naravi pašnjak od godine cca 1952.; na koju se pristupa otvorom u identificiranom suhozidu zv. "portal"; da su parcele prepoznatljive prema načinu korištenja; sve jer su iste susjedne i obje se obrađuju i održavaju na opisani način (što je sud utvrdio tijekom uviđaja, neposrednim opažanjem).

11.2. Iz pismenog nalaza i mišljenja iste vještakinje proizlazi: da se predmetna nekretnina nalazi u blizini izgrađenog dijela Općine Bale; da je ta nekretnina u naravi pašnjak koja se obrađuje zajedno sa susjednom česticom k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], od koje nije vidljivo odjeljenja i kroz koju se nastavlja put i prolaz (kroz k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), gledano iz pravca "portuna" i pristupnog puta, za pristupiti spornoj parceli; da sporna nekretnina, čini jednu jedinstvenu posjedovnu cjelinu zajedno sa k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; da je pristup do istih moguć ali na samo jedan mogući i postojeći način: kroz "portal" (otvor u identificiranom suhozidu zv. "portal"); jer da za iste čestice postoji samo jedan, jedini pristup (dakle, za obje nekretnine) i to gledano sve iz smjera asfaltirane ceste, jer su okružene starim suhozidom; i to kroz otvor u suhozidu "portal" (a sve kako je i razvidno prikazano u nalazu vještakinje).

11.3. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještakinje mjerničke struke proizlazi: da je predmetna čestica tuženice identificirana tijekom uviđaja; da je u posjedu tužitelja; i da nije međusobno vidljivo odijeljena od parcele, u vlasništvu tužitelja; da iste čine jedinstvenu gospodarsku posjedovnu cjelinu; jer predmetna nije vidljivo odijeljena od druge susjedne nekretnine, te jer su omeđene sa svih strana starim suhozidom; da je moguć samo jedan pristup za te nekretnine (kao što je prije gore navedeno, iz smjera ceste i makadamskog puta, kroz otvor u suhozidu kojega svi mještani nazivaju "portal"); da se ta pobliže navedena nekretnina sa predmetnom koriste kao jedna i jedinstvena posjedovna cjelina (u što se i sud uvjerio neporedanim opažanjem tijekom uviđaja, a o čemu su iskazivali i saslušani svjedoci, na licu mjesta). Valja nadodati da sa ortofoto snimaka sa uklopom katastarskog plana, te snimka iz 1968. zorno proizlazi: da se predmetna sporna čestica zajedno sa susjednom česticom (obje k. o. [katastarska općina]) obrađuju kao jedna jedinstvena posjedovna cjelina; da je posjed zatečen na licu mjesta neizmijenjen u odnosu na godinu 1968.; da se iz snimke može jasno raspoznati vrsta kulture istih nekretnina; u foto prilogu (uz nalaz) je prikazan pristupni put i jedini ulaz "portal" za predmetno imanje; sve i razvidno prikazano na priloženim fotografijama, pogledom iz pravca puta prema parceli u vlasništvu tužitelja; što dodatno ukazuje: da je navedena (sporna) nekretnina zajedno sa predmetnom nekretninom u mirnom posjedu tužitelja i da se obrađuju kao jedna, jedinstvena posjedovna cjelina; da je posjed tužitelja ograđen starim suhozidom i time jasno definiran; da se nekretnine obrađuju opisanim kulturama; i da iste dugi niz godina obrađuje i mirno uživa tužitelj. Na osnovu priloženih foto priloga, ovaj je sud utvrdio: da iste fotografije i snimci iz zraka, zorno prikazuju čestice u posjedu tužitelja; među kojima se nalazi i sporna nekretnina; a iz kojih razvidno proizlazi: da nisu međusobno odijeljene i da se obrađuju kao jedna, jedinstvena posjedovna cjelina; uz prikazani jedini mogući i postojeći pristupni put (kroz "portun" gledano iz pravca ceste), kroz koji prolazi tužitelj sa strojevima i vozilima za pristupiti svojem imanju. Dakle, sud zaključno drži: da fotografije vjerno prikazuju put, stari suhozid, "portal", predmetne parcele i imanje tužitelja, a samim time i posjedovnu cjelinu tužitelja.

11.3.1. Ovaj sud cijeneći sve izvedene i prihvaćene dokaze drži: da snimak iz zraka od godine 1968., zorno prikazuje da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da nisu međusobno odijeljene; da su zajedno okružene suhozidom kao jedna cjelina; da se koriste i održavaju (jer nisu zarasle) na isti način, bez razlike u obrađivanju; zbog čega sud zaključuje: da čine jednu jedinstvenu posjedovnu cjelinu, sa pristupnim putem. Da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana kao pašnjak i to od osnutka katastarskog operata i da do danas nije bilo promjena kultura. Dakle, da predmetna k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], je evidentirana po kulturi kao pašnjak i kroz prošlost, i da se koristila na taj isti način kao i sada, što znači: da se nije obrađivala oranjem, već održavala za skupljanje sjena, za ispašu, za poljoprivredne stočarske namjene, uglavnom da se ista redovito održavala (kao i susjedna parcela). Dakle, da se jasno vidi na snimku 1968.: da se obje čestice koriste i održavaju kao pašnjak, jer nema niti jedne naznake zapuštanja zemljišta, naročito u usporedbi sa okolnim pašnjacima koji imaju tendenciju zarastanja (jer da su očito zapušteni). Ovaj sud zaključno drži: da se predmetna parcela koristila i održavala kao pašnjak (jedina moguća kultura na kojoj se nalaze mnogobrojne stijene) a to svakako i prije osnutka katastarskog operata. Dakle, da je parcela bila u mirnom posjedu pravnih prednika tužitelja (i tužitelja osobno), i da su je oni održavali upravo na opisani način, kao pašnjak.

