Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6494/2025-85

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Bolfan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danijel Bolfan i Matija Palac, iz Zagreba, protiv I-tuženika SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik iz Zagreba i II-tuženika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica RF, odvjetnica iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. lipnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Matije Palac Valjda, odvjetnice, punomoćnika I- tuženika ŽF, odvjetnika, II tuženi osobno i punomoćnice II-tuženika RF, odvjetnice, dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se I-tuženiku SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 41.714,20 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29. srpnja 2008. pa do isplate, određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatom iznosa od 172.008,76 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29. srpnja 2008. pa do isplate, određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I-tuženiku SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužitelju CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.529,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao zajmodavac sa I-tuženikom kao zajmoprimcem dana 1.7.2006. sklopio ugovor o namjenskom zajmu – Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtke Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju kojim ugovorom se tužitelj obvezao isplatiti I-tuženiku ukupan iznos od najviše 1.500.000,00 kn u svrhu otkupa potraživanja vjerovnika Domin d.o.o. u stečaju i Devon d.o.o. u stečaju. Tvrdi da je svoju ugovornu obvezu u cijelosti ispunio s time da je I- tuženiku isplatio i više od ugovorenog iznosa, odnosno ukupan iznos od 1.610.295,60 kn. I-tuženik je potvrdio primitak navedenog iznosa potpisujući Potvrde ovjerene po javnom bilježniku. Tako je Potvrdom od dana 4.9.2006. potvrdio primitak iznosa od 21.980,00 EUR u protuvrijednosti u kunama (158.695,60 kn), Potvrdom od dana 20.7.2006. je potvrdio primitak iznosa od 180.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, dok je primljenim iznosom od 155.600,00 kn I-tuženik otkupio potraživanje odvjetnika Soline koje je imao prema radnicima Domin d.o.o. u stečaju, a što je I-tuženik potvrdio vlastoručno napisanom i potpisanom potvrdom od dana 29.4.2008.

2. Člankom 4. Ugovora se I-tuženik obvezao vratiti tužitelju primljene novčane iznose na osnovi tog pravnog posla u roku od 90 dana od dana isplate. Predmetnim Ugovorom se II-tuženik obvezao kao solidarni jamac za isplatu ukupnog iznosa duga. Kako I i II- tuženi nisu ispunili svoju obvezu isplate dugovanog iznosa u ugovorenom roku, to tužitelj predlaže da im sud naloži da mu solidarno isplate iznos od 1.610.295,60 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 158.695,60 kn od dana 4.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 1.296.000,00 kn od dana 4.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 155.600,00 kn od dana 29.7.2008. pa do isplate,

sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže preslike: Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od dana 1.7.2006. sklopljenim između ŠF, ĆF i FF kao jamca na strani ĆF (list 4 – 6 spisa), Potvrde od dana 4.9.2006. (list 7 spisa), Potvrde od dana 20.7.2006. (list 8 spisa) i rukom pisane potvrde od dana 29.4.2008. (list 9 spisa).

3. I i II-tuženi u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev. Ističu da predmetni Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od 1.7. 2006. izvire i temelji se na Ugovoru o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod od dana 30.6.2006. koji su sklopili KF i OF te SF i CF, sve u svrhu okončanja stečaja nad društvima Domin d.o.o. i Devon d.o.o. Tim su se ugovorom tužitelj i I-tuženik obvezali da će osigurati novčana sredstva za isplatu vjerovnika stečajnog dužnika Domin d.o.o. u iznosima koji budu potrebni do najmanje 51% ukupnih priznatih potraživanja, a najviše do 67%, kako bi kao većinski vjerovnici zajedno sa stečajnim upraviteljem mogli na Skupštini vjerovnika donijeti stečajni plan i na taj način izvesti stečajnog dužnika Domin d.o.o. iz stečaja. Ugovorom o zajedničkom nastupu je određeno i da će I-tuženik sva potraživanja otkupiti u svoje ime i da će biti formalni nositelj tih potraživanja, a da će se po izlasku iz stečaja, sukladno međusobnim utanačenjima, odrediti postoci udjela u ozdravljenom subjektu-pravnoj osobi. Također je dalje utvrđeno da se povrat uloženih novčanih sredstava u otkup potraživanja i izlazak iz stečaja vrši iz prodaje zaliha nasipnog kamenog materijala koji se kao poluproizvod nalazio i još se nalazi na skladištu /deponiju/ stečajnog dužnika Domin d.o.o., a prodaja materijala bi se vršila preko tvrtke Igonel d.o.o. (u vlasništvu II- tuženika) koja je sa tvrtkom Domin d.o.o. još prije otvaranja stečaja zaključila Ugovor o kupoprodaji ukupne zalihe kamenog nasipnog materijala od 700.000 m3 od koje je količine do otvaranja stečaja preuzeto i izvezeno približno 15.000 m3.

4. Parnične stranke su u cilju brže i potpune realizacije Ugovora o zajedničkom nastupu od 30.6.2006. dana 1.7.2006. sklopile Ugovor o zajedničkim aktivnostima kojim su tužitelj i I-tuženik utanačili, a II-tuženik kao jamac akceptirao, da će tužitelj osigurati iznos od 1.500.000,00 kn za otkup potraživanja vjerovnika Devon d.o.o. u stečaju i Domin d.o.o. u stečaju te da će I-tuženik vratiti tužitelju navedeni iznos u roku od 90 dana od dana sklapanja tog Ugovora za što je II-tuženik kao jamac dao tužitelju u zalog svoj trosobni stan u [adresa], površine 84 m2. Međutim, posao prodaje nasipnog kamenog materijala nije ostvaren kako je planirano zbog čega tužitelju nisu niti vraćena uložena sredstva u roku od 90 dana. I-tuženik je stava, a budući je iz iznosa od 1.500.000,00 kn koji je osigurao tužitelj financiran i otkup potraživanja u 1/2 za račun tužitelja, na način i pod uvjetima utvrđenim Ugovorom o zajedničkom nastupu i Ugovorom o zajedničkim aktivnostima, da tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu samo ½ novčanih sredstava kojima su financirani otkup potraživanja i troškovi vezani za pokušaj izlaska iz stečaja stečajnog dužnika Domin d.o.o. koja terete I-tuženika.

