Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-359/2026-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Andreje Vrbanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VD, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO- 218/2026-1 od 11. svibnja 2026., na raspravi održanoj 15. srpnja 2026. kada je ista i dovršena te presuda javno objavljena u prisutnosti VDI, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu te optuženog VD osobno uz branitelja Darka Gojaka, odvjetnika u Karlovcu, u zamjenu za branitelja Nenada Mamulu, odvjetnika u Karlovcu,

p r e s u d i o  j e

Optuženi VD, sin LD i OD rođene V, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Srbije, metalostrugar, nezaposlen, bez primanja, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta,

k r i v  j e

I. što je

22. travnja 2026. oko 14:20 sati, u mjestu Koransko Selo bb, općina Barilović, unaprijed i po prethodnom dogovoru s nepoznatom osobom, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi ilegalnim prevoženjem stranih državljana, za novčani iznos od 2.000,00- 2.500,00 eura, koji bi mu bio isplaćen po završetku prijevoza, na lokaciji koju je od organizatora zaprimio na svoj mobilni uređaj, u osobno vozilo marke i modela “Ford Focus”, registarskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo pet ilegalnih migranata, državljana Turske, koji su prethodno mimo granične kontrole i bez valjanih putnih isprava nezakonito ušli na područje Republike Hrvatske te ih prevozio u smjeru Italije, sve dok u tome nije spriječen od strane policijskih službenika,

II. dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025. - dalje u tekstu: KZ/11.)

III. pa se na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godinu.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom VD se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 22. travnja 2026. u 17,40 sati, pa nadalje.

V. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog VD oduzima se mobilni uređaj marke Redmi, plave boje, IMEI1 broja 8631590 -59955344/78 i IMEI2 broja 863159059955351/78, sa pripadajućim SIM karticama, sve oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, serijski broj [serijski broj] od 22. travnja 2026. , te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

VI. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08.) optuženi VD oslobađa se od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-218/2026-1 od 11. svibnja 2026., Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom VD počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

2. Upitan o osnovanosti optužbe optuženi VD iskazao je da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani optuženi VD u cijelosti je ostao kod ranije iznesene obrane u kojoj je naveo da je ovo kazneno djelo počinio jer mu je bio potreban novac za liječenje bolesne kćeri. Od prijatelja je dobio broj mobitela organizatora imena L s kojim je dogovorio prijevoz ilegalnih migranata, i to njih pet, šest za iznos od 2.000,00 eura do 2.500,00 eura, koji iznos je trebao primiti po izvršenom prijevozu. Migrante je trebao prevesti sa lokacije u Hrvatskoj do Italije. Od O je primio posrednim putem 300,00 eura za troškove puta, te je tako u Hrvatsku došao 15. travnja 2026. iz Beograda u Zagreb, gdje je boravio u hostelu. Ilegalne migrante je preuzeo na lokaciji u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom gdje su ga oni čekali, a vozio ih je pola sata u vozilu koje je bilo rent a car, a koje mu je predala muška osoba u Zagrebu ispred hotela, sve dok nije zaustavljen od strane policije.

4. U dokaznom postupku pročitano je izvješće o postupanju policijskih službenika, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa.

5. Na temelju priznanja optuženog VD te provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

6. Pritom je sud istinitim cijenio obranu optuženog VD jer je u suglasju s materijalnom dokumentacijom, posebice zapisnikom o pretrazi mobilne stvari i bankovnog sefa, koja potvrđuje navode obrane optuženog u odnosu na njegovo kretanje kritične zgode, a posebice u odnosu na način dogovaranja posla i komunikacije sa organizatorima ilegalnog prijevoza migranata. Iz navedenog je sud utvrdio da je kritične zgode optuženi došao u Republiku Hrvatsku na temelju prethodnog dogovora s nepoznatim osobama, a u svrhu stjecanja zarade od ukupno 2.000,00 – 2.500,00 eura. Optuženi je tom prilikom koristio vozilo rent a car koje mu je predao muškarac evidentno povezan sa organizatorom ilegalnog prijevoza migranata, a kretao se prema lokacijama koje je dobivao komunicirajući s organizatorom prijevoza putem mobitela. Po dolasku na lokaciju u vozilo je ušlo pet osoba, za koje je evidentno znao da su u Republiku Hrvatsku ušli nezakonito i mimo granične kontrole, što je optuženi i sam naveo u obrani, a osobe je preuzeo i na lokaciji u blizini granice Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osobe je trebao prevesti po nalogu organizatora sa kojim je komunicirao putem mobitela do Italije, kada bi mu bila isplaćena i naknada, no u tome je onemogućen jer je zatečen od strane policijskih službenika. U ovakvom postupanju optuženika ostvareni su kako objektivni tako i subjektivni elementi kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret jer je utvrđeno da je optuženi po prethodnom dogovoru sa organizatorima ilegalnog prijevoza migranata radi stjecanja imovinske koristi u iznosu od 2.000,00 – 2.500,00 eura, omogućio ilegalnim migrantima kretati se u Republici Hrvatskoj, u čemu se ogleda njegova namjera postupanja na naprijed opisani način pri čemu njegova ubrojivost nije ničim dovedena u pitanje.

7. Obzirom da je optuženi VD priznao počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, a njegovo priznanje je u skladu s preostalim izvedenim dokazima, to je sud odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).

7.1. Sud je prilikom odmjeravanja kazne polazeći od stupnja krivnje na strani optuženog VD koji je maksimalan budući je utvrđeno da je postupajući sa izravnom namjerom dogovorilo prijevoz ilegalnih migranata zbog kojeg je i došao u Republiku Hrvatsku, sa jedinim i isključivim ciljem stjecanja imovinske koristi u iznosu od 2.000,00 – 2.500,00 eura, što samo po sebi ukazuje na povećan stupanj krivnje na strani optuženog. Također je sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije na način da odabrana izrečena sankcija za optuženog ostvari svrhu i dovede do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te da sam odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini. Isto tako sud je vodio računa da izrečena sankcija ostvari i svrhu generalne prevencije jer je broj kaznenih djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 na području mjesne nadležnosti ovog suda u kontinuiranom porastu. Naime, počinitelji iskorištavaju slabu naseljenost i odsutnost prirodnih prepreka da bi omogućili migrantima prelazak granične crte mimo kontrole i protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj iskorištavajući pritom teške životne situacije tih osoba, kao i činjenicu da osobe koje na ovakav način žele doći do krajnjeg odredišta plaćaju za to značajne novčane iznose pa sud smatra da će izrečena kazna utjecati i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela.

7.2. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je olakotnom cijenio činjenicu da je već prilikom prvog ispitivanja optuženi VD priznao počinjenje kaznenog djela te je samim time olakšao i ubrzao vođenje ovog kaznenog postupka. Istovremeno je sud otegotnima cijenio okolnosti počinjenja kaznenog djela, posebice činjenicu da je prilikom dolaska na lokaciju u osobno vozilo optuženi namjeravao do lokacije prevesti pet osoba koje su zbog toga i ušle u osobno vozilo, radi stjecanja imovinske koristi. Isto tako sud je olakotnom cijenio i činjenicu da je loša materijalna situacija, kao i loše zdravstveno stanje kćeri optuženog, prema navodima optuženog, bilo razlogom za počinjenje ovog kaznenog djela. Drugih posebno olakotnih, ali niti otegotnih okolnosti na strani optuženog sud nije pronašao. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir da je za počinjeno kazneno djelo iz članka 326 stavka 1. KZ/11 zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina pa je stoga s obzirom na navedene otegotne, ali i olakotne okolnosti, pritom ostvarujući svrhu kažnjavanja sud optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, smatrajući da će na ovaj način biti ostvarena svrha generalne i specijalne prevencije.

8. Sud je na temelju članka 54. KZ/11 optuženom VD u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od lišenja slobode od 22. travnja 2026. u 17,40 sati pa nadalje.

9. Nadalje je sud temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog VD oduzeo mobilni uređaj marke Redmi, plave boje, IMEI1 broja 8631590-59955344/78 i IMEI2 broja 863159059955351/78, sa pripadajućim SIM karticama, sve oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, serijski broj [serijski broj] od 22. travnja 2026., te će se isti uništiti nakon pravomoćnosti presude budući je navedeni mobilni uređaj korišten za počinjenje kaznenog djela budući je komunikacija između optuženog i organizatora vršena upravo putem mobilnog uređaja.

10. Sud je na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženog VD oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i obveze naknade troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

U Karlovcu 15. srpnja 2026.

Sudac:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na broj KO-DO-218/2026

2. VD, Zatvor u Karlovcu

3. Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu