Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

21000 Split

Poslovni broj: P-793/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po odvjetnicima u OD Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split, protiv tuženika FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Vujanoviću, odvjetniku u Splitu, radi obvezno – poništenje/pobojnost, nakon održane glavne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 8. studenog 2016. godine u Sinju između ZI rođ. **.**.1940. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i FI rođ. **.**.1972., OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu dana 17. siječnja 2017. godine pod poslovnim brojem R2-1302/2016.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišno knjižni odjel Split, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, izbrisati uknjižbu prava vlasništva za cijelo s imena FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15091 KO [katastarska općina], 68. suvlasnički udio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo ( E-35 ), u naravi stan br. 33., na V., (petom) katu, površine 75,35 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice, WC-a, hodnika, predsoblja, lođe i balkona, orijentacije J/I, s pripadajućom drvarnicom u PD 1 ( podrum 1.), te uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na ime CI pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 3.779,63 EUR-a uvećano za zateznu kamatu koja teče od presuđenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom od 15. prosinca 2022. tužiteljica OI navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 68. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-35) u naravi stan br. 33., na V. katu površine 75,35 m2. Stan da je upisan na tuženika temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog pred sudom pod brojem R2-1302/16 od 8. studenoga 2016. Dana **.**.2020. umro je CI pok. O, suprug tužiteljice i otac tuženika. Tužiteljica je s njime živjela dugi niz godina, u braku su stekli nekretnine i pokretnine te između istih i predmetni stan koji je njihovo suvlasništvo za po ½.

1.1. Ugovor o doživotnom uzdržavanju da nikada nije realiziran. Pok. CI do svoje smrti nije bio u potrebi za bilo kakvim uzdržavanjem od strane tuženika, isti nije izvršavao obveze preuzete ugovorom. Pok. CI je bio neovisan o bilo čijoj pomoći. Navodi da je motiv, pobuda sklapanju ugovora bila prijenos imovine na tuženika.

1.2. Tužiteljica ističe više tužbenih zahtjeva, a kao prvi traži da se utvrdi da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu za brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] 68. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-35 u naravi stan broj 33. na 55 katu, površine 75,35m2. Nadalje da slijedeći od navedenih zahtjeva prihvati ukoliko zahtjev ispred nije osnovan pa traži u drugom da sud poništi navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu za brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] 68. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-35 u naravi stan broj 33. na 55 katu, površine 75,35m2, te u zadnjem tužbenom zahtjevu da se tužiteljica utvrdi vlasnicom za 1/2 gore navedene nekretnine kuće u [adresa] sagrađene na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.3. Tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev dana 24. veljače 2023. pa za prvi podredni tužbeni zahtjev traži ukoliko sud ne prihvati predmetni da donese presudu kojom se raskida navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju uz isti nalog zemljišnoknjižnom sudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu uz prijedlog sudu da se isti odbije kao neosnovan. Priznaje da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj R2-1302/2016 a nakon smrti oca stekao pravo vlasništva stana u [adresa] kao i pravo vlasništva nekretnina sagrađenih na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Sve obveze prema svom ocu iz Ugovora da je ispunjavao u cijelosti. Nije postavljao ocu pitanje zbog kojih je razloga on želio sa njime zaključiti ovaj Ugovor. Otac je u Ugovoru naveo da mu je potrebna tuđa pomoć i njega koju mu je on i pružao. Očeva volja je bila zaključiti Ugovor u čemu ga je onda podržao ne razmišljajući pri tome da li bi navedene nekretnine predstavljale bračnu stečevinu. Navodi da bi na ostavinskoj raspravi iza smrti oca tužiteljica da je zaista bila i oštećena tu činjenicu istaknula, no ona to nije učinila. Na ostavinskoj raspravi dala je nasljedničku izjavu kojom mu je ustupila svoj suvlasnički dio na cjelokupnoj ostavinskoj imovini.

3. Sud je u provedenom postupku izvršio uvid u spise ovog suda pod brojem O- 5422/2020, R2-1302/2016 i Z-8911/2022 te pročitao: Rješenje o nasljeđivanju pod brojem O-5422/2020 od 26.1.2022. (str. 6-8 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 9-13 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (str. 14-15 spisa), Saslušane su stranke 28.11.2024. i to tužiteljica (str. 55-57 spisa), tuženik (str. 57-58 spisa), Saslušani su svjedoci VI (str. 61 spisa), DI (str. 62-64 spisa), EI (str. 64-65 spisa), TI (str. 72 spisa), UI (str. 72-73 spisa), ĆI (str. 74 spisa), PI (str. 80-81 spisa), RI (str. 82-83 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka BI (str. 101-105 spisa), Vjenčani list (str. 117 spisa), Preslik zbirki isprava Z-8911/2022 (str. 118-166 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (str. 167-170 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za građevinu Nevena Matijevića (str. 171-197 spisa), Preslik zbirki isprava čest. zem. [katastarska čestica] , K. O. [katastarska općina] (str. 208-212 spisa).

3.1. Druge dokaze sud nije izvodio jer nije bilo potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza jer je predmet spora bio dovoljno raspravljen.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Predmet ovog parničnog postupka je da bi imovina koja je bila sastavni dio Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila bračna stečevina stečena za vrijeme trajanja braka tužiteljice SI i njenog pokojnog supruga ZI pok. O, kao i da se utvrdi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 8. studenoga 2016. između pokojnog ZI kao primatelja uzdržavanja i ovotuženika NI, kao davatelja uzdržavanja. Tužiteljica navodi da je pobuda predmetnog ugovora nedopuštena iz razloga što pobuda nije bila uzdržavanje nego isključenje nasljednika iz nasljedstva. Stoga tužiteljica smatra da bi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan. Također kako je tužiteljica navela da bi predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju bila bračna stečevina, po mišljenju tužiteljice,bi to bio razlog ništetnosti predmetnog ugovora.

5.1. Ukoliko sud ne prihvati takvo tužbeno traženje da sud prihvati slijedeći tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se raskida navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju a u oba tužbena zahtjeva u točki II. traži od zemljišnoknjižnog odjela traži da izbriše uknjižbu prava vlasništva na stanu u [adresa] detaljno opisano u tužbi. Ukoliko sud ne prihvati nijedan od navedena dva tužbena zahtjeva da prihvati slijedeći kojim se utvrđuje da je tužitelja suvlasnica za ½ nekretnina detaljno opisanih u tužbi.

6. Nije sporno u ovom parničnom postupku da su pokojni CI pok. O i tuženik FI zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanu 8. studenoga 2016. ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu pod brojem R2-1302/2016 dana 17. siječnja 2017. Predmet navedenog Ugovora su u tužbi navedene nekretnine sada upisane na tuženika.

6.1. Sporno je jesu li nekretnine obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina pokojnog ZI i tužiteljice SI. Isto tako sporno je je li ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju a dalje je li isti pobojan.

7. Utvrđivanje bračne stečevine je prethodno pitanje za odlučivanje u ovom postupku.

7.1. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

8. Uvidom u ostavinski spis O-5422/2020 kao i rješenje o nasljeđivanju sud utvrđuje da su tužiteljica OI, tuženik FI kao i DI zakonski nasljednici ZI pok. O. Prema Rješenju o nasljeđivanju broj O-5422/2020 od dana 26. siječnja 2022. donesenog od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijane Buljan proglašen je nasljednikom temeljem zakona tuženik FI.

8.1. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 9-12 spisa) ovjeren pod brojem R2-1302/2016 dana 17. siječnja 2017. sud utvrđuje da je predmet Ugovora stan u [adresa] anagrafske oznake Pujanke 59 sagrađena na čestici zemlje [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo (E-19) stan na V. katu površine 75,35 m2; polugrađena manje zahtjevna završena stambena zgrada dijelom katnosti prizemlje i dva kata, pokrivena kosim krovom, a dijelom katnosti prizemlje s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao nenatkrivena terasa, koja ima garažu i dvije spreme na etaži prizemlja i jednu stambenu jedinicu organiziranu na dvije etaže, građevinske bruto površine 235,57 m2 za cijelo sagrađene na čest zem 2558/1 k. o. [katastarska općina], [adresa]; izgrađena slobodnostojeća jednostavna završena zgrada – garaža sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa]; izgrađena slobodnostojeća jednostavna završena zgrada katnosti prizemlja u kojoj se na etaži nalazi svinjac i na etaži kata. Davatalj uzdržavanja-ovotuženik se obvezao svojeg oca CI – primatelja uzdržavanja uzdržavati jer mu je potrebna tuđa pomoć i njega i navedeno je da mu dugi niz godina pomoć i njegu daje upravo ovotuženik jer da žive u "Zajednici života". Da ovotužiteljica ima pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na svim nekretninama a da ovotuženik ima obvezu uzdržavanja i tužiteljice.

9. Tužiteljica je saslušana na ročištu 28. studenoga 2024. (str. 55-57 spisa) koja u bitnom kazuje da za predmetni Ugovor nije znala. Nakon završenog ostavinskog ročišta da su joj tuženik i njegova supruga rekli da ona nema ništa, da imaju sve napisano. Da je živjela u kući koju je napravila a da je otišla u svoj stan u [adresa]. Godine 1970. kada se je udala da je došla u staru kuću u kojoj su bili njezina svekrva, brat od supruga i njegova žena i troje djece. Svi su živjeli u 50 m2. Na početku je spavala sa svekrvom su sobi jer je CI – njezin muž bio u Njemačkoj a njezina soba i namještaj nisu se imali gdje staviti. Počeli su graditi kuću u drugom mjesecu 1970. godine, 1972. se uselila ali nisu imali namještaj samo je bila napravljena soba i tada se je rodio tuženik. Sređivali su jednu po jednu sobu dok nisu završili kuću. Kasnije su kupili 1000 m2 zemlje u polju. 1980-ih godina su tražili stan pa su se učlanili u "poštanski dom". Na taj način su došli do stana kojeg su kupili novcima posuđenim od njezine sestre i brata. Ona i muž su vraćali posuđeni novac. 1989. tuženik je išao u večernju školu u Split i boravio je u tom stanu. Kasnije je kćer išla u srednju ekonomsku školu i isto je bila u tom stanu. Ona i muž su živjeli skladno u braku, novac zajedno dijelili, zajedno gradili iako je muž bio u Njemačkoj. Slagali su se toliko dobro da joj je umro na rukama. Na ostavinskom ročištu nije spominjan ni stan ni kuća već motor, traktor, dva auta i prikolica a ona i njezina kćer – sestra tuženika su to ustupile tuženiku. Ni muž ni tuženik joj nisu rekli da postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Muž nikada nije spominjao da je imao namjeru sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Muž je dobio karcinom 2011. i nije se htio liječiti, imao je upalu pluća. Sve manje je bio na nogama, mučili su se. Kada je dobio upalu pluća. Bio je jako loše, cijelo vrijeme je bila uz njega, kuhala, spremala, oblačila i presvlačila. Tuženik bi pomogao kada bi ga negdje trebalo voziti. 2019. su mu noge počele otkazivati. Cijelu 2020. hodao je sa štapom pomalo. Nakon što se je srušio u wc-u više se nije digao, tri tjedna je bio nepokretan i 4. prosinca 2020. je umro. Ona se je brinula o njemu uobičajeno kao i prije 2016. nakon što je sklopljen Ugovor. Tuženik bi ga odvezao u doktora. U odnosu na garažu, dvije spreme, svinjac, pomoćni objekt, dimnicu da se to sve nalazi u sklopu kuće i gradili su ona i suprug sami. Nakon što je kuća napravljena mjesec dana nakon ostavinskog postupka, supruga tuženika joj je isključila telefon, mobitel, nije mogla koristiti Internet na mobitelu i rekla joj da ide u staru malu kuću pa joj je isključila frižider. Na sve načine ju je pokušala otjerati iz kuće. Na kraju je morala otići u svoj stan u [adresa] ali zbog svih problema bojala se da je i njemu promijenjena brava. Sada živi u svom stanu i ne boji se nikoga. Ne može pristupiti kući u [adresa]. Na ostavinskom postupku nije pitala javnog bilježnika što je s kućom i stanom jer nije imala sumnje. Iz svoje kuće iz [adresa] je otišla zbog problema koji su nastali i zbog nereda jer nije mogla tako živjeti. Na taj način je bila prisiljena izaći. Struju, Internet, vodu i plin je nevjesta isključivala. Sin je bio nasilan prema njoj verbalno.

9.1. Na istom ročištu saslušan je tuženik FI (str. 57-58 spisa) koji u bitnom navodi da je otac imao želju dati mu sigurnost time što će mu sve ostaviti. Tako je išao s ocem na sud, sud je Ugovor ovjerio i potpisali su. Kuća i stan su pripadali ocu, to je bilo u njegovom vlasništvu. Ocu je on pomagao po njegovoj želji što je htio, nikada mu nije rekao da nešto neće. Ocu je kuhala tuženikova supruga i tužiteljica. Kada je bio nepokretan presvlačile su ga tužiteljica i supruga tuženika. U liječnika ga je vodio on i njegova supruga. Ne vjeruje da majka nije znala za Ugovor jer da otac nije ništa skrivao. U izgradnji kuće da je sudjelovao otac sam, davao je tužiteljici novce, a tužiteljica bi davala njemu. Tužiteljica ga je školovala i odgojila. Prije sklapanja Ugovora da nije razgovarao sa ocem i ne zna zašto tužiteljica nije stranka u Ugovoru. Na isti način je živio sa ocem i tužiteljicom prije i nakon sklapanja Ugovora. Otac i tužiteljica, njegova majka su funkcionirali kao muž i žena. Kuća sa pomoćnim objektima i stan u [adresa] da su kupljeni i izgrađeni kako je tužiteljica opisala. Više se o ocu brinula njegova supruga nego tužiteljica. Majka zna gdje su ključevi od njezine sobe i nitko u njenu sobu ne ulazi. Otac nikada nije spominjao da bi raskinuo Ugovor i bio je prezadovoljan.

10. Saslušana je svjedokinja VI na ročištu 5. veljače 2025. (str. 61 spisa) koja u bitnom navodi da je radila u Stambenoj zadruzi "Poštanski dom" pisala je Ugovore s kupcima stanova, radila u knjigovodstvu i knjižila uplate. Kod nje su dolazili CI i OI u kancelariju. Najviše bi dolazili zajedno nekada ona sama kada bi on bio u Njemačkoj. Dolazili su radi plaćanja rata za kupnju stana. 1986. je bilo useljenje u stan. Nekada bi joj ostavili ključ da provjeri je li sve uredu sa stanom kada njih ne bi bilo. Bili su normalan bračni par, živjeli zajedno do njegove smrti.

10.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao nepristran i istinit. Sud iz iskaza svjedokinje VI utvrđuje da su CI i OI dolazili kod nje radi plaćanja stana u [adresa] jer je radila u Stambenoj zadruzi "Poštanski dom". 1986. su uselili u stan i ostavili bi joj ključ povremeno da vidi je li sve u redu sa stanom. Bili su normalan bračni par.