5. I-tuženik se na navode tužbe očitovao i u podnesku od dana 22.11.2012. u kojem dalje pojašnjava da su sudionici u sklapanju Ugovora o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod od 30.6.2006. kao zajednički cilj odredili izvođenje stečajnog dužnika Domin d.o.o. iz stečaja kroz stečajni plan-preustrojem, i stjecanje određenih udjela u ozdravljenom stečajnom dužniku, u postocima kako je ugovoreno tim Ugovorom. Tužitelj i I-tuženik su se obvezali da će, pored potraživanja koja su u taj zajednički posao unijeli KF, Manegmant club d.o.o. i Igonel d.o.o., njih dvojica (bez preciziranja načina stjecanja te koliko je i tko od njih dvojice dužan unijeti, a sve kako bi od stečajnih vjerovnika otkupili njihova priznata potraživanja od najmanje 51% do najviše 67 % od svih priznatih potraživanja svih vjerovnika Domin d.o.o. i tako ostvariti većinski broj glasova u skupštini vjerovnika) donijeti stečajni plan i preustrojem izvesti stečajnog dužnika iz stečaja, a nakon toga postati udjeličari u ozdravljenom stečajnom dužniku i to tužitelj sa 26 % udjela, I-tuženik sa 25 % udjela, I-tuženik sa 25 % udjela, a KF i OF sa 49 % udjela zajedno, kako je to precizirano i utvrđeno Ugovorom o zajedničkom nastupu od 30.6.2006. Također je predviđeno da će I-tuženik, za slučaj da sudionici tog ugovora ne uspiju ostvariti svoj glavni cilj, a to je izvođenje iz stečaja stečajnog dužnika kroz stečajni plan, vratiti tj. podijeliti ŠF, KF i tvrtki Igonel sredstva naplaćena iz stečajne mase razmjerno uloženim i utrošenim sredstvima. Budući tužitelj i I-tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o zajedničkom nastupu od 30.6.2006. nisu imali potrebna novčana sredstva za otkup potraživanja, to je tužitelj preko svog prijatelja i poslovnog partnera ZF iz [adresa] osigurao značajan dio sredstava, a za koju su uslugu tužitelj i I-tuženik PF obećali 1/3 dobiti iz svog dijela dobiti od prodaje kamenog nasipnog materijala. Isključivo iz tog razloga su tužitelj te I i II-tuženik već idućeg dana, 1.7.2006. zaključili Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju, kojim su pojasnili i konkretizirali pojedine odredbe Ugovora od 30.6.2006. tako što su utvrdili rok povrata pribavljenih novčanih sredstava od 90 dana. I-tuženik potvrđuje da je primio ukupan iznos od 1.610.295,60 kn i da se isti obvezao vratiti u roku od 90 dana. Međutim, tužitelj i I-tuženik nisu u planiranom vremenu pa ni do sada, otkupili potreban postotak potraživanja vjerovnika, na Skupštini nisu donijeli stečajni plan niti izveli stečajnog dužnika Domin d.o.o. u stečaju iz stečaja, nisu omogućili tvrtki Igonel d.o.o. da nastavi sa prodajom nasipnog materijala koja je prodaja obustavljena zbog otvaranja stečaja. Stoga I-tuženik nije niti mogao izvršiti povrat iznosa od 1.610.295,60 kn koji iznos predstavlja zajedničko ulaganje tužitelja i I-tuženika sa ciljem ostvarivanja određene i velike dobiti, a koja se nije ostvarila jer nisu na ugovoreni način izveli stečajnog dužnika iz stečaja. Budući da je tužitelj u zajednički posao otkupa potraživanja uložio ukupno 1.610.295, 60 kn od kojih ½ pripada na njegov pripadajući dio otkupljenih potraživanja ne može sada ta ista uložena sredstva tretirati kao zajam te ih kao zajam potraživati i utužiti jer I-tuženik nije želio, nije trebao niti je kao zajam primio taj iznos. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan te i-tuženik predlaže da ga sud odbije kao neosnovan i obveže tužitelja da I-tuženiku naknadi parnični trošak.

6. II-tuženik se na navode tužbe dodatno očitovao podneskom od 2.1.2013. Potvrđuje po I-tuženiku prikazane okolnosti vezane uz interes svih stranaka da se društvo Domin d.o.o. u stečaju izvede iz stečaja, a sve kako bi se tvrtki Igonel d.o.o. u vlasništvu II- tuženika omogućilo da nastavi sa prodajom i izvozom kamenog nasipnog materijala. Tužitelj i I-tuženik nisu ispunili tražene uvjete za donošenje stečajnog plana i izvođenje iz stečaja stečajnog dužnika Domin d.o.o. zbog čega je sud donio odluku o prodaji ukupne imovine stečajnog dužnika radi namirenja potraživanja vjerovnika Novi stečajni upravitelj je nakon pet i pol godina, dopisom od 21.7.2011. obavijestio tvrtku Igonel da raskida Ugovor o kupoprodaji kamenog nasipnog materijala sklopljenog 25.4.2005. čime je tvrtki Igonel d.o.o. i II-tuženiku kao njenom vlasniku, isključivo krivnjom tužitelja i I-tuženika, nanesena velika materijalna i druga šteta. Ističe da je zbog navedenog protiv tužitelja i I-tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od 1.7. 2006. i nevaljanosti uknjižbe prava zaloga.

7. I i II-tuženi uz odgovor na tužbu kao dokaze prilažu preslike Ugovora o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod od 30.6.2006. (list 16 – 20 spisa). I-tuženik uz podnesak od 22.11.2012. prilaže daljnje dokaze i to preslike Ugovora o kupoprodaji kamenog nasipnog materijala od 25.4.2005. (list 36 – 37 spisa), II. Anex Ugovora o kupoprodaji kamenog nasipnog materijala od 23.5.2005. (list 38 – 39 spisa), račune (list 40 – 41 spisa), pregled uplata (list 42 – 43 spisa), Izjavu I-tuženika od 21.1.2010. (list 44 – 45 spisa), rukom pisanu izjavu I-tuženika (list 46), Zaključak Trgovačkog suda u Osijeku br. St-12/2011 od 5.4.2012. (list 47 -50 spisa). II-tuženik uz podnesak od 2.1.2013. od novi dokaza prilaže presliku tužbe radi ništetnosti ugovora i pravne nevaljanosti uknjižbe prava zaloga koju je pred Općinskim građanskim sudom u zagrebu dana 23.7.2012. podnio protiv tužitelja i I-tuženika (list 81 – 84 spisa).

8. I i II tuženi ističu i prigovor zastare (ročište održano dana 20.5.2019. - list 326 spisa) svih utuženih iznosa budući su svi iznosi primljeni prije 24.8.2006. uz rok vraćanja od 90 dana, dok je tužba u ovom predmetu podnesena dana 24.11.2011. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije obzirom je novac osigurao prikriveni ulagač HF. Ne priznaje potvrdu od dana 29.4.2008. jer ista nije ovjerena od strane javnog bilježnika sukladno čl. 5. Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtke Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju.

9. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Osporava navode iz odgovora na tužbu. Netočne su i neosnovane tvrdnje tuženika da Ugovor o zajedničkim aktivnostima od 1.7.2006. izvire i temelji se na Ugovoru o zajedničkom nastupu. Netočno je i da zbog toga odredbe Ugovora o zajedničkim aktivnostima kojima se I-tuženik obvezao vratiti tužitelju novčana sredstva koja je ovaj osigurao i predao I-tuženiku ne predstavljaju pozajmicu već ulaganje u zajednički poduhvat tj. otkup potraživanja stečajnog dužnika Domin d.o.o. i Devon d.o.o. te izvođenje stečajnog dužnika Domin d.o.o. iz stečaja. Ugovor o zajedničkim aktivnostima ima veze s Ugovor o zajedničkom nastupu utoliko što se odredbom čl. 2 Ugovora tužitelj obvezao osigurati novčana sredstva za otkup potraživanja. Ta novčana sredstva ne predstavljaju ulaganje u zajednički poduhvat, što jasno proizlazi iz odredbe čl. 4 st. 1 i st. 2 Ugovora po kojoj se I-tuženik obvezao izvršiti povrat tog novca tužitelju i to bezuvjetno, a njegovu je obvezu solidarno preuzeo II-tuženik koji je kao jamac dao svoju nekretninu, stan u [adresa], pod hipoteku. Sve ostale navode iz naprijed opisanih odgovora na tužbu tužitelj drži irelevantnim s aspekta ove parnice, tako i navode I tuženika kojima obrazlaže čitav postupak oko otkupa potraživanja u stečajnim postupcima, nabraja druge sudionike u tom postupku, način otkupa potraživanja i slično. Tužitelj istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim, posebno iz razloga što I tuženik u odgovoru na tužbu priznaje primitak iznosa od 1.610.295,60 kn. Ističe da je svrha za koju je I tuženiku taj novac trebao potpuno irelevantna. Dakle, čak i da jest novac I tuženiku isplatio kako bi I tuženik s tim novcem otkupio potraživanja u stečajnim postupcima, to je potpuno nebitno za činjenicu da se I tuženik obvezao taj novac vratiti u ugovorenom roku tužitelju.

10. Kao relevantnu ističe činjenicu da I i II-tuženi nisu osporili primitak utuženog iznosa, a isto tako su priznali tužbeni zahtjev u ½ dijela. Zbog svega navedenog, predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužitelju. Podneskom od dana 12.12.2024. tužitelj je specificirao utuženo potraživanje na način da je isto izrazio u važećoj valuti Eur, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske. Od I i II-tuženih potražuje solidarnu isplatu iznosa od 213.722,96 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 21.062,53 EUR od 4.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 172.008,76 EUR od 4.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 20.651,67 EUR od 29.7.2008. pa do isplate.

11. Presudom poslovni broj P-4305/2018-63 od dana 17.3.2025. sud je usvojio tužbeni zahtjev te naložio I i II-tuženima da solidarno isplate tužitelju iznosa od 213.722,96 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 21.062,53 EUR od 4.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 172.008,76 EUR od 4.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 20.651,67 EUR od 29.7.2008. pa do isplate, kao i da mu naknade prouzročeni parnični trošak.

12. Odlučujući o žalbi I i II-tuženih protiv prvostupanjske presude, Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem poslovni broj Gž-461/2025-2 od dana 24.7.2025. uvažio žalbu, ukinuo pobijanu presudu poslovni broj P-4305/2018-63 od dana 17.3.2025. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

13. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke ocjenjuje osnovanima žalbene navode koje se odnose na dosuđenu visinu tužbenog zahtjeva te ističe da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno zbog čega je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ostvaruje pravo na povrat cjelokupnog iznosa uplaćenog u svrhu isplate stečajnih vjerovnika, kada njegovo pravo na povrat iznosa obrazlaže ugovornim odredbama članka 2. do 4. Ugovora o zajedničkim aktivnostima, s tim da je u članku 2. Ugovora navedeno da zbir novčanih sredstava ne može premašiti iznos od 1.500.000,00 kuna, odnosno oko 199.000,00 eura. Nije, naime, ocijenjeno radi li se o odredbi kojom je ograničena obveza tuženika iz članka 4. Ugovora. Nije ocjenjeno niti od kakvog je utjecaja pri utvrđivanju navedene sporne činjenice izjava I tuženika od 21.1.2010. (list 73. prvostupanjskog spisa) u kojoj on navodi da mu je tužitelj ukupno predao iznos od 200.000,00 eura. Naime, ako je točna tvrdnja navedenog tuženika da je navedena potvrda izdana na zahtjev tužitelja, postavlja se pitanje iz kojeg razloga je tužitelj prihvatio navedenu izjavu ako je u njoj naveden iznos manji od stvarno isplaćenog I tuženiku. Nije ocjenjen niti istaknuti prigovor zastare potraživanja. Drugostupanjski sud upućuje da ako bi se dospijeće računalo prema podacima iz potvrda I tuženika o plaćanju (list 7-9 prvostupanjskog spisa), tada nisu zastarjele tražbine iz potvrde od 4. rujna 2006. sa lista 7. i rukom pisne potvrde sa lista 9., dok je zastarjela tražbina iz potvrde od 20. srpnja 2006. u iznosu od 180.000,00 eura. Naime, prema navedenoj potvrdi navedeni iznos je tužitelju uplaćivan u razdoblju od 1. srpnja do 20. srpnja 2006., obveza vraćanja je dospjela u roku od 90 dana računajući od izvršene uplate (članak 4. Ugovora o zajedničkim aktivnostima), iz čega proizlazi da je cjelokupna tražbina dospjela do 21. listopada 2006., te da je zastarjela do pokretanja ovog postupka. Ovo, istina, samo za slučaj da se odredbu članka 4. stavka 1. Ugovora o zajedničkim aktivnostima ima tumačiti na način da su tuženici svaki pojedini uplaćeni iznos u obvezi vratiti u roku od 90 dana od uplate konkretnog iznosa. Drugačije bi bilo ako bi se odredba tumačila na način da navedeni rok od 90 dana u odnosu na cjelokupnu tražbinu počinje teći od isplate cjelokupnog ugovorenog iznosa. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku sa strankama raspraviti sporna pitanja vezana za prigovor zastre potraživanja, a ako ne prihvati prigovor zastare i ona koja se odnose na visinu potraživanja, a u novoj će presudi određeno iznijeti razloge o navedenim spornim pitanjima.

14. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Na pripremnom ročištu održano dana 15.1.2025. predložio je da se tijekom dokaznog postupka pročita dokumentacija dostavljena u spis i svi ranije provedeni dokazi. Predložio je i da se na okolnost visine tužbenog zahtjeva, ukoliko I i II-tuženi istu osporavaju, provede financijsko vještačenje.

15. I i II-tuženi su ostali kod odgovora na tužbu i svih navoda. Također su predložili da se tijekom dokaznog postupka pročita dostavljena dokumentacija, kao i da se od Raiffeisenbank zatraži promet po računu tužitelja u razdoblju od 30.6.2006. do 24.11.2011. kako bi se iz prometa po računu vidjela imena i prezimena platitelja i isplatitelja. Po potrebi predlaže financijsko vještačenje. Predložio je i dopunsko saslušanje tužitelja I i II-tuženih. II-tuženi, a sukladno stavu Županijskog suda u Bjelovaru, upire na zastaru utuženog potraživanja. S tim u vezi I tuženik u podnesku od dana 7.4.2026. Ističe da tužitelj pokušava pogrešno interpretirati i tumačiti odredbu st. 1. čl. 4. Ugovora od 1.7.2006. koji glasi: " SF se obvezuje da će ŠF osigurati povrat ukupnu unesenih sredstava u ovaj posao, sukladno ovom ugovoru, u roku od 90 dana računajući od dana isplate, odnosno unošenja u ovaj pravni posao. Tako je I tuženik tužitelju za vremenski period od 1.7.2006. pa do 20.7.2006. izdao pisanu i ovjerovljenu potvrdu na iznos od 180.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, koji iznos je dospijevao za povrat protekom roka od 90 dana, tj. dana 20.10.2006. I tuženik je potom za vremenski period od 23.7.2006. pa do 1.9.2006. također izdao pisanu i ovjerovljenu potvrdu na uneseni iznos od 156.695,60 kn. Da se rok od 90 dana za povrat unesenih novčanih sredstava u otkup potraživanja računa za svaku napisanu i ovjerovljen potvrdu proizlazi, po stavu I tuženika i iz samog petita tužbe od 4.11.2011. u kojoj novčani iznosi specificirani u navedenim ovjerovljenih potvrdama, uvećani za kamate, dospijevaju na naplatu 4.11.2006. U protivnom bi bila napisana i ovjerovljena samo jedna potvrda na ugovoreni novčani iznos do 1.500.000,00 kn. Za treći iznos od 155.600,00 kn za koju je izdana rukom izdana potvrda, protivno čl. 5. Ugovora u kojem je definirano da će: "O preuzetim novčanim sredstvima unesenim u ovaj poslao, SF obvezatno izdani ŠF pisanu potvrdu koju ovjerava odnosno svoj potpis kod javnog bilježnika. Vezano uz taj iznos tuženik ističe i da ga je tužitelj utrošio za svoje osobne investicije, a da je rukom pisana potvrda izdana isključivo za potrebe i obmanu HF. Stoga ostaje kod prigovora zastare za iznose navedene u dvije ovjerovljene potvrde, dok je zahtjev za isplatu iznosa od 155.000,00 kn neosnovan obzirom je rukom pisana potvrda u koji je taj iznos sadržan fiktivan.

16. Tužitelj osporava osnovanost prigovora zastare jer je tijek zatezne kamate sporedna tražbina i nema veze sa glavnim potraživanjem za koje je u ugovoru jasno navedeno da se ima platiti nakon isplate cjelokupnog iznosa. II tuženik u cijelosti osporava navedeni stav da tijek zatezne kamate nema veze s glavnim potraživanjem Ovo stoga što su zatezne kamate posljedica zakašnjelog ispunjenja određene novčane tražbine i teku sve do ispunjenja te tražbine, radi čega su, dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno čine cjelinu. Dakle, zatezne kamate imaju značajku akcesornosti, jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene glavne tražbine i teku sve do njezina ispunjenja, što proizlazi iz odredaba članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.), članka 223. ZOO (Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova I ugovorne kazne.), te članka 160. st. 1. ZOO-a (Prestankom glavne obveze gase se jamstva, zalog I druga sporedna prava), slijedom čega sve dok glavno potraživanje ne bude isplaćeno, ne mogu se posebno utužiti bilo kao samostalno potraživanje, bilo u parnici za isplatu glavnog duga. (O tome rj. VS RH, posl. broj : Rev- 372/2022-3, od 0d 08. 10. 2025. g. i rj. Žup. suda u Varaždinu, posl. br. Gž-423/06-2, od 25. 04. 2006. g.) Kako zatezna kamata, po samom zakonu, pripada vjerovniku novčane obveze i to samo ako dužnik zakasni s ispunjenjem te novčane obveze, onda je jasno da zatezna kamata teče s prvim danom zakašnjenja, a od kojeg dana počinje teći i zastarni rok. Dakle, tužitelj je postavljajući tužbeni zahtjev kojim potražuje zateznu kamatu potvrdio da prvi dan od dana početka tijeka zatražene zatezne kamate počinje teći i zastarni rok.

17. Sud je tijekom postupka pročitao naprijed pobrojanu dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i odgovor na tužbu, pregledani su prometi po bankovnim računima tužitelja otvorenim kod Raiffeisenbank (broj računa [broj bankovnog računa] i [broj bankovnog računa]) te su saslušane parnične stranke. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

18. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od ukupno 213.722,96 EUR koju isplatu potražuje solidarno od I i II-tuženih, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svake pojedine izvršene uplate pa do isplate. I-tuženik je u ovom postupku protiv tužitelja podnio i protutužbu radi isplate iznosa od 122.666,36 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.11.2023., koju je protutužbu sud izdvojio te je formiran novi spis, sve iz razloga ekonomičnosti i svrhovitosti postupanja.

19. Svoje potraživanje tužitelj CF temelji na Ugovoru o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od dana 1. 7.2006. koji su sklopili tužitelj i I-tuženik SF te II-tuženik IF kao jamac na strani I-tuženika. Tužitelj se obvezao osigurati novčana sredstva u iznosu do 1.500.000,00 kuna. S osiguranim novčanim sredstvima bi se otkupila utvrđene i priznate tražbine vjerovnika društva Devon d.o.o. u stečaju i Domin d.o.o. u stečaju, nakon otkupa utvrđenih i priznatih tražbina navedenih društava u stečaju bi se preustrojem pokušala oba društva izvesti iz stečaja. I-tuženik se obvezao da će 2. tuženiku osigurati povrat ukupno unesenih sredstava u roku od 90 dana od dana isplate. Uz I-tuženika, za pravovremen povrat ukupno unesenih novčanih sredstava tužitelju jamči II-tuženik koji neopozivo daje u zalog / hipoteku/ tužitelju svoj trosobni stan površine 83,89 me koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa] na II. katu, sagrađenoj na zk.č. 3195/1 i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri čest. br. 2315 k. o. [katastarska općina] (članak 2., 3. i 4. ugovora).

20. Na temelju opisanog Ugovora tužitelj je isplatio I-tuženiku ukupan iznos od 1.610.295,60 kn za povrat kojeg je II-tuženik jamčio svojom nekretninom. Navedeno proizlazi iz pisanih Potvrda od 4.9.2006., 20.7.2006., na kojima je potpis davatelja potvrde SF ovjeren po javnom bilježniku Katici Valić iz Zagreba, kao i rukom pisane potvrde I-tuženika od 29.4.2008. Nije sporno da navedene iznose I-tuženik po proteku ugovorenog roka od 90 dana nije vratio tužitelju. Sporno je od kada ugovoreni rok od 90 dana teče (jesu li I i II-tuženi obvezni vratiti svaki pojedini uplaćeni iznos u roku od 90 dana od dana uplate ili taj rok teče od dana isplate cjelokupnog ugovorenog iznosa) te je li Potvrda od dana 29.4.2008. valjana iako potpis I-tuženika kojim se potvrđuje primitak iznosa od 155.600,00 kn nije ovjeren kod javnog bilježnika.

21. Tijekom ovog postupka, do donošenja rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-461/2025-2 od 24.7.2025., sud je raspravljao u prvom redu o spornoj okolnosti predstavlja li naprijed opisani Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od dana 1. 7.2006. valjani pravni osnov za potraživanje tužitelja ili ispunjenje istog ovisi o ispunjenju cilja predviđenog Ugovorom o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod od 30.6.2006. Taj su ugovor sklopili tužitelj, I-tuženik, KF (kao zakonski zastupnik do otvaranja stečaja tvrtke Domin - do stečaja, kao zakonski zastupnik do otvaranja stečaja tvrtke Devon - do stečaja, osnivač tvrtke Devon d.o.o. i vlasnik 30 %) i OF (kao predsjednik skupštine tvrtke Domin - do stečaja, kao predsjednik skupštine tvrtke, osnivač tvrtke Devon d.o.o. i vlasnik 30 % te pravni slijednik KF) u svrhu okončanja stečaja nad društvima Domin d.o.o. i Devon d.o.o. Ugovorne strane su ugovorile da će otkupiti i udružiti svoja i potraživanja drugih osoba od društava Domin d.o.o. i Devon d.o.o. u stečaju te upravljanjem Skupštinom u navedenim društvima donijeti odluke o izlasku iz stečaja. Navedenim Ugovorom I-tuženik je određen kao otkupitelj potraživanja i novi vjerovnik prema Domin d.o.o. u stečaju, dok je za KF dogovoreno da djeluje u skupštini vjerovnika Devon d.o.o. u stečaju. Navedenim Ugovorom KF je prenijela svoja i potraživanja drugih osoba od društva Domin d.o.o. na I-tuženika, a I- tuženik je udružio potraživanja društva Igonel d.o.o. prema društvu Domin d.o.o. u stečaju te je ugovoreno da će I-tuženik i tužitelj osigurati novčana sredstva za isplatu vjerovnika u iznosima koji budu potrebni do najmanje 51% ukupnih priznatih potraživanja, a najviše do 67%. Također je ugovoreno da će u slučaju da izađe iz stečaja, društvo Devon koje je većinski vlasnik Domina, bez naknade prenijeti 51% svog udjela u društvu Domin na tužitelja i I-tuženika i to 25% na I-tuženika i 26% na tužitelja. Isto tako, u slučaju da se osnuje novo društvo s cjelokupnim kapitalom društva Domin d.o.o. KF će biti vlasnik 49%, I-tuženik 25% i tužitelj 26% toga društva. Ugovoreno je i da će Domin d.o.o. u tijeku i po izlasku iz stečaja do izvršenja ugovora o prodaji 650.000 m3 jalovine, prodavati jalovinu društvu Igonel po cijeni od 7,00 kn/m3, a Igonel d.o.o. će istu prodavati svojim kupcima po cijeni od minimalno 14,00 kn/m3, s time da će s razlikom od 7,00 kn/m3 Igonel d.o.o. otkupljivati potraživanja do isplate svih vjerovnika te vršiti isplatu udruženih sredstava tužitelju, I-tuženiku i KF. Ukoliko provedba namjeravanog cilja, a to je suvlasništvo nad Domin-om, iz bilo kojih razloga ne uspije, I-tuženik će kao vjerovnik Domina u stečaju sredstva naplaćena iz stečajne mase podijeliti tužitelju, KF i društvu Igonel d.o.o. razmjerno uloženim i utrošenim sredstvima.

22. Rješenjem poslovni broj P-7823/11-19 od dana 26.2.2013. sud je odredio prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-5087/12 jer nalazi da je rješenje pitanja valjanosti Ugovora o zajedničkim aktivnostima temeljem kojeg Ugovora tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu utuženog iznosa, a koje pitanje se rješava u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-5087/12 predstavlja prethodno pitanje za rješenje ove parnice.

23. Rješenjem poslovni broj P-7823/11-221 od dana 5.6.2018. određen je nastavak postupka budući je postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-5087/12 pravomoćno okončan presudom od dana 3.6.2015.

24.Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5087/12 od dana 3.6.2015. odbijen je zahtjev tužitelja IF (ovdje II-tuženika) da sud utvrdi ništetnim Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtke Devon d.o.o. S. Brod - u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod - u stečaju, zaključen 1. srpnja 2006. između prvotuženog SF i drugotuženog CF, te tužitelja IF, kao jamca i založnog dužnika, a na kojem je potpise ugovornih strana ovjerila javni bilježnik Kata Vlaić iz Zagreba, Zrinjevac 17, pod brojem OV-8537/06 od 05. srpnja 2006. godine i brojem OV-9033/06 od 17. srpnja 2006. godine. Odbijen je i prijedlog tužitelja da se utvrdi pravno nevaljana uknjižba prava zaloga upisana temeljem Ugovora iz točke 1. ove presude, pod oznakom Z-47888/06 od 14. srpnja 2006. godine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], podul. 40866, k. o. [katastarska općina], na nekretnini tužitelja IF iz [adresa], koja se sastoji od stana na II. (drugom) katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, površine 83,89 čm, kao poseban dio stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 3195/1, po novoj izmjeri 2315 k. o. [katastarska općina], u iznosu od 1.500.000,00 kn, te ostalim uvjetima iz ugovora, te se nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem te uknjižbe i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe tog prava zaloga te da tuženi naknade tužitelju parnični trošak. Tužitelju je naloženo naknaditi parnični trošak tuženima. U obrazloženju svoje odluke sud, nakon analize provedenih dokaza (čitanja Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od 1.7.2006., Ugovora o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski brod od 30.6.2006., rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-47888/06 od 14. 7.2006., Ugovora o kupoprodaji kamenog nasipnog materijala od 25.4.2005., II. Anex Ugovoru o kupoprodaji kamenog nasipnog materijala od 23.5.2005., računa, oglasa o otvaranju stečajnog postupka nad društvom Domin d.o.o., Zapisnika s pete sjednice Odbora vjerovnika Domin d.o.o. u stečaju od 13.5.2008., zaključaka Odbora vjerovnika od 30.12.2008., Ugovora o izdavanju bankovne garancije od 24.9.2009., rukom pisanog pregleda uplata, potvrde II-tuženika od 12.10.2010., rukom pisanog dopisi upućeni I-tuženiku dopis I-tuženika od 9. 3. 2012. i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uvida u ovaj spis i saslušanja svjedoka ĐF, KF, NF, UF i GF te saslušanja stranaka) zaključuje da se: “u konkretnom slučaju ne radi o svjesnom neskladu volje ugovornih strana i njezina očitovanja radi izazivanja lažnog dojma o prirodi pravnog posla kod trećih osoba, što je pretpostavka postojanja prividnog (simuliranog) ugovora. Osim toga, iz iskaza stranaka utvrđeno je da sadržaj navedenog Ugovora odražava volju ugovornih strana.“; „ činjenica da su tuženici (ovdje tužitelj i I-tuženik) dan prije sklapanja predmetnog Ugovora, dakle, 30. lipnja 2006. sklopili Ugovor zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod, kojim je ugovoreno da će u slučaju izlaska društva Domin d.o.o. iz stečaja II-tuženik steći suvlasnički udio od 26% u tom društvu, također ne dovodi u pitanje valjanost predmetnog Ugovora, jer nema zapreke da II-tuženik i u tom slučaju u svoju korist ugovori bezuvjetan povrat uloženih sredstava u određenom vremenskom roku, što je II-tuženik upravo i učinio predmetnim Ugovorom o zajedničkim aktivnostima od 01. srpnja 2006.g. Još valja reći da za ocjenu valjanosti pojedinog ugovora nije bitan naziv ugovora, već je bitno da sadržaj takvog ugovora nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 322. ZOO).“, :“ budući da je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi ni o prividnom ugovoru niti o nesporazumu, a tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da bi postojao koji drugi razlog ništetnosti predmetnog ugovora u smislu čl. 322. ZOO, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza, to sud nalazi predmetni Ugovor o zajedničkim aktivnostima valjanim.“

25. Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž-6241/15-2 od dana 19.12.2017. u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu. Posebno drugostupanjski sud ističe da :“činjenica da je Ugovor o zajedničkim aktivnostima sklopljen radi realizacije Ugovora o zajedničkom nastupu, ne utječe na obveze tužitelja (ovdje II-tuženika) iz ugovorenog jamstva i zaloga u Ugovoru o zajedničkim aktivnostima, koje obveze se tumače primjenom pravila obveznog prava (ZOO), te stvaraju bezuvjetnu obvezu tužitelja za povrat sredstava, a ne samo u slučaju ispunjenja ciljeva iz Ugovora o zajedničkom nastupu. Radilo se o poslovnim ugovorima, koji sami po sebi sadrže rizik ispunjenja, što su ugovaratelji (ovdje tužitelj i I-tuženik) i tužitelj bili svjesni prilikom prihvaćanja ugovorenih obveza. To što je II-tuženik (ovdje tužitelj) ugovorio u svoju korist i stjecanje poslovnog udjela u Domin d.o.o. (Ugovor o zajedničkom nastupu) i bezuvjetan povrat uloženih sredstava (Ugovor o zajedničkim aktivnostima) ne utječe na valjanost spornog Ugovora o zajedničkim aktivnostima i bezuvjetnu obvezu tužitelja iz istog jer je stjecanje poslovnog udjela ugovoreno pod uvjetom da Devon d.o.o. izađe iz stečaja i prenese 51% svog udjela u Domin d.o.o. na tuženike. Osim toga, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi ugovaranje povrata uloženih sredstava II tuženiku uz njegovo istovremeno (uvjetno) stjecanje udjela u Domin d.o.o., u odnosu na neizvjesnu korist koja bi bila ostvarena prema Ugovoru o zajedničkom nastupu, bilo suprotno načelu jednake vrijednosti uzajamnih davanja odnosno Ustavu RH, propisima i moralu društva. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne radi se o ugovoru o ortaštvu (čl. 637 ZOO).“ Kako nije utvrđeno da bi se radilo o prividnom ugovoru ili nesporazumu, a niti postoje drugi razlozi za ništetnost Ugovora o zajedničkim aktivnostima iz čl. 322 ZOO, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je Ugovor o zajedničkim aktivnostima valjan, radi čega je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ovog ugovora pravilno odbijen. Nadalje drugostupanjski sud utvrđuje da je: “pravilno utvrđeno da je uknjižba spornog založnog prava na nekretnini tužitelja valjana jer je isto uknjiženo na temelju valjanog Ugovora o zajedničkim aktivnostima, radi čega je pravilno odbijen i tužbeni zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem te uknjižbe i za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe tog prava zaloga (čl. 129 st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 37/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17). Žalbeni navodi kojima se osporavaju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda te primjena materijalnog prava predstavljaju žaliteljevu subjektivnu i neprihvatljivu ocjenu provedenih dokaza odnosno tumačenje prava, te takvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.“

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev 1728/2018-2 od dana 15.12.2021. odbio reviziju tužitelja (ovdje II-tuženika) protiv naprijed opisane drugostupanjske presude. Potvrdio je pravilnost svih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Posebno Vrhovni sud ističe da je: “pravilan zaključak sudova nižeg stupnja da se ne radi o prividnom ugovoru iz članka 285. ZOO, a niti da bi prilikom zaključenja navedenog ugovora postojao nesporazum u odnosu na prirodu ugovora koji je sklopljen u smislu članka 282. ZOO jer da je tužitelj bio svjestan pravne naravi ugovora. Naime, sudovi nižeg stupnja utvrđuju da je sadržaj Ugovora o zajedničkim aktivnostima odražavao pravu volju ugovornih strana, što temelje na svim provedenim dokazima tijekom postupka, iz kojih proizlazi da je tuženicima (ovdje tužitelju i I-tuženiku) nedostajalo novaca za otkup potraživanja stečajnih vjerovnika društava u stečaju pa su sklopljeni predmetni ugovori, a sve kako bi se moglo doći do realizacije Ugovora o kupoprodaji kamenog materijala koje je društvo Igonel d.o.o. sklopilo s društvom Domin d.o.o. prije otvaranja stečajnog postupka nad istim. Nadalje, tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalnopravne odredbe kojima je regulirano postojanje ortakluka. Odredbom članka 637. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovorom o ortaštvu dvije ili više osoba uzajamno obvezuju uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, s time da je u stavku 2. istog članka određeno da je ortaštvo zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti. Prema odredbi članka 638. stavak 1. ZOO imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva. Imovina ortaštva je zajednička imovina ortaka (stavak 3), s time da imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu ostaje njegova posebna, od zajedničke odvojena imovina (stavak 4.). Suprotno revizijskim navodima, pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da iz sadržaja samog Ugovora o zajedničkim aktivnostima ne proizlazi postojanje ortačkog ugovora. To što je 2. tuženik ugovorio u svoju korist i stjecanje poslovnog udjela u društvu u slučaju izlaska iz stečaja društva, ne čini ugovor, ugovorom o ortaštvu. U konačnici za ishod ovog spora potpuno je neodlučno o kakvoj se vrsti ugovora konkretno radi.“

27. Budući je pravomoćnom presudom poslovni broj P-5087/12 od dana 3.6.2015. utvrđeno da Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od 1.7. 2006., odražava pravu volju ugovornih stanaka te da okolnost da je tužitelj ugovorio u svoju korist i stjecanje poslovnog udjela u slučaju izlaska društva Domin iz stečaja (Ugovor o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod od 30.6.2006.) i povrat uloženih sredstava (Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od 1.7. 2006.) ne utječe na valjanost spornog Ugovora o zajedničkim aktivnostima te da isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 322 st. 1 ZOO-a), sud je odbio dokazne prijedloge I i II-tuženih usmjerenih na ispitivanje okolnosti vezanih za valjanost predmetnog ugovora (saslušanje svjedoka predloženih u podnesku I-tuženika od dana 24.4.2019. i 15.6.2021. te čitanje priložene dokumentacije koja odgovara dokumentaciji dostavljenoj u predmet P-5087/12) kao nepotrebne i odugovlačeće. Za istaknuti je da Županijski sud u Bjelovaru u svom rješenju Gž-461/2025-2 od dana 24.7.2025., ocjenjujući osnovanost žalbenog navoda o tome da naprijed opisanom pravomoćnom presudom nije odgovoreno na prethodno pitanje bitno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku, u točci 7. obrazloženja ističe:" Naime, nakon što je u navedenom parničnom postupku pravomoćno utvrđeno da Ugovor o zajedničkim aktivnostima proizvodi pravne učinke, sud je u ovom postupku imao ocijeniti, da li, tumačeći navedeni Ugovor te Ugovor o zajedničkom nastupu u njihovoj međusobnoj povezanosti, treba zaključiti kako je namjera stranaka pri sklapanju Ugovora o zajedničkim aktivnostima bila da tuženici tužitelju vrate samo dio iznosa koji je ovaj osigurao za isplatu stečajnih vjerovnika. Imajući u vidu sadržaj Ugovora o zajedničkim aktivnostima, kao i činjenicu da je on sklopljen nakon Ugovora o zajedničkom nastupu, i ovaj drugostupanjski sud je shvaćanja da su se stranke sporazumjele da tužiteljevo pravo na udio u trgovačkom društvu Domin d.o.o. proizlazi već iz ispunjene obveze da odmah osigura novčana sredstva za otkup potraživanja vjerovnika u stečajnim postupcima nad trgovačkim društvima Domin d.o.o. i Devon d.o.o., bez obzira što se nije obvezao sudjelovati u konačnom snošenju navedenih troškova. Pri tome nije odlučno kakva je pravna narav navedenog obveznog odnosa, zbog čega nisu odlučne žalbene tvrdnje kako i prema shvaćanju sudova u navedenom pravomoćno okončanom parničnom postupku proizlazi da se ne radi o ugovoru o zajmu, kao i da prvostupanjski sud o tome nije iznio svoje shvaćanje."

28. Po shvaćanju ovog suda za obvezni odnos tužitelja i I-tuženika definiran Ugovorom o zajedničkim aktivnostima čija je svrha bila omogućiti realizaciju Ugovora o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za društva Devon d.o.o. i Domin d.o.o. (čl. 1. Ugovora) te se istim tužitelj obvezao osigurati novčana sredstva u iznosu do 1.500.000,00 kuna za otkup utvrđenih i priznatih tražbina vjerovnika društava Devon d.o.o. u stečaju i Domin d.o.o. u stečaju, a da se I-tuženik obvezao da će tužitelju osigurati povrat ukupno unesenih sredstava u roku od 90 dana od dana isplate (članak 2., 3. i 4. ugovora) nije relevantno predstavlja li isti ugovor o zajmu iz čl. 499. ZOO-a ili koji drugi ugovor budući su poslovno sposobne stranke postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora, dogovorile su moguć, dopušten i određen predmet obveze i sve dogovoreno sastavile u pisanom obliku iako isti nije bitan sastojak budući su ugovori, po načelu neformalnosti, u pravilu konsenzualni (čl. 247. ZOO-a).

29. Sastavni dio ugovora predstavlja i obveza da I-tuženik tužitelju o preuzetim novčanim sredstvima unesenim u predmetni posao izda pisanu potvrdu na kojoj će svoj potpis ovjeriti kod javnog bilježnika (čl. 5. Ugovora).

Tako je I-tuženik, kao davalac potvrde, potvrdio da je:" u vremenu od 1.7. do 20.7.2006. od ŠF primio 180.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koje je upotrijebio u svrhu iz Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju sklopljenog dana 1.7. 2006. u Zagrebu…" Navedena potvrda nosi datum 20.7.2006., a potpis I-tuženika je kod javnog bilježnika Katice Valić ovjeren dana 24.7.2006. pod brojem Ov-9339/06. U potvrdi od dana 4.9.2006., ovjerene istoga dana kod javnog bilježnika Katice Valić pod brojem Ov-10859/06 je I-tuženik SF potvrdio da je:" u vremenu od 23.7.2006. do 1.9.2006. od ŠF primio 21.980,00 EUR, u protukunskoj vrijednosti što iznosi 158.695,60 kn koje je, uz onih 180.000,00 EUR iz potvrde od 24.7.2006. upotrijebio u svrhu iz Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju sklopljenog dana 1.7.2006. u Zagrebu.

Primitak novca potvrđen je i rukom pisanom potvrdom od 29.4.2008. iz koje sud može iščitati da se potvrđuje da je CF isplatio 155.600,00 kn dana 29.04.08… na ime treće i četvrte rate iz ugovora o… iz 2006.g. za…" (potvrda na listu 9 spisa). Sve tri izjave po stavu ovog suda predstavljaju valjano priznanje duga budući se u istima navodi i iznos primljenog novca i pravni posao za čiju je realizaciju predani novac iskorišten i iz kojeg proizlazi obveza vraćanja definirana čl. 4. Ugovora o zajedničkim aktivnostima. U čl. 4. st. 1. Ugovora o zajedničkim aktivnostima definiran je i rok za povrat ukupno unesenih sredstava i to:"… rok od 90 dana računajući od dana isplate odnosno unošenja u ovaj pravni posao." Uspoređujući citirani sadržaj Ugovora sa naprijed opisanim sadržajima Potvrda od 20.7.2006., 4.9.2006. i 29.4.2008. sud zaključuje da je isplata izvršena u tri obroka, prema datumima iz potvrda kojima se utvrđuje datum unošenja sredstava u predmetni pravni posao. Za svaku pojedinu izvršenu uplatu I-tuženiku je ostavljen rok od 90 dana da istu vrati tužitelju. Navedeno posredno priznaje i sam tužitelj kada u tužbenom zahtjevu za isplatom ukupnog iznosa definira tijek zateznih kamata na taj iznos tekući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Stoga sud ne može prihvatiti tvrdnje tužitelja da je sa I-tuženikom dogovorio povrat ukupnog iznosa od 1.610.295,60 kn u roku od 90 dana niti može prihvatiti tvrdnje da je ugovorna odredba čl. 4. st. 1. vezana uz trenutak dospijeća nejasna i podložna tumačenju budući je istom jasno definirano da će tuženik osigurati tužitelju povrat ukupno unesenih sredstava u roku od 90 dana računajući od dana isplate, odnosno unošenja u taj pravni posao. Budući su izvršene tri isplate, rok od 90 dana se računa sukladno datumima navedenim u potvrdama o primitku novca.

30. Iz iskaza tužitelja CF (ročišta od dana 20.5.2019. i 15.4.2026.) u bitnome proizlazi da je sa I-tuženikom bio u prijateljskim odnosima, da nikada nije sumnjao u njegovo poštenje da će mu vratiti pozajmljeni iznos u roku od 90 dana, da povrat tog iznosa nikada nije bio uvjetovan ispunjenjem Ugovora o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod od dana 30.6.2006. niti taj ugovor ima ikakve veze sa Ugovorom o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtki Devon d.o.o. S. Brod u stečaju i Domin d.o.o. S. Brod u stečaju od dana 1.7. 2006. Posebno ističe da je dogovor bio da će mu se novac vratiti u roku od 90 dana nakon isplate cjelokupnog iznosa. Ne znam zašto je u tužbi zatražio drugačiji tijek kamata, to je zatraženo bez njegovog znanja. Osporava sve tvrdnje tuženika da uloženi novac ne bi bio njegov odnosno da je novac uložio i HF.

31. I-tuženik SF u svojim iskazima (ročišta od dana 20.5.2019. i 15.4.2026.) objašnjava razloge zbog kojih nije došlo do ispunjenja Ugovora o zajedničkom nastupu koji bi zapravo trebao biti aneks ugovoru o zajedničkima aktivnostima pa posljedično niti do ugovorene isplate. Predlaže da on i tužitelj mirnim putem riješe spor na način da sastave točan obračun potraživanja i davanja i prema tome u konačnici izvrše isplate, sve kako bi se realizirao ugovor o zajedničkom nastupu u kojem su utvrđeni svi bini elementi, a zbog kojeg je zaključen ugovor o zajedničkim aktivnostima. Naglašava da je ideja bila da se novac vrati u roku od 90 dana od dana unošenja u posao, odnosno isplate svakog pojedinačnog ugovora po ustupu potraživanja koji je dobio od vjerovnika. U vrijeme sklapanja drugog ugovora nisu znali sa koliko će vjerovnika sklopiti Ugovore o ustupu potraživanja, zato su isplate vršene u tri rate, mogle su biti i dvije, to nisu mogli točno predvidjeti. Tvrdi i da je na zahtjev tužitelja potpisao treću potvrdu jer je tužitelju trebalo opravdanje prema HF koji je saznao da tužitelj troši njegov novac za svoje privatne potrebe.

32. II-tuženik IF svojim iskazima (ročišta od dana 7.6.2021. i 9.6.2026.) opisuje poslovanje i razloge odlaska u stečaj njegove firme Igomel d.o.o. koja se bavila pribavom kamenog nasipnog materijala. Imao je sklopljen ugovor o otkupu materijala od tvrtke Domin, na ukupno oko 650.000 m3. Za vrijeme trajanja tog ugovora tvrtka Domin je otišla u stečaj, a tužitelj i I-tuženik su bili zainteresirani da tvrtku Domin izvedu iz stečaja kako bi on mogao nastaviti sa svojim poslom. Zbog toga su sa sinom ranije vlasnice i sa vlasnicom KF sklopili Ugovor o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za tvrtke Devon d.o.o. i Domin d.o.o. Slavonski Brod i to dan ranije (30.6.2006.) prije sklapanja Ugovora o zajedničkim aktivnostima koji su sklopili međusobno. U tom je ugovoru bilo i naglašeno da će Igonel d.o.o. moći nastaviti sa izvoženjem materijala kada Domin izađe iz stečaja, a nedostajalo je oko 200.000,00 EUR kako bi C izašao iz stečaja prema stečajnom planu. Tužitelj je tada rekao da od svog partnera iz [adresa] HF može dobiti taj novac, ali da mu treba zalog jer bez toga ne želi ulagati. Imao je nekretninu u centru grada i pristao da se na njoj zasnuje hipoteka. Hipoteka je i dalje ubilježena, stečaj još nije okončan. Radi svih tih komplikacija je njegova firma Igonel također otišla u stečaj.

33. I-tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi vlastoručno napisanu Potvrdu od dana 29.5.2008. na koji potpis nije ovjeren kod javnog bilježnika sastavio kako bi prikrio tužiteljevo raspolaganje novcem koji mu je dao HF, a koji novac nije iskorišten u svrhu ispunjenja Ugovora o zajedničkim aktivnostima i da je Potvrda fiktivna, a što je sukladno pravilu dokazivanja iz čl. 221a. u svezi s čl. 219. ZPP-a dužan učiniti. Nesporna činjenica da potpis nije ovjeren kod javnog bilježnika, cijeneći da je predaja navedenog iznosa nesporna, ne utječe, po stavu ovog suda, na valjanost onoga što se istom potvrđuje.

34. Tužitelj je u podnesku od dana 25.5.2026. precizirao tužbeni zahtjev na način da je na utuženi iznos od 213.722,96 EUR zatražio zateznu kamatu počevši od dana 29.7.2008. (90 dana od dana potpisivanja potvrde od 29.4.2008.) pa do isplate. Budući su I i II-tuženi istaknuli prigovor zastare, a isplate su vršene u tri obroka (prema kojima je inicijalno postavljen tužbeni zahtjev) to valja procijeniti je li od dospijeća pa do utuženja za svaki pojedini isplaćeni iznos protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a koji određuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi I i II-tuženi do podnošenja tužbe usmeno, pisano ili na posredan način priznali dug pa da bi došlo do prekida zastare (čl. 240. ) ili zastoja zastare.

35. Potvrdom od 20.7.2006. potvrđen je primitak iznosa od 180.000,00 EUR koji se I- tuženik obvezao vratiti u roku od 90 dana od dana isplate, tj. do 20.10.2006. Stoga je zastara počela teći 21.10.2006. te je opći zastarni rok od 5 godina protekao dana 21.10.2011., a kako je tužba podnesena dana 24.11.2011. to je sa zahtjevom za isplatu iznosa od 180.000,00 EUR tužitelj u zastari. Potvrdom od dana 4.9.2006. potvrđen je primitak iznosa od 21.062,53 EUR koji se I-tuženik obvezao vratiti u roku od 90 dana od dana isplate tj. do 4.12.2006. Stoga je zastara počela teći 5.12.2006., a kako je tužba podnesena 24.11.2011., to do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina. U odnosu na iznos čiji je primitak I-tuženik potvrdio Potvrdom od 29.4.2008. i to iznosa od 20.651,67 EUR je rok za isplatu istekao 29.7.2008. pa je jasno da do podnošenja tužbe nije protekao 5 godišnji zastarni rok. Stoga je potraživanje tužitelja zbog istaknutog materijalnog pravnog prigovora zastare osnovan za iznos od 180.000,00 EUR te je sa navedenim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Za preostali iznos čiju visinu sud utvrđuje prema naprijed opisanim potvrdama te isti iznosi 41.714,20 EUR tužitelj nije u zastarite je njegov zahtjev za isplatu, cijeneći sve naprijed navedeno osnovan. Tužitelj je za zahtjev za isplatu zateznih kamata postavio počevši od dana nakon proteka roka od 90 dana od dana posljednje izvršene isplate te je isti u cijelosti osnovan. Cijeneći odredbu čl. 9. st. 1. ZOO-a koji propisuje da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9 st. 1 ZOO-a), I-tuženik je dužan isplatiti navedeni iznos za koji dug, temeljem čl. 43 ZOO-a solidarno sa I-tuženikom odgovara i II-tuženik kao jamcem na strani I-tuženika, sve kako je opisano u točci I. izreke ove presude.

36. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a, a odnosi se na naknadu troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (213.722,96 EUR), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 1061,78 bodova (Tbr. 7. 1.), podnesaka od 5.2.2013. i 14.4.2023. u iznosu od po 1061,78 bodova za svaki (Tbr. 8.t. 1), podnesaka od 16.5.2019., 29.6.2021., 15.1.2026. i 25.5.2026. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8.t.3), podneska od 20.11.2019. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.t.4), zastupanja na ročištima održanim 20.5.2019., 7.6.2021., 16.11.2022., 12.12.2024., 30.1.2025., 15.1.2026., 15.4.2026. i 9.6.2026. u iznosu od po 1061,78 bodova za svako (Tbr. 9.t.1), na ročištima održanim 5.2.2013., 11.12.2018., 18.11.2019., 12.4.2021., 13.3.2023. i 29.10.2024. u iznosu od po 50 bodova za svako (Tbr. 9.t.2 i t. 5). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr.54) tužitelju pripada ukupno 24.809,16 EUR što uvećano za 25% PDV u iznosu od 6.202,29 EUR ukupno iznosi 31.011,45 EUR. Budući je tužitelj sa tužbenim zahtjevom uspio u omjeru od oko 20% to mu od priznatog troška pripada pravo na isplatu iznosa od 6.202,29 EUR. Navedenom treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i na presudu u iznosu od 663,61 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 7.529,51 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu određenu po čl. 29 ZOO-a tekuću od dana presuđenja, 15.7.2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- tužitelju po pun.

- I- tuženiku po pun.

- II-tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte