Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-484/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja, predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Banke d. d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnicima Domagoju Petrinoviću i Anđeli Varnica odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-348/2019-40 od 22. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika, ukida presuda presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-348/2019-40 od 22. svibnja 2026. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-348/2019-40 od 22. svibnja 2026. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz čl.3. toč.4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita], u dijelu odredbe koji glasi: „…obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za devize na dan plaćanja.“

- iz čl.4. st.1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita],u dijelu odredbe koji glasi: „…sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 1.727,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

- 12,24 eura tekućom od 16.04.2010.,

- 20,94 eura tekućom od 16.05.2010.,

- 24,04 eura tekućom od 16.06.2010.,

- 29,40 eura tekućom od 16.07.2010.,

- 32,62 eura tekućom od 16.08.2010.,

- 46,40 eura tekućom od 16.09.2010.,

- 42,37 eura tekućom od 16.10.2010.,

- 35,01 eura tekućom od 16.11.2010.,

- 43,62 eura tekućom od 16.12.2010.,

- 57,97 eura tekućom od 16.01.2011.,

- 49,87 eura tekućom od 17.02.2011.,

- 54,08 eura tekućom od 16.03.2011.,

- 49,61 eura tekućom od 16.04.2011.,

- 51,16 eura tekućom od 16.05.2011.,

- 67,42 eura tekućom od 16.06.2011.,

- 68,45 eura tekućom od 16.07.2011.,

- 83,05 eura tekućom od 16.08.2011.,

- 78,46 eura tekućom od 16.09.2011.,

- 69,78 eura tekućom od 16.10.2011.,

- 67,13 eura tekućom od 16.11.2011.,

- 67,66 eura tekućom od 16.12.2011.,

- 69,52 eura tekućom od 16.01.2012.,

- 75,51 eura tekućom od 16.02.2012.,

- 76,00 eura tekućom od 16.03.2012.,

- 72,97 eura tekućom od 16.04.2012.,

- 74,83 eura tekućom od 16.05.2012.,

- 76,15 eura tekućom od 16.06.2012.,

- 74,89 eura tekućom od 16.07.2012.,

- 75,09 eura tekućom od 16.08.2012.,

- 73,13 eura tekućom od 16.09.2012., - 8,64 eura tekućom od 16.10.2012.,

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.523,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i dobije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i istom naloži da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om i pristojbe na žalbu u iznosu 378,86 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj br. 5140030242 60010452808/2005, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz valutnu klauzulu, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, utvrđeno je da je počinjenja bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude proturječna obrazloženju, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega istu nije moguće ispitati.

6. Naime, u točki II izreke pobijane presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.727,99 EUR, dok je proturječno tome u točki 20. obrazloženja sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 583,01 EUR. U obrazloženju pobijane presude sud nije naveo razloge zašto nije prihvatio prigovor tuženika protiv nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je u tijeku postupka provedeno financijsko knjigovodstveno vještače po vještaku Dajani Vuković iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja od 12. veljače 2021. (list 180-188 spisa) proizlazi razlika anuiteta u iznosu od 13.019,54 kn (list 182 spisa), dok je u zaključku (list 188 spisa) navela da iznos u visini od 4.392,73 kn predstavlja razliku više i manje plaćenih kamata, zbog čega je taj nalaz i mišljenje proturječan i nejasan.

8. Prema odredbi članka 261. stavak 4. ZPP-a ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. Sud je raspravi dana 8. svibnja 2026. saslušao vještaka Dajanu Vuković koja je iskazala da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja (list 237 spisa) ali nije otklonila navedenu proturječnost i nejasnoću odnosno nije se očitovala da li je tužitelj preplatio iznos od 13.019,54 kn ili iznos od 4.392,73 kn.

9. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačena, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, a tuženik se u podnesku od 24.5.2021. o tome očitovao i zatražio naknadu troškova postupka, no sud suprotno odredbi članka 193. stavak 4. ZPP-a nije rješenjem utvrdio djelomično povlačenje tužbe, niti se u presudi izjasnio o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka uslijed smanjenja odnosno djelomičnog povlačenja tužbe.

10. Odlučujući o spornom pitanju je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi vezanoj uz određenu valutnu klauzulu ništetna, sud se u pobijanoj presudi pozvao isključivo na utvrđenja iz tužbe po kolektivnom sporu kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 .Nije sporno da je u vezi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1402/2011 od 4. srpnja 2013., pravomoćno odlučeno po kolektivnoj tužbi protiv banaka pa tako tuženika, utvrđeno je da su banke odnosno tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, sve suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. – u daljnjem tekstu ZZP/03) o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, pa su te odredbe ništetne.

11. Budući da se u konkretnom slučaju radi o pojedinačnom postupku u kojem tužitelj kao potrošač zahtijeva utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredba i restituciju preplaćenih iznosa, sud je dužan utvrditi i obrazložiti zašto bi te ugovorne odredbe bile nepoštene i da li dovode do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača, a što je međutim izostalo zbog pogrešnog pristupa suda prvog stupnja.

12. Slijedom iznijetoga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem (članak 371. ZPP-a), te odlučiti kao u izreci.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja uklonit će navedene nepravilnosti i nedostatke na koje je ukazano ovim rješenje, te nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

U Karlovcu 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj