REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1311/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 15. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku od 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, isplatiti tužiteljici FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 7.940,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
1 2
II Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 2.010,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2023. do isplate, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, isplatiti tužiteljici FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 18,58 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 38,49 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, isplatiti tužiteljici FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 56,99 eura sa zateznim kamatama koje na iznos:
- 3,62 eura teku od 12. kolovoza 2021. do isplate
- 1,95 eura teku od 24. kolovoza 2021. do isplate
- 4,19 eura teku od 27. kolovoza 2021. do isplate
- 4,30 eura teku od 7. rujna 2021. do isplate
- 3,98 eura teku od 8. rujna 2021. do isplate
- 4,62 eura teku od 9. rujna 2021. do isplate
- 4,70 eura teku od 10. rujna 2021. do isplate
- 4,59 eura teku od 14. rujna 2021. do isplate
- 7,17 eura teku od 17. rujna 2021. do isplate
- 7,42 eura teku od 17. rujna 2021. do isplate
- 4,88 eura teku od 24. rujna 2021. do isplate
- 5,57 eura teku od 11. listopada 2021. do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako
1 3
polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, isplatiti tužiteljici FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 2.119,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da je 14. lipnja 2021. oko 7,20 sati, ozlijeđena u Zagrebu, u Ulici Florijana Andrašeca, prilikom odlaska na posao na način da je nogom ugazila u udubljenje na nogostupu, radi čega je pala i zadobila tjelesne ozljede. Padu tužiteljice posvjedočila je njezina kolegica LS koja je pozvala Hitnu pomoć. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je zadobila ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć u KBC Sestre Milosrdnice. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove i strah, zadobivene ozljede smanjile su njezinu opću životnu i radnu sposobnost zbog čega trpi duševne boli, zaostalo je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Dalje je navela da se u cilju mirnog rješavanja predmeta obratila Croatia osiguranju d.d. s odštetnim zahtjevom radi naknade pretrpljene imovinske i neimovinske štete, međutim ista je otklonila zahtjev uz obrazloženje kako Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke nije stvarno nadležan za održavanje betonskog pločnika na kojem se dogodio štetni događaj, nego Grad Zagreb radi čega tužiteljica naznačuje kao tuženika Wiener osiguranje VIG d.d. koji s Gradom Zagrebom ima ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je imala i troškove liječenja te troškove prijevoza koje potražuje prema priloženim taksi priznanicama. Stoga je tužiteljica u tužbi predložila sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos 8.740,99 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je naznačeno u petitu, kao i naknaditi joj parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju te je osporio osnov i visinu zahtjeva u cijelosti. Osporio je da bi uzrok štete bilo udubljenje kolnika te da bi iz uzroka opisanog u tužbi tužiteljica pretrpjela opisane ozljede. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. Zagrebački holding d.o.o. obaviješten je o otpočetoj parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, te se nije očitovao da bi imao pravni interes sudjelovati kao umješač u ovom postupku.
1 4
3.1. Croatia osiguranje d.d. obaviješteno je o otpočetoj parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a te je izjavilo da nema pravni interes sudjelovati kao umješač u navedenom postupku (list 119 spisa).
4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 2. travnja 2026. tužiteljica je predložila sudu donijeti presudu kojom će tuženiku naložiti isplatiti joj ukupan iznos 10.064,05 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je naznačeno u petitu, kao i naknaditi joj parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.
4.1. Tužiteljica je u podnesku od 2. travnja 2026. preinačila tužbu na način da je povećala svoj zahtjev za isplatu pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.
4.2. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz medicinskim vještačenjem, imajući pri tome na umu da preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, već je tužiteljica tek povećala postojeći tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (listovi 7-9 spisa), fotografije (listovi 11-12, 44-45, 105-107 spisa), izjavu o nezgodi od 14. lipnja 2021. (list 13 spisa), dopis Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba (listovi 14-15 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 16-43 spisa), odštetni zahtjev (listovi 46-47 spisa), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu (listovi 48- 49 spisa), račune (listovi 50-63 spisa), ispis iz Google Maps (listovi 79-80 spisa), policu osiguranja od Croatia osiguranje d.d. (listovi 85-88 spisa), saslušane su tužiteljica (listovi 110-111 spisa) i svjedokinja LS (list 111 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (listovi 124-174 spisa).