11.4. Iz povijesti promjena na katastarskoj čestici čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi, dakle: da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od osnutka katastarskog operata od cca 1952., je evidentirana nazivom "Forlanette" i da dolazi upisana kao pašnjak površine 3623 m2, u posjedovnom listu 376 k. o. [katastarska općina], na ime posjednika DA od pok. F (E), sa naznakom "optirao"; da je iskazom promjena prema Rješenju br. Z- 649/1967. provedena nacionalizacija; te da je posjedovni list 376 "prestao", a k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je prešla u posjedovni list 185, posjednika O.N.I pod Upravom, Općine Rovinj- Društveno vlasništvo; da je zatim uslijedila promjena (br. 2112/1999.) dana 15. ožujka 2000., prema kojoj parcela, prelazi u posjedovni list 1842, posjednice Republike Hrvatske i to nepromijenjenog načina uporabe i površine.

12. Iz priloženih predmeta ovoga suda posl.br..O-14/2000, i posl.br O-157/1959, proizlazi: da je otac tužitelja bio pok. ĆA, pok. GA, iz [adresa], i da je rođen dana **.**.1921. u [adresa], da je za života bio zemljoradnik, da je preminuo u [adresa], dana 18. prosinca 1999.; i da je djed tužitelja pok. SAŠ, pok. SA, zv. " S", iz [adresa] rođen, dana 6. prosinca 1886., i da je za života bio zemljoradnik, iz [adresa], i da je preminuo, dana 30. rujna 1959. u [adresa]; da je otac tužitelja ĆA, dana 17. 11. 1959. osnovom rješenja o nasljeđivanju ovoga suda, posl. br. O-157/ 59-4, iza svog pok. oca SAŠ, pok. SA, zv. " S", zemljoradnika iz [adresa], naslijedio svu njegovu imovinu; da je tužitelj, po provedenom ostavinskom postupku iza svog pok. oca ĆA, zemljoradnika iz [adresa], u predmetu ovoga suda O-14/2000, naslijedio sve ostaviteljeve nekretnine (tako i dana 2. travnja 2003.).

13. Iz Rješenja Skupštine Općine Rovinj, Odjela za financije, imovinsko-pravne i katastarske poslove broj Z-649/67 od dana 15. rujna 1967. proizlazi: da je istim utvrđeno da je dana 18. prosinca 1954. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo nekretnina k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], do tada u vlasništvu i posjedu FA (i supruge FA tj. EA, rođ. K pok.M) i N; i odlučeno da će se kao nositelj prava korištenja upisati tadašnja Općina Rovinj; jer je nekretnina obuhvaćena tim rješenjem imala status "optantske" imovine (osnovom zahtjeva broj: 19116 od 28. veljače 1967. Ureda za zaštitu jugoslavenske imovine u inozemstvu); što je regulirano Ugovorom o miru s Italijom, temeljem kojeg je SFRJ, pripojilo i područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina; a taj status je reguliran Sporazumom od 3. srpnja 1965. zaključenim između SFRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954.; osnovom kojih se propisa sva "optantska" imovina podvrgava nacionalizaciji i prijenosu u društveno vlasništvo, izuzev slobodnih dobara talijanskih "optanata" evidentiranih u Listu A i koja ostaju u vlasništvu "optanata".

14. Iz prihvaćenih navoda iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi: da su pravni prednici tužitelja (kao i tužitelj nakon njih) osobno i mirno posjedovali navedenu nekretninu te ju održavali, onako kako je izgledala na dan uviđaja; pa je ovaj sud dodatno utvrdio i zaključio: da je i tužitelj, kao i njegovi pravni prednici, koristio i mirno posjedovao tu nekretninu u cijelosti, na jednak način kao i njegovi pravni prednici prije njega; pa je slijedom navedenog ovaj sud utvrdio i dodatno drži dokazanim: da su djed tužitelja sa članovima obitelji i sinom "Gildom", te otac tužitelja sa svojim ocem i sa članovima obitelji, kao i tužitelj sa članovima obitelji pošteno koristili i mirno posjedovali tu nekretninu u cijelosti; jer je utvrđeno u ovom postupku: da je ovdje tužitelj nastavio mirno posjedovati imanje njegovih prednika; pa tako i predmetnu nekretninu; što sve proizlazi iz prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka koji osnovano i podudarno sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka tvrde: da su pravni prednici tužitelja koristili te pošteno i mirno posjedovali to imanje, pa i predmetnu nekretninu, na jednak način kao i tužitelj do sada.

15. Dakle, nakon održanog uviđaja i ročišta za glavnu raspravu na licu mjesta uz nazočnost stranaka, svjedoka te vještaka mjerničke struke; te zaprimljenog nalaza, dopunskog nalaza, očitovanja kao i iskaza vještakinje geodetske struke Milke Kosanović koja je identificirala predmetnu nekretninu i posjedovnu cjelinu tužitelja; a nakon zaprimljenih iskaza svjedoka i tužitelja, te nakon izvedenih ostalih materijalnih dokaza prikupljenih tijekom postupka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka i iskaza tužitelja, te na osnovu neposrednog opažanja suda na licu mjesta, foto-priloga i fotografija priloženih u ovom predmetu, te nalaza i mišljenja kao i iskaza sudske vještakinje, koji su u cijelosti prihvaćeni kao objektivni i stručni (a stranke u postupku nisu imale primjedbi), utvrđeno je: da nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu međusobno odijeljene, da su zajedno potpuno okružene suhozidom, kao jedna samostalna posjedovna cjelina i sa jednim pristupnim putem i zorno prikazanim "portalom"; da se koriste i održavaju (jer nisu zarasle) na istovjetan način dugi niz godina, bez ikakve razlike u obrađivanju, zbog čega je sud zaključio: da iste zajedno čine jednu jedinstvenu gospodarsku posjedovnu cjelinu. Zaključno, da su u mirnom, poštenom i dugogodišnjem posjedu tužitelja (kao i njegovih pravnih prednika), i da čine dakle, u naravi jednu gospodarsku posjedovnu i poljoprivrednu cjelinu; u naravi, da na terenu te dvije (gore opisane) nekretnine nisu međusobno vidljivo odijeljene; i da se slijedom koriste kao jedna jedinstvena posjedovna cjelina; koja se redovito obrađuje (što je i prikazano na ortofoto snimkama); da se navedene čestice nalaze jedna do druge; da između istih nije prepoznatljiva međa; i da se iste dodiruju po dužini. Na osnovu neposrednog opažanja suda (tijekom održanog ročišta na licu mjesta i saslušanja svjedoka) ovaj sud drži: da priloženi nalazi i foto-prilozi vještakinje geodetske struke vjerno prikazuju stanje tog terena, kako je zatečeno na dan uviđaja i ročišta za glavnu raspravu; stoga je ovaj sud u potpunosti prihvatio nalaz, dopunski nalaz i očitovanja te iskaz vještakinje geodetske struke, jer je logičan, uvjerljiv, podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka i podudaran sa navodima iz iskaza tužitelja; slijedom je sud zaključio: da je nalaz sastavljen sukladno Zakonu, a na isti stranke nisu imale primjedbi (tijekom postupka razgledani su i foto-prilozi, te kopije snimaka iz zraka, iz nalaza vještakinje).

