Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-571/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnku Lorisu Lakoviću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju SŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 1.000,00 eura (tisuću eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2024. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka 642,14 eura (šesto četrdeset dva eura i četrnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao naručitelj s tuženikom kao izvođačem sklopio ugovor o izvođenju radova 22. studenog 2024., radi sanacije krovne terase iznad garaže, na objektu koji se nalazi u [adresa] na njegovoj nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da se tuženik obvezao navedene radove izvesti u roku od 15 dana od dana potpisa predmetnog ugovora, a koji rok da je ugovoren kao bitni sastojak ugovora. Tvrdi da je tuženiku na ime avansa isplatio 1.000,00 eura, kako je i naznačeno u članku 3. predmetnog Ugovora, ali da tuženik nije ispunio svoju obvezu odnosno nije predmetne radove ni započeo. Navodi da ga je potom dopisom od 23. prosinca 2024. obavijestio kako se zbog toga ugovor smatra raskinutim, te je zatražio povrat isplaćenih 1.000,00 eura. Da je taj dopis tuženik zaprimio 02. siječnja 2025., ali se je na njega oglušio. Napominje da je učinak raskida taj da su stranke ugovora dužne vratiti ono što su na temelju njega dobile. Stoga on od tuženika potražuje povrat iznosa od 1.000,00 eura, radi čega je predložio da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku da mu plati taj iznos i to zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 08. prosinca 2024. pa do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u potpunosti odbacuje tužbu kao neosnovanu zbog neistinitih navoda. Navodi da je istina da je s tužiteljem potpisao ugovor 22. studenog 2024., ali da je neistinito da je primio novac od tužitelja u iznosu od 1.000,00 eura. Pojašnjava da u cijelom poslu postoji još jedna osoba SŠ koji je bio posrednik i kome je tužitelj isplatio na ruke 1.000,00 eura, i koji mu je kasnije kao avans za početak radova dao 500,00 eura, a još kasnije da je na zahtjev tužitelja potpisao ugovor u nadi da će dalje sve biti uredu. Međutim par dana nakon potpisivanja ugovora razbolio se je te nije mogao započeti s radovima o čemu da je obavijestio tužitelja koji je pristao na produljenje odnosno odgodu započinjanja radova do ozdravljenja. Nadalje navodi da nije istina da nisu nikada započeli radove jer se je po ozdravljenju javio tužitelju da je spreman, ali da je tada zbog lošeg vremena prolongirano započinjanje radova do suhog vremena, kad su i započeli radove. Nakon što su jedan dan radili (pripremni radovi čišćenja dijelova terase od prljavštine, struganje fuga na starim pločicama) da je drugi dan tužitelj izjavio da se je predomislio i da zbog susjeda ne bi želio nastaviti radove, ali da su njegov pomoćnik i on svejedno dolazili u par navrata kako bi nastavili radove, ali da je to tužitelj uporno odbijao. Nadalje je izjavio da kako je prethodno nabavio i građevinski materijal da nije pristao na povrat novca jer je imao troškove i dolaska i obavljenih radova, te smatra da je činom odbijanja nastavka radova tužitelj izgubio pravo povrata avansa. Nadalje navodi da ga je kontaktirao i odvjetnik tužitelja koji je u početku tražio da nastavi s radovima, na što je pristao, da bi mu kasnije nakon konzultacije s tužiteljem javio da ne pristaje na nastavak radova. Zatim navodi da raskid ugovora nikada nije dobio te da potpis na dostavnici nije njegov.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadak (4-5), obavijest o raskidu ugovora (6-8), ugovor o izvođenju radova (10-12), izvadak Istarske kreditne banke d.d. (30), te je saslušao tužitelja (28).

4.Sud nije proveo druge predložene dokaze i to konkretno saslušanje svjedoka LŠ (jer je predložen na okolnost koja nije odlučna za donošenje meritorne odluke) i CŠ (jer stranke nisu dostavile njegovu adresu s obzirom da je provjerom u JRO utvrđeno da nema prijavljene aktivne adrese ni prebivališta ni boravišta). Nije ni saslušao tuženika koji se nije odazvao pozivu radi saslušanja, iako je bio uredno pozvan, čime je izgubio to pravo.