5.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika potražuje naknadu štete povodom štetnog događaja od 14. lipnja 2021. kada je nogom ugazila u udubljenje na nogostupu, radi čega je pala i zadobila tjelesne ozljede.
7. Između stranaka su sporni osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Radi utvrđenja nastanka štetnog događaja i odgovornosti za nastanak štetnog događaja saslušane su svjedokinja LS i tužiteljica.
1 5
8.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je na dan štetnog događaja išla na posao te se sa kolegicom LS dogovorila da je pokupi. Čekala ju je te je u jednom trenutku ugazila u neravninu na pločniku i pala. To se dogodilo kada je krenula prema njoj. Pojasnila je da se na fotografijama na listovima 11 i 12 spisa vidi mjesto na kojem je pala nakon što je nagazila na neravninu koja je također vidljiva na fotografijama. U trenutku pada nosila je samo svoju torbu. Na nogama je imala obuvenu ravnu obuću. Taj dan bilo je vruće, nije padala kiša. Pri padu je ozlijedila lijevu nogu, bila je slomljena na tri mjesta. Koliko je to bilo potrebno, kada je došla doma nakon operacije pomagali su joj ukućani. Tužiteljica je pokazala ožiljke koji su zaostali na zglobu lijeve noge. Sa vanjske strane zgloba ožiljak otprilike dužine cca 10 cm, tamnije boje od okolne kože te udubljen. S unutarnje strane, na zglobu nalazi se ožiljak 3-4 cm dužine, blago tamnije boje od okolne kože te blago udubljen.
8.2. Suglasno je u bitnome iskazivala i saslušana svjedokinja. Tako je svjedokinja LS navela da je na dan štetnog događaja išla po tužiteljicu kako bi zajedno otišle na posao, na ispite državne mature. Tužiteljica je stajala na kraju Ulice Florijana Andrašeca tj. gledajući prema Savskoj ulici. Kada ju je vidjela, krenula je prema njoj te je vidjela da je u jednom trenutku pala. Izašla je iz auta i vidjela da se tamo nalazilo udubljenje. Sjeća se da je tužiteljica nosila samo svoju torbu. Na nogama je imala obuvene ravne cipele, čini joj se balerinke. Nije padala kiša.
8.3. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanih tužiteljice i svjedokinje, jer su one o okolnostima nastanka štetnog događaja iskazivale uvjerljivo, iskreno i životno logično, a istinitost njihovih iskaza u pogledu izgleda mjesta štetnog događaja proizlazi i iz fotografija dostavljenih uz tužbu, pri čemu je svjedokinja nezainteresirana za ishod ovog postupka.
8.4. Naime, o tome da je na nogostupu postojalo udubljenje proizlazi iz fotografija dostavljenih u spis uz tužbu (listovi 11 i 12 spisa).
8.5. Dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedokinje i tužiteljice te fotografije dostavljene uz tužbu, sud je utvrdio da je tužiteljica pala prilikom hoda nogostupom na u Ulici Florijana Andrašeca prilikom odlaska na posao, kojom prilikom je imala obuvenu ravnu obuću te kojom prilikom se ozlijedila.
8.6. Dakle, sud je utvrdio da se tužiteljica, neposredno prije pada kretala uobičajeno hodajući, kojom prilikom je na nogama imala obuvene cipele ravnog potplata. Sud nije utvrdio da bi tužiteljica neoprezno hodala ili se neoprezno kretala, a niti da ne bi upotrijebila dužnu pažnju pa da bi time doprinijela nastanku štetnog događaja. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi ponašanje ili kretanje tužiteljice makar i djelomično dovelo do štetnog događaja.
8.7. Zbog svega navedenog, sud utvrđuje da je u održavanju mjesta štetnog događaja bilo propusta.
9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema odredbi čl. 1084. ZOO-a osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od
1 6
javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.
9.1. U vrijeme nastanaka štetnog događaja bio je na snazi Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/2018, 110/18 i 32/20, dalje ZKG) koji u čl. 4. određuje da jedinice lokalne samouprave i osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti u provedbi ovoga Zakona postupaju u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo, između ostalih i na načelu kontinuiteta obavljanja komunalnih djelatnosti i kakvoće obavljanja komunalnih djelatnosti.
9.2. Komunalnu djelatnost, u smislu čl. 22. st. 2. ZKG, između ostalog, čini i održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Pod održavanjem nerazvrstanih cesta i javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijevaju se održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.
9.3. Iz navedenog slijedi da je Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti što uključuje i održavanje javne površine na kojoj se u trenutku štetnog događaja nalazila te stradala i tužiteljica.
9.4. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 14/19) javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima čine trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste; (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i sl.), dok je čl. 75. iste Odluke određeno da pravna ili fizička osoba obrtnik, kojoj je Grad povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanja čistoće površina javne namjene, dužna ih je održavati i čistiti sukladno programu održavanja komunalne infrastrukture, time da prema čl. 74. iste Odluke površine javne namjene moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene.
9.5. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda za štetni događaj isključivo je odgovoran tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za održavanje mjesta štetnog događaja, koja je, u smislu čl. 1045. st. 1. u vezi čl. 1084. ZOO-a, propustila održavati nogostup na način da bude siguran za nesmetano kretanje ljudi koji njime prolaze, što je rezultiralo padom i ozljeđivanjem tužiteljice, time da se u konkretnom slučaju radi o površini kojom se svaki dan kreće iznimno veliki broj ljudi.
9.6. U ponašanju tužiteljice u predmetnoj situaciji ovaj sud ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja. Upravo suprotno, sud smatra da je tužiteljica kritične zgode imala prikladnu obuću te se kretala oprezno na način primjeren kretanju nogostupom od strane prosječnog čovjeka, ali je pala zbog udubljenja koje se nalazilo na javnoj površini - nogostupu, namijenjenom kretanju velikog broja ljudi, pri tome se ozlijedivši.
9.7. Stoga ovaj sud smatra da ne postoje okolnosti koje bi oslobađale tuženika od odgovornosti te da je tuženik, kao osiguratelj, u cijelosti odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici, time da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju, obzirom da je
1 7
Grad Zagreb na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti (list 66 spisa).
9.8. U odnosu na okolnost da je Grad Zagreb povjerio obavljanje komunalnih djelatnosti Zagrebačkom holdingu d.o.o. ističe se da se time tuženik ne oslobađa odgovornosti da nadzire rad te službe od javnog interesa te da poduzima mjere kojima se osigurava njezino funkcioniranje, zbog čega se niti ne oslobađa odgovornosti za štete koja nastane nepridržavanjem ugovorenih obveza održavanja (tako i VSRH u Rev-599/08 od 15. listopada 2013. i dr.).
10. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.
10.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Miljenka Franića proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila trimaleolarni lom lijeve potkoljenice. Po ozljeđivanju tužiteljice u štetnom događaju provedeno je liječenje po traumatologu i fizijatru. Provedeno je operacijsko liječenje u 3 navrata te fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostala je ograničena i bolna pokretljivost lijevog gležnja u slabijem stupnju. Vještak drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.
Troškovi prijevoza tijekom liječenja su opravdani dok ostali troškovi nisu opravdani. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 1.11.2022. uzevši u obzir karakter ozljede, tijek liječenja te priloženu medicinsku dokumentaciju.
Trajne posljedice navedene ozljede lijevog gležnja smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 7% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.
Strah : tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 4 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 30 dana.
Bol jakog intenziteta imala je 4 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 30 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 50 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore.
Tuđa pomoć i njega: bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U periodu od 50 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Pomoć je bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku.
Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na zaostale ožiljke u području lijevog gležnja.
10.2. Niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića.
10.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Miljenka Franića budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja.
11. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime joj je prouzročena neimovinska
1 8
šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
11.1. Dovodeći u vezu iskaze saslušane svjedokinje i tužiteljice nalaz i mišljenje vještaka dr. Franića u dijelu u kojem se očitovao da su ozljede iz medicinske dokumentacije tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, sud je utvrdio postojanje uzročno posljedične vezu između ozljeda tužiteljice i štetnog događaja.
11.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega imao na umu cilj kojemu služi ta naknada, da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te slijedeće kvalifikatorne okolnosti:
- vrstu i lokalitet ozljede (trimaleolarni lom lijeve potkoljenice),
- utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenih fizičkih boli (jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana te slabijeg intenziteta 50 dana),
- utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha (primarni strah bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 20 dana te slabijeg intenziteta 30 dana),
- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu 7%, uz njezinu životnu dob (rođena 1974.) i trajnost posljedica, kao i oblike u kojima se isti manifestiraju (ograničena i bolna pokretljivost lijevog gležnja u slabijem stupnju) te
- zaostalo naruženje slabijeg stupnja povremeno vidljiv trećim osobama (lijevi gležanj i potkoljenica – ožiljak medijalno cca 4 cm te lateralno cca 9 cm).
11.3. Stoga ovaj sud smatra da tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 7.500,00 eura.
11.4. Ističe se da je, osim prethodno navedenog, prilikom odmjeravanja visine pretrpljene štete ovaj sud imao na umu i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Osim toga, sud je imao na umu i da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV- 47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. do donošenja ove odluke (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-3137/24 od 25. srpnja 2024. i dr.).
12. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužiteljici za 110 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada.
12.1. Sud je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu cijene sata pružanja nestručne pomoći i njege u iznosu 4,00 eura po satu, zbog čega tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u ukupnom iznosu 440,00 eura. Ističe se da je sud cijenu pružanja nestručne pomoći i njege utvrdio slobodnom ocjenom, uzevši u obzir vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege (2021. godina) te činjenicu da se cijena tuđe pomoći određuje prema cijeni sata rada NKV radnika u mjestu prebivališta tužiteljice - [adresa].
1 9
12.2. Tužiteljici je dakle na ime naknade štete povodom štetnog događaja od 14. lipnja 2021. dosuđen ukupan iznos 7.940,00 eura, dok je odbijen njezin zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa 2.010,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama po toj osnovi.
12.3. Tužiteljici je na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zatezna kamata dosuđena od 16. svibnja 2023. kao dana podnošenja tužbe, temeljem odredbe čl. 1103. i čl. 1086. st. 2. ZOO-a, u vezi čl. 2. ZPP-a.
12.4. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2023. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.
14. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.
14.1. Tužiteljica u ovom postupku potražuje od tuženika i isplatu troškova liječenja i to troškove RTG u iznosu 18,58 eura/140,00 kn (račun od 2. rujna 2021., list 50 spisa), troškove ručne masaže u iznosu 19,91 eura/150,00 kn (račun od 15. listopada 2021., list 51 spisa) te troškove doplate smještaja u jednokrevetnoj sobi u iznosu 18,58 eura/140,00 kn (račun od 28. listopada 2021., list 52 spisa).
14.2. U svom iskazu tužiteljica je navela da se trošak smještaja u toplicama Lipik odnosi na doplatu za smještaj u jednokrevetnoj sobi, obzirom da je to zatražila. U toplice je otišla po preporuci liječnika preko HZZO-a. Na ručne masaže je također otišla po preporuci liječnika, a zbog problema sa cirkulacijom ozlijeđene noge. RTG je obavila privatno, obzirom je pokušavala dobiti termin u javno zdravstvenim ustanovama, a na termin bi morala čekati mjesecima pa je otišla u privatnu ustanovu. RTG je također obavljen po preporuci liječnika.
14.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Franića proizlazi da troškovi liječenja nisu opravdani.
14.4. I prema ocjeni ovog suda trošak doplate za smještaj u jednokrevetnoj sobi i masaže, nije bio potreban i opravdan da bi ga tuženik bio u obvezi podmiriti.
14.5. Međutim, iako je RTG tužiteljica mogla obaviti na teret zdravstvenog osiguranja, sud je prihvatio njezin iskaz u dijelu u kojem je navela da bi RTG morala dugo čekati, zbog čega je tužiteljica sama podmirila ove troškove, jer je isti životan i logičan.
14.6. Stoga je sud ocijenio trošak RTG opravdanima, pri čemu je osobito imao na umu da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da taj trošak nije bio opravdan, ali ne proizlazi da ne bi bio uopće potrebni.
1 10
14.7. Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđena i imovinska šteta na ime troškova liječenja u ukupnom iznosu 18,58 eura, dok je odbijen njezin zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa 38,49 eura s pripadajućim zateznim kamatama po toj osnovi.
14.8. Tužiteljici su na dosuđeni iznos troškova liječenja dosuđene i zatezne kamate od kada su troškovi nastali (čl. 1086. ZOO).
14.9. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
14.10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama III i IV izreke ove presude.
15. Tužiteljica u ovom postupku potražuje od tuženika i isplatu troškova prijevoza prema priloženim taksi priznanicama u ukupnom iznosu 56,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
15.1. U svom iskazu tužiteljica je navela da se traženi troškovi taxi usluga odnose na period kada zbog svog zdravstvenog stanja nije mogla koristiti javni prijevoz, a nitko je od njenih ukućana nije mogao voziti, obzirom da rade, jer otprilike 8 tjedana nakon što je došla kući nije smjela stati na lijevu nogu.
15.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Franića proizlazi da su troškovi prijevoza tijekom liječenja opravdani.
15.3. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za troškove prijevoza tijekom liječenja u zatraženom iznosu (prema računima sa listova 53-63 spisa).
15.4. Tužiteljici su na dosuđeni iznos troškova liječenja dosuđene i zatezne kamate od kada su troškovi nastali (čl. 1086. ZOO).
15.5. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
15.6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki V izreke ove presude.
16. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica je uspjela u sporu sa 90% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica je uspjela sa 80%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspjela je sa 100%,
1 11
dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužiteljica je ukupno uspjela sa 90%).
16.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik je uspio u sporu sa 10% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je sa 20%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva tuženik nije uspio, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženik je ukupno uspio sa 10%).
16.2. Kada se oduzme postotak one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da je tužiteljica u sporu uspjela sa 80% (90%-10%).
16.3. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
16.4. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova, tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 18. rujna 2023. visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 23. veljače 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 28. veljače 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 3. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 14. svibnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 27. kolovoza 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 2. travnja 2026. visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 12. lipnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
16.5. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 1.550,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.937,50 eura.
16.6. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 9. listopada 2023., 11. travnja 2024. i 17. srpnja 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
16.7. Za sastav podneska od 14. svibnja 2025. tužiteljici je nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4. Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/1 Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o ostalim podnescima iz Tbr. 8/4 Tarife.
16.8. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 66,93 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 207,41 eura.
16.9. Slijedom navedenog, tužiteljici ukupno pripada parnični trošak u iznosu 2.211,84 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 80%, tužiteljici pripada 1.769,47 eura.
16.10. Tužiteljici nije priznat trošak uviđaja, jer isti nije održan pa taj trošak nije ni nastao, a ona može zatražiti povrat uplaćenog predujma.
1 12
16.11. Međutim, bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u parnici u odnosu na visinu dosuđenog iznosa, tužiteljici u ovom postupku radi naknade štete pripada trošak na ime provedenog vještačenja u cijelosti (tako VSRH u Rev 660/21 od 14. rujna 2021., Rev 1709/11 od 27. siječnja 2015., Rev-388/00 od 26. kolovoza 2003. i dr.)
16.12. Stoga je tužiteljici priznat trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu 350,00 eura.
16.13. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u sveukupnom iznosu 2.119,47 eura.
16.14. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
Dostaviti:
- punomoćnici tužiteljice
- punomoćniku tuženika