17. Cijeneći podudarne iskaze saslušanih svjedoka na licu mjesta, ovaj je sud utvrdio i zaključio da su navodi iz iskaza saslušanih svjedoka, istiniti, logični i uvjerljivi te međusobno i podudarni, te i podudarni sa navodima iz iskaza tužitelja; stoga je ovaj sud u potpunosti prihvatio navode saslušanih svjedoka i navode iz iskaza tužitelja; jer se njihovi navodi između ostaloga međusobno upotpunjavaju. Osim toga valja nadodati, da niti jedan od saslušanih svjedoka nije u srodstvu s tužiteljem, a s druge strane sud nije stekao dojam da su na bilo koji način zainteresirani za ishod ovog postupka. Valja naglasiti da su svi neposredno saslušani svjedoci iskazivali međusobno sukladno i podudarno sa preostalim izvedenim dokazima, a po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su s obzirom na vrijeme rođenja i mjesta prebivanja poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku; a i posebne okolnosti vezane za posjedovno stanje i način korištenja predmetnih nekretnina. Također, riječ je o osobama koje o posjedovnom stanju predmetnih nekretnina (imanja tužitelja), imaju neposredna saznanja. Kako se u konkretnom slučaju radi o maloj sredini u kojoj su mještani međusobno povezani, životno je i logično da je saslušanim svjedocima, kako na temelju vlastitog opažanja, tako i na temelju pričanja članova njihovih obitelji, dobro poznato posjedovno stanje sporne čestice. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja jer je isti iskazivao neposredno uvjerljivo i logično, te jer se njegovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka kojima ovaj sud vjeruje; te jer se (između ostaloga) prihvaćeni navodi tužitelja u potpunosti podudaraju sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka; pa osnovom navedenog ovaj sud drži dokazanim: da su predmetnu česticu oduvijek posjedovali pravni prednici tužitelja, a nakon toga i tužitelj osobno; da su oni posjedovali više nekretnina, među kojima se nalazi i sporna čestica; da itko ikada nije osporio tužitelju, a niti njegovim pravnim prednicima mirni, pošten i savjestan posjed čestice; da su tužitelj i njegovi pravni prednici isključivi posjednici predmetne nekretnine; u naravi kompleks čestica tj. imanje tužitelja; ujedno tako i posjednici jedinstvene posjedovne cjeline, koja nije vidljivo odijeljena. Zato je ovaj sud zaključio i drži dokazanim: da se navedene i identificirane čestice u posjedu tužitelja, koriste kao jedna jedinstvena posjedovna poljoprivredna cjelina, zapravo kao jedno gospodarsko imanje i to dugi niz godina. Isto tako sud drži dokazanim: da čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međusobno nisu vidljivo odijeljene i da su u potpunosti omeđene sa svih strana starim suhozidom sa samo jednim pristupom "portalom"; da se te nekretnine koriste kao jedna jedinstvena poljoprivredna posjedovna cjelina; i da su se te nekretnine oduvijek tako obrađivale desetljećima raznim kulturama, ali uvijek kao jedna jedinstvena poljoprivredna cjelina, sa jedinim pristupnim putem, kroz prije navedeni i opisani "portal" (otvor u starom suhozidu).

17.1. Na osnovu priloženog nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke i foto priloga, te fotografija priloženih predmetu, kao nalaza i mišljenja vještakinje geodezije, koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan (a stranke u postupku na isti nisu imale primjedbi); ovaj sud drži dokazanim: da priloženi foto prilozi vještakinje vjerno prikazuju stanje nekretnine zatečeno na dan uviđaja, kao u ostalom i fotografije priložene predmetu po tužitelju. Ovaj je sud u potpunosti prihvatio nalaz vještakinje, jer je logičan, uvjerljiv i podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka (kojima ovaj sud vjeruje) i podudaran sa navodima iz iskaza tužitelja. Nakon održanog uviđaja, zaprimljenih iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužitelja, zaprimljenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje, dopune nalaza i iskaza, priloženih foto priloga i snimaka iz zraka, ovaj sud drži dokazanim: da je nalaz vještakinje sastavljen sukladno Zakonu.

17.2. Ovaj sud drži potrebitim ponoviti da, cijeneći podudarne navode iz iskaza saslušanih svjedoka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da su navodi iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka, istiniti, logični i uvjerljivi te i međusobno podudarni, a i podudarni sa navodima iz iskaza tužitelja. Svi navedeni, neposredno saslušani svjedoci, iskazivali su međusobno sukladno i podudarno, u svezi predmeta ovog postupka, a po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku, a i posebne okolnosti vezane za posjedovno stanje i način korištenja predmetne nekretnine, kroz dugi niz godina. Također, riječ je o osobama koje o posjedovnom stanju predmetne nekretnine imaju dugogodišnja osobna i naporedna saznanja. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza gore navedenih svjedoka, jer su isti iskazivali neposredno uvjerljivo i logično, koji svojim navodima u potpunosti potvrđuju navode iz iskaza tužitelja (i jer se ti njihovi navodi međusobno upotpunjavaju). Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja, jer je isti iskazivao neposredno uvjerljivo i logično, i jer se njegovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza svjedoka i sa ostalim prihvaćenim materijalnim dokazima tijekom postupka. Dakle, jer se njegovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje; te jer se (između ostaloga) prihvaćeni navodi tužitelja u potpunosti podudaraju sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka.

17.3. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga je tuženica dužna dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tuženica nije dokazala istinitost navedenih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio kao u izreci.

18. Iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi: da Odjel za katastar nekretnina Rovinj- Rovigno ima evidentiranu spornu česticu od osnutka u katastarskom operatu od cca. 1952.; te da je došlo do primjene posjedovnog stanja u katastru osnovom Rješenja Z- 649/1967., kada je došlo do promjene posjedovnog stanja (kroz katastar), tako da je ime dotadašnjeg posjednika DA, brisano i evidentirano je novo stanje posjednika Općine Rovinj, kao društveno vlasništvo; zatim, da je evidentirano novo stanje posjednika, tj. na tuženicu dana 15. ožujka 2000.; što dodatno ukazuje sudu: da su mirni i pošteni posjednici tada bili, upravo pravni prednici tužitelja, koji su posjedovali predmetnu česticu u cijelosti i daleko prije godine 1952.; sve jer iz prihvaćenih navoda saslušanih svjedoka proizlazi: da su pravni prednici tužitelja, kao i tužitelj osobno nakon njih, mirno posjedovali navedenu nekretninu upravo na isti način kao i sada; slijedom toga je ovaj sud dodatno utvrdio te i zaključio: a su predmetnu nekretninu posjedovali, u sklopu njihova imanja pravni prednici tužitelja i to: djed tužitelja pok. SAŠ, pok. SA, zv. " S", zemljoradnik, iz [adresa], rođenog dana **.**.1886., a preminulog dana **.**.1959. u [adresa]; i otac tužitelja pok. ĆA, pok. GA, iz [adresa], rođenog dana **.**.1921. u [adresa], zemljoradnik, a preminulog u [adresa] dana 18. prosinca 1999., te i tužitelj osobno (rođen **.**.1950. u [adresa]); a što proizlazi dakle, i iz prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka koji osnovano i podudarno sa ostalim izvedenim dokazima tvrde: da su i pravni prednici tužitelja koristili i mirno posjedovali te iste nekretnine, na jednak način kao i tužitelj sada; slijedom dakle: da su pravni prednici tužitelja mirno, savjesno, zakonito, istinito i pošteno posjedovali i uživali u sklopu njihova imanja i predmetnu nekretninu u cijelosti.

19. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drži utvrđenim i dokazanim: da je tužitelj osobno (sa članovima obitelji), i putem mirnog, poštenog posjeda parcele, njegovih pravnih prednika (sa članovima obitelji), u neprekidnom i neometenom posjedu sporne parcele dugi niz desetljeća; jer da su predmetnu nekretninu prije tužitelja mirno posjedovali i uživali: djed tužitelja pok. SAŠ, pok. SA, zv. " S", zemljoradnik, iz [adresa], rođenog dana **.**.1886., preminulog dana **.**.1959., u [adresa] i otac tužitelja pok. ĆA, pok. GA, iz [adresa], rođenog dana **.**.1921. u [adresa], zemljoradnik, preminulog u [adresa], dana 18. prosinca 1999. (zajedno sa svojim ocem i sinom).

19.1. Kako je dakle utvrđen slijed mirnog i poštenog posjeda predmetne nekretnine od strane pravnih prednika tužitelja tj. djeda i oca; to ovaj sud drži dokazanim: da je pravni prednik djed tužitelja posjedovao predmetnu nekretninu od kraja 19. stoljeća (rođen 1886. od oca SA, a kada je djed imao već 12-13 godina i bio radno sposoban), a zatim i početkom 20 stoljeća; da su djed i njegov sin, koji je rođen 1921., u nastavku i zajedno uživali predmetnu nekretninu; i da je ista evidentirana u katastru sve od 1952., na ime treće osobe, koja je bila očito "optirala" prije 1952.; da su pravni prednici tužitelja nekretninu mirno uživali i koristili, dakle, djed sa članovima obitelji i sa sinom ĆA; pa slijedom toga ovaj sud drži dokazanim: mirni, neprekidan, istinit, pošten, savjestan i faktičan posjed predmetne nekretnine, pravnih prednika tužitelja od tada tj. od kraja 19. stoljeća; dakle, računajući savjestan, mirni posjed njegovih pravnih prednika od kraja 19. stoljeća, pa nadalje, do sada; jer je djed sa ocem tužitelja nastavio neprekidni mirni posjed sa članovima svoje obitelji; a nastavno i tužitelj osobno, nakon smrti djeda (1959.) i oca (1999.).

20. Sve gore navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, iskaza tužitelja i iz drugih izvedenih materijalnih dokaza tijekom postupka, te priloženih ostavinskih predmeta (i smrtovnica iza djeda i iza oca tužitelja); a uvažavajući sve izvedene dokaze i iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja, ovaj je sud utvrdio: da su tužitelj i njegova obitelj (i pravni prednici tužitelja), oduvijek u posjedu sporne nekretnine k. o. [katastarska općina]; da ju desetljećima neometano koriste; u čemu ih itko i ikada nije sprječavao; da je tužitelj i danas u posjedu sporne nekretnine (što je sud tijekom postupka na licu mjesta neposrednim opažanjem i utvrdio); da tužitelj posjeduje jednu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu na terenu, do koje se može pristupiti samo iz pravca prije navedenog i opisanog puta "portala" (otvor u starom suhozidu); tj. sa prikazanog pristupnog prolaza i puta na fotografijama vještakinje ("portal"); dakle, iz pravca jedinog postojećeg pristupnog puta; to ovaj sud drži dokazanim: da je tužitelj (računajući i mirni posjed njegovih pravnih prednika) stekao pravo vlasništva dosjelošću predmetne čestice; koja na terenu u naravi nije međusobno vidljivo odvojena od njegove parcele, jer zajedno zapravo čine jednu obrađenu poljoprivrednu cjelinu, omeđenu sa svih strana starim suhozidom, u neometanom, mirnom i dugogodišnjem posjedu tužitelja; zaključno dakle: da predmetna čestica čini jednu jedinstvenu poljoprivrednu cjelinu sa česticom u vlasništvu tužitelja; upravo onako, kako je to i zorno prikazano u kopiji snimke iz zraka iz godine 1968.(list 241 predmeta).

20.1. Ovaj sud drži dokazanim da: su pravni prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu neprekidno od kraja 19 stoljeća (djed tužitelja, u nastavku djed i njegov sin te tužitelj sa svojim ocem, zatim i tužitelj osobno, sve do danas); da su istu česticu desetljećima posjedovali neometano, neprekidno, mirno, savjesno, pošteno i istinito; i da su koristili tu nekretninu, kao dio opisanog poljoprivrednog imanja.

20.2. Ovaj sud dodatno drži dokazanim: da tužitelj nije imao razloga posumnjati da nije upisan na spornim česticama, kao zemljišnoknjižni vlasnik; da je za navedeno saznao neposredno prije podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari; pa je cijeneći navedeno ovaj sud zaključio: da je tužitelj tek tada utvrdio, da sporna nekretnina nije uknjižena na njegovo ime u cijelosti. Dakle sud zaključno drži: da je tu činjenicu tužitelj utvrdio tek prijenosom svoje parcele na KA.

20.3. Dakle, na osnovu svih izvedenih dokaza (pa i neposrednim opažanjem suda) ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da predmetna utužena nekretnina zajedno sa nekretninom u vlasništvu tužitelja čine jednu posjedovnu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu; jer je tako posjedovno stanje zatečeno na licu mjesta, tj. kao jedna posjedovna cjelina; da do tog imanja (u posjedu tužitelja), tužitelj može pristupati isključivo pristupnim putem, kojeg je opisala vještakinja geodetske struke, u svom nalazu tj. kroz "portal" (otvor u starom suhozidu, zorno prikazan u snimci iz zraka, iz godine 1968. list 241 predmeta). Da je to jedini mogući prolaz prema posjedu tužitelja, kojeg su koristili prije njega i njegovi pravni prednici.

21. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti navodeći da je gotovo 100 godina u mirnom, nesmetanom i savjesnom posjedu predmetne nekretnine računajući mirni posjed pravnih prednika, a ovaj je sud utvrdio da je tužitelj u posjedu sporne parcele računajući svakako i mirni posjed njegovih pravnih prednika, više od 100 godina; jer navedeno proizlazi i iz priloženih rješenja o nasljeđivanju iza pok. djeda i pok. oca tužitelja; pa je cijeneći sve izvedene dokaze tijekom postupka ovaj sud zaključio: da se svakako (djed tužitelja je postao punoljetan godine 1910., po OGZ-u, jer je imao 24 godina), rok početka dosjedovanja računa od kraja 19. stoljeća; dakle, da se od kraja 19. stoljeća računa rok početka dosjedovanja, jer je djed tužitelja tada već imao 12 ili 13 godina i bio radno sposoban i obrađivao zemlju sa svojim ocem SA; dakle, računajući svakako mirni posjed pravnih prednika tužitelja tj. djeda (i pradjeda) tužitelja; i mirni posjed njegovog sina ĆA rođenog 1921. (oca tužitelja) koji je nastavio mirno uživati istu nekretninu sa ocem i iza oca svakako nakon godine 1954.; kao i u nastavku njegov potomak. Zato ovaj sud drži dokazanim: da je rok dosjedovanja predmetne nekretnine mirno protekao računajući od kraja 19. stoljeća, svakako prije godine 1954.; do kada su u mirnom posjedu nekretnine bili djed tužitelja i otac tužitelja; a djed tužitelja sa sinom neprekidno i nakon godine 1954.; da su pravni prednici tužitelja, od tada dakle, i u nastavku mirno, savjesno, istinito i zakonito posjedovali spornu nekretninu, kao i tužitelj nakon njih, sve do sada; povijesno dakle: djed tužitelja, zatim u nastavku djed tužitelja sa sinom (otac tužitelja), pa u nastavku i tužitelj zajedno sa ocem, a zatim i tužitelj osobno sa obitelji; do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

22. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva kroz Zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničko pravni učinak, čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog stanja. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću važno je utvrditi dan početka posjedovnog stanja odnosno od kada je posjednik stupio u samostalni posjed i od kojeg počinje teći vrijeme potrebno za dosjelost. Sud je utvrdio da su tužitelj i njegovi pravni prednici više od 100 godina u posjedu sporne nekretnine tj. prednik tužitelja od kraja 19. stoljeća, pa se od tada računa rok za dosjelost; jer izvedeni dokazi ukazuju na miran, pošten, istinit, neprekidan, savjestan i zakonit posjed pravnih prednika tužitelja, od tada; koji su živjeli od poljoprivrede i koji su rođeni i živjeli u [adresa], a na maloj udaljenosti od imanja tužitelja. Dakle ovaj sud drži: da se od tada računa rok za dosjelost jer tužitelj tvrdi, kao i saslušani svjedoci: da su svi njegovi pravni prednici mirno uživali i posjedovali predmetnu nekretninu tj. imanje u sklopu kojeg se nalazi i predmetna nekretnina; dakako je ovaj sud pri tome posebice cijenio iskaze svjedoka koji su svojim navodima u potpunosti potvrdili navode iz iskaza tužitelja (sve podudarno sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka).

22.1. Dakle ovaj sud nakon svih izvedenih dokaza tijekom postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti drži dokazanim: da je tužitelj u mirnom, poštenom, istinitom i faktičnom posjedu predmetnih čestica dugi niz desetljeća, računajući i mirni posjed pravnih prednika; svakako više od 100 godina, mirnog posjedovanja; tako da je rok dosjedovanja dovršen prije godine 1954. ; slijedom, da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan; pri tome valja nadodati da je tužitelj i dan danas u posjedu iste nekretnine, sastavni dio svog poljoprivrednog imanja. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91) te odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima primjenjivati pravna pravila iz Austrijskog općeg građanskog zakona tj. OGZ-a 1452-1477. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenoj kvaliteti posjeda i proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama koje su u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba je 40 godina (paragraf 1472 OGZ-a); time da paragraf 1468 OGZ-a propisuje rok od 30 godina. Obzirom da je tužitelj putem pravnih prednika u mirnom posjedu dugi niz desetljeća predmetne nekretnine tj. od kraja 19. stoljeća, te zatim neprekidno do godine 1954., a od te godine u nastavku do današnjeg dana; to ovaj sud drži dokazanim: da su ispunjenje sve pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; zato je presuđeno ako u izreci.

23. Ovaj je sud cijeneći sve izvedene dokaze zaključio: da su pravni prednici tužitelja u posjedu sporne nekretnine od kraja 19. stoljeća; koja se nalazi u neposrednoj blizini mjesta gdje su rođeni i živjeli pravni prednici tužitelja, do njihove smrti; da su svi oni nesmetano koristili predmetnu nekretninu u čemu ih itko ikada nije sprječavao; a kako je ovaj sud na uviđaju utvrdio da je tužitelj i dan danas u posjedu sporne nekretnine i da predstavlja, zajedno sa drugom česticom tužitelja, zapravo jedinstvenu poljoprivrednu cjelinu na terenu; do koje se može pristupiti s opisanog (jedinog) pristupnog prolaza; to ovaj sud nedvojbeno drži utvrđenim i slijedom dokazanim: da su tužitelj i njegovi pravni prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću predmetne čestice; koje čestice zajedno (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u naravi čine jednu posjedovnu cjelinu; sve dakle unutar poljoprivrednog imanja u posjedu tužitelja. Kako su tužitelj i njegovi pravni prednici spornu nekretninu sve do danas nesmetano posjedovali i iskorištavali; to je ovaj sud zaključio: da isti nisu imali razloga posumnjati da nisu upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici iste u cijelosti; a s druge strane je ovaj sud prihvatio navode tužitelja, da je za to navedeno saznao tek prilikom rješavanja imovine sa djecom; pa kako je ovaj sud utvrdio, da su pravni prednici tužitelja u mirnom, poštenom, istinitom i faktičnom posjedu navedene čestice dugi niz desetljeća tj. više od 100 godina, jer u posjedu iste nekretnine od kraja 19. stoljeća, do sada; to je ovaj sud zaključio da je rok dosjedovanja svakako dovršen, (jer se rok početka dosjedovanja računa od kraja 19. stoljeća), prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Slijedom toga je ovaj sud zaključio: da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava dosjelošću propisane važećim pravim pravilima iz paragrafa bivšeg Austrijskog općeg zakonika (paragraf 1468 i 1472. OGZ-a) koja pravila se primjenjuju na temelju gore navedenih odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine; prema kojem se na državnoj imovini vlasništvo moglo steći dosjelošću posjedovanjem kroz period od 40 godina; a paragraf 1468 propisuje rok dosjedovanja od 30 godina, kad posjednik nekretnine nije formalno upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

23.1. Valja nadodati da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 1684/2017-2 od 8. lipnja 2021. godine proizlazi: da je odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. S toga, je sve do donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999., u vrijeme posjedovanja nekretnine u društvenom vlasništvu treba uzeti u obzir i vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. godine; odnosno do 17. studenoga 1999. godine.

24. Valja napomenuti kako se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91 i 92/94 – dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću. Međutim ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis prema kojem je čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,073/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 96/17 – dalje ZV) propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklog prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I-58/97 od 17. studenoga 1999., te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i dr. protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske - Zahtjev br. 22768/12 zauzeto je shvaćanje koje je izrađeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2019. godine pod posl.br. Rev-x 974/2017 prema kojem proizlazi: da se kod stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta pravu nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona; dodatno da rizik bilo kakve greška koja su počinila državna tijela mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinaca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju Zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi uspostavljeni privatni interes trećih osoba (iz čega proizlazi da se u roku dosjedovanja treba uračunati i vremenski period do 17. studenoga 1999. godine).

24.1. U ovom je postupku, cjenici sve izvedene dokaze nedvojbeno je utvrđeno: da je u ovom konkretnom slučaju protekao rok dosjedovanja savjesnog (u dobroj vjeri), poštenog, mirnog, istinitog, faktičnog, zakonitog i neprekidnog posjedovanja potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; jer sud drži dokazanim: da je rok dosjedovanja započet i dovršen još za vrijeme mirnog posjedovanja predmetne čestice po pravnim prednicima tužitelja, dakle, djeda i oca tužitelja; jer se rok računa od kraja 19. stoljeća kako je gore navedeno; a čime su ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću još od strane prednika tužitelja.

25. Valja napomenuti da čl. 1. Protokola broj 1 uz Konferenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda (u daljnjem tekstu EKJLP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju konvencije za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda i protokola broj 1, 4., 6., 7., i 11., uz Konferenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda (NN- Međunarodni ugovori 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, to se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima Međunarodnog prava, te kako sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Stoga je ovaj sud zaključio, da je u ovom slučaju došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju Zakona dosjelošću jer vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine na temelju čl. 1., protokola 1.: iz EKLJP, a takav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama: Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i dr. protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske - Zahtjev br. 22768/12.

26. Obzirom da je ovaj sud nedvojbeno utvrdio: da je tužitelj preko svojih prednika u isključivom, neprekidnom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 100 godina; da su pravni prednici tužitelja neprekidno posjedovali tu nekretninu i to od kraja 19. stoljeća, sve do godine 1954., pa i u nastavku do danas; slijedom da su i u nastavku mirno posjedovali česticu, kao što je gore navedeno; to je ovaj sud zaključio i drži dokazanim: da su se u ovom slučaju ispunili zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću "ex lege" osnovom prije navedenog paragrafa OGZ- a i odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a koji propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanaka stvarnih prava do stupanja na snagu spomenutog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka; slijedom je ovaj sud osnovom navedenog presudio kao u izreci; osnovom pravnih pravila paragrafa bivšeg Austrijskog općeg građanskog zakonika (paragraf 1468 OGZ-a); jer je rok dosjedovanja dovršen svakako, i daleko prije godine 1954; a sve sukladno odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

26.1. Dakle, ovaj je sud cijeneći sve gore navedeno, u konkretnom slučaju utvrdio i drži dokazanim: da je rok dosjedovanja u ovom konkretnom svakako dovršen prije podnošenja tužbe u ovom predmetu. Isto tako, cijeneći sve gore navedeno, ovaj sud drži: da se odluka donijeta Rješenjem Općine Rovinj Z-649/1967 Službe za imovinsko pravne poslove (list 224 predmeta) o nacionalizaciji (sporne) nekretnine gore navedenog "optanta", ne odnosi na članove predmetne obitelji; i da nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.

26.2. Ovaj sud zaključno drži: da ta odluka nije od značaja u ovoj pravnoj stvari; jer je dosjedovanje u ovom konkretnom slučaju svakako dovršeno prije godine 1954., po propisima koji su tada bili na snazi; jer je predmetna odluka donijeta, nakon što su pravni prednici tužitelja dosjedovali predmetnu nekretninu; jer se zabrana stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu ne odnosi na vlasništvo već stečeno dosjelošću; dakle, neovisno o tome što je nekretnina tijekom vremena upisana kao društveno vlasništvo odnosno vlasništvo Republike Hrvatske, a to nakon godine 1967.; dakle, jer zabrana prava stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu ne odnosi se na vlasništvo već stečeno dosjelošću, neovisno o tome što je zemljište poslije upisano kao društveno vlasništvo, odnosno vlasništvo Republike Hrvatske (VSH, Rev-253/90 od 21. ožujka 1990. godine); pa je slijedom presuđeno kao u izreci.

27. Dakle, predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. br.: [katastarska čestica], dosjelošću, u naravi pašnjak ukupne površine 3623 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; jer je osobno i putem svojih pravnih prednika, dugogodišnji, samostalni, istiniti, faktični i pošteni posjednik te nekretnine, time da je u zemljišnim knjigama parcela upisana na tuženicu (u cijelosti). Da je vlasnik susjedne nekretnine (od kojih predmetna nekretnina nije vidljivo odijeljena) i sa njom čini njegovu jedinstvenu gospodarsku posjedovnu cjelinu, uz jedini mogući pristup za obje nekretnine, iz smjera makadamskog puta, kroz otvor u suhozidu. Te da se obje zajedno obrađuju i obrađivale su se zajedno dugi niz desetljeća i to kroz cijelo prošlo stoljeće, kada su njegovi pravni prednici obrađivali nekretnine, kao jednu jedinstvenu poljoprivrednu i posjedovnu cjelinu, te i on osobno u nastavku.

28. Ovaj je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio, saslušanjem tužitelja i svjedoka na licu mjesta te geodetskim vještačenjem, a sukladno povijesti promjena na predmetnoj katastarskoj čestici Odjela za katastar nekretnina Rovinj-Rovigno, da je tužitelj preko svojih prednika u isključivom neprekidnom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 100 godina i to od kraja 19. stoljeća sve do 1954. pa i u nastavku do sada, to da su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje dosjelošću na temelju odredbi pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl.

1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. "Narodne novine" br. 73/91 – dalje: OGZ) u svezi odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), sa rokom dosjedovanja dovršenim svakako i dakeko prije godine 1954; time da se rješenje Općine Rovinj Z-649/1967., o nacionalizaciji iste nekretnine "optanata" posjednika MA (Matteo) ne odnosi na članove obitelji tužitelja, niti je od značaja u ovoj pravnoj stvari jer je predmetna odluka donijeta nakon što su pravni prednici tužitelja dosjedovali nekretninu, a zabrana stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu, se ne odnosi na vlasništvo već stečeno dosjelošću do godine 1954.

29. Notorno je ovome sudu da je 18. prosinca 1954. nacionalizirana i prenijeta u društveno vlasništvo predmetna nekretnina k. č. br.: [katastarska čestica], u naravi pašnjak ukupne površine 3623 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; prijašnjeg vlasnika "Godina" te je naloženo zemljišnoknjižnoj službi Općinskog suda u Rovinju izvršiti uknjižbu tog rješenja, tako da se briše pravo vlasništva, sa imena vlasnika "Godina".

30. Tako je na siguran način utvrđeno da je sukladno sporazumu između Republike Italije i bivše FNRJ od 18. prosinca 1954. "optantska" imovina koja je ostala u vlasništvu "optanata" u okviru tadašnjeg zakonodavstva prešla u društveno vlasništvo na dan 18. prosinca 1954., a ne nakon toga upisom društvenog vlasništva, općenarodne imovine u zemljišne knjige, pa je stoga ta nekretnina već bila u društvenom vlasništvu, neovisno o upisu izvršenom, do donošenja rješenja godine 1967.; pa stoga tuženica neosnovano upućuje, da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu tzv. "optanata", osoba koje su nakon 1941. optirale za talijansko državljanstvo, te da se ne radi o imovini koja je odavno napuštena ili za koju stvarno zemljišnoknjižni vlasnici nisu znali.

31. Dakle, imovina "optanata" je prešla u društveno vlasništvo odnosno, općenarodnu imovinu danom sklapanja sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma s danom 18. prosinca 1954. (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-852/12 od 22. ožujka 2017. i Rev-752/2021-2 od 17. svibnja 2022.), te se stoga dosjelost računa do prelaska predmetne nekretnine u društveno vlasništvo; to sud drži, da su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje dosjelošću prije prelaska nekretnine u društveno vlasništvo, jer je dakle, došlo do stjecanja prava vlasništva dosjelošću prije tog nadnevka; te jer je odlučujuće vrijeme prelaska nekretnine u društveno vlasništvo.

