REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1368/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Savića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, dana 15. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužiteljici TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.113,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 14.03.2021. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.203,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.07.2026. do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 86,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.03.2021. pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13.05.2022. navodi da je dana 26.02.2020. došlo do prometne nezgode u Karlovcu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovala SP kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, te je u istoj prometnoj nezgodi tužitelj TP zadobila tjelesne ozljede kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Gore navedeno vozilo krivca za predmetnu prometnu nezgodu reg. oznake [registarska oznaka] bilo je obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod tuženika. Nakon navedene prometne nezgode tužitelju je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Tužitelju su dijagnosticirane tjelesne povrede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja, tužitelj je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete, i to: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, te tuđe pomoći i njege tijekom liječenja. Tužitelj će konačno urediti tužbeni zahtjev po gornjim osnovama nakon provedenog medicinskog vještačenja u rubriciranom predmetu.

2. Tužiteljica ističe kako se obratila tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 13.03.2021., nakon čega joj je tuženik isplatio iznos od 11.500,00 kn s osnova naknade štete, no isti iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu štete tužiteljici te zbog tog razloga tužiteljica od tuženika potražuje isplatu daljnjih novčanih iznosa kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Ujedno, tužitelj navodi kako sukladno Zakonu o obveznim odnosima i drugim pozitivnim propisima od tuženika potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika. Također, tužitelj navodi kako tuženik nije specificirao na što se odnose isplaćeni iznosi pa tužitelj predlaže da sud pozove tuženika da se očituje glede istoga, a sve kako bi tužitelj mogao uskladiti svoj tužbeni zahtjev. Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 11.500,00 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14.03.2021. g., pa do isplate, te joj naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16.08.2022. u bitnome navodi da nisu sporne činjenice pasivne legitimiranosti tuženika, nastanka štetnog događaja te činjenice da je tužiteljica u istom sudjelovala u svojstvu putnika. Tuženik smatra da bi za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja trebalo izvršiti uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, a sve kako bi se razgraničio utjecaj ranijih ozljeda/zdravstvenih stanja u odnosu na one proizašle iz predmetne prometne nezgode. Obzirom na stanje spisa, tuženik predlaže nagodbu za cjelokupnu štetu na daljnji iznos od 4.000,00 kn uvećano za trošak zastupanja. Nadalje, predlaže da se tužitelj očituje je li njegovo liječenje okončano. Tuženik, a u odnosu na dovršetak liječenja, navodi da je u cijelosti sporan utuženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete, a to obzirom tuženik kao osiguratelj, pravilnom primjenom odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojih se može utvrditi visina obveze (dospijeće obveze tuženika ne može nastupiti prije završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja), te ukoliko poštuje proceduru propisanu istom zakonskom odredbom. Obveze tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od auto-odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji pak te obveze osiguratelja regulira na poseban način. Ovdje treba naglasiti da postoji bitna razlika između odgovornosti štetnika i odgovornosti osiguravatelja - jedno je odgovornost štetnika, uređena ZOO- om, a drugo obveze osiguratelja koje na temelju i unutar okvira te odgovornosti nastaju, a propisane su ZOOP-om. Tako je primjerice osiguratelj u slučaju odgovornosti svog osiguranika (štetnika) u obvezi samo do iznosa limita osiguranja. Za osiguratelja nadalje postoje i neki razlozi isključenja od obveze naknade štete koji ne vrijede za štetnika, a propisani su ZOOP-om. Jednako tako za osiguratelja vrijedi i poseban režim kamata propisan odredbama ZOOP-a. Dakle, vidljivo je da kada se isplata naknade štete potražuje iz police i po polici obveznog osiguranja od auto odgovornosti osiguratelj ima obvezu platiti kamatu samo ako nije udovoljio propisanoj proceduri na davanje ponude ili obrazloženog odgovora („kada ponuda nije dana unutar propisanog roka“). Ako je proceduri udovoljeno ne primjenjuje se ni kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa.

4. Na pripremnom ročištu od 16.11.2022. tuženik je priznao odgovornost za naknadu štete tužiteljici.

5. Tužiteljica je u podnesku od 02.06.2026., a nakon provođenja medicinskog vještačenja u ovom premetu na koje tužiteljica nije imala primjedbi, preinačila tužbeni zahtjev (na način da je isti povisila), navodeći da je iz zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka razvidno da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći pretrpio bolove i strah, te je kod tužitelja postojala i potreba za tuđom pomoći i njegom, a ujedno kod tužitelja je zaostalo i trajno umanjenje životnih aktivnosti. Dakle, kada se isto ima na umu jasno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, dok su svi prigovori tuženika neosnovani te su isti usmjereni jedino ka odugovlačenju postupka, a iznosi koje je tuženik platio tužitelju nikako ne mogu predstavljati pravičnu novčanu naknadu štete. Ujedno, imajući na umu da je od donošenja izmjene Orijentacijskih kriterija 2020. došlo do velikog porasta cijena, odnosno do visoke stope inflacije, predlaže se sudu isto također uzeti u obzir prilikom donošenja odluke. Predlaže se sudu ocijeniti cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 7,00 EUR, sukladno prosječnoj NKV satnici, po podacima DZS-a za prethodnu godinu. Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica predlaže donošenje slijedeće presude:

''Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je platiti tužitelju TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.200,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14.03.2021.g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. g. pa do 31.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te mu naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.''

6. Na ročištu od 10.06.2026. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 02.06.2026., te se usprotivio da se tužiteljici prizna trošak sastava tog podneska jer je upućen sudu izvan roka koji je predviđen ZPP-om.

7. Sud je raspravnim rješenjem od 10.06.2026., a iako se tuženik istome protivio, dopustio tužiteljici preinaku tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 02.06.2026., sve primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a stoga jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga jer tužiteljica, bez svoje krivnje, nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev s naslova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je preinačeni tužbeni zahtjev usklađen s provedenim medicinskim vještačenjem u ovom predmetu, a upravo sud temeljem odredbe čl. 259. st. 1. ZPP-a rukovodi vještačenjem, odnosno određuje zadatak vještaku, pa tužiteljica prije povođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu nije mogla znati kakav će biti nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, tužiteljica zatraženom preinakom s naslova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć nije promijenila identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom iznesenom već u tužbi, već tužiteljica u preinačenom zahtjevu s naslova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, čime ona nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužiteljica ne može s uspjehom pokrenuti novi parnični postupak.

8. Tuženik je na ročištu od 10.06.2026., a u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, naveo da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda. Ističe prigovor zastare u odnosu na povišeni dio zahtjeva. Tuženi nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložio tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

9. Na ročištu od 10.06.2026. stranke su suglasno navele da nije sporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, besplatno, te da na tu okolnost nije potrebno saslušavati tužiteljicu.

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a RH, PU karlovačka, PPP Karlovac od 12.05.2022. o prometnoj nezgodi (list 6 – 7 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 8 – 28 spisa), liječničku potvrdu tužiteljice (list 29 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice upućen tuženiku od 11.01.2021. i u dopis tuženika upućen punomoćniku tužiteljice od 13.03.2021. (list 30 - 32 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, spec. kirurgu - traumatologu od 04.02.2026. (list 93 – 96 spisa).

11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u podnesku od 02.06.2026. djelomično osnovan.

12. Sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. i čl. 292. st. 4. ZPP-a na pripremnom ročištu od 16.11.2022. (list 59 spisa) odbio dokazni prijedlog tuženika da se izvrši uvid u zdravstveni karton tužiteljice, jer se tužiteljica tome usprotivila. Naime, zdravstveni karton tužiteljice sadrži osobne podatke o zdravlju i liječenju tužitelja, te tužiteljica temeljem odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata (''Narodne novine'' broj 169/04 i 37/08), čl. 1. st. 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (''Narodne novine'' broj 42/18) i odredbi Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, objavljena u SL EU L119) ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.

13. Sud je na ročištu od 10.06.2026. izvršio uvid u izvornike medicinske dokumentacije tužiteljice te utvrdio da su isti istovjetni preslikama koje prileže u spisu, a sve sukladno odredbi čl. 108. ZPP-a.

14. Sud je na ročištu od 10.06.2026., a temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. i čl. 292. st. 6. ZPP-a, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice osobno, a jer je tužiteljica, koja je ovaj dokaz predložila, od istog odustala nakon što su stranke učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, besplatno.

15. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 26.02.2020. u kojoj je tužiteljica ozlijeđena kao putnica u vozilu, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a isto proizlazi i iz potvrde MUP-a RH, PU karlovačka, PPP Karlovac od 12.05.2022. o prometnoj nezgodi (list 6 – 7 spisa), pa sud temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze, te se isto neće posebno obrazlagati. Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1069. st. 1. i 4., čl. 965., čl. 1100. i čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26 – dalje: ZOO) dužan naknaditi tužiteljici svu prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi od 26.02.2020.

16. Uvidom u odštetni zahtjev tužiteljice upućen tuženiku od 11.01.2021. i u dopis tuženika upućen punomoćniku tužiteljice od 13.03.2021. (list 30 - 32 spisa), s tim da niti ovo nije sporno, sud je utvrdio da se tužiteljica, zastupana po punomoćniku odvjetniku, s odštetnim zahtjevom, koji je upućen tuženiku dana 11.01.2021., obratila tuženiku, zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, a na koji zahtjev je tuženik odgovorio dopisom od 13.03.2021. u kojem potvrđuje primitak tužiteljičina odštetnog zahtjeva i obećava odgovoriti na isti u kraćem roku.

17. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije ovog spora isplatio iznos od 11.500,00 kn, odnosno sada 1.526,31 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 EUR).

18. Među strankama je sporan opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege, pa je sud na ove okolnosti izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 8 – 28 spisa)i u liječničku potvrdu tužiteljice (list 29 spisa), te je sud proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, spec. kirurgu - traumatologu od 04.02.2026. (list 93 – 96 spisa).

19. Vještak dr. Šebečić u svom pisanom nalazu i mišljenju u bitnome navodi da je tužiteljica TP, rođena 1957. godine, dana 26.02.2020. godine stradala u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom automobilu u sudaru s drugim osobnim automobilom (udarac u desni bočni dio automobila). Zadobila je istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu. Liječena je imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Provela je fizikalnu terapiju. Zbog psihičkih tegoba liječila se kod psihijatra. Na bolovanju je bila od 26.2. - 28.2.2020. i od 9.3. - 22.4.2020. Iz preslike zdravstvenog kartona je vidljivo da se tužiteljica prije štetnog događaja u više navrata liječila zbog bolova u vratnoj i slabinskoj kralježnici te zbog depresije. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja su zaostali česti bolovi u vratu, vrtoglavice, povremene glavobolje, šum u oba uha. Kretnje vratne kralježnice su bolne, ograničene u manjem stupnju. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 3%. Dio sadašnjeg smanjenja životne aktivnosti uzrokovan je degenerativnim promjenama vratne kralježnice koje je tužiteljica imala u trenutku štetnog događaja. Prema slobodnoj procjeni vještaka ozljeda vrata iz štetnog događaja uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 1,5% a 1,5% otpada na degenerativne promjene. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 8 tjedna kumulativno. Zaostali bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 10 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno kroz 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

20. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje u ovom predmetu, a i sud isto prihvaća u cijelosti, jer je liječnik vještak svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive medicinske dokumentacije tužiteljice koja prileži spisu i na temelju kliničkog pregleda tužiteljice kod vještaka.

21. Cijeneći ovako utvrđene činjenice i to posebno vrstu ozljede koju je zadobila tužiteljica, zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 1,5% kao posljedicu ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, te trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužiteljici, sukladno odredbama čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljede koju je zadobila tužiteljica, o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha, o zaostalom trajnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 1,5 %, o svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i da se dosuđivanjem naknade tužiteljici ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Također, sud je vodio računa i o okolnostima stradavanja tužiteljice (ozlijeđena u prometnoj nesreći kao putnica u osobnom automobilu u sudaru (udarac u desni bočni dio automobila) s drugim osobnim automobilom) i liječenja tužiteljice (koje je opisano u nalazi i mišljenju liječnika vještaka).

22. Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužiteljici pravične novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava osobnosti. Cijeneći kako je tužiteljici uslijed ozljeđivanja smanjena opća životna i radna aktivnosti u omjeru od 1,5 % kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, sa svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i onima koje je tužiteljica opisala u svom iskazu, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 500,00 EUR. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, te način liječenja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 1.400,00 EUR. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te duljinu njegova trajanja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 1.600,00 EUR. Dakle, tužiteljici zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno na ime naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 EUR (=500,00 EUR + 1.400,00 EUR + 1.600,00 EUR).

23. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 28 sati (2 sata dnevno kroz 2 tjedna), dok je među strankama nesporno da su joj pomagali članovi obitelji, besplatno. Sud, temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. i čl. 223.a ZPP-a, a jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, smatra da je primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 5,00 EUR, a imajući u vidu domicil tužiteljice i raspoloživost radne snage za ovu vrstu poslova. Stoga temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 140,00 EUR (= 28 sati x 5,00 EUR).

24. Dakle, a kako je gore obrazloženo, sud je utvrdio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada ukupan iznos od 3.640,00 EUR (=3.500,00 EUR + 140,00 EUR). No, kako je tuženik tužiteljici s ovog osnova već isplatio iznos od 1.526,31 EUR (ovo je nesporno), to je sud iznos od 3.640,00 EUR umanjio za već isplaćeni iznos od 1.526,31 EUR, pa je sud utvrdio da tužiteljici stoga pripada daljnja pravična novčana naknada s naslova pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.113,69 EUR, pa je sud tužiteljici ovaj iznos i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I. glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan u ovom dijelu, odnosno kao previsoko postavljen odbio dio zahtjeva tužiteljice s naslova naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 86,31 EUR (a što predstavlja razliku između postavljenog zahtjeva u iznosu od 2.200,00 EUR i dosuđenog iznosa od 2.113,69 EUR), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II. glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

25. Kako je sud utvrdio da se tužiteljica odštetnim zahtjevom na koji je tuženik odgovorio dopisom od 13.03.2021. obratila tuženiku sa zahtjevom da joj naknadi pretrpljenu štetu, to je sud tužiteljici primjenom odredbi čl. 29. st. 1., čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a i odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 2.113,69 EUR dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 14.03.2021. (kako je tužiteljica i zatražila) do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I. glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

26. Sud je o visini stope zatezne kamate u izreci ove presude u točci I. odlučio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.

27. Kako tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to je tuženik temeljem odredbi čl. 154. st. 5., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a dužan naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak ovog postupka. Tužiteljici je priznat kao potreban i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na ovu presudu u iznosu od 100,00 EUR (koliko je tužiteljica i zatražila), trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, te trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno ostavljenom tužbenom zahtjevu. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat kao potreban i dosuđen tužiteljici se sastoji od: troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32/1), sastava tužbe (Tbr.7/1), sastava podnesaka od 18.10.2022. i 02.06.2026. (Tbr.8/1), te zastupanja na ročištima od dana 16.11.2022. i 10.06.2026. (Tbr. 9/1) sve od po 100 bodova za svaku radnju, te za sastav podnesaka od 28.11.2022., 06.10.2025., 13.10.2025. i 20.01.2026. (Tbr. 8/4) od po 25 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 700 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.400,00 EUR. Uz PDV od 25% u iznosu od 350,00 EUR, to iznosi 1.750,00 EUR. Uz priznati trošak vještačenja i sudskih pristojbi, to ukupno iznosi 2.203,09 EUR, te je upravo taj iznos tužiteljici sud dosudio s naslova naknade parničnog troška. Sud je tužiteljici temeljem odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tekuće od donošenja ove presude do isplate. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I. glede naknade parničnog troška tužiteljici.

28. Primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st 1. ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio naknadu:

- za sastav podneska od 06.09.2022., jer uz isti dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe za tužbu, a što je bila dužna učiniti pri podnošenju tužbe,

- za sastav podnesaka od 01.03.2023. i 13.06.2023., jer se radi o požurnicama koje nisu bile potrebne tužiteljici za vođenje ove parnice, te

- za zastupanje na ročištu za objavu presude, jer ova radnja nije bila potrebna tužiteljici za vođenje ove parnice, imajući u vidu da li bi se ovo ročište održalo bez obzira na dolazak tužiteljice na isto, kao i da tužiteljica na ovom ročištu nije iznosila nikakve navode.

29. Kako tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odbio tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III.

U Zagrebu, dana 15. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.

DNA:

1. Pun. tužiteljice – uz rješenje nalog tužiteljici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu 142,00 EUR

2. Pun. tuženika