REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1340/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nino Šuk, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PRESENTA NOVA d.o.o., Zagreb, Livanjska ulica 9, OIB: 22441920890, kojega zastupa punomoćnik Štefan Štefanek, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Nine Šuka, odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika FŠ i punomoćnika tuženika Štefana Štefaneka, odvjetnika, dana 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog 22.12.2023.g. na neodređeno vrijeme između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, od 22.08.2024.g., te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II Raskida se ugovor o radu sklopljen između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca od dana 22.12.2023.g. sa danom 22.8.2024.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos u visini šest (6) mjesečnih plaća u iznosu od = 18.256,18 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekuće polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka, sa pripadajućim zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekuće polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.7.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika preko 10 godina te da mu je tuženik dana 22.8.2024. uručio Odluku o izvanrednom otkazu protiv koje je podnio Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio. Smatra da je Odluka o otkazu nezakonita jer da nema osobito teške povrede iz radnog odnosa. Navodi da mu je Odluka uručena za vrijeme bolovanja te da mu nije zakonito omogućeno iznošenje obrane. Ističe da su navodi tuženika da bi tužitelj otuđio alate i inventar proizvoljni i netočni, da se ne radi o otuđenju jer da bi tuženik u protivnom podnio prijavu za krađu, već da je iznosio određene alate uz privolu i usmenu dozvolu voditelja proizvodnje, čija je uputa uvijek bila da se sitan inventar, alat i potrošni materijal tuženika može posuditi za privatne potrebe uz uvjet da se vrati u razumnom roku. Također navodi da se radilo o neznatnoj vrijednosti te da tuženik nije proveo popis stanja robe (inventuru) kako bi se istinito utvrdio manjak i visinu štete. Slijedom navedenog, predlaže da sud utvrdi da je Odluka o otkazu nedopuštena, da naloži tuženiku da ga vrati na rad, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Čini nespornim da su tužitelj i tuženik zasnovali radni odnos 31.3.2014., da je u vrijeme otkazivanja na snazi bio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22.12.2023., da je tužitelj u vrijeme otkazivanja obavljao poslove koordinatora CNC stroja i lasera, da je tuženik dana 22.8.2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu, da je tužitelj putem e-maila podnio Zahtjev za zaštitu prava od 28.8.2024., da je tuženik odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava dana 12.9.2024., da je tužitelj iznosio alate i sitni potrošni materijal iz prostora tuženika za vrijeme radnog vremena i da kod tuženika ne djeluje sindikat niti radničko vijeće. Tuženik navodi da je dana 19.8.2024. proveo kontrolu dijela snimaka nadzornih kamera za razdoblje od 19.7. do 19.8.2024. te je tako utvrdio da je tužitelj dana 25.7.2024. uzeo dijelove, alate i sitni inventar sa zalihe na policama (potrošni materijal, pomoćni materijal, alati i dr.) te iste spremao u vreću i kutiju, a koje je zatim iznio iz poslovnog prostora. Tuženik je pregledom polica na mjestu događaja utvrdio da nedostaje određeni inventar. Ističe da je iz pregledanog dijela snimki utvrđeno da je tužitelj neovlašteno iz poslovnog pogona tuženika tijekom radnog vremena iznio: stolarske stege, trafo za led diode, razne silikon sprejeve, ljepila i ostali potrošni i pomoćni materijal i instrument za precizno mjerenje u procijenjenoj vrijednosti od 300,00 EUR. Čl. 81. Pravilnika o radu tuženika određeno je da se teškom povredom iz radnog odnosa kao razlogom za izvanredni otkaz smatra: korištenje opreme i imovine poslodavca u privatne svrhe, nezakonito raspolaganje i otuđenje sredstava poslodavca i protupravno pribavljanje materijalne koristi na štetu poslodavca. Slijedom navedenog, ističe da je razlog za otkaz neovlašteno i skriveno iznošenje opreme tuženika iz poslovnog prostora u privatne svrhe protivno odredbama Pravilnika o radu te gubitak povjerenja tuženika u tužitelja. Tuženik nadalje objašnjava da je dana 22.8.2024. na kraju radnog vremena tužitelja na sastanku obavijestio tužitelja o obavljenoj kontroli snimaka nadzornih kamera te utvrđenju da je tužitelj dana 25.7.2024. uzeo dijelove, alate i sitni inventar sa zalihe na policama te iste spremao u vreću i kutiju koje je zatim iznio iz poslovnog prostora te je tužitelju ponuđen pregled snimki što je tužitelj otklonio i priznao da je iz poslovnih prostora iznio određen alat i sitni inventar, a isto je opravdao navodnom posudbom. Tuženik takvu obranu nije prihvatio jer se posuđivanje ne radi skriveno i nije moguće bez prethodnog dogovora ili suglasnosti s odgovornom osobom tuženika. Nakon obrane i očitovanja tužitelja, tuženik je tužitelju uručio Odluku o otkazu te mu rastumačio njene razloge, slijedom čega tuženik osporava da bi Odluka o otkazu bila uručena za vrijeme bolovanja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo dokaz saslušanjem svjedoka HŠ, EŠ, zz tuženika FŠ i tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Člankom 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014,127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredan otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Člankom 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

6. Iz Odluke o izvanrednom otkazu od 22.8.2024. proizlazi da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao zbog osobito važnih činjenica koje predstavljaju grube povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju se navodi da su tužitelj i tuženik zasnovali radni odnos 31.3.2014. te da je u trenutku otkazivanja važeći ugovor bio onaj temeljem kojeg je tužitelj obavljao poslove koordinatora CNC-a i lasera u proizvodnom prostoru u sjedištu tuženika. Navodi se da je dana 19.8.2024. tuženik proveo kontrolu snimaka nadzornih kamera za razdoblje od mjesec dana tj. od 19.7. do 19.8.2024. s napomenom da se u razdoblju od 29.7. do 16.8.2024. kod tuženika nije obavljao rad zbog korištenja kolektivnog godišnjeg odmora, da je tuženik pregledom snimaka nadzornih kamera utvrdio da je 25.7.2024. tužitelj uzimao dijelove i inventar sa zalihe na policama (potrošni materijal, pomoćni materijal, alati i dr.) te iste spremao u vreću i kutiju koje je zatim iznio iz poslovnog prostora, da je pregledom polica na mjestu događaja tuženik utvrdio da nedostaje određeni inventar, da navedene snimke ukazuju da je tužitelj otuđio navedene dijelove i inventar s namjerom da sebi i drugome ostvari protupravnu imovinsku korist na štetu tuženika, da je tužitelj time počinio teške povrede iz radnog odnosa određene člankom 81. st. 7., 14. i 23. Pravilnika o radu od 2.5.2023. koje predstavljaju razloge za izvanredni otkaz, da je tuženik pozvao tužitelja na sastanak na kojem mu je predočio navedene snimke te ga pozvao na očitovanje, da je imajući povjerenje u tužitelja stečeno tijekom radnog odnosa tuženik tužitelju povjerio poslove koordinatora od kojeg je očekivao postupanje s visokom razinom poslovne odgovornosti i poštenja, da je u opisu poslova koordinatora, između ostalog, briga za alate, strojeve i sredstva rada, da taj posao uključuje i postupanje koje treba biti uzorno ostalim zaposlenicima kojima je tužitelj bio koordinator, da je u poslovnom prostoru tuženika istaknuta Izjava i Obavijest o video nadzoru te da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da su nadzorne kamere postavljene radi smanjenja rizika od krađa na radu ili u vezi s radom, kao i da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tuženika i tužitelja nastavak radnog odnosa nije moguć.

7. Iz iskaza svjedoka HŠ proizlazi da kod tuženika radi kao financijski i operativni menadžer, da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu koordinatora CNC-a lasera u proizvodnom prostoru gdje su njegovi zadaci obuhvaćali organiziranje poslova tog odjela, koordiniranje s drugim odjelima, brigu o urednom obavljanju radnih zadataka, brigu o strojevima te osiguravanje dovoljnog materijala za ostale odjele, da ga je voditelj proizvodnje NŠ obavijestio da je primijetio da u odjelu proizvodnje gdje radi tužitelj i kojem je on nadređen, nedostaju određeni proizvodi: potrošni materijal, sitni inventar, alati i sl., što mu je bilo čudno, da je odlučio utvrditi o čemu se radi pa je izvršio pregled snimki s video-nadzora kojih je bilo mnogo, da je na tim snimkama vidio da tužitelj uzima određene predmete iz odjela proizvodnje i iznosi ih van, i to na snimci od 25.07.2024., koju je on pregledao 19.08.2024. kada su se svi vratili sa kolektivnog godišnjeg odmora, da je na toj snimci vidio da tužitelj uzima adapter, neke sprejeve, mjerilo za mjerenje dužine, te sve stavlja u vreću za smeće, a zatim sa redovitom vrećom za smeće iznosi van, da je o tome obavijestio direktora, te su konzultirali pravnika i vanjske suradnike, da su bili dosta šokirani jer se radilo o ozbiljnim stvarima, odnosno krađi i smatrali su da ima elemenata za izvanredni otkaz, ali kako je tužitelj dugi niz godina radio kod tuženika dali su mu mogućnost da se sporazumno rastanu pa su mu ponudili sporazumni raskid ugovora. Iz iskaza također proizlazi da su prije uručenja Odluke o izvanrednom otkazu pozvali tužitelja i upitali ga želi li vidjeti snimke i da se očituje o tome što se dogodilo, na kojem sastanku su prisustvovali, osim svjedoka i tužitelja, još i direktor i vanjski suradnik tuženika EŠ, da tužitelj nije htio pogledati snimke, te je u jednom trenutku rekao "Pa šta, ja sam to uzeo", nakon čega mu je ponuđen sporazumni raskid, koji je odbio pa su mu uručili Odluku o izvanrednom otkazu, a da su tužitelju objasnili da smatraju da su stvari ukradene te da nema smisla nastaviti radni odnos jer su izgubili povjerenje u njega. Iz iskaza proizlazi da je kod tuženika bilo uobičajeno, ukoliko bi trebalo posuditi neku stvar, da se zatraži dopuštenje od voditelja proizvodnje, direktora ili svjedoka pisani putem, i to za konkretnu stvar, što za predmetne stvari tužitelj nije nikada tražio, da kada mu se predočava list 29 spisa navodi da se radio o zapisniku sa sastanka o kojem je prethodno iskazivao i koji je sastavio nakon sastanka uz pomoć pravnika te da je u njemu točno, potpuno i istinito naveo događaje sa sastanka, a zapisnik je potpisao on sam, te EŠ i zz tuženika, da se inventar bilježi periodično jer se mora voditi računa koliko alata i materijala ima kod tuženika, da se to ne može raditi na dnevnoj bazi jer se alat i materijal koristi svakodnevno pa se to radi u određenim vremenskim razdobljima, da se ne može točno sjetiti u koje doba dana je tužitelj uzimao stvari, ali se sjeća da je to bilo u nekoliko navrata i da je trajalo nekoliko sati, od jutra do podneva, a da je to sve vidio na video-snimci, da je tužitelj stvari iznosio u vreći za smeće, ali u više navrata i u kartonskoj kutiji, a kako je bilo vidljivo iz snimke, da je zapisnik koji prileži listu 29 spisa istog dana kada je bio i sastanak u kasnim popodnevnim satima dostavljen i tužitelju uz Odluku o otkazu elektronskim putem, da je tužitelju na sastanku 22.8.2024. uručena Odluka o otkazu s kojom se on odmah udaljio i nije potpisao primitak iste, da su nakon sastanka EŠ i svjedok otpratili tužitelja do njegovog radnog mjesta da uzme svoje stvari i nakon toga je on otišao što je bilo oko 15,00 sati, odnosno na kraju radnog vremena jer proizvodnja radi do 15,00 sati te da za otkazivanje nije bila bitna vrijednost otuđenih stvari, kao i da tužitelj otuđene stvari do današnjeg dana nije vratio.

8. Iz iskaza svjedoka EŠ proizlazi da za tuženika vrši usluge savjetovanja u vezi s poslovanjem, da su mu poznate okolnosti otkazivanja jer da je to bilo nakon godišnjih odmora krajem kolovoza 2024. kada su se svi vratili na posao, a on je došao kod tuženika radi obavljanja određenih poslova, da ga je tog dana kontaktirao IŠ koji mu je rekao da je pregledom video-snimki utvrdio da je tužitelj otuđio neke stvari od tuženika, pa je svjedok s njim ponovno pogledao tu snimku, da je ostao šokiran jer je tužitelj trebao biti primjer ostalim radnicima, da je na snimci vidio tužitelja kako s polica uzima predmete različite veličine, poskrivećki ih stavlja u vreću veće veličine, ali se više sjeća je li bila jedna ili dvije, da se ponašao sumnjivo i osvrtao se oko sebe, a nakon toga je iznio tu vreću izvan prostorija, da se istog dana konzultirao s HŠ oko toga te je predložio da organiziraju sastanak s tužiteljem i da se on očituje o tim okolnostima, da su na sastanku prisustvovali, osim njega, još tužitelj, zz tuženika i IŠ, da su sastanak vodili IŠ i zz tuženika, da su tužitelja upoznali s činjenicama koje mu se stavljaju na teret i pozvali tužitelja u dva navrata na pregled snimke, što je tužitelj odbio, da je tužitelj u jednom trenutku rekao da je uzeo stvari te "Pa šta onda, neće tuženik propasti“, da je nešto kasnije počeo tvrditi da je stvari posudio, da su mu zz tuženika i IŠ ponudili sporazumni raskid s obzirom da je dugi niz godina radio kod tuženika, što je on odbio pa su mu nakon toga uručili Odluku o izvanrednom otkazu koju je tužitelj uzeo i odmah napustio sastanak, da je instinktivno krenuo za njim jer je bio u strahu što bi se moglo dogoditi te je zajedno sa HŠ otpratio tužitelja do njegovog radnog mjesta gdje je on pokupio svoje stvari i otišao, a što je bilo na kraju radnog vremena, da kada mu se predočuje zapisnik s lista 29 navodi da su navodi u istome izneseni istinito, potpuno i točno u pogledu tijeka događaja te da je zapisnik vlastoručno potpisao, da sa tuženikom surađuje od srpnja 2021., a u 2024. je prostor tuženika posjećivao barem dva do tri puta mjesečno, da prije spornog dana kada je održan sastanak i kada je obavješten o video snimkama i kada je izvršio uvid u njih, nije imao ikakve informacije niti ga je itko obavijestio da bi postojala neka sumnja u tužitelja, da je vidio snimku kako tužitelj otuđuje stvari iz prostorija tuženika, te da je tuženika konzultirao u vezi organizacije odjela proizvodnje pa je upravo on savjetovao tuženiku da imenuje koordinatore odjela proizvodnje, kao i da je u to vrijeme poznavao tužitelja, i on njega jer su imali barem jedan sastanak.

9. Iz iskaza zz tuženika FŠ proizlazi da je direktor tuženika, da je tužitelj radio kod tuženika kao koordinator CNC-a i lasera, da se tuženik bavi proizvodnjom i ima dugogodišnje iskustvo, a svoje proizvode izvozi svugdje u svijetu, zbog čega su osnovali odjele i imenovali tužitelja za koordinatora CNC-a, koji je jedan od najvažnijih odjela i što pokazuje da su imali povjerenja u njega, da je nakon ovog događaja bio vrlo razočaran i izgubio povjerenje u tužitelja, da su mu upravo zbog toga što je tužitelj dugi niz godina radio kod tuženika, prvo ponudili sporazumni raskid, a kada je to tužitelj odbio, onda su donijeli Odluku o izvanrednom otkazu, da je tužitelj u vezi povrede koja mu se stavlja na teret pred svjedocima izjavio "Pa što da sam i uzeo". Iz iskaza proizlazi da ga je po povratku s kolektivnog godišnjeg odmora voditelj proizvodnje upozorio da nedostaju neki alati i materijali, nakon čega su pristupili pregledu nadzornih snimaka, i to zz tuženika osobno, voditelj proizvodnje i financijski direktor te su na snimkama utvrdili da je tužitelj nekoliko dana prije godišnjeg odmora pristupio u odjel CNC-a te je s polica uzeo alat i potrošni materijal, stavio ih u vreću za smeće, a zatim s još jednom vrećom za smeće u kojoj je zaista bilo smeće, iznio iz prostorije, kao i da je taj postupak toga dana ponovio nekoliko puta, da je vreća za smeće u kojoj je stajao alat i potrošni materijal bila vidljivo teška, te da smatra da je taj alat i potrošni materijal stavljao u vreću za smeće da ostali ne vide i misle da se radi o smeću koje iznosi za baciti. ZZ tuženika je istaknuo da su radnici kod tuženika mogli posuditi alat i materijal, ali samo uz odobrenje financijskog direktora, voditelja proizvodnje ili njega samoga, da tužitelj to odobrenje za uzimanje alata i potrošnog materijala sa snimke nije imao jer mu to odobrenje nisu dali voditelj proizvodnje, ni financijski direktor niti zz tuženika, da su kasnijim pregledom i ostalih snimki vidjeli da je tužitelj uzimao alat i materijal i ranije, da su se nakon što su utvrdili da tužitelj uzima stvari bez dozvole, konzultirali sa odvjetnikom te su tužitelja pozvali na sastanak koji se održao 22.8.2024. i kojem su, osim tužitelja i zz tuženika, prisustvovali još i financijski direktor te savjetnik kod tuženika i na kojem je tužitelju rekao o čemu se radi te ga upitao želi li pogledati snimke s nadzorne kamere i da ih onda prokomentiraju, na što je tužitelj rekao da ne želi, da su bili iznenađeni što ne želi pogledati snimke, ponudi mu sporazumni raskid koji je odbio pa su mu uručili Odluku o otkazu, te da su mu rekli da su u potpunosti izgubili povjerenje u njega. ZZ tuženika je također iskazao da su tužitelju rekli o čemu se radi i pitali ga da objasni, ali da je on bio šokiran što su uopće saznali te nije htio išta komentirati, a zatim se i digao i rekao "Pa što i da sam uzeo", da je on osobno potpisao Odluku o otkazu, a na sastanku 22.8.2024., a da su zapisnik napisali odmah nakon sastanka.

10. Sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedocima IŠ i EŠ te zz tuženika jer su iskazivali jasno, uvjerljivo i životno te međusobno u skladu. Sud primjećuje da su isti rodbinski povezani, kako to navodi tužitelj, međutim, sama činjenica rodbinske povezanosti ne dovodi u sumnju njihove iskaze. Naime, njihovi iskazi su ne samo međusobno u skladu, životni i uvjerljivi, već i u skladu sa dokumentacijom u spisu te predstavljaju životni i logički slijed pa ih je sud prihvatio.

11. Slijedom navedenog, iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi da je voditelj proizvodnje primijetio da nedostaju određeni proizvodi, da je o tome obavijestio financijskog managera, da su radi toga kod tuženika 19.8.2024. pristupili pregledu snimki s nadzornih kamera na kojima je uočen tužitelj koji sprema alat i potrošni materijal u vreću za smeće te ga iznosi iz prostorija tuženika te da tužitelj nije imao odobrenje odgovornih osoba tuženika za uzimanje tih stvari, kao i da ga nije nikad vratio.

12. Prema tome, tužitelj je počinio osobitu tešku povredu radne obveze kada je bez dopuštenja uzeo alat i potrošni materijal iz odjela tuženika koji nije vratio pa je tuženik opravdano izgubio povjerenje u njega.

13. Pri tome je nebitno o kakvoj vrijednosti robe se radi, je li inventura provedena ili ne i je li otuđenje prijavljeno policiji ili ne, kao i je li ili ne vođen kazneni postupak ili provedena istraga, jer je utvrđeno da je tužitelj uzeo robu iz odjela tuženika koju nije vratio zbog čega je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja.

14. Neosnovan je prigovor tužitelja da Odluka o otkazu ne bi bila pravovremena. Ovo stoga što iz iskaza saslušanih svjedoka i zz tuženika jasno proizlazi da su snimku pregledali i povredu ustanovili 19.8.2024., dok je Odluka o otkazu donesena 22.8.2024. Prema tome, ista je donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. Sud nije poklonio vjeru tužitelju koji je naveo da nikada nije ništa uzimao iz inventara mimo procedure ili dozvole i da mu snimke nisu dane na uvid jer upravo suprotno proizlazi iz dokaznog postupka. Također valja istaknuti da je tužitelju prvi put, koji je u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a jedini relevantan, Odluka o otkazu uručena na sastanku 22.8.2024. pa su irelevantni navodi da bi mu bila dostavljena poštom za vrijeme bolovanja (također se ističe da ne postoji zabrana uručivanja Odluke o otkazu za vrijeme bolovanja radnika). Naime, tužitelj i sam navodi da je sudjelovao u sastanku 22.8.2024. i da mu je predočena Odluka o otkazu, kao i ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu, pa se taj trenutak smatra danom saznanja za otkaz u smislu čl. 133. st. 1. ZR-a.

16. Valja dodati da je za ovaj postupak nerelevantno je li ili ne tužitelju ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu prije Odluke o otkazu. Isto tako, nije relevantno po kome je Odluka o otkazu potpisana jer je tuženik jasno manifestirao svoju volju za prestankom radnog odnosa tužitelja kod tuženika (iako iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi da ju je potpisao direktor tuženika). Navodi o nekakvom sukobu HŠ sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka i Zakonu o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka su neosnovani jer je video nadzor kod tuženika preveden sukladno Zakon o zaštiti na radu, a spisu prileži Odluka tuženika o provođenju takvog nadzora radi zaštite od krađa i sl. o čemu su obaviješteni svi radnici i koji su se suglasili s tom odlukom i nadzorom, pa tako i tužitelj čiji potpis prileži toj odluci. Sud smatra takvu mjeru razmjernom jer je usmjerena na zaštitu legitimnog interesa tuženika od mogućih krađa, provala, razbojstava i sl., a istovremeno ne narušava u većoj mjeri privatnost radnika jer je tuženik vodio računa da je zabranjeno da se takvi nadzorni uređaji postavljaju u prostorijama za osobnu higijenu i presvlačenje radnika pa tamo nisu niti postavljeni. Sud također smatra da IŠ nije u nikakvom sukobu interesa kao financijski direktor, kao osoba koja je pogledala snimku, kao službenik za zaštitu osobnih podataka i kao osoba koja je sudjelovala u otkazivanju tužitelju niti ga ijedna zakonska odredba sprječava da obavlja te uloge.

17. U smislu čl. 119. st. 2. ZR-a sud smatra da je tuženik omogućio tužitelju davanje obrane kada ga je pozvao na sastanak 22.8.2024., objasnio mu što mu se stavlja na teret te ponudio da mu pokaže snimku sa nadzorne kamere i da prođu kroz njen sadržaj, što je tužitelj odbio.

18. Kako je sud utvrdio da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz, to je valjao odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

19. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije izvodio daljnje dokaze kao neodlučne i nepotrebne. Naime, ostali dokazni prijedlozi su usmjereni na okolnosti koje su nerelevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari pa ih je nepotrebno provoditi.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a odmjeren je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora koja je do 19.5.2025. određena sukladno tužbenom zahtjevu na utvrđenje (zahtjev za naknadu plaće nije bio podoban za raspravljanje, a tužitelj je podneskom od 19.5.2025. konačno postavio određen zahtjev prije nego što ga je sud pozvao na ispravak prethodnog), a nakon toga sukladno visini zahtjeva za isplatu (18.256,18 EUR).

21. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 i Tbr. 52/4 priznat trošak postupka u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak do 19.5.2025. – 500,00 EUR, što uz 25% PDV-a (125,00 EUR) iznosi 625,00 EUR.

22. Tuženiku je od 19.5.2025. nadalje, priznat trošak sastava podneska od 29.5.2025. - 200,00 EUR (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta 30.10.2025., 3.3.2026. i 2.6.2026. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (200,00 EUR) iznosi 1.000,00 EUR. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak tuženika iznosi 1.625,00 EUR.

23. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 4.7.2025., 13.10.2025. i 30.10.2025. jer u njemu ponavlja već prethodno iznesene i nerelevantne navode (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku