Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2
Pn-46/2023-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić i Vrdoljak d.o.o. iz Splita, protiv tuženika ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici iz Imotskog, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 18. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Željka Vrdoljaka, odvjetnika, tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e:
I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 3.325,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2020. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana."
II/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :
„ Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 1.674,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2020. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine. "
III/ Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos tekuće od 13. listopada 2019. godine 20. siječnja 2020. godine .
IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.065,53 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. srpnja 2026. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika dana 21. siječnja 2020. godine, radi naknade štete, u kojoj navodi da je dana 13. listopada 2019. godine tuženik bez ikakva razloga i povoda u kući tužitelja u mjestu Vinjani Donji fizički nasrnuo na tužitelja, te ga udario uslijed čega je tužitelj pao na pod, a tuženik ga nastavio udarati što je rezultiralo teškim tjelesnim povredama na strani tužitelja. Navodi se da je navedene prigode tužitelj zadobio tjelesne povrede odnosno da mu je povrijeđeno pravo osobnosti ,pa da je očito da težina ozljeda i sve okolnosti slučaja opravdavaju priznati mu pravičnu novčanu naknadu, posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom liječenja i slično, s time da sveukupna naknada po stavu oštećenika iznosi 90.000,00 kn, te na ime tuđe njege i pomoći iznos do 5.000,00 kn, te troškove liječenja u iznosu od 2.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovog postupka.
Po uređenom tužbenom zahtjevu na ročištu dana 28. travnja 2026. godine tužitelj s osnova pretrpljene neimovinske štete potražuje iznos od 5.000,00 eura, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 240,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu koji da je u cijelosti činjenično i pravno neosnovan, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Protivi se kako osnovu, tako i visini tužbenog zahtjeva, jer da je isti previsoko postavljen imajući u vidu važeće Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH. Ujedno predlaže prekinuti ovaj postupak do okončanja kaznenog postupka koji da je pokrenut protiv tuženika. Nadalje, tuženik navodi da je predmetne zgode postupao u nužnoj obrani jer da je tužitelj prvi na njega nasrnuo fizički pa stoga ističe i tužiteljev doprinos nastanku štete. Ističe kako su to bila „pijana posla“ u sitne jutarnje sate i da je potrebno pričekati rezultate dokazivanja i odluka u kaznenom postupku. Navodi da je predmetna tužba preuranjena, jer iz iste nije razvidno je li liječenje tužitelja završeno.
U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u optužnicu ODO Split broj KO-DO- 3629/2020 (list 48), medicinsku dokumentaciju (list 9-17), račun KBC Split broj 77005- 302-26418-88932 (list 18-20), blagajničku uplatnicu (list 21), račun KBC Split (list 22), potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split (list 36), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-312/13 ( list 38-42), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž x-6/14 (list 44- 47), presudu Općinskog suda u Splitu broj K-15/2020 (list 108-116), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku specijalistu otorinolaringologu Nikoli Kolji Poljaku (list 126-128), dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku specijalistu psihijatru Nikoli Sikirici (list 134-136), dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku specijalistu maksilofacijalnom kirurgu RK (list 148-179), izveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, te dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Splitu broj K- 15/2020.
Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva.
Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se štetni događaj zbio prije nekih 5-6 godina, i to negdje u rujnu ili listopadu, i to prije pandemije corone. Tužitelj da živi u [adresa], a da ima običaj nakon ljetne sezone napraviti feštu na selu, pa da je to te godine i napravio. Utvrđeno je da je pozvao svoje prijatelje, dok samog tuženika do tada nije osobo poznavao. Kako je tuženik prolazio pored tužiteljeve kuće gdje je bila fešta da se zaustavio i vidio neke poznate ljude, te da im se pridružio. Obzirom da je bila fešta tužitelj da nije nikoga odbio, pa tako niti samog tuženika. Iz iskaza je utvrđeno da je on cijelo vrijeme bio neugodan, da je vrijeđao tužitelja, da je ovaj nastojao to ignorirati, ali da se njegovo popuštanje shvatilo kao strah, pa da je tuženik još više postao agresivan. Takvo ponašanje da je trajalo skoro cijelu večer. U jednom trenutku da je tuženik prevrnuo stol te je sa stola sve palo na pod, a on je nasrnuo fizički na tužitelja. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj svim silama pokušao tuženika izbaciti van, ali da bi se on ponovo vraćao. To naguravanje da je trajalo sigurno sat vremena. Tijekom tog naguravanja da je u jednom trenutku tužitelj pao niz stepenište, a dok je ležao na podu da ga je tuženik nogom udario u glavu i ozlijedio jagodičnu kost. Nakon toga da se tužitelj ipak ustao i pokušao tuženika odgurnuti i udaljiti do kuće, ali da se on već tada sam udaljio. Kako je tijekom tog njihovog naguravanja bilo i vike, da su došli susjedi, a tuženik da se udaljio pješice, dok je automobil ostavio ispred tužiteljeve kuće još 2-3 dana. Iz iskaza je utvrđeno da je tuženik tu večer bio u alkoholiziranom stanju. Utvrđeno je da je tuženik zvao policiju, a tužitelj da je nakon što ga je tuženik udario otišao na Hitnu, odnosno da ga je policija koja je došla do njegove kuće odvela na Hitnu. Kako je bio loše da je tužitelj sutradan sam otišao u KBC Split gdje su utvrdili da mu je slomljena jagodična kost, te su utvrđene još neke ozljede, a to da je vidljivo iz medicinske dokumentacije. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj imao operaciju jagodične kosti i da je bio u bolnici nekih 7 dana. Po izlasku iz bolnice da nije radio nekih pola godine, a polovica glave da mu je trnula i da nije mogao niti ispuhati nos zbog ozljede u predjelu sinusa. Njegu i pomoć da mu je pružala supruga i ostali članovi kućanstva. Iskazu tužitelja ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom smatra da je isti životan, logičan i uvjerljiv, te je isti u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, a posebice utvrđenjima iz spisa Općinskog suda u Splitu broj K-15/2020.
Odredbom čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. St. 2 propisano je da se obična pažnja predmnijeva. St. 3. za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju dok je st. 4 propisano da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđanim zakonom. Prema odredbi čl. 1046 ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu broj K-15/2020 utvrđeno je da se pod navedenim poslovnim brojem vodio kazneni postupak protiv okrivljenika ŠK i to da je on dana 13. listopada 2019. godine oko 3 sata u mjestu Vinjani Donji kod kbr. 561 u nakani da teško povrijedi OK istoga zatvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu glave uslijed čega je EK pao dok ga je ovaj ponovo udario desnom nogom u predjelu lijeve strane lica dok je ležao, a kojom prilikom je EK zadobio oteklinu lijeve strane lica, krvne podljeve donje i donje vjeđe lijevog oka s krvarenjem , prijelome koštanih dijelova lijeve očne šupljine i vanjskog dijela te lijeve jagodične kosti s pomakom ulomaka kao i prijelome prednjeg i vanjskog dijela te lijeve jagodične kosti lijevo s izljevom krvi u sinuse, te da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom-djelo opisano i kažnjivo po čl. 118 st. 1. KZ-a
Nakon provedenog dokaznog postupka Općinski sud u Splitu je donio prvostupanjsku presudu dana 18. ožujka 2024 godine kojom je okrivljenik ŠK proglašen krivim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret a koje je prethodno opisano, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te mu je određena i uvjetna osuda te je određeno da se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od provjeravanja do 2 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Imajući u vidu sve izvedene dokaze, a posebno iskaz saslušanog tužitelja u ovom postupku, kao i okolnosti koje su utvrđene u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu pod brojem K-15/2020 ovaj sud je utvrdio da je tuženik ŠK kritične prigode u mjestu Vinjani Donji kod kbr 561 u nakani da teško povrijedi OK istoga zatvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu glave uslijed čega je EK pao dok ga je ovaj ponovo udario desnom nogom u predjelu lijeve strane lica uslijed čega je teško tjelesno ozlijedio OK.
Polazeći od naprijed navedenog ovaj sud smatra da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio po predmetnom štetnom događaju. U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se okrivljenik oglašava krivim (st. 3. čl. 12 ZPP-a) iako je građanskopravna odgovornost šira od kaznene u situaciji kada je činjeničnim opisom kaznenog djela danom u pravomoćnoj kaznenoj odluci utvrđeno da je počinitelj tog djela upravo tuženik.
Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi ovaj sud se vodio odredbama čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08), kada će upravo visina pravične naknade ovisiti o okolnosti slučaja, a osobito o jačini bolova, straha i njihovog trajanja, te na temelju odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/2003. i 88/2005.).
Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku otorinolaringologu prof. dr sc. Nikoli Kolji Poljaku utvrđeno je da je tužitelju nakon ozljeđivanja ukazana pomoć u KBC Split gdje je isti pregledan od strane specijalista otorinolaringologa, oftalmologa, neurokirurga, psihijatra, radiologa i maksilofacijalnog kirurga gdje je i podvrgnut operacijskom zahvatu od strane maksilofacijalnog kirurga. Tužitelju su nakon štetnog događaja i ozljeđivanja postavljene slijedeće dijagnoze: contusio capitis, contusio faciei l.sin, contusio bulbi oculi sin, suffusio conjuctivae oculi sin, haematoma palpaebrarum sup. et. inf. oculi sin. I, fractura ossis zygomatici l. sin, a opisane posljedice da su u direktnoj vezi sa zadobivenom ozljedom te ih se karakterizira kao teške tjelesne ozljede. Navodi se da je tužitelj u štetnom događaju zadobio opisane teške tjelesne ozljede zbog čega je trpio jake bolove prva dva dana prije nego je operiran, a potom srednje jake bolove još dva dana, te lakše bolove još četiri dana do skidanja šavova. Prva dva dana da je trebao 4-stanu potrebu za tuđom njegom i pomoći. Nadalje, iz nalaza je utvrđeno da je operacijski zahvat napravljen pravodobno i po pravilima struke, te da stoga kod tužitelja nije došlo do trajnog umanjenja životnih aktivnosti što se tiče zadobivenih ozljeda.
Nalazu i mišljenju navedenog vještaka otorinolaringologa ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno, te u skladu s pravilima struke, a koji nalaz je potvrđen i nalazom maksilofacijalnog kirurga RK.
Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice utvrđeno je da je štetni događaj kod tužitelja doveo do razvoja simptoma iz kruga akutne reakcije na stres i anksiozno-depresivne simptomatologije. Navodi da je normalno i psihološki razumljivo da će prosječna osoba trpjeti određene neugodne emocionalne reakcije po traumatskom događaju i zbog svih provedenih dijagnostičko-terapijskih zahvata i samih zdravstvenih posljedica. Uvažavajući mišljenje vještaka otorinolaringologa utvrđeno je da je EK pretrpio primarni strah u trajanju oko jedne minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju slijedeća 3 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju 4-5 tjedana, a da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice traumatskog događaja i posljedičnih zdravstvenih posljedica nije bilo. Iz nalaza i mišljenja vještaka specijalista maksilofacijlane kirurgije dr. RK i pregleda samog tužitelja utvrđeno je kod tužitelja lice simetrično, da je bulbomotorika uredna, nema dvoslike, da se ne plapira stepenica na donjem rubu lijeve orbute, da nema ispada osjeta u intervencijskom arealu lijevog inferorbitalnog živca, da se u gornjem lijevom predvorju usta ne palpira stepenica na facijalnoj stijenci lijevog čeljusnog sinusa, da normalno otvara usta, te da je jedva vidljiv poslije operacijski ožiljak na koži lijevog donjeg kapka, estetski odličan. Utvrđeno je da je tužitelj zbog ozljeda maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju trpio povremene bolove jakog intenziteta u trajanju od četiri dana, povremene bolove srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od dva tjedna. Zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da je tužitelju zbog ozljeda maksilofacijalne regije bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno tijekom pet dana, te još jedan sat dnevno tijekom deset dana. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da kao posljedica ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužitelja nije došlo do naruženja.
Nalazu i mišljenju gore navedenih vještaka sud je poklonio vjeru u cijelosti, jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način, u skladu s pravilima struke, a sve to na osnovu medicinske dokumentacije priležeće spisu, u koju je i sud imao neposredan uvid, kao i na osnovu pregleda tužitelja od strane vještaka, a na koje nalaze i mišljenja stranke nisu imale primjedbi.
Obzirom na navedeno ovaj sud smatra nespornim osnov postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja.
Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti s kojima je liječenje popraćeno, a imajući u vidu karakter ozljeda, trajanje liječenja i bolovanja, ovaj sud smatra, a na osnovi odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99), da je tužitelju za ovu kvalifikatornu okolnost primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 1.128,14 eura, koliko je istom i dosuđeno.
Obzirom na utvrđeni intenzitet straha i njegovo trajanje ovaj sud smatra, a na osnovi odredbe čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima da tužitelju za ovu kvalifikatornu okolnost primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 929,06 eura, a sve to imajući u vidu da je utvrđeni strah kod tužitelja evidentno izazvao poremećaj duševne ravnoteže.
Obzirom na naprijed navedeno, a imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije donesene na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020 godine broj Su IV-47/2020-5 tužiteljici je zbog prethodno navedenih povreda prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada za pretopljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti u cjelokupno zatraženom iznosu od 2.057,20 eura koji iznos uvećan za 50 % čini iznos od 3.085,80 eura na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, te je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti, te je i odlučeno kao u toč. I/ izreke.
Orijentacijski kriteriji temeljem kojih je dosuđena pravična novčana naknada ne predstavljaju propis na koje se odnosi zabrana retroaktivnosti već se radi o orijentacijskim kriterijima za sudove u svrhu ujednačavanja sudske prakse kod dosude visine naknade neimovinske štete i koji su usklađeni s obzirom da je od donošenja ranijih orijentacijskih kriterija prošlo znatno vremensko razdoblje te da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05) , ali i drugi propisi obvezno pravne naravi koji se djelomično odnose i na tu pravnu materiju. U st. 2. navedenog pravnog shvaćanja navodi se da su tako povećani kriteriji u primjeni od stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti i primjenjuju se na obveze odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine. U konkretnom slučaju predmetni obvezni odnos odnosno obveza tuženika prema tužitelju za naknadu štete je nastala nakon 01. siječnja 2006. godine jer se predmetni šetni događaj zbio 13. listopada 2019. godine pa su se u konkretnom slučaju mogli primijeniti navedeni orijentacijski kriteriji kako je prethodno i navedeno.
Iz nalaza i mišljenja vještaka otorinolaringologa utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega dva dana po četiri sata dnevno, dok jer iz nalaza i mišljenja vještaka maksilofacijalnog kirurga utvrđeno da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć pet dana po dva sata dnevno i još deset dana po jedan sat dnevno, u svrhu pripomoći, koju mogu pružati članovi obitelji, te da ista za tu pomoć nije izdvajao određene novčane iznose, ali ima pravo i na nadoknadu po ovom osnovu, obzirom članovi obitelji nisu dužni takvu pomoć pružati besplatno.
Obzirom na naprijed navedeno, a na osnovi odredbe čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima i primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku, tužitelju je po ovom osnovu dosuđena pravična novčana naknada u cjelokupno zatraženom iznosu od 240,00 eura za navedeni vid štete, koju visinu ovaj sud smatra primjerenom, te je stoga i tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti. Obzirom na naprijed navedeno tužitelju je zbog prethodno navedenih povreda prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.085,90 eura, te iznos od 240,00 eura s osnova tuđe njege i pomoći, što čini ukupan iznos od 3.325,80 eura, kako je i odlučeno pod točkom I izreke, dok je preostali zatraženi iznos od 1.674,20 eura odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci pod točkom II/.
Odredbom čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju tužba je podnesena dana 21. siječnja 2020. godine, a iz provedenih dokaza razvidno je da šteta zasigurno nije nastala nakon toga, niti je to tijekom postupka dokazano, a sama ozljeda se dogodila dana 13. listopada 2019. godine, slijedom čega je ovaj sud mišljenja da tužitelju pripada zakonska zatezna kama od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je tužbeni zahtjev u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od 13. listopada 2019. pa do 20. siječnja 2020. godine odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao izreci pod točkom III/.
Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost tužbenog zahtjeva i važeću odvjetničku tarifu i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 13. ožujka 20204. dana 20. veljače 2025., dana 05. studenog 2026., dana 28. travnja 2026. i dana 18. lipnja 20026. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., te za sastav podneska od 19. rujna 2025. godine iznos od 200,00 eura prema Tbr. 9. toč.1. što čini iznos od 1.400,00 eura. Imajući u vidu da je tužitelj u postupku uspio u dijelu od 66,50 %, to stoga taj trošak iznosi 931,00 eura koji iznos uvećan za 25 % PDV-a čini trošak od 1.163,75 eura. Tužitelju je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 898,10 eura, kao neophodno potreban za vođenje ovog postupka, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 175,19 eura i na presudu u iznosu od 96,49 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 2.333,53 eura. Tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 155 Zakona o parničnom postupku i to sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 08. studenog 2021., dana 13. ožujka 2024. i dana 20. veljače 2025. godine svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., a što čini iznos od 800,00 eura. Kako je tuženik u postupku uspio u dijelu od 33,50 % to stoga trošak tuženika čini iznos od 268,00 eura.
Kako je svaka stranka djelomično uspjela u postupku, to je ovaj sud naložio da jedna stranka i to u ovom slučaju tuženik sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku naknadi tužitelju razmjeran dio troškova u iznosu od 2.065,53 eura, a kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 15. srpnja 2026. godine
Sudac:
Angela Koštro
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana dostave prijepisa presude (članak 348.ZPP-a)
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335.ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. U spis
