Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-1201/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po ZOU Romana Belovari i Maja Sambolek Grahovec iz Čakovca, Ruđera Boškovića 16, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima OD Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te z. punomoćnika tuženika Gorana Gložinić, odvjetnika u Hrastovskom, 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zakonske zatezne kamate na iznos od 5.055,64 EUR koje teku na iznose od:

232,64 EUR od 1.8.2009. do 30.9.2015.,

210,56 EUR od 1.11.2009. do 30.9.2015.,

23,27 EUR od 1.3.2010. do 30.9.2015.,

216,18 EUR od 1.4.2010. do 30.9.2015.,

266,60 EUR od 1.5.2010. do 30.9.2015.,

59,86 EUR od 1.6.2010. do 30.9.2015.,

79,04 EUR od 1.7.2010. do 30.9.2015.,

88,82 EUR od 1.8.2010. do 30.9.2015.,

100,84 EUR od 1.2.2011. do 30.9.2015.,

73,23 EUR od 1.3.2011. do 30.9.2015.,

325,34 EUR od 1.4.2011. do 30.9.2015.,

64,95 EUR od 1.5.2011. do 30.9.2015.,

86,93 EUR od 1.6.2011. do 30.9.2015.,

51,94 EUR od 1.8.2011. do 30.9.2015.,

64,96 EUR od 1.11.2011. do 30.9.2015.,

82,03 EUR od 1.12.2011. do 30.9.2015.,

224,85 EUR od 1.1.2012. do 30.9.2015.,

59,81 EUR od 1.3.2012. do 30.9.2015.,

50,47 EUR od 1.4.2012. do 30.9.2015.,

78,88 EUR od 1.5.2012. do 30.9.2015.,

406,26 EUR od 1.6.2012. do 30.9.2015.,

85,34 EUR od 1.7.2012. do 30.9.2015.,

80,42 EUR od 1.8.2012. do 30.9.2015.,

382,97 EUR od 1.9.2012. do 30.9.2015.,

199,13 EUR od 1.3.2013. do 30.9.2015.,

8,43 EUR od 1.7.2013. do 30.9.2015.,

78,33 EUR od 1.8.2013. do 30.9.2015.,

71,23 EUR od 1.9.2013. do 30.9.2015.,

86,01 EUR od 1.10.2013. do 30.9.2015.,

85,93 EUR od 1.11.2013. do 30.9.2015.,

78,94 EUR od 1.12.2013. do 30.9.2015.,

75,33 EUR od 1.1.2014. do 30.9.2015.,

92,92 EUR od 1.2.2014. do 30.9.2015.,

52,66 EUR od 1.3.2014 do 30.9.2015.,

22,91 EUR od 1.4.2014. do 30.9.2015.,

42,33 EUR od 1.5.2014. do 30.9.2015.,

45,73 EUR od 1.6.2014. do 30.9.2015.,

34,24 EUR od 1.7.2014. do 30.9.2015.,

39,91 EUR od 1.8.2014. do 30.9.2015.,

42,28 EUR od 1.9.2014. do 30.9.2015.,

44,45 EUR od 1.10.2014. do 30.9.2015.,

43,90 EUR od 1.11.2014. do 30.9.2015.,

45,66 EUR od 1.12.2014. do 30.9.2015.,

46,81 EUR od 1.1.2015 do 30.9.2015.,

46,38 EUR od 1.2.2015. do 30.9.2015.,

47,11 EUR od 1.3.2015. do 30.9.2015.,

58,63 EUR od 1.4.2015. do 30.9.2015.,

40,01 EUR od 1.5.2015. do 30.9.2015.,

178,40 EUR od 1.6.2015. do 30.9.2015.,

51,79 EUR od 1.9.2015. do 30.9.2015.,

i to od 1.8.2009. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 30.9.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 5.980,89 EUR i sa zahtjevom kojim traži zatezne kamate na pojedine iznose iz točke I. izreke ove presude od 1.10.2015. do isplate te sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 13,85 EUR od 1.10.2015. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.869,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 5.980,89 EUR, navodeći da su stranke 15.2.2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 318 -50- 3923138 temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 73.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF HNB na dan plaćanja. Također da je ugovorena otplata kredita od 360 mjeseci u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF HNB važeće na dan plaćanja, uz primjenu godišnje kamatne stope koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,95% godišnje. Ugovorom da je ugovorena primjena godišnje kamatne stope koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, time da su u tijeku otplate kredita i kamatna stopa i vrijednost CHF značajno rasli pa su i iznosi anuiteta značajno povećani. Tvrdi da su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne pozivajući se na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da je tužena u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući Ugovore o kreditima i koristeći u istima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora tužena kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa , a sve na štetu potrošača. U pogledu valutne klauzule poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. te već spomenutu presudu P-1401/12 od 4.7.2013. Trgovačkog suda u Zagrebu. Tužiteljica smatra da je sud u ovom parničnom postupku vezan odlukom suda donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Stranke da su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je predmetni ugovor konvertiran iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30.9.2015. Međutim, da konverzijom tužiteljici nije priznat niti vraćen cjelokupni preplaćeni iznos kojeg je platila temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u vremenskom razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu do 30.9.2015. Slijedom navedenog da tužiteljici pripada pravo na povrat cjelokupnog iznosa kojeg je platila s osnova promjene kamatne stope i s osnova valutne klauzule i to računajući kamatnu stopu kako je početno ugovorena od 4,95% godišnje i tečaja CHF koji je vrijedio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu 1 CHF = 4,515450 HRK, a sve primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava činjenicu sklapanja Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru o kreditu. Međutim, kraj činjenice da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, to da tužiteljica više nema pravo tražiti preplaćene iznose osnovom osnovnog Ugovora o kreditu od 15.2.2007. Smatra da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu ništetne, time da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva i razumljiva, dok u pogledu valutne klauzule, Zakon o obveznim odnosima dopušta sklapanje ugovora odnosno ugovornu odredbu kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti, a da tuženik nije mogao procijeniti kretanje tečaja CHF kao ni bilo koje druge valute. Konačno, da su provedbom konverzije u odnosu na valutnu klauzulu i kamatnu stopu otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, te su zamijenjene novim i zakonitim odredbama. Dodatak Ugovoru o kreditu da je sklopljen primjenom Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Također da se tužiteljica neosnovano poziva na odredbu ZOO o stjecanju bez osnove jer bi takav institut došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti ili zakonu.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu , Dodatak Ugovoru o kreditu, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, pregled izvršenih uplata, provedeno je financijsko vještačenje te je pročitan nalaz vještaka Centra poslovnih analiza d.o.o. iz Čakovca, saslušana je svjedokinja RM i tužiteljica te je pročitana Dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, činjenično proizlazi nespornim između stranaka da su 15.2.2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 318-50-3923138 temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici kredit od 73.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF HNB na dan plaćanja, da je ugovorena otplata kredita od 360 mjeseci u jednakim anuitetima, da je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,95% godišnje, a tečaj CHF 4,515450 HRK. Nije sporno ni to da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 3.2.2016. kojim je provedena konverzija iz CHF u EUR i da su tužitelj ici priznate sve uplate po navedenom kreditu od početka ugovornog odnosa do 30.9.2015. i da joj je utvrđena preplata u iznosu od 2.148,99 HRK / 285,22 EUR.

5. Sporno je pravno pitanje da li se presude na koje se poziva tužitelj ica mogu primijeniti na konkretni predmet, da li je provedenom konverzijom tužitelj ica izgubila pravo tražiti puno obeštećenje preplaćenih iznosa kao razlike između kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora od 4,95% godišnje u odnosu na kamate koje je tuženik tokom otplate kredita jednostrano mijenjao te kao razlike tečaja CHF koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora i tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, uz uračunavanje priznatog preplaćenog iznosa u Dodatku Ugovora o kreditu.

6. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

8. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

9. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelj icu kao potrošača i da je s njom pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost je tuženik predložio saslušanje svjedokinje RM koja je i saslušana u ovom postupku. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz spisu priloženih isprava od strane tuženika (Zahtjev za kredit), naprotiv, tužiteljica navodi u stranačkom iskazu da je Ugovor unaprijed bio sastavljen od strane tuženika, da ni o jednoj ugovornoj odredbi nije ima la mogućnosti pregovarati s tuženikom, a nije dobila nikakve informacije vezano uz mogućnost povećanja kamatne stope ili tečaja CHF, a banka joj je ponudila isključivo sporni Ugovor o kreditu. Jednako tako, svjedokinja RM nema saznanja o konkretnom Ugovoru o kreditu jer uopšte nije radila u poslovnici tuženika u [adresa], nego u Velikoj Gorici, time da ističe samo to da su klijentima bili dužni dati letke i opće uvjete vezane uz konkretne kredite, a ni sama ne zna na koji se način formira kamatna stopa i tečaj bilo koje valute.

10. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužiteljici pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su joj te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

11. U vrijeme podnošenja ove tužbe 13.6.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

12. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljici bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2007. godine, kao i na povrat onoga što je isplatila kao razliku između kamatne stope od 4,95% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužiteljice proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

13. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 30.9.2015. (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

14. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

15. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

16. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 3.2.2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplaćenom iznosu od 2.148,99 HRK / 285,22 EUR, a utvrdile su i preostalu neotplaćenu glavnicu nakon provedene konverzije na dan 30.9.2015. u iznosu od 39.135,07 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

17. Dodatak Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

18. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).

19. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

20. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

21. Između stranaka nije sporno da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan, pri čemu joj je tuženik obračunao sve uplaćene iznose kao da je Ugovor o kreditu od početka bio sklopljen u valuti EUR.

22. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi i rješenju broj Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. navodi: "…učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15… interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva – unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja."

23. U ovom parničnom predmetu zaključenje Dodatka Ugovoru o kreditu ovisilo je o volji tužiteljice kao potrošača jer je potrošačima dana mogućnost izbora da li će prihvatiti konverziju ili je neće prihvatiti. Prema tome, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK/15 derogirane su opće odredbe Zakona o obveznim odnosima o pravnim posljedicama ništetnosti i iznosi koji su plaćeni (preplaćeni) na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i devizne klauzule u CHF, iskorištene su u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene, kao što je rečeno, valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu i to na način kako je detaljno propisano u ZID ZPK/15. Slijedom toga, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu glavnice preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj promjeni kamatne stope.

24. Kako je tužiteljica tražila i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem takovih odredaba i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, a taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je propisan bilo kojom odredbom ZID ZPK/15, osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na svaki preplaćeni iznos na temelju čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i to do 30. rujna 2015. kada je prestala obveza izvršenom konverzijom kredita, a te zatezne kamate po stavu Vrhovnog suda RH pripadaju tužiteljici kao potrošaču u cijelosti i bez oduzimanja od preplate utvrđene Dodatkom Ugovora o kreditu. Međutim, odlučujući u okviru isključivo tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica postavila nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom postupku, a kojim nalazom je vještak uzeo u obzir i preplaćeni iznos od 2.148,99 HRK / 285,22 EUR te je u dopuni nalaza navela da je preplatom u konverziji kredita iz valute CHF u valutu HRK u nalazu zatvorena obračunata zatezna kamata u iznosu od 100,04 EUR i nalazom utvrđene razlike u iznosu od 185,18 EUR, tako da preostala razlika više plaćenog iznosi 5.069,49 EUR. Upravo prema takvom izračunu, tužiteljica je i postavila tužbeni zahtjev u podnesku od 6.6.2025. Međutim, kako tužiteljici pripadaju zatezne kamate na preplaćene iznose od dana sklapanja Ugovora o kreditu do prestanka obveze izvršenom konverzijom 30. rujna 2015., a i 30. rujna 2015. prema pregledu izvršenih uplata, uplaćen je iznos od 277,61 EUR, to tužiteljici ne pripada zatezna kamata i na taj posljednji preplaćeni iznos od 13,85 EUR od 1.10.2015. jer pravo na zateznu kamatu ima isključivo do 30. rujna 2015. Iz navedenog razloga taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen, pa tužiteljica osnovano potražuje zateznu kamatu na ukupno preplaćeni iznos od 5.055,64 EUR.

25. Tuženik smatra da je vještakinja trebala uzeti u izračunu i potplaćene iznose za ono razdoblje kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a jednako tako i kamatna stopa u odnosu na isto razdoblje. Takav stav tuženika, u nedostatku egzaktnog prigovora prijeboja tražbine s tog osnova ili protutužbe, nije osnovan. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u npr. odlukama broj Revd-4525/2024-2 od 5. studenog 2024. i Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., da je u slučaju tzv. negativne tečajne razlike, tuženik dužan istaknuti poseban zahtjev u vidu prigovora prijeboja ili protutužbe.

26. Kako je tužiteljica podneskom od 6.6.2025. povukla dio tužbenog zahtjeva, odnosno smanjila je tužbeni zahtjev, a što se prema odredbi čl. 191. st.3. ZPP-a smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, za koji je pak, obzirom da je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika. Tuženik se izričito protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva slijedom čega je o istome trebalo meritorno odlučiti. Iz nalaza vještaka utvrđena je preplata pojedinih mjesečnih iznosa u rečenom iznosu od 5.069,49 EUR (dopuna nalaza), a sa kojim nalazom su obje strane suglasne te ga i sud prihvaća objektivnim i izrađenim na temelju pravila struke, to je tužbeni zahtjev odbijen s preostalim iznosom kao u izreci pod točkom II.

27. U odnosu na odluku o parničnim troškovima, imajući u vidu da je svaka od stranaka djelomično uspjela u sporu, time da je uspjeh tuženika i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva veći od uspjeha tužiteljice, a da se radi o tužbi potrošača protiv tuženika trgovca radi isplate povodom utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, tužiteljica nije dužna snositi troškove tuženika. Uz navedeno, tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh u parnici jer sudska praksa o spornom pravnom pitanju nije bila ustaljena niti pred drugostupanjskim sudovima niti pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, slijedom čega nije mogla predvidjeti izglede za konačni uspjeh. Osim toga, praksa o snošenju troškova parničnog postupka u parnicama za zaštitu prava koja potrošaču pripadaju na temelju Zakona o zaštiti potrošača, predstavljalo bi prepreku koja potrošača odvraća od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor even tualne nepoštenosti ugovornih odredbi (tako i odluka Suda EU C-224/19 i C-259/19). Troškovi parničnog postupka koje bi tužiteljica trebala platiti tuženiku obzirom na njezin manji uspjeh u sporu gdje su joj dosuđene samo zatezne kamate na ukupno preplaćeni iznos, a ne i ukupno preplaćeni iznos, time bi takav sustav stvorio znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne ne poštenosti ugovornih odredaba. Dakle i u situaciji kada je tužitelj kao potrošač djelomično uspio u sporu, a posebno u konkretnoj situaciji dvojbene sudske prakse u pogledu istog pravnog pitanja, tužiteljici pripadaju cjelokupni troškovi parničnog postupka te se na konkretni predmet ne može primijeniti odredba čl. 154. st.2. Zakona o parničnom postupku, o djelomičnom uspjehu u sporu i naknadni troškova prema toj odredbi. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima 2.11.2023., 15.2.2024., 9.5.2024., 28.4.2026., 1.6.2026. u iznosima od po 200,00 EUR, sastava podnesaka od 25.10.2023., 3.4.2025., 6.6.2025. u iznosima od po 200,00 EUR, PDV 450,00 EUR, trošak vještačenja 500,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu 119,58 EUR ili ukupno 2.869,58 EUR. Naprotiv, tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 20.10.2020., 26.2.2024., 20.1.2025. i 12.6.2025. u iznosima od po 50,00 EUR obzirom da se radi o obavijestima o plaćanju troškova vještačenja i pristojbi, a koji nisu bili dužni za donošenje meritorne odluke niti se radi o obrazloženim podnescima, a nije priznat ni trošak pristupa ročištu za objavu presude, na koje ročište tužiteljica nije pristupila.

Varaždin, 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnice tužiteljice – ZOU Romana Belovari i Maja Sambolek Grahovec iz

Čakovca, Ruđera Boškovića 16

2) Punomoćnici tuženika – OD Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4