Posl-br. P-712/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Petroneli Jakobušić , u pravnoj stvari tužitelja OI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku BI, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku PI; Odvjetničko društvo KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d., radi Obvezno - ništetnost, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠI i zamjenice punomoćnika tuženika KI, odvjetničke vježbenice kod Zvonka Kristovića, odvjetnika u Dubrovniku, dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2 . Ugovora o kreditu br.266-26/2005 od 21. veljače 2015.g. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potvrđenog ( solemniziranog) dana 24. veljače 2005.g. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, temeljem koje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

II. Utvrđuje je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br.266-26/2005 od 21. veljače 2015.g. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potvrđenog ( solemniziranog) dana 24. veljače 2005.g. , a koja se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu, a koja glasi:

„ Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe -Adria- Bank d.d.. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune".

Posl-br. P-712/2019

III Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 10.261,98 EUR-a na ime zateznih kamata od plaćanja do konverzije, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2026. godine pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV Tužbeni zahtjev se u preostalom dijelu izvan toč. III odbija, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe istaknuta u podnesku tužitelja od 08. veljače 2022. godine.

II. U odnosu na troškove ovog postupka koji se odnose na zastupanje po punomoćnicima svaka strana snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju materijalni trošak ovog postupka u iznosu 586,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su on i tuženik, koji je tada poslovao pod nazivom: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., sklopili su: Ugovor o kreditu broj: 266- 26/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, s nadnevkom: 21. veljače 2005. god. Kojim je odobren stambeni kredit u iznosu od 220.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize HYPO ALPE - ADRIA-BANK d.d. važećim na dan korištenja kredita. Uz kamatnu stopu od 5,25% godišnje te kojom je čl. 6s stavak 1 ugovoreno da je banka ovlaštena u slučaju promjene stanja na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika te da je tužitelj svojim potpisom prihvatio primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune. Navodi da je aneksom ugovora o kreditu broj 266- 26/2005 od 11. ožujka 2016. sklopljena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Navodi da se na predmetni postupak mogu primijenit utvrđenja iz kolektivnog spora u kojima je utvrđena kolektivna

Posl-br. P-712/2019

povreda kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita od strane tuženika koje su obvezujuće za sud. Navodi da je 23. svibnja 2019. od banke pismeno zatražio dostavu dokumentacije zajedničke za stranke ali da mu tuženik nije dostavio predmetnu dokumentaciju radi čega postavlja manifestacijski zahtjev kojim se traži od tuženika dostava dokumentacije vezano za kredit a kako bi mogao postaviti tužbeni zahtjev sve sukladno čl. 186 .b stavak 1. i 3 .ZPP-a. Predlaže utvrdit da je ništetna i brz pravnog učinka odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu te na isplatu pretplaćenih iznosa kao i troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 186 stavak 3 ZPP -a. Nadalje navodi da tuženik nema pravni interes za podnošenje tužbe iz razloga jer je tužitelj provedbom konverzije već ostvario u potpunosti pravnu zaštitu i što predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje parnice. Smatra da nisu ništetne osnovnog ugovora o kreditu, ni aneksa. Smatra da su provedbom konverzije u kojoj je utvrđena pretplata u čl. 2 . od 23.557,47 kuna tužitelj već obeštećen, a pretplaćeni iznosi korišteni su za podmirenje obroka po novom otplatnom planu. Ističe prigovor zastare tražbine. Smatra da je neosnovano pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presude iz kolektivnog spora kao i da je temeljem izvršene konverzije prestala sva prava tužitelja iz osnovnog ugovora. Smatra je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna, lako razumljiva i lako uočljiva pa da se ne može ocjenjivati njihova nepoštenost. Smatra da se radi o odredbi kojoj se pojedinačno raspravljalo jer je tužitelj mogao birati između više kredita sa fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom te da je tužitelj razmotrio sve prednosti i nedostatke jedne i druge opcije pa da takva odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Smatra i da odredba čl. 6 o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila neodrediva kao i da su sve promjene kamatne stope izvršene prema objektivnim tržišnim kriterijima , a da je tužitelju moralo biti poznato i razumljivo da su kamatne stope podložne promjenama pod tržišnim uvjetima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev zbog zastare, odnosno jer tužitelj ne može potraživati predmetne iznose od tuženika zbog sklapanja aneksa o konverziji kao i iz razloga jer odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna.