5.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

6.U ovom postupku nije sporno da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač sklopili 22. studenog 2024. Ugovor o izvođenju radova.

7.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tuženiku na ime avansa iz predmetnog Ugovora o izvođenju radova isplaćen iznos od 1.000,00 eura, te da li tužitelj ima pravo na povrat tog iznosa.

8.Iz Ugovora o izvođenju radova od 22. studenog 2024. (10-12) proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača, a predmet je bilo izvođenje građevinskih radova sanacije krovne terase iznad garaže na adresi [adresa], koja sanacija podrazumijeva slijedeće radove: uklanjanje prvog reda postojećih pločica pored ukupne dužine ograde terase kao i pločice koje su već odljepljene, izrada estirha na spomenutoj površini s odgovarajućim padom vode do nivoa postojećih preostalih pločica, instalaciju hidroizolacije butilne trake na spoju novog estriha i postojeće ograde, čišćenje fuga na preostalim pločicama i fugiranje s hidroizolacijskim kitom, premaz preostalih pločica s gruntom, premaz cijele površine krovne terase s hidroizolacijom u tri ruke, lijepljenjem novih pločica na cijeloj površini terase s odgovarajućim padom vode te fugiranje. Utvrđena je vrijednost radova u visini od 3.200,00 eura s napomenom da je tužitelj na dan potpisivanja ugovora isplatio na ruke avans u iznosu od 1.000,00 eura od ugovorenog iznosa. Nadalje je ugovoreno da će izvođač s radovima započeti na dan potpisivanja ugovora ukoliko to vremenski uslovi dozvoljavaju. Da se je izvođač obvezao radove dovršiti u roku od 15 dana, koji rok predstavlja bitan sastojak ugovora.

9.Iz iskaza tužitelja (28) proizlazi da se je na susjednoj parceli gradila kuća, a jedan od radnika bio je izvjesni CŠ koji mu se ponudio da će mu popraviti terasu. Odmah su otišli u trgovinu i kupili 4 vreće za hidroizolaciju. Dogovorili su i cijenu tih radova od 1.000,00 eura. Tada je mislio da će radove izvesti taj CŠ. Nakon toga dogovorio se je s SŠ da će mu isplatiti novac, te su se sastali u [adresa] ispred Istarske kreditne banke u Obrtničkom domu. Taj CŠ da je došao zajedno s UŠ ovdje tuženikom. Podigao je novac i 1.000,00 eura dao tom CŠ. Još uvijek je tada mislio da će radove izvesti taj CŠ. Nakon toga sklopili su ugovor o izvođenju radova ali s UŠ radi čega je taj UŠ došao ovdje u [adresa]. Potpisali su ugovor, čak su otišli zajedno do Foto Licul kako bi fotokopirali neke dokumente. To spominje jer mu je bilo čudno što je u jednom trenutku tuženik počeo šepati. Ugovorom je dogovoreno da će se radovi izvesti u roku od 15 dana, a kako nije ni započeto zvao je tuženika radi toga, a on je rekao da je na bolovanju. Nakon toga se je obratio odvjetniku koji je tuženiku poslao dopis nakon čega mu je jedne večeri kada je već bilo dosta mračno tuženik banuo na vrata, te rekao da je došao izmjeriti terasu. Bilo mu je čudno kako to radi po mrklom mraku, ali on da je rekao da mu to nije problem. Tom prilikom pitao ga je kada će doći i započeti s radovima, ali da nije ništa određeno rekao, nije precizirao. Nakon toga je otišao. Nikada nije započeo nikakve radove nego je nešto kasnije ponovno došao kojom prilikom je izvadio vreću s nekim materijalom, ali je ubrzo tu vreću natrag vratio u svoj auto i otišao. To sve je bilo vrlo kratko. Još je izjavio da tuženik živi kao podstanar u Puli kod jedne gospođe čije je ime U. Ta gospođa ga je kasnije nazvala na telefon te mu je rekla da je tuženik u zatvoru zbog čega ne može doći obaviti posao. Na kraju je izjavio da nakon što su sklopili predmetni ugovor da je sam zvao tuženika i tražio da dođe i obavi radove, a on da mu je uvijek navodio neke razloge samo kako ne bi došao to obaviti, kao npr. da je bolestan.

10.Odredba članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO) propisuje da se Ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Odredba članka 597. stavak 1. ZOO-a propisuje da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Stavak 2. propisuje da ga je dužan izvršiti za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove.

Članak 599. stavak 1. ZOO-a propisuje da ako je izvršenje djela u određenom roku bitan sastojak ugovora, a izvođač je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očito da ga neće završiti u roku, naručitelj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Odredba članka 360. ZOO-a propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Odredba članka 361. stavak 1. ZOO-a propisuje da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, a dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

Odredba članka 366. ZOO-a propisuje da vjerovnik koji zbog neispunjenja obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja.

11.Kao što je naprijed navedeno u samom predmetnom ugovoru o izvođenju radova naznačeno je da je rok izvođenja radova bitan sastojak toga ugovora.

12.Iz dopisa tužitelja tuženiku od 23. prosinca 2024. (6-7) proizlazi da ga tužitelj podsjeća da se je predmetnim ugovorom obvezao izvesti ugovorene radove u roku od 15 dana, a kako nisu izvedeni da se ugovor raskida po samom zakonu, te ga je zatražio da mu vrati 1.000,00 eura koje mu je isplatio na ime avansa kod potpisivanja ugovora.

Taj dopis tuženik je zaprimio dana 02. siječnja 2025. kako to proizlazi iz potpisane povratnice (8). S tim u vezi valja napomenuti da je tuženik osporio da bi potpis na toj povratnici bio njegov, međutim za to nije pružio nikakav dokaz.

13.Znači, kako tuženik u ugovorenom roku koji je bitan sastojak predmetnog ugovora nije ispunio svoju obvezu ugovor je raskinut po samom zakonu što mu je tužitelj i priopćio 02. siječnja 2025.

14.Učinak raskida ugovora je taj da su stranke ugovora dužne vratiti ono što su na temelju njega dobile (članak 368. ZOO-a).

15.Iz samog predmetnog ugovora proizlazi da je tužitelj tuženiku na dan potpisivanja toga ugovora isplatio na ruke avans u iznosu od 1.000,00 eura.

16.Tuženik to pobija te tvrdi da je u cijelom tom dogovoru sudjelovala još jedna osoba, izvjesni SŠ kojeg spominje i tužitelj u svome iskazu na način da je baš njemu isplatio 1.000,00 eura, a ne tuženiku. Međutim, tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da mu je taj SŠ od tog iznosa dao 500,00 eura nakon čega je on čak i započeo s izvođenjem ugovorenih radova.

S obzirom na to sud zaključuje da je tuženik potpisom predmetnog ugovora priznao da mu je isplaćen iznos od 1.000,00 eura na ime avansa, pri čemu je nebitno da li mu je taj iznos u cijelosti ili djelomično isplatio tužitelj ili neka treća osoba. Bitno je to da je on preuzeo obvezu iz predmetnog ugovora pa samim time i iznos koji je tužitelj na ime avansa isplatio, a to je 1.000,00 eura.

17.Nadalje, tužitelj tvrdi da tuženik nije ni započeo s izvođenjem ugovorenih radova, dok tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da je. Međutim, bitno je da li je on ugovorene radove dovršio što zasigurno nije jer tuženik to niti ne spominje.

18.Radi svega navedenog tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je tužitelj isplatio na ime avansa iz predmetnog ugovora, radi čega je valjalo presuditi kao u izreci.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.000,00 eura, te s obzirom da tužitelja zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakonu o sudskim pristojbama.

Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima 17. ožujka 2026. i 10. lipnja 2026. u iznosima od po 150,00 eura, trošak PDV-a od 25% na te iznose tj. od po 37,50 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 39,82 eura, ukupno 642,14 eura.

20.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 15. srpnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Presuda za tužitelja p.p. istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova dana 15. srpnja 2026., dok je tuženiku otpremljena redovnim putem pošte.