11. Saslušana je svjedokinja DI na ročištu od 5. veljače 2025. (str. 62-64 spisa) koja u bitnom kazuje za ostavinsko ročište da nije zaprimila poziv pa je odgođeno. Tužiteljica ju je obavijestila o idućem a do imovine je na tom ročištu navedeno traktor, auto, neka zemlja za koju ona ne zna, stara kuća i grobnica. Ona i majka su se odrekle u korist brata. Nakon mjesec dana od ostavinskog ročišta da se majka počela žaliti da joj supruga tuženika govori da živi na njihovom, isključivali su joj plin, frižider, telefon i Internet. Nije joj bilo jasno zašto je tuženik izbacio iz garaže motor njezinog muža pa ga je kombijem dovezao u Split. Nije joj bilo jasno što se dešava pa je saznala za Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tuženik da je rekao da je to između njega i oca i da nije njena briga. Tužiteljica nije imala nikakvu pomoć u kući u [adresa] vezano za prijevoz do [adresa] jer je sve trebalo obavljati u [adresa] od zubara, liječnika i trgovine. Nekada bi ju sestra odvezla do [adresa] ili bi stala na cestu da ju netko odveze. Zbog toga je odlučila ići u stan u [adresa]. Sva imovina koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju su gradili majka i otac zajedno. Otac je bio u Njemačkoj a majka s radnicima. Kuća se je radila iz temelja. Majka je u dogovoru s ocem sve odrađivala. Otac je povremeno dolazio za Božić i Uskrs. Majka je 1993. nakon što je ona završila školu otišla u Njemačku živjeti s ocem a zajedno su se vratili trajno 1999. u Hrvatsku. Nije bilo dogovora oko imovine. Kod oca i majke bi dolazila dva puta mjesečno vikendom na ručak, a svaki dan se s njima čula. Do zadnjeg dana o ocu je skrbila majka-tužiteljica. Kuhala mu je, prala, čistila, posebice svoju i njegovu odjeću je prala. Jedno vrijeme da je tuženik bio bez posla pa mu je otac pomagao jer njegova žena nikad nije radila. Otac je imao Njemačku mirovinu, on je uzdržavao tuženika i njegovu djecu financijski. Da se nakon sklapanja Ugovora od 2016. pa do smrti oca nije ništa promijenilo. Sve je bilo isto jer nije niti znala za Ugovor a promjena nije bilo. Tužiteljica da se samo skupila i otišla živjeti u stan u [adresa] a tuženik joj ne brani jer nema ni kontakt s njom.

11.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao istinit i vjerodostojan i to u dijelu kada kazuje da su roditelji gradili zajedno predmetne nekretnine. Majka je u dogovoru sa ocem sve odrađivala dok je on radio u Njemačkoj. Do zadnjeg dana se tužiteljica brinula o ZI. Nije bilo dogovora oko imovine odnosno da od sklapanja Ugovora pa do smrti oca da se nije ništa promijenilo. Nakon smrti ZI kako nije imala pomoć u vidu odvoza i dovoza kod liječnika, odlaska u trgovinu, te da su počele svađe mjesec dana nakon ostavinskog ročišta. Tužiteljica je nakon svega toga otišla živjeti u stan u [adresa].

12. Saslušana je svjedokinja EI, supruga tuženika (str. 64-66 spisa) koja je u bitnom kazala da je svojevoljno, bez ičije prisile to učinio otac tuženika. Što se tiče kuće da je to tužiteljičina kuća, da je to bračna stečevina kao i stan jer su bili u braku ona i pok. CI. Da je ona svojevoljno otišla iz kuće, a da je njoj pok. CI dao plodouživanje na kući i da su bili u skladnom braku. Živjelo se u zajedničkom kućanstvu sve do smrti ZI. Zna da je predmet Ugovora kuća i stan. Kada je svekar bio živ da ne zna je li bilo dogovora između njega, tužiteljice, tuženika i kćeri da će se sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Pok. CI i tužiteljica da su do njegove smrti živjeli u skladnom braku. Udala se 2000. za tuženika od tada živi u zajedničkom domaćinstvu sa tužiteljicom, tuženikom i pok. CI do njegove smrti. U odnosu na uzdržavanje da je tužiteljica brinula o njemu na način da je kuhala, a kod doktora, po lijekove, u banku i dućan da ga je osobno ona i vozila kada nije mogao tuženik. Zadnjih mjesec i pol dana kada nije mogao da ga je presvlačila, prala, kuhala, lijekove donosila. I njezin stariji sin, sin tuženika i unuk tužiteljice da je po pozivu tužiteljice prevrtao ga i činio što je trebalo. U odnosu na korištenje obiteljske kuće u [adresa] tužiteljici nisu branili da je koristi. Brava na kući je promijenjena jer je stara brava bila pokvarena. Zaključno misli da je tužiteljica znala za Ugovor.

12.1. Ovakav iskaz sud cijeni ako vjerodostojan i istinit kada navodi da je predmetna imovina bračna stečevina jer da je tužiteljica bila u braku sa pok. CI do njegove smrti. Sud utvrđuje da je pok. CI i tužiteljica bili u skladnom braku. Živjelo se u zajedničkom kućanstvu. Ne zna je li bilo dogovora vezano za Ugovor između Ivana ZI, tužiteljice i tuženika. U odnosu na dio iskaza kada kazuje da nisu branili tužiteljici korištenje obiteljske kuće u [adresa] sud zaključuje kako je ova svjedokinja navela da zna za plodouživanje. Imajući u vidu navedeno nelogično je da osoba koja živi u zajedničkom kućanstvu a ima plodouživanje na nekretnini svojevoljno iz nje iseljava jer joj ukućani ne brane da je koristi. Isto tako brava na cilindru obiteljskih ulaznih vrata se pokvarila baš po iseljenju tužiteljice iz obiteljske kuće.

13. Na ročištu od 2. travnja 2025. saslušan je svjedok TI – brat supruge tuženika (str. 72 spisa) koji je u bitnom kazivao da ne zna ništa o imovini. Kada je pok. CI oboli darovao mu je krevet. Njegova sestra je zajedno sa tuženikom pomagala CI. Vodili su ga doktoru, presvlačila ga je. Na pričesti 2019. je pok. CI rekao prvopričesniku BI sinu tuženika "vidi moga unuka njega je djed osigurao". Ne zna u kakvim su odnosima bili pok. CI i tužiteljica sa njegovom sestrom – suprugom tuženika.

13.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao djelomično istinit imajući u vidu iskaz ovog svjedoka da ne zna u kakvim odnosima je njegova sestra bila sa tužiteljicom i pok. CI kao i da je pok. CI rekao da je osigurao unuka BI. Pok. CI je sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom a ni u jednom slovu se ne spominje unuk BI. Imajući u vidu da se radi o bratu supruge tuženika sud ovaj dio iskaza cijeni kao neistinit i pristran. Preostali dio iskaza cijeni kao istinit.

14. Sud je saslušao svjedokinju UI na istom ročištu (str. 72-73 spisa) koja je kazivala da je ona susjeda obitelji CI ima 25 godina. Tuženik i njegova supruga su se brinuli o pok. ZI dok je bio živ na način da bi EI vodila svekra u dućan, ambulantu, brinula se o njemu radeći muške i ženske poslove i obrađujući ogromni vrt. Nije vidjela SI da to radi. Nije ulazila kod njih u kuću, rijetko kada bih ulazila u kuću.

14.1. Sud zaključuje iz ovog iskaza da ova svjedokinja, susjeda obitelji CI zna površno o predmetu spora. Iskaz cijeni kao istinit u dijelu da bi supruga tuženika vodila pok. CI u dućan, ambulantu i slično.

15. Sud je saslušao svjedokinju ĆI unuku tužiteljice, kćer tuženika (str. 74 spisa) koja je kazivala da nije mogla naslutiti da će tužiteljica ovo učiniti misleći na tužbu njenog oca. Njena baka – tužiteljica da se dobro slagala s pok. CI, njenim djedom. Da su se njen otac i pok. CI slagali kao pravi otac i sin. Nakon djedove smrti da ne zna kakvi su bili odnosi između tužiteljice i tuženika ali koliko je vidjela sve je bilo uredu. Na kraju je rekla kada je baka iselila da je ponijela ključeve sa sobom.

15.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao istinit pa zaključuje kako se tužiteljica dobro slagala sa pok. CI jednako kao i tuženik. Tužiteljica je iselila iz kuće i ponijela ključeve sa sobom. Imajući u vidu ovaj iskaz kao i iskaz supruge tuženika koji su kontradiktorni to sud zaključuje kada je tužiteljica ponijela ključeve sa sobom tuženik je promijenio bravu na vratima obiteljske kuće u [adresa].

16. Sud je na ročištu glavne rasprave 5. lipnja 2025. saslušao svjedokinju PI sestru tužiteljice (str. 80-81 spisa) koja je u bitnom kazivala da je OI bila majka, hraniteljica i sluga. Sve je radila za muža i djecu. Nije znala za postojanje Ugovora do Ivanove smrti. Kuću u [adresa] da je stvorila tužiteljica zajedno sa garažom i sušarom kao i stan u [adresa]. Kad je CI obolio o njemu je brinula OI i u tom periodu se sa tuženikom slagala te bi joj i oni pomogli. Nakon Ivanove smrti tužiteljicu bi odvezla po lijekove i sve što joj treba. U odnosu na imovinu da kada se tužiteljica udala da je ušla u jednu sobicu u [adresa] gdje im je sada obiteljska kuća. Ništa nisu imali, spavala je u sobi sa svekrvom. Stan su kupili 1980-ih. CI je bio u Njemačkoj, a tužiteljici je slao novce koje je ona isplaćivala za stan. Posudili su novce za kupnju stana i od nje i kasnije vratili. Vezano za Ugovor da tuženik nije prikazao te papire a ta saznanja ima od tužiteljice. Nakon završene ostavinske rasprave da kreću problemi između tuženika i tužiteljice. Tužiteljica je nakon svađe i nereda koje više nije mogla trpjeti iselila.

16.1. Sud iskaz svjedokinje cijeni kao istinit i u skladu sa iskazima stranaka pa zaključuje da je tužiteljica gradila sa svojim suprugom CI kuću u [adresa]. Posudila im je novce za kupnju stana u [adresa]. Problemi među strankama kreću nakon završetka ostavinskog ročišta.

17. Na istom ročištu je saslušan svjedok RI (str. 82-83 spisa) koji ima neposredna saznanja jer su dobri obiteljski. Svakih tjedan dana je dolazio u njih, družio se sa tuženikom i tužiteljicom. FI dok je bio u školi u Splitu da su mu pomagali na sve moguće načine. OI je došla u stan u [adresa] koji se nalazi u zgradi u kojoj je i njegov stan pod silom prilika. Rekla mu je da su joj isključili struju, bravu zatvorili, nije mogla ući u kuću, plin su joj zatvorili. Kad su F tužiteljica i pok. CI tražili stan da ih je on povezao sa direktorom Stambene zadruge „Poštanski dom“ MI s kojim su potpisali ugovor. Tužiteljica je plaćala rate novcem koji bi joj CI ostavio. Radilo se o njemačkim markama koje su zajedno nosili mijenjati na „pazar“ u dinare. Nosili bi u službu knjigovodstva i platili. Bio je s OI neposredno pri uplatama najmanje dva puta. CI je bio u Njemačkoj. Tužiteljica bi bila s majstorima i radila. CI i tužiteljica do njegove smrti da su bili u fenomenalnim odnosima. Par godina je CI bolovao. OI je vodila skrb o CI za života. CI nije spominjao Ugovor. FI je CI vozio u doktora.

17.1. Sud ovakav iskaz cijeni u cijelosti kao nepristran i istinit. Sud utvrđuje da su tužiteljica i pok. CI preko njega pronašli stan u [adresa]. On bi sa tužiteljicom njemačke marke koje je slao pok. CI nosio mijenjati u dinare. Tužiteljica je brinula o CI za života. CI nije spominjao Ugovor. Tuženik je vozio pok. CI u doktora.

18. Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju dipl. ing. BI koji je identificirao predmetne nekretnine (str. 101- 105 spisa).

18.1. Sud ovaj nalaz i mišljenje vještaka cijeni kao istinit i stručan i u skladu sa dokaznom građom u spisu.

19. Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Nevena Matijevića (str. 171-197 spisa) koji je procijenio predmetne nekretnine.

19.1. Sud ovaj nalaz i mišljenje ocjenjuje u skladu sa pravilima struke, posebice imajući u vidu da stranke na njega nisu imali primjedbi.

20. Prvo o prethodnom pitanje za odlučivanje u ovom postupku, a to je odlučivanje o postojanju bračne stečevine.

20.1. Imajući u vidu da je brak između tužiteljice i pok. ZI sklopljen 9. veljače 1970. o čemu su suglasno iskazivali svjedoci a i što potvrđuje Vjenčani list (str. 117. spisa) na pitanje postojanja bračne zajednice se primjenjuje Osnovni zakon o braku 29/1946, 36/1948, 44/1951, 18/1955, Službeni list SFRJ br. 12/1965, Narodne novine br. 52/1971, 11/1978; dalje: OZB )

20.2. Odredbom člana 10. st.1. OZB-a propisano je da imovina, koju su supruzi stekli radom u toku braka, je njihova zajednička imovina. Odredbom stavka 2. člana 10 OZB- a propisano je koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

21. Prema iskazima stranaka i svjedoka tužiteljica i pok. CI živjeli su u skladnom braku do Ivanove smrti i CI je radio u Njemačkoj, a tužiteljica vodila brigu o domaćinstvu. Kad su se vjenčali da je spavala u sobi sa svekrvom i da je gradila kuću novcima koje je CI slao iz Njemačke. Stranke su suglasno iskazivale da su tužiteljica i pok. CI počeli graditi kuću u drugom mjesecu 1970., 1972. se uselila tužiteljica u nju, ali nisu imali namještaj samo je bila napravljena soba i tada se je rodio tuženik. Sređivali su jednu po jednu sobu dok nisu završili kuću. Kasnije su kupili 1000 m2 zemlje u polju. 1980-ih su tražili stan pa su se učlanili u "Poštanski dom". Na taj način su došli do stana kojeg su kupili novcima posuđenim od njezine sestre. Ona i muž su vraćali posuđeni novac. Pok. CI je za stan u [adresa] slao novac u njemačkim markama a ona je plaćala tim novcima razmijenjenim u dinare. 1989. tuženik je išao u večernju školu u Split i boravio je u tom stanu. Kasnije je kćer išla u srednju ekonomsku školu i isto je bila u tom stanu. Ona i muž su živjeli skladno u braku, novac zajedno dijelili, zajedno gradili iako je muž bio u Njemačkoj. Tužiteljica je odgajala i školovala djecu.

22. Sud nedvojbeno zaključuje kako tužiteljica ima 50 % udjela u imovini jednako kao i pok. CI jer su imovinu stekli radom za trajanja braka. Procijenivši okolnosti da je pok. CI bio u Njemačkoj, dolazio bi za Božić i Uskrs, slao novce tužiteljici koja je gradila kuću, vodila računa o uplatama novaca za stan, kupnji zemlje, školovala djecu, odgajala djecu, te konačno upravljala i povećala imovinu od „dolaska u jednu sobu“ do izgradnje obiteljske kuće u [adresa] i kupnje stana. Ovdje se radi o stjecanju imovine na ime bračne stečevine temeljem zakona. Rad i stjecanje za vrijeme trajanja braka i rast imovine temeljem doprinosa tužiteljice kako gradnjom, kupnjom, plaćanjem rata, te odgojem i školovanjem djece su ispunjenje zakonske pretpostavke za stjecanje imovine na ime bračne stečevine koju su bračni drugovi stekli radom u toku braka. Stoga je to njihova zajednička imovina.

23. U odnosu na upravljanje imovinom odredbom člana 11. st 1. OZB-a propisano je da za obveze, koje je jedan bračni drug imao prije stupanja u brak, kao i za obveze, koje primi poslije stupanja u brak, ne odgovara drugi bračni drug.

24. Kako je nesporno da je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju 8. studenoga 2016. pred ovim sudom pod brojem R2-1302/16 takav Ugovor je ništetan jer se radi o otuđenju, odnosno opterećivanju imovine koja je zajednička imovina bračnih drugova. Tako Vrhovni sud u svojoj revizijskoj odluci Rev 792/04-2: „Navedeno znači da je za donošenje odluke u ovom prijeporu odlučno da li se radi o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika pod II, što znači da ukoliko se utvrdi da je ista njihova bračna tečevina tada treba utvrditi i doprinos svakog od bračnih drugova, tj. tužiteljice i tuženika u stjecanju te imovine (a to znači način izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju), te potom odlučiti i o osnovanosti traženja tužiteljice, a i o visini njenog traženja. Ukoliko se utvrdi da su prijeporne nekretnine bračna tečevina tužiteljice i tuženika pod II. tada tuženik pod II. s istima nije mogao sam raspolagati. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 51/89, 59/90 i 25/94) propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi mogu raspolagati samo sporazumno. Isključena je mogućnost raspolaganja i opterećivanja pravnim poslom među živima vlastitog udjela bračnog druga, što znači da je ništav ugovor kojim je jedan od bračnih drugova otuđio nekretninu ili opteretio tj. založio nekretninu koja čini zajedničku imovinu bračnih drugova.“

25. Cijeneći iskaze stranaka sud utvrđuje da nije jasno tužiteljici dano do znanja da je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sam tuženik navodi da ne vjeruje da majka nije znala za Ugovor jer da otac nije ništa skrivao. Tuženik, a obzirom da se obvezao uzdržavati oca temeljem navedenog Ugovora nije imao razloga skrivati da je sklopio navedeni Ugovor sa ocem pa joj je on mogao reći za Ugovor. Sud zaključuje a po iskazima svih saslušanih svjedoka da se nakon sklapanja Ugovora u obitelji CI nije ništa promijenilo. Svi su pomagali u bolesti sada pok. CI. U prilog tome su govorili supruga tuženika svjedokinja EI kada je iskazivala da je tužiteljica brinula o njemu na način da je kuhala, a kod doktora, po lijekove, u banku i dućan da ga je osobno ona i vozila kada nije mogao tuženik. Dalje da ona ne zna jesu li njezin muž-tuženik, pok. CI, tužiteljica sjeli za stol i razgovarali o tome da će se sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

26. Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/103/2008. od 14. lipnja 2011. i broj U-III/2536/14 od 5. srpnja 2017. potrebno u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. Za odluku o pravnoj (ne)valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe odlučno je postojanje savjesnosti i poštenje treće osobe. U skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige za poštene stjecatelje zemljišnoknjižno stanje smatrat će se pravno mjerodavnim za stjecanje knjižnih prava, iako je ono u suprotnosti sa stvarnim, izvanknjižnim stanjem nekretnine. Zaštiti poštenih stjecatelja daje se prednost pred zaštitom izvaknjižnih nositelja prava na nekretninama koji su propustili upisati svoja prava.

27. Ugvoor o doživotnom uzdržavanju u trenutku sklapanja (8. studenoga 2016.) bio propisan odredbama čl. 579. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) koji u st. 1 propisuje da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ovdje se tuženik obvezao da će uzdržavati pok. CI a pri svojem iskazu izjavljuje da ne zna zašto majka- tužiteljica nije ugovorna strana , a da su on, tužiteljica i pok. CI živjeli u zajedničkom domaćinstvu i prije i poslije sklapanja Ugovora na isti način. Više se je o pok. CI brinula njegova supruga nego majka-tužiteljica. Tužiteljica se, dakle brinula o pok. CI i ponašala se jednako kao i prije sklapanja samog Ugovora očigledno ne znajući za njega. Navodi tuženika kako je tužiteljica na ostavinskom ročištu prihvatila i ustupila imovinu u korist tuženika nisu argumenti za njegovo savjesno ponašanje nakon sklapanja Ugovora. Imovina koja je obuhvaćena Ugovorom i nije imovina koja se raspoređivala tijekom ostavinskog postupka, pa to nema nikakvo značenje u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je iskazala da je imala skladan brak i to su potvrdili svi saslušani svjedoci. Tužiteljica je osoba starije životne dobi i kada kaže da se brinula o mužu to znači da su živjeli jednako kako su živjeli i prije. Kada je muž je obolio ona potvrđuje da se brunula za njega, ali i da je tuženik pomagao kada bi ga trebalo odvesti u doktora, špotvrđuje i tuženik i njegova suruga EI. Negira da je došlo do problema unatoč činjenici da majka-tužiteljica iako od 1972. živi u obiteljskoj kući u [adresa] koju je zajedno sa ocem sagradila nakon ostavinskog postupka napustila otišavši u stan u [adresa]. Sud ne može zanemariti činjenicu da je Ugovorm o doživotnom uzdržavanju u članku 1. – zadnji pasus ugovoreno pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na ime tužiteljice kako kuće u [adresa], tako i stana u [adresa] a tuženik se obvezao uzdržavati uz oca i tužiteljicu iako ona nije strana Ugovora. Tim više je trabala znati za postojanje Ugovora od strane tuženika. Nije logično da bi ovotužiteljica svojevoljno napustila obiteljsku kuću u [adresa] da nije bilo problema i da je tuženik bio savjestan. Tužiteljica, iako nije potpisnica Ugovora ona kao navedena primateljica kako doživotnog uzdržavanja i prava doživotnog stanovanja i plodouživanja na navedenim nekretninama bi u najmanju ruku trebala biti obaviještena o svojim pravima i obvezama. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje kako ona nije bila obaviještena niti je imala bilo kakvih informacija o Ugovoru. Tim više što tuženik kazuje da bi trebala znati. Nije bilo razloga da joj tuženik to ne kaže prvenstveno kao sudionik pravnog posla, a podredno kao obveznik uzdržavanja. Tužiteljica je osoba starije životne dobi, jednako kao i pok. CI, a radi se o laicima u pravnom rječniku – osobama koje ne poznaju pravo pa je logično da joj je sin-tuženik mogao reći sve o Ugovoru pa sud zaključuje kako je tužiteljica savjesna i ponašala se je u dobroj vjeri. Njezine navode da je iselila iz kuće zbog problema potvrđuje i tuženik, a i ostali svjedoci. Zasigurno netko ne iseljava iz rodne kuće od sreće, već je očigledno došlo do nepodnošljivog zajedničkog suživota i to je bilo jedino rješenje da bi svoju starost provela u miru.

28. U odnosu na načelo povjerenja u zemljišne knjige ističe se da je tuženik pri svojem iskazu pred sudom rekao da je imovina obuhvaćena Ugovorom o doživotnom uzdržavanju stečena od strane oca i majke i to baš kako je majka iskazivala. Stranke su saslušane na istom ročištu pa je ispunjeno načelo kontradiktornosti. Priznajući da je majka njega školovala i odgojila je potvrdio da se ne radi samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Tužiteljica i pok. CI da su funkcionirali kao muž i žena. Sve to upućuje na zaključak suda da je tuženik znao iako je stan bio upisan u zemljišnim knjigama na pok. CI da da se radi i o zajedničkoj imovini tužiteljice i pok ZI kao bračnoj stečevini. Sve to jer nije tužiteljici spomenuo da je sklopljen Ugovor a kako je već obrazloženo u odnosu na savjesnost tuženika.

29. Slijedom svega navedenoga sud je odlučio kao u izreci pod točkom I. ove presude.

30. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a kad je ugovor ništetan svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora pa tužitelj traži i da se u zemljišnim knjigama uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora. Jedno od načela obveznog prava je načelo savjesnosti i poštenja koje je sadržano u čl. 4. ZOO-a prema kojem u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije provedbe upisa izvršenog na temelju ništetnog pravnog posla.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II. presude.

32. Tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav obrazloženog podneska. – po 200,00 EUR (Tbr 8/1)

- zastupanje na ročištima od 26.2.2024., 19.7.2024., 28.11.2024., 5.2.2025., 2.4.2025., 2.4.2025., 5.6.2025., 3.10.2025., 23.4.2026. - po 200,00 EUR-a (Tbr. 9/1),

- a što ukupno 2.000,00 EUR-a sa PDV-om iznosi 2.500,00 EUR

- trošak vještačenja 1.200,00 EUR-a

zajedno sa pristojbom tužbe od 90,25 EUR-a, pa je sveukupno – 3.779,63 EUR-a.

32.1. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 24.2.2022. jer se radi o podnesku koji nije bio potreban za ovaj parnični postupak sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

32.2. Tužitelju na temelju čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu koja na dosuđeni parnični trošak teče od donošenja ove presude. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

33. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu, 15. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika

3. u spis.