3. Tuženik podneskom od 23. veljače 2021. u bitnome navodi da aneks predstavljaj novu valjanu pravnu osnovu kako je to i zaključeno u predmetu oglednog spora VSRH Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020. gdje je zauzeto pravno shvaćanje kako je aneks o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke bez obzira na eventualnu ništetnost odredbi prvotno sklopljenog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Navodi da aneks ima retroaktivan učinak te da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. konverzija provedena sukladno ZID ZPK-u 2015 poseban pravni režim konverzija provedena sukladno ZID ZPK-u 2015 izvanredno, jednokratno i retroaktivno pravno uređenje kojim je zakonodavac među ostalim nastojao rasteretiti sudove aneks koji je sklopljen sukladno ZID ZPK-u 2015 nova pravna osnova pobuda iz koje je taj aneks sklopljen beznačajna za njegovu valjanost presuda Suda EU C-118/17 neprimjenjiva u hrvatskom kontekstu.

Posl-br. P-712/2019

U vezi dokaznog prijedloga financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tuženik ističe kako bi vještak prilikom izrade svog mišljena i nalaza trebao usporediti visinu referentne kamatne stope s visinom kamatne stope koju je tuženik jednostrano mijenjao te uzeti u obzir razdoblja u kojima je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.

4. Tužitelj podneskom od 08. veljače 2022. predanim na ročištu 08. veljače 2022. godine u bitnome ponavlja ranije iznesene navode, da sklapanje konverzije nije zapreka za utvrđivanjem ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje bi bile nepoštene sukladno Zakonu o zaštiti potrošača. Smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije moglo doći do valjane obnove- novacije obveze zbog ništetnosti odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

5. Predmetnim podneskom preinačava prvotno postavljeni tužbeni zahtjev na način da istog proširuje i traži utvrđenje ništetnosti i odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu koji se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF i isplatu s te osnove.

6. Tuženik se protivio preinaci, ali je sud istu prihvatio sukladno čl.190. ZPP -a pa je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

7. Rješenjem ovog suda P-712/2019 od 04. travnja 2022.prekinut je postupak u ovoj pranoj stvari do donošenja odluke suda EU o zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem C-567/2020 od 29. listopada 2021.

8. Tužitelj se podneskom od 17. ožujka 2025. u bitnome poziva na sudsku praksu Suda Europske unije C-118/17 po kojoj potrošač ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i bez obzira na eventualnu zakonsku intervenciju i njegovo pravo. Poziva se i na pravno shvaćanje VSRH na postavljeno revizijsko pitanje po kojem sklapanjem ugovora o konverziji stranka ne gubi pravo na potraživanja pretplaćenih iznosa s osnove nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Predlaže zadatak vještaku da utvrdi pretplaćene iznose s osnove valutne klauzule i promjenjive kamatne stope .

9. Tuženik podneskom od 26. ožujka 2025. u bitnome ponavlja ranije navode da je konverzijom nastala nova pravna osnova pa da ne može se raditi o situaciji da je tuženik stekao nešto bez valjane pravne osnove.

10. Rješenjem suda od 02. travnja 2025. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

11. Tuženik podneskom od 17. lipnja 2025. osporava status potrošača tužitelju, a u slučaju provođenja financijskog vještačenja predlaže da se primijeni

Posl-br. P-712/2019

kamatna stopa koja je vrijedila za kunske kredite kao i da se utvrde negativne razlike kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i utvrde razlike kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog.

12. Tuženik podneskom od 08. srpnja 2025. dostavlja dokumentaciju vezanu za predmetni kredit.

13. Sud je proveo saslušanje svjedokinje II i saslušanje tužitelja SI, te proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Smiljani Čučuković i saslušao istu radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja.

14. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da pretplata nastala zbog promjene kamatne stope u odnosu na početnu iznosi 8.700,67 EUR, da pretplata nastale zbog promjene tečaja CHF iznosi 16.591,02 EUR, da zatezna kamata na preplećene iznose od dana pa plaćanja do konverzije 30. rujna 2015. iznosi 10.261,98 EUR, kao i da pretplata u konverziji iznosi 4.582,47 EUR.

15. Tužitelj podneskom od 24. ožujka 2026. uređuje tužbeni zahtjev prema Nalazu i mišljenju vještaka te potražuje iznos od 30.971,20 EUR s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama koje potražuje od 01. listopada 2015. pa do isplate kao i troškove postupka.

16. Tuženik se podneskom od 01. travnja 2026. protivio preinaci tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare u odnosu na "povećani tužbeni zahtjev" koji sada iznosi 30.971,20 EUR.

17. Tuženik se podneskom od 26. svibnja 2026. godine očitovao na mišljenje vještaka i naveo da smatra da ne postoji pretplata. Smatra kako je sud pogrešno odredio zadatak vještaku i da je trebalo vještačiti primjenom kamatne stope koja je vrijedila za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom.