32. Prema odredbi paragrafa 1468. OGZ-a, su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja putem svojih prednika s obzirom da su do prelaska predmetne nekretnine u društveno vlasništvo bili u poštenom posjedu najmanje 20 godina, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. gdje je zauzeto stajalište da umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina, je dostatan pošteni posjed od 20 godina (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-51/13-2 od 23. srpnja 2014.).

33. U ovoj parnici je utvrđeno: da su prednici tužitelja bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine duže od 20 godina do 18. prosinca 1954., kada je sklopljen Rimski sporazum, u svezi "optanske" imovine i kada je nekretnina osnovom Zakona, prešla u društveno vlasništvo.

34. Tuženica drži da ovu činjenicu sud ne može utvrditi saslušanjem svjedoka s obzirom da da su rođeni 1948.,1955.,1957., a da je tužitelj rođen 1950., što je točno za razdoblje od 19. stoljeća prema utvrđenju ovoga suda, ali su za kasnije razdoblje (potrebno je 20 godina prije 1954.) svi svjedoci izrijekom i suglasno iskazali da je obitelj tužitelja oduvijek u posjedu predmetne nekretnine, a ovaj je sud na licu mjesta neposrednim opažanjem utvrdio: da tužitelj nedvojbeno posjeduje jednu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu na terenu, te da se do predmetne nekretnine može pristupiti samo iz pravca tužiteljeve nekretnine.

35. Kako je dakle pravni prednici tužitelja mirno uživali i koristili predmetnu nekretninu sa obitelji, tužitelj je na siguran način dokazao poštenje svojih prednika u smislu odredbe čl. 326. OGZ-a, prema kojoj je pošteni posjednik onaj koji drži: da je stvar koju posjeduje njegova, a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje; dok je odredbom paragrafa 328. OGZ-a, propisano da se poštenje posjeda presuđuje, a u dvojbi uzima: da je posjed pošten; dakle, zakonska predmnijeva je: poštenje posjednika.

36. Za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti odnosno dosjelosti, potrebno je dokazati da je prednik tužitelja bio posjednik sukladno odredbi paragrafa 309., neprekidno kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću, što je tužitelj u ovom slučaju i učinio i moguće je utvrditi, kako iz iskaza svjedoka i tužitelja, tako i položaja predmetne nekretnine, a u odnosu na utvrđenja vještaka mjernika. Svi svjedoci, koji su poznavali oca tužitelja, su naime suglasno iskazivali i to na licu mjesta: da su još od vremena oca tužitelja koji se zvao ĆA (zv, I) i njegovog djeda zv. " S" (Ć), predmetnu nekretninu oduvijek nesmetano mirno i pošteno posjedovali i koristili tužitelj, njegov otac i djed.

37. Budući da se poštenje posjednika predmnijeva, a tuženica nije dokazala nepoštenje prednika tužitelja do prelaska nekretnine u društveno vlasništvo, dok je ocjenom svih provedenih dokaza u njihovoj ukupnosti moguće utvrditi da su prednici tužitelja najmanje 20 godina bili u posjedu sporne nekretnine, prije prelaska u društveno vlasništvo godine 1954., kao "optanske" imovine, sukladno paragrafu 1468. OGZ-a, stečene su pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću, jer je predmetna nekretnina bila u poštenom posjedu najmanje 20 godina prednika tužitelja; dakle, prije prelaska u društveno vlasništvo i nisu ostvareni razlozi tuženice kojima upućuje na sadržaj povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka i upisane promjene nakon 1954. godine.

38. Rok dosjedanja od 20 godina je tako sigurno dovršen, jer u vrijeme kada je imovina "optanata" prešla u društveno vlasništvo (18. prosinca 1954.), što predstavlja vrijeme poštenog posjedovanja predmetne nekretnine po pravnim prednicima i to: djedu Ć (zv. S) i ocu tužitelja ĆA; oboje zemljoradnici iz [adresa]; pa su ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću još po prednicima tužitelja, prije prelaska nekretnine u društveno vlasništvo; a koji prednici su svoje vlasništvo nesporno prenijeli na tužitelja i koji slijed tuženica nedokazano i neosnovano spori.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a; a u ovom je predmetu tuženica izgubila spor; dakle tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP), i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju Tbr. 7., 8. 10. 54. i dr.

39.1. Tužitelj potražuje troškove kako slijedi: za podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora (100 bodova); za sastav tužbe (100 bodova); za podnijeti prijedlog za zabilježbu spora (25 bodova); za zastupanje na ročištima od 9. listopada 2023., 5. srpnja 2024., 17. ožujka 2025., 12. svibnja 2026., 28. svibnja 2026., (za svako ročište 100 bodova, odnosno ukupno 500 bodova); za tri podneska (25 bodova x 3 = 75 bodova); za podnijetu žalbu protiv rješenja ovoga suda P-461/23-9 (100 bodova + 25% = 125 bodova); za obrazloženi podnesak (100 bodova); što ukupno iznosi 1.025 bodova (x 2,00 eura), odnosno 2.050,00 eura; uz 25% PDV-a na taj iznos tj. iznos od 512,50 eura; ukupno dakle, iznos od 2.562,50 eura. Tužitelj traži i materijalni trošak predujmljen za provedbu vještačenja i za izlazak suda na lice mjesta (te je tuženica dužna naknaditi tužitelju te materijalne troškove), u iznosu od 697,48 eura; i pristojbe na tužbu 26,55 eura; pristojbe na presudu 110,00 eura; te pristojbe za žalbu 53,09 eura, što ukupno iznosi 3.449,62 eura.

39.2. Međutim, tužitelj potražuje svojim troškovnikom ukupan parnični trošak, u ukupnom iznosu od 3.318,69 eura. Dakle, tuženica je dužna tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka koje je tužitelj iskazao svojim troškovnikom, u ukupnom iskazanom iznosu od 3.318,69 eura, u roku od 15 dana, od dana donošenja ove presude.

40. Slijedom izloženog, valjalo je presuditi kao u izreci.

U Rovinju, 15. srpnja 2026.

Sudac:

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženici po z.z.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte