REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4006/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupano po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. lipnja 2026 u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1211/2024 od 17. listopada 2024., kojim je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos 174,88 Eura s zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 25,00 EUR od 28.12.2023.,

- na iznos od 22,35 EUR od 26.06.2024.,

- na iznos od 127,53 EUR od 11.10.2024.,

po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13,27 Eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1211/2024 od 17. listopada 2024., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu. Navodi kako dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr., niti ovrhovoditelj ičim dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja ovrhovoditeljeve usluge. Tuženik navodi da uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Posebno se ističe kako nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi.

3. Tužitelj se na prigovor očitovao podneskom od 17. studenog 2025. u kojem je naveo da nije sporno da je predmetni ovršni postupak pokrenut sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 11. listopada 2024. iz kojeg je razvidno tadašnje ukupno dugovanje tuženika. Nesporno je da je predmetna vjerodostojna isprava – izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja - suprotno navodima tuženika – isprava podobna za određivanje ovrhe u gornjoj pravnoj stvari, a imajući u vidu odredbu čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, slijedom čega su prigovori tuženika, koje isti ističe u nedostatku valjanih pravnih argumenata, da bi vjerodostojna isprava navodno bila nepotpuna i nepodobna za određivanje ovrhe, i više nego na Zakonu neosnovani. Nadalje, tužitelj ističe kako je na izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja jasno naznačeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez potpisa i pečata, odnosno isti je sačinjen u skladu sa Zakonom o računovodstvu, u kojem su pravcu neosnovani prigovori tuženika da bi izvod navodno bio nepotpun, budući nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja. U cijelosti su bespredmetni i na Zakonu neosnovani navodi tuženika da prijedlog za ovrhu navodno ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona, jer da nisu priloženi računi koji su navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Naime, odredbom čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona jasno propisano kako je vjerodostojna isprava – između ostalog – račun, mjenica, izvadak iz poslovnih knjiga – slijedom čega je na dispoziciji ovrhovoditelja odrediti temeljem koje od navedenih isprava će pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika. U konkretnom slučaju to je izvadak iz poslovnih kn jiga ovrhovoditelja, odnosno suprotno očigledno pogrešno stajalištu tuženika Zakon ne propisuje da prijedlog za ovrhu mora sadržavati kumulativno sve vjerodostojne isprave navedene u čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona. Tužitelj nadalje ističe kako se predmetno potraživanje odnosi na nekretninu na adresi [adresa], mjerno mjesto 0163012240, a na kojoj nekretnini je tuženik u vrijeme nastanka obveze bio kupac električne energije, a što je razvidno iz računa koji se dostavljaju u privitku. Također, pasivna legitimacija tuženika proizlazi i iz dokumentacije iz koje je razvidno da je tuženik dana 17. veljače 2025. obavijestio tužitelja da raskida ugovor o korištenju i ugovor o opskrbi te kojom zahtijeva da se isti od tada briše kao obveznik plaćanja računa, iz čega proizlazi da je do toga datuma, a u koje vremensko razdoblje ulazi i potraživanje tužitelja u predmetu broj gornji, tuženik bio obveznik plaćanja usluge tužitelja. Nastavno, tužitelj dostavlja karticu analitičkog knjigovodstva za razdoblje do 18. travnja 2025. kao i račune koji se odnose na utuženo potraživanje sukladno izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( ZOO ) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze.

4. U podnesku od 20. veljače 2026. tuženik je u bitnom naveo da ostaje kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, osporava osnovu i visinu utužene tražbine. Tužitelj je dostavio samo dokumentaciju (kartica analitičkog knjigovodstva, dva skupna računa i kopije uplatnica) iz koje je razvidno da se utužena tražbina odnosi na nekretninu na adresi [adresa] pri čemu sam prostor nije pobliže identificiran u smislu njegove površine, kata i položaja u zgradi. Tužitelj nije dostavio račune na koje se poziva u prijedlogu za ovrhu, a dio tražbine obuhvaćen skupnim računima je (uzimajući u obzir razdoblje) u zastari sukladno odredbi članka 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023). Dalje, tuženik nije vlasnik, niti posjednik niti jedne nekretnine na predmetnoj adresi. Tužitelj nije dostavio nikakvu relevantnu dokumentaciju kojom bi dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, odnosno iz koje bi bilo razvidno temeljem čega za isto tereti tuženika. Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenog tuženika kao krajnjeg kupca nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema nikakav pravni učinak u odnosu na tuženika. U prilog činjenici promašene pasivne legitimacije tuženik u prilogu dostavlja Rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, KLASA: UP/I-942-02/2008- 13/12 od 25.03.2014.g., kao i aktualni Z.K. izvadak koji se odnosi na predmetnu nekretninu, upisanu pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u ZK uložak broj: [broj ZK uloška], k.o. 999901 k. o. [katastarska općina]. Nadalje, ističe se kako je tuženik već ranije tražio od tužitelja obustavu isporuke električne energije te je u utuženom razdoblju isporuka već bila obustavljena. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju može raditi samo o procijenjenoj potrošnji koja nikako ne može odražavati pravo stanje stvari. Navedeno je protivno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koje tužitelj primjenjuje u svom radu (NN br. 100/2022., 134/2024., 19/2025., dalje u tekstu: Opći uvjeti). Iz navedenog razloga su neosnovani i ovdje utuženi računi, budući da bi se isti trebali temeljiti na očitanoj, a ne procijenjenoj potrošnji iz prethodnog šestomjesečnog razdoblja. Zaključno, za postojanje obveze plaćanja tužiteljeve usluge je uz vlasništvo ili korištenje nekretnine potrebno i postojanje ugovora između stranaka, koji ugovor ovdje nije sklopljen. Sukladno odredbi čl. 5. Općih uvjeta, odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže (zaključuje se sa HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (zaključuje se sa tužiteljem). Slijedom navedenog, tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja koji nije dokazao ni visinu ni osnovu predmetnog potraživanja te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5. U tijeku postupka radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u izvode iz poslovnih knjiga (list 8, 22 spisa), račune (list 23-34, 47-48 spisa), dopis tuženika tužitelju (list 35-38 spisa), zahtjev za raskid ugovora (list 39-44 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 45-46, 55-56 spisa), rješenje Grada Zagreba Klasa: UP—942- 02/2008—13/12 (list 57-6023-34 spisa), obavijest o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na zahtjev opskrbljivača (list 61-64 spisa).

6. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija tuženika i zastara.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sukladno odredbi iz čl. 35. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) agencija donosi opće uvjete opskrbe energijom koji su jedinstveni za sve energetske subjekte na području Republike Hrvatske. Opći uvjeti opskrbe energijom donose se zasebno za područje plina, električne energije i toplinarstva, sukladno zakonima kojima se uređuje obavljanje pojedinih energetskih djelatnosti, a mogu obuhvaćati i uvjete korištenja mreže. Energetski subjekti su obvezni primjenjivati opće uvjete sukladno svojoj energetskoj djelatnosti.

9. Sukladno članku 2. toč. 13. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine: 85/15 – dalje Opći uvjeti) korisnik mreže je pravna ili fizička osoba koja koristi prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu na temelju sklopljenog ugovora o korištenju mreže. Prema čl. 3. Općih uvjeta odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju se sljedećim ugovorima i to ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca. Nadalje, čl. 4. st. 1. Općih uvjeta je propisano da vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na mrežu podnosi operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže, dok je st. 3. istog članka propisano da iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže može podnijeti i posjednik građevine ili dijela građevine koja se priključuje na mrežu ako ima valjanu pravnu osnovu za posjed izdanu od ovlaštenog tijela te suglasnost za sklapanje ugovora o korištenju mreže toga tijela ili suglasnost vlasnika građevine ili dijela građevine koja se priključuje na mrežu. Člankom 6. st.1. Općih uvjeta je propisano da Operator sustava može korisniku mreže na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o korištenju mreže trećoj osobi.

10. Sukladno čl. 4. st. 7. Općih uvjeta nakon sklapanja ugovora o korištenju mreže korisnik mreže može operatoru sustava podnijeti zahtjev za početak korištenja mreže, uz koji je dužan priložiti ugovor o opskrbi krajnjeg kupca kojeg sklapa s opskrbljivačem i/ili ugovor o otkupu električne energije, nakon čega može započeti korištenje električne mreže (čl. 4. st. 7. Općih uvjeta).

11. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga koji se nalazi na listu 8 do 9 spisa, proizlazi da tužitelj ima prema tuženiku otvoreno potraživanje temeljem računa broj: 012200391911-231120-7, 012200391911-231201-7, 012200391911-240102-8, 012200391911-240203-2, 012200391911-240304-7, 012200391911-240405-1 i 012200391911-240520-1, a koji računi su izdavani u razdoblju od 30. studenog 2023. do 31. svibnja 2024. sa datumima dospijeća od 27. prosinca 2023. do 25. lipnja 2024.

12. Iz kartice analitičkog knjigovodstva koje se nalazi na listu 22 spisa, proizlazi da se ista odnosi na račune izdane u razdoblju od 15. ožujka 2023. do 31. svibnja 2023., pri čemu se ukazuje da navedeni računi nisu predmet ovog postupka.

13. Nadalje račun broj 2200391911-230520-7, koji se nalazi na listu 23-24 spisa izdan je 31. svibnja 2023. te se odnosi na razdoblje od 1. prosinca 2023. do 31. svibnja 2023., dok se na listu 26- 28 spisa nalaze računi za mjesečne obveze od lipnja 2023. do listopada 2023., a koje također nisu predmet ovog spora.

14. Na listu 29-30 spisa nalazi se račun broj 2200391911-221120-2 za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 30. studenog 2022., dok se na listu 32-34 spisa nalaze mjesečne obveze od prosinca 2022. do travnja 2023., a koje se također ne odnose na razdoblje u kojem je nastala tužiteljeva tražbina,a koja je predmet ovog parničnog postupka.

15. U odnosu na račun broj 012200391911-241120-1 koji se nalazi na listu 47- 48 spisa valja navesti da se isti odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2024. do 30. studenog 2024. te da je isti izdan 30. studenog 2024, a iz čega je sud utvrdio da se niti on ne odnosi na utuženo razdoblje.

16. Budući da tužitelj nije dostavio utužene račune sud nije mogao utvrditi na koje mjerno mjesto se isti odnose, temeljem čega je utvrđena eventualna potrošnja električne energije niti je mogao utvrditi visinu naknade za istu.

17. Budući da je tuženik osporio da je vlasnik ili posjednik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], na tužitelju je teret dokaza da je tuženik korisnik predmetne usluge, odnosno vlasnik nekretnine.

18. U odnosu na isprave koje je dostavio tužitelj valja reći da se radi o jednostranim ispravama koje predstavljaju knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istima ne može dokazati korištenje usluge opskrbom električnom energijom ili vlasništvo predmetne nekretnine.

19. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio da tuženik nije vlasnik predmetnih nekretnina.

20. Iz rješenja Grada Zagreba Klasa: UP—942-02/2008-13/12 od 25. ožujka 2024. proizlazi da je Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to jednosobnog stana u prizemlju zgrade površine 18,76 m2, jednosobnog stana na prvom katu površine 27,45 m2 i poslovnog prostora u prizemlju ulične zgrade površine 15,55 m2.

21. Odredbom iz čl. 232. st. 3. ZPP-a propisano je da će u slučaju da se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Budući da je tužitelj na ročištu održanom 1. lipnja 2026. izjavio da nije zatražio od HEP –ODS d.o.o. cjelokupni promet po računu za predmetno mjerno mjesto sa izvršenim plaćanjima za utuženo potraživanje te je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanje dokumentacije.

22. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

23. Sukladno čl. 221 a. ZPP-a sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

25. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

26. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da se utuženo potraživanje odnosi na nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], niti da bi u utuženom razdoblju tuženik bio vlasnik ili korisnik navedene nekretnine, ni da je koristio uslugu koju je tužitelj obračunao utuženim računima, a koje činjenice je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a dužan dokazati tužitelj. Naime, tužitelj nije dostavio račune koje je ispostavio radi naplate utuženog potraživanja pa sud nije mogao utvrditi na koje mjerno mjesto i nekretninu se odnosi utuženo potraživanje, nije mogao utvrditi visinu potraživanja, slijedom čega ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran, niti je dokazao visinu svoje tražbine pa je platni nalog koji se odnosi na isplatu glavnice 174,88 Eura sa zakonskim zateznim kamatama valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

27. S obzirom da je tuženi u cijelosti uspio u postupku ima pravo na naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a koja se odnosi na troškove sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 Eura .

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. srpnja 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu

pun. tuženika