18. Tuženik podneskom od 28. svibnja 2026.godine ističe kako je vještak prikazao veći iznos razlike zbog promjene kamatne stope jer je uspoređivao isključivo iznose kamata po realiziranom otplatnom planu i otplatnom planu prema početno ugovorenim uvjetima koji način izračuna nije ispravan jer promjena kamatne stope utječe na iznos ukupnog anuiteta, pri čemu se povećava iznos kamate, ali se istodobno smanjuje iznos otplaćene glavnice, pa da je razliku zbog promjene kamatne stope pravilno izračunati usporedbom ukupnih iznosa anuiteta, a ne samo usporedbom iznosa kamata. Navodi kako je vještak u Tabeli 2 prikazao da je manje naplaćena glavnica u iznosu od 3.272,78 CHF te je u Tabeli 5 naveo da ukoliko je razlika negativna treba umanjiti razliku, međutim on je uvećao razliku što dovodi u pitanje ispravnost njegovog izračuna. Osim toga, navodi da je vještak u Tabeli 5 naveo da ukupna razlika između stvarno plaćenih anuiteta

Posl-br. P-712/2019

i anuiteta po početno ugovorenim uvjetima iznosi 19.951,39 EUR, ali kad se zbroji neto preplata zbog promjene kamate i tečaja koju je vještak prikazao dobije se iznos od 22.713,71 EUR.

19. Vještakinja se očitovala da je prema zadatku suda izračunala razliku kamate a ne anuiteta te da razlika stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta po početnom otplatnom planu mora odgovarati zbroju neto preplate kamate i tečaja , Navodi da kako se preplata računa na temelju plaćene kamate i glavnice, početni otplatni plan je potrebno korigirati za razliku u nedospjeloj u dospjeloj glavnici, kako bi se stvarno plaćena glavnica i glavnica po početnom otplatnom planu izjednačile. Korekcija je uvijek u visini razlike nedospjele i dospjele glavnice po početnom tečaju, kao što je objašnjeno u fusnoti 3 u nalazi i mišljenju, a ovdje u fusnoti 1. Ako je razlika nedospjele glavnice negativna, kada je stvarna nedospjele glavnica je manja od početne, to će smanjiti razliku stvarno plaćenih i početnih anuiteta i obratno, ako je pozitivna, kada je stvarna nedospjela glavnica veća od početnog otplatnog plana, kao u ovom slučaju, to će povećati razliku anuiteta. Dakle, bilo je obrnuto od onoga što kaže tuženik. Razlika nedospjele glavnice je pozitivna, a ne negativna i iznosi 3.272,78 CHF, što je korigiralo razliku anuiteta na više. Korigirana razlika anuiteta jednaka je ukupno neto preplati kamate i tečaja, što potvrđuje točnost izračuna.a što je potvrdila i u svom usmenom iznošenju Nalaza i mišljenja.

20. U postupku su pročitane i pregledane isprave:

-Ugovor o kreditu br. 266-26/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 21. veljače 2005. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem , posl. broj OU-132/2005 od 24. veljače 2005. (l.s. 7-18),

-dopis Addiko banke upućen HI od 27. svibnja 2019. (l.s.20)

-aneks uz ugovor o kreditu br. 266-26/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 01. ožujka 2016. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem, posl. broj OV-2275/2016 od 11. ožujka 2016. (l.s.21-26)

-sudska praksa (l.s.51-423)

-sudska praksa (l.s.434-473, 539-573, 586-638)

-izjava svjedoka OIJ od 24. kolovoza 2020. ovjerena pred javnim bilježnikom Ilinka Lisonek iz Zagreba, broj OV-5477/2020 (l.s.651-655)

-otplatni plan za kredit od 07. srpnja 2025. (l.s.659)

- obavijest o promjeni kamatne stope od 02. siječnja 2025. (l.s.660)

-otplatni plan za kredit od 02. siječnja 2025. (l.s.661)

-obavijest o parametrima kamatne stope od 30. prosinca 2013. (l.s.662-663)

-otplatni plan (l.s.664-666)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 03. siječnja 2023. (l.s.667)

-otplatni plan za kredit od 03. siječnja 2023. (l.s.668)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 05. srpnja 2022. (l.s.669)

-otplatni plan za kredit od 05. srpnja 2022. (l.s.670)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 06. siječnja 2022. (l.s.671)

-otplatni plan za kredit od 06. siječnja 2022. (l.s.672-673)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 06. srpnja 2021. (l.s.674)

-otplatni plan za kredit od 06. srpnja 2021. (l.s.675)

Posl-br. P-712/2019

-obavijest o promjeni kamatne stope od 04. srpnja 2020. (l.s.676)

-otplatni plan za kredit od 04. srpnja 2020.(l.s.677)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 05. siječnja 2021. (l.s.678)

-otplatni plan za kredit od 05. siječnja 2021.(l.s.679-680)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 05. prosinca 2019. (l.s.681)

-otplatni plan za kredit od 05. prosinca 2019.(l.s.682-683)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 04. prosinca 2017. (l.s.684)

-otplatni plan (l.s.685-686)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 03. siječnja 2020 (l.s.687)

-otplatni plan za kredit od 03. siječnja 2020. (l.s.688-689)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 02. lipnja 2017. (l.s.690)

-otplatni plan (l.s.691-692)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 05. prosinca 2018. (l.s.693)

-otplatni plan za kredit od 05. prosinca 2018. (l.s.694-695)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 14. lipnja 2016. (l.s.696)

-otplatni plan (l.s.697-698)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 14. prosinca 2016. (l.s.699)

-otplatni plan (l.s.700-701, 703-705, 707-709, 712-714)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 07. lipnja 2013. (l.s.702)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 09. rujna 2011. (l.s.706)

-obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53109678 od 20. ožujka 2008. (l.s.710)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 04. studenog 2020. (l.s.711)

-obavijest o promjenama kamatnih stopa od 07. srpnja 2025. (l.s.715-716, 718)

-obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53109678 od 27. listopada 2008. (l.s.717)

-prihvaćanje izračuna konverzije (l.s.719)

-pregled prometa za klijenta (l.s.720-732, 744-763)

-otplatni plan (l.s.733-739)

-specifikacija uplata (l.s.740-743, 764-773)

-otplatni plan od 07. srpnja 2025. (l.s.780-783)

-izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 06. studenog 2015. (l.s.784-786)

-simulirani otplatni plan u EUR (l.s.787-791)

-popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (l.s.792-796)

-obavijest o promjeni kamatne stope od 06. srpnja 2023. (l.s.804)

-otplatni plan za kredit od 06. srpnja 2023. (l.s.805)

-obavijest o provedenoj konverziji od 14. ožujka 2016. (l.s.806-807)

-otplatni plan (l.s.808-809)

-nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Smiljane

Čučuković od 02. ožujka 2026. (l.s.823-873)

-sudska praksa (l.s.881-896)

-tablica-kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (l.s.903- 906)

-simulirani izračun (l.s.909-920)

21. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Posl-br. P-712/2019

22. Predmet ovog spora je ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojima je određeno promjenjive kamatne stope Odlukom banke i valutne klauzule u CHF-u, te vraćanje –isplata stečenoga bez osnove na temelju tih odredbi.

23. Iz izvedenih dokaza te navoda stranaka u postupku proizlazi da je među strankama nesporno:

- da su dana 21.veljače 2006. sklopile Ugovor o kreditu,

- da je prema navedenom ugovoru glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF,

- da su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu,

- da je ugovoreno pravo tuženice da svojom odlukom mijenja visinu kamatne stope,

- da je tuženica tijekom otplate kredita svojim odlukama povećavala kamatnu stopu,

- da je tijekom otplate došlo do znatnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, te

- da su stranke dana 01. ožujka 2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 266-26/2005, kojim su izvršile konverziju kredita promjenom valute i kamatne stope.

Sporno je između stranaka:

- može li se u konkretnom postupku primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,

- jesu li ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene ugovorne odredbe, odnosno: je li se o tim odredbama pregovaralo, jesu li one nejasne, nerazumljive ili neuočljive, te je li tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

- učinci sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu na prava tužitelja iz osnovnog

Ugovora o kreditu,

- postojanje i visina potraživanja tužitelja,

- zastara potraživanja.

24. Iz sadržaja Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 21. veljače 2005. proizlazi da su stranke istim ugovorile stambeni kredit i kunskoj protuvrijednosti CHF 220.000,00 uz redovnu kamatnu stopu 5,25 %, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnoj stopi Kreditora uz anuitet od 1.482,46 CHF koji se podmiruje u kunama po srednjem tečaju banke za devize na dan dospijeća.

25. Iz iskaza II proizlazi da joj je poznato ime tužitelja SI iako ga se ne sjeća po izgledu i da se ne sjeća konkretnog ugovora o kreditu broj 266-26/2005 od 21. veljače 2005. nego može govoriti načelno o sličnim kreditima. U to vrijeme radila je u banci tuženika kao kreditni referent te su u ponudi bili stambeni krediti sa valutnom klauzulom u CHF i u eurima. Krediti sa valutnom klauzulom CHF su bili povoljniji u odnosu na kamatnu stopu tako da bi kod izračuna otplatnog plana anuitet za kredit u CHF bio znatno povoljniji za korisnika kredita. Obavijestili bi stranku da u ponudi imaju oba kredita te bi pripremili obračun za obje vrste kredita i predočili ih stranci te je 99 % stranaka odlučio za kredit sa valutnom

Posl-br. P-712/2019

klauzulom u CHF. Vezano za promjenjivu kamatnu stopu dali bi detaljnije objašnjenje klijentu samo na upit, te bi mu tada rekli da je kamatna stope promjenjiva i da ovisi o uvjetima na tržištu odnosno prema konkurenciji na tržištu i uvjetima po kojima banka nabavlja novac. U to vrijeme kamatne stope se nisu vezivali uz eu libori kao što je to slučaj danas. U to vrijeme krediti sa valutnom klauzulom u CHF su bila novina na hrvatskom tržištu kako za klijente tako i za djelatnike banke te nisu ništa posebno pojašnjavali klijentima vezano za valutu švicarski franak. Kredit se isplaćivao u protuvrijednosti u kunama na dan isplate, a anuiteti su se plaćali u protuvrijednosti u kunama u odnosu na tečaj švicarskog franka na dan dospijeća. Švicarski franak je slovila kao stabilna valuta te se u to vrijeme nije niti očekivao neki veći rast ili pad te valute. Pravna služba banke je pripremala ugovor banke koji je bio tipski te klijent nije imao mogućnost pregovaranja u vezi niti jedne odredbe ugovora o kreditu.

26. Iz iskaza tužitelja SI saslušanog u svojstvu parnične stranke, proizlazi da je kredit podigao da bi mogao kupiti stan za stanovanje obitelji. Namjerno je išao podići kredit u banku tuženika iz razloga jer je osoba koja je bila vlasnica stana koji je kupljen predmetnim kreditom nije mogla vraćati kredit te ga je odlučila prodati a ona je imala ranije podignut kredit upravo kod banke tuženika tako da je on preuzeo njezin kredit kojega je otplatio sa novim kreditom te joj isplatio i razliku. Sjeća se da je u banci bila spomenuta mogućnost podizanja kredita u eurima ali je kredit sa valutnom klauzulom u CHF predstavljen kao povoljniji i kao "prava stvar" za korisnika kredita. On se odlučio za taj kredit jer mu je bila povoljnija kamatna stopa i mjesečni anuitet. Njemu je bila poznata valuta švicarski franak i od ranije, te da je ta valuta slovila kao stabilna valuta. Sjeća se da je on tražio da kredit bude sa fiksnom kamatnom stopom ali se ne sjeća kako se odlučio za promjenjivu kamatnu stopu te se ne sjeća da su mu išta posebno pojašnjavali uz vezi načina promjene kamatne stope u biti tada se opće o tome nije govorilo. Ne sjeća se jesu li mu što pojašnjavali u vezi mogućnosti promjene tečaja CHF i kako bi to moglo utjecati na korisnika kredita. Tada opće nije bilo spomena da bi moglo doći do nekakvih promjena u odnosu na početne uvjete kreditiranja jer da je bilo priče o tome nitko takav kredit nije podigao. Početna rata je iznosila oko 6.800,00 kuna mjesečno a kasnije je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF rata povećana za oko 50% te je iznosila oko 10.000,00 kuna. Zbog nastalog povećanja bio je u problemu za vraćanje mjesečne rate. Nije mu bilo lako vraćati tako povećanu ratu kredita ali ih je uredno vraćao, ali je morao i posuđivati novac i dodatno raditi. I danas se radi " o ozbiljnim novcima" a kamoli tada prije 15 godina. Banka je ponudila konverziju koju je i prihvatio jer mu je to bio izlaz da se stabilizira rata kredita i da se više ne povećava kao što je to bilo do tada. On se ne sjeća je li bila utvrđena kakva pretplata kredita, a brigu u vezi kredita je vodila njegova supruga. Ovaj kredit je u cijelosti isplaćen te je zadnja rata bila u veljači 2025. ali nažalost još uvijek nije uspio izbrisati hipoteku. Nikako ne može ishoditi brisovno očitovanje a banka danas više nema poslovnicu u Dubrovniku. Na upit pun. tužitelja odgovara da je banka imala pripremljen ugovor o kreditu. Ne sjeća se je li išao kod javnog bilježnika radi ovjere ovog kredita. Na upit zam. pun. tuženika odgovara da je kredit pročitao na brzinu i potpisao ga te ga nije detaljno izučavao. U to vrijeme nitko u ništa nije sumnja pa da bi

Posl-br. P-712/2019

posebno provjeravao pojedine odredbe ugovora o kreditu. U vrijeme podizanja kredita on jest bio vlasnik firme Juran gradnja d.o.o., a ovaj kredit je podigao kao fizička osoba.

27. Već iz samog sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu, vremena njegova sklapanja te nesporne činjenice da je ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja u ovom postupku temelji na istovjetnom činjeničnom i pravnom interesu kao i zahtjev koji je bio predmet postupka vođenog po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovdje tuženika. U navedenom je postupku pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne u dijelu u kojem je promjena kamatne stope ugovorena isključivo odlukom banke, kao i u dijelu u kojem su obveze ugovornih strana vezane uz tečaj kune prema tečaju CHF, a da se o tim odredbama nije individualno pregovaralo, niti su korisnici kredita kao potrošači bili primjereno informirani o parametrima koji utječu na njihova prava i obveze.

28. Slijedom navedenoga, tužitelj je, sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku, ovlašten pozvati se na utvrđenja suda donesena u navedenom kolektivnom postupku.

29. U navedenom kolektivnom sporu, u kojem je tuženica bila stranka u ulozi tuženika, a koji se odnosio na ugovore o kreditu sklopljene u istom razdoblju kao i ovdje predmetni ugovor, uz ugovaranje valutne klauzule u CHF te pravo banke da jednostranom odlukom, bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara, mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnome je utvrđeno da su ništetne one odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo, osobito u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sve zbog izostanka potpunog informiranja potrošača o parametrima bitnima za donošenje valjane i svjesne odluke. Takve su odredbe, prema utvrđenju suda u tom postupku, dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

30. Usporedbom tih utvrđenja s sadržajem predmetnog Ugovora o kreditu, u kojem je ugovoreno da tuženica može jednostrano određivati visinu kamatne stope, i to bez ugovorenog objektivnog kriterija, uz obvezu tužitelja da takvu odluku bezuvjetno prihvati, te uz činjenicu da je tužitelj tijekom otplate kredita, zbog jednostranog povećanja kamatne stope i porasta tečaja CHF, otplaćivao znatno uvećane anuitete, ovaj sud zaključuje da je tuženica, kao profesionalni trgovac, tužitelju nametnula sporne ugovorne odredbe kao „jača” ugovorna strana. Na taj je način banka ugovorila pravo da cijenu svoje usluge mijenja po vlastitom nahođenju, bez obveze da promjenu veže uz objektivne razloge, i bez mogućnosti potrošača da na to utječe, čime je tužitelj doveden u bitno nepovoljniji položaj.

Posl-br. P-712/2019

31. Sud je ocijenio razumnim i životno uvjerljivim da tužitelj, kao prosječni potrošač, nije bio svjestan rizika vezanih uz otplatu kredita denominiranog u švicarskim francima (CHF). Za razliku od tuženice – banke, kao profesionalne financijske institucije koja raspolaže specifičnim znanjem o valutnim kretanjima – tužitelj nije mogao predvidjeti moguće posljedice takvog ugovornog aranžmana, osobito imajući u vidu da valuta CHF u vrijeme sklapanja ugovora nije bila uobičajeno platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj, već je predstavljala relativno novu i složenu financijsku pojavu.

32. Iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja kao i iskaza djelatnice banke svjedokinje II koja je iskazivala načelno o načinu postupanja u banci proizlazi, da se o konkretnim ugovornim odredbama nije individualno pregovaralo te da tužitelj nije bio informiran o svim bitnim parametrima potrebnima za donošenje valjane odluke. Tužitelju nije bila predočena niti jedna informacija iz koje bi mogao razumjeti da se anuitet može znatno povećavati tijekom otplate, već mu je kredit bio prikazan bez pojašnjena parametara, iako je bio vezan uz valutu koja nije bila u primjeni u Republici Hrvatskoj. Kad se dovede u vezu da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu s povjerenjem u profesionalnost tuženice, a da banka pri tome nije upozorila tužitelja na rizik rasta anuiteta niti na nepostojanje gornje granice rasta cijene kredita, proizlazi da tužitelj nije bio valjano i potpuno informiran o bitnim parametrima otplate kredita.

33. Uzevši u obzir i činjenicu da je ugovor sklopljen s navedenom namjenom – stambeni kredit, čiji iskaz sud nalazi istinitim jer je uvjerljiv i u skladu s priloženim ispravama, to je tužitelj je postupao kao potrošač. Tuženik osim paušalnog prigovora da tužitelj nije potrošač nije dostavio niti predložio nikakav dokaz na te okolnosti, dok iz sadržaja ugovor je razvodno da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba.

34. Valja naglasiti da ugovor može predstavljati stvarni izraz volje ugovornih strana samo ako su njegove bitne odredbe jasno i nedvojbeno utvrđene, osobito one koje se odnose na način određivanja visine tražbine i kriterije njezine promjene. U predmetnom slučaju ti uvjeti nisu bili ispunjeni.

35. Slijedom navedenoga, ocjena je ovog suda da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je otplata kredita vezana uz valutu CHF te kojima je ugovoreno pravo tuženice da jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu, nepoštene u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03). Stoga je odlučeno kao u toč. I i II izreke presude.

36. Obzirom na nepoštenje navedenih odredbi ugovora o kreditu, odnosno ništetnost istih odredbi, tužitelj bi sukladno čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) imao pravo na vraćanje stečenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

Posl-br. P-712/2019

37. Kako proizlazi iz tvrdnji stranaka te samog Dodatka ugovora o kreditu, nakon sklapanja osnovnog ugovora o kreditu koji sadrži predmetne ništetne odredbe ugovora, stranke su 01. ožujka 2016. proveli postupak konverzije osnovnog ugovora o kreditu.

38. Čitanjem Dodatka uz Ugovor o kreditu broj 266-26 /2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 01. ožujka 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15), pri čemu se u Dodatku konstatira stanje preostale neotplaćene glavnice i kamate na dan dospijeća, te je utvrđeno da preostala glavnica na dan 30. rujna 2015., denomirane u kunama, s valutnom klauzulom u EUR iznosi 90.862,72 EUR, da je pretplata 23.557,47 kuna. Sadržaj Dodatka jasno pokazuje da se time mijenja dio odredbi Osnovnog ugovora, odnosno glavnica je denominirana u eurima, otplata vezana za tečaj EUR-a u odnosu na kunu, a kamatna stopa jasno ugovorena, dok sve ostale odredbe ugovora ostaju neizmijenjene, uključujući i sredstva osiguranja kredita. Iz Dodatka je razvidno da su prijašnje uplate po kreditu uračunate u novi izračun glavnice, ali se niti jednom odredbom ne uređuje pitanje odricanja izvanugovornih potraživanja u vezi s uplatama tužitelja tijekom otplate kredita prije sklapanja Dodatka

39. Vrhovni sud RH je u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potvrdio pravno shvaćanje da korisnik kredita sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru nije izgubio pravni interes za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi, dok je u oglednom postupku Gos 1/19 od 4. ožujka 2020. jasno navedeno da sporazum o konverziji sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, u daljnjem testu ZID ZPK/15), ima pravne učinke i valjan je, iako se radi o ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

40. U ovom postupku nije sporna valjanost Dodatka, koji ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita, budući da predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta. Sporno je u ovom postupku ima li tužitelj pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne, stope, razlike u glavnici, sve temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopio Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužitelja uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužitelj pristao tzv. konverzijom.

41. Valja naglasiti da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne

Posl-br. P-712/2019

prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR.

42. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

43. U odnosu na praksu Suda EU u određenim predmetima, valja ukazati na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.

44. Također valja istaknuti da je pitanje valjanosti sporazuma o konverziji bilo ocjenjivano u oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatskevodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje pitanje je glasilo:„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“,Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. dao je sljedeći odgovor:„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama mZakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

45. Važno je naglasiti i da Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj UI- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o

Posl-br. P-712/2019

izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15) te je ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom.

46. U navedenom je rješenju Ustavni sud Republike Hrvatske, pored dane ocjene formalne i materijalne ustavnosti, istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

47. Također je potrebno dodati da se odredbe Glave II. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovoru unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

48. S obzirom da se tužitelj u reviziji poziva na sudsku praksu Suda EU u određenim predmetima, tužitelju valja ukazati na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.

49. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosas osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava(čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

Posl-br. P-712/2019

50. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima kako to navodi tužitelj jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke.

51. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14, na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:

1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

52. Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.

Posl-br. P-712/2019

53. Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je tužitelj kao potrošač izabrao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom - kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je tužitelj kao potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga.

54. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl.49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.

55. S obzirom na navedeno valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane tužitelja kao potrošača budući da je tužitelj kao potrošač i kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom je potrebno naglasiti da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

56. Prema tome, a kakav pravni stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., nakon provedene konverzije neosnovano tužitelj potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženice .

57. Međutim, drukčije je sa dijelom zahtjeva za isplatom zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu. Prema shvaćanju ovoga suda taj dio nije obuhvaćen

Posl-br. P-712/2019

obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

58. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, od dana plaćanja pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja (i od početne kamatne stope). Tužitelju pripadaju te zatezne kamate u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15 (točka 25. od luke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.).

59. Jedine odredbe Ugovora o kreditu koje su u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora do sklapanja Dodatka ugovora bile jasno određene, razumljive i neposredno primjenjive, odnose se na kamatnu stopu od 5,25 % godišnje, kao jedinu jasno ugovorenu cijenu zajma, te na iznos glavnice isplaćen tužitelju prilikom ugovaranja kredita, obračunat prema tečaju CHF na dan isplate. Radi se o parametrima koji su tužitelju, kao potrošaču, bili poznati i u potpunosti objašnjeni, što omogućuje utvrđenje stvarnog iznosa temeljnog duga. Stoga nije osnovan prigovor da je trebalo naložiti vještaku da vještači primjenom kamatne stope koja je vrijedila u to vrijeme za kunske kredite.

60. U nalazu i mišljenju od 02. ožujka 2026. godine vještakinja je utvrdila da preplata kamate do konverzije iznosi 8.700,67 eura, da preplata tečaja iznosi 16.591,02 eura, da zatezna kamata na preplate kamate i preplatu tečaja do konverzije dana 30. rujna 2015. godine iznosi 10.261,98 eura, da je utvrđena preplata u konverziji 4.582,47 eura. Nadalje, kada se iznos preplate od prebije sa utvrđenom zateznom kamatom da preostaje 5.679,51 euro s osnove zateznih kamata. Konačno kada se zbroje preostala zatezna kamata od 5.679,51 euro i zbroji s preplatom kamate i tečaja preostaje iznos od 30.971,20 eura.

61. Po provedenom vještačenju tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje već je uredio svoje potraživanje u toč. III i IV na način da konačno potražuje iznos od 30.971,20 eura sa zateznim kamata koje teku od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

62. S obzirom da je vještakinja je u svom Nalazu i mišljenju, jasno i pregledno, utemeljeno na podacima o stvarnim uplatama dala izračun zateznih kamata od 10.261,98 eura (l.s.871) u kojem dijelu stranke nisu prigovorile pravilnosti obračuna, isti je u cijelosti prihvaćen.

Posl-br. P-712/2019

63. Slijedom svega navedenog valjalo je tužitelju priznati iznos od 10.261,98 eur-a EUR sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva 24. ožujka 2026. godine pa do isplate, sukladno čl.31. st. 2. ZPP-a i prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a (toč. III izreke presude).

64. Sve preko zatraženog u konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 24. ožujka 2023. godine (l.s.877-878.) odbiti kao neosnovano (toč. IV izreke).

65. U odnosu na prigovor zastare, valja istaknuti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (tužba podnesena 4. travnja 2012.) došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018. izričito potvrdio da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku. Građanski odjel Vrhovnog suda (rješenje Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.) utvrdio je da zastarni rok za restitucijske zahtjeve iz čl. 323. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, neovisno o naknadnom utvrđivanju ništetnosti istovjetnih odredbi u individualnim parnicama.

66. Tužitelj traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule, a opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) pa zastarni rok počinje teći:

- u odnosu na promjenu kamatne stope, pravomoćnost u kolektivnom sporu 13. lipnja 2014.,

- u odnosu na promjenu valute CHF, pravomoćnost u kolektivnom sporu 14. lipnja 2018., pa s obzirom na podnošenje tužbe 10. lipnja 2019., zastarni rok u oba slučaja nije protekao, pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.

67. U odnosu na istaknuti prigovor zastare zahtjeva istaknutog u preinačenoj tužbi, valja reći da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

68. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. st.1 i 154. st.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi s člankom 155. ZPP-a.

69. Stranke su djelomično uspjele na način da je tužitelj uspio s osnovom u potpunosti, i sa zahtjevom u odnosu na visinu od 28 %. Kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužitelj bi trebao naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog Posl-br. P-712/2019

slučaja u kojem tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženici bili bi daleko veći iznosa koji mu je dosuđen zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđeni iznos kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske,, J protiv Hrvatske koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetima u kojima je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su konvertirani u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postojala je neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.), a koja je u konačnici razjašnjena nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu. U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je tužba u konkretnom slučaju bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženici predstavljalo bi miješanje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

70. Zbog navedenog u odnosu na odluku o troškovima postupka koji se sastoje u zastupanju po punomoćniku odvjetniku sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove, dok je u odnosu na materijalni trošak koji se sastoji od troška vještačenja u ukupnom iznosu 530,00 EUR valjalo je priznati tužitelju u cijelosti jer je isti trošak bio nužan radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a imajući na umu da je osnovana osnova u cijelosti. Tužitelju je priznat trošak za sudsku pristojbu za tužbu 86,27 koju je i platio, ukupno 586,27 eura. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama II i III izreke.

71. Zatezne kamate na materijalni trošak teku od presuđenja do isplate sukladno čl.151. st.3. ZOO-a.

U Dubrovniku 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Posl-br. P-712/2019

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika