Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-13/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Jasmini Brkić Kristanić i Vladimiru Brkiću, odvjetnicima u Karlovcu, protiv tuženika DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Rožman & Oredić, odvjetnicima iz Karlovca, radi stjecanja bez osnove, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 13. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jasmine Brkić Kristanić, odvjetnice iz Karlovca i tuženika osobno uz punomoćnika tuženika Hrvoja Rožmana, odvjetnika iz OD Rožman &Oredić iz Karlovca, po objavi 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici OR, ranije ĆR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.769,63 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to na iznose kako slijedi:

- 97,76 eura (736,60 kuna) od 17.01.2019.godine

- 103,25 eura (777,90 kuna) od 20.02.2019.godine

- 105,22 eura (792,80 kuna) od 19.03.2019.godine

- 104,96 eura (790,80 kuna) od 17.04.2019.godine

- 105,25 eura (793,00 kuna) od 17.05.2019.godine

- 22,02 eura (165,90 kuna) od 15.06.2019.godine

- 63,35 eura (477,33 kuna) od 19.06.2019.godine

- 120,57 eura (908,44 kuna) od 16.07.2019.godine

- 113,28 eura (853,53 kuna) od 15.08.2019.godine

- 111,76 eura (842,05 kuna) od 13.09.2019.godine

- 117,74 eura (887,14 kuna) od 11.11.2019.godine

- 125,12 eura (942,72 kuna) od 14.11.2019.godine

- 125,54 eura (945,89 kuna) od 17.12.2019.godine

- 124,87 eura (940,85 kuna) od 14.01.2020.godine

- 127,76 eura (962,64 kuna) od 15.02.2020.godine

- 126,56 eura (953,59 kuna) od 17.03.2020.godine

- 72,00 eura (542,53 kuna) od 16.04.2020.godine

- 2,62 eura (19,75 kuna) od 21.10.2020.godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za preostali dio potraživanja u iznosu od 712,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki I. izreke, koja teče na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- 69,15 eura (520,98 kuna) od 09.11.2017.godine

-14,35 eura (108,09 kuna) od 18.04.2018.godine

- 31,74 eura (239,15 kuna) od 15.05.2018.godine

- 57,97 eura (436,74 kuna) od 27.06.2018.godine

- 89,65 eura (675,49 kuna) od 24.07.2018.godine

- 61,64 eura (464,40 kuna) od 28.08.2018.godine

- 98,11 eura (739,20 kuna) od 25.09.2018.godine

- 96,91 eura (730,20 kuna) od 23.10.2018.godine

- 96,33 eura (725,80 kuna) od 21.11.2018.godine

- 96,54 eura (727,40 kuna) od 19.12.2018.godine.

III. Odbija se prigovor radi prijeboja koji je tuženik iznio u odgovoru na tužbu.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.222,34 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik podnio protiv nje kod FINA-e [adresa] zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] pod posl. br. OV-1845/17 od 30.03.2017.g., te je zaključno s danom 11.10.2022.g. s njenog računa u korist tuženika naplaćen iznos od ukupno 18.700,91 kuna. No, Presudom Općinskog suda u Karlovcu br. P- 632/2017 od 20.07.2018.g. utvrđena je nedopuštenom ovrha određena u postupku koji se vodio kod FINA-e [adresa] pod posl. br. OV-1845/17, te je ista presuda postala pravomoćna i ovršna. Ujedno je Rješenjem istog suda br. Ovr-1318/2017 od 30.08.2022.g., koje je postalo pravomoćno 21.10.2022.g. a ovršno 30.10.2022.g., temeljem naprijed navedene presuda ovrha obustavljena. Slijedom navedenog, a obzirom je tuženik provođenjem id. ovrhe koja je pravomoćnom presudom utvrđena nedopuštenom stekao bez osnove navedeni iznos od ukupno 18.700,91 kuna tj. 2.482,04 eura, to tužiteljica ovom tužbom zahtijeva da joj tuženik vrati taj iznos pa predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu kao u odbijajućem dijelu u točki II. izreke ove odluke. Uz to potražuje troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove na glavno potraživanje kako je već navedeno u točki I. izreke, a na troškove od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije ističe prigovor zastare, s time da priznaje navode iz točke 1. i 2. tužbe koji se tiču provođenja postupka kod FINA-e [adresa] temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Ivanke Antić broj OV-1845/17 od 30.03.2017., te postupka vođenog kod ovog suda u predmetu broj P- 632/17 u kojem je pravomoćnom odlukom utvrđena nedopuštenost id. ovrhe izravne naplate kod FINA-e. Međutim, poriče navode iz točke 3.tužbe i obrazlaže da je doista posudio tužiteljici iznos prema citiranoj bjanko zadužnici ovjerenoj kod javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] broj ovjere OV-1845/17 i navodi: „Da je tome doista tako posvjedočit će i svjedoci koji znaju da je došlo do predaje novaca, jer se o toj posudbi pred njima razgovaralo.“ Nadalje, priznaje da je predao tu zadužnicu na FINA-u kao ovršnu ispravu i da je predmetna ovrha utvrđena nedopuštenom, ali ističe da je to bilo „uglavnom zbog pasivnog držanja tuženika u tom predmetu jer je smatrao da je dovoljno postojanje same bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku“. Slijedom takvih navoda tuženik je nastavno istaknuo prigovor radi prijeboja. U svakom slučaju, a obzirom na prethodno navedeno predlagao je odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te joj naložiti da njemu plati trošak postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Radi utvrđivanja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-1845/14 na listu 5-7 spisa, u presudu ovoga suda br. P-632/2017 od 20.07.2018.g. s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti i cijeli taj spis te u spis ovoga, Stalne službe u Ogulinu posl. broj Ovr-1318/17, u podnesak tužitelja s dokazom o uplati sudske pristojbe na listu 24-25 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s uplatnicom predujma u privitku, podnesak tužitelja od 19.03.2024., iskaze svjedoka MR, NR i AR te iskaz tuženika osobno, koji je istog dana tuženik dao u predmetu ovog suda br. P- 473/2025. te kroz dodatne odgovore u ovom predmetu na ročištu od 13. 05. 2026.

4. Predmet ovog spora je potraživanje tužiteljice da joj tuženik isplati ukupni iznos koji je stekao bez osnove, odnosno koji je stekao na osnovu osnove koja je kasnije otpala, obzirom je donesena pravomoćna i ovršna odluka kojom je utvrđeno nedopuštenost ovrhe pokrenute kod FINA-e od strane tuženika zahtjevom za izravnu naplatu, temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Ivanke Antić iz [adresa] pod brojem OV-1845/17. Pri tom je nesporno među strankama da je Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj: Ovr- 1318/17 od 30.08.2022., koje je postalo pravomoćno 21.10.2022. a ovršno 30.10. 2022., obustavljena id. ovrha pokrenuta zahtjevom tuženika za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ivanke Antić broj OV- 1845/17 od 30.03.2017.

5. Tuženik međutim unatoč postojanju pravomoćno donesene presude ovoga suda broj P-632/17-17 od 20. srpnja 2018. i rješenja o obustavi donesenog u predmetu br. Ovr-1318/17, također ovog suda ali Stalne službe u Ogulinu, nalazi da je sporno i potrebno utvrditi je li opravdan zahtjev tužiteljice da joj povrati t.j. isplati novčana sredstva koja su prenesena s njenog računa u njegovu korist, a spornim se nalazi utvrditi je li nastupila zastara za predmetno potraživanje tužiteljice obzirom je u odgovor na tužbu tuženik istaknuo prigovor zastare. Sporno je također imajući u vidu navode tuženika je li opravdan njegov zahtjev radi prijeboja navedenog potraživanja tužiteljice, a sve budući tuženik evidentno ni dalje ne priznaje da bi zahtjev tužiteljice (a podredno i njenog oca ĆR) bio osnovan.

6. Vezano uz predmet spora i potraživanja tužiteljice utvrđuje se pak da je u predmetu ovoga suda broj P-632/17 donesena dana 20. srpnja 2018. presuda kojom je utvrđena „nedopuštenom ovrha određena u postupku kod FINA -e [adresa] pod poslovnim brojem OV-1845/17 i Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu pod poslovnim brojem Ovr-1318/17“, kako je to navedeno u izreci cit. presude, te je tuženiku u tom predmetu DR naloženo da tužiteljima ĆR i UR naknadi parnični trošak u iznosu od 8.825,00 kn u roku 15 dana. Navedena presuda je postala pravomoćna dana 3. siječnja 2019., a ovršna 20. veljače 2019. obzirom je takva presuda kojom je dakle utvrđena nedopuštenost ovrhe kod FINA-e i Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, potvrđena presudom Županijskoga suda u Osijeku broj GŽ-1252-18-2 od 03. siječnja 2019.

7. Dakle, nedvojbeno je da je donesena presuda u predmetu P-632/17 kojom je utvrđena nedopuštena ovrha u postupku kod FINA-e i kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu (u predmetu broj Ovr-1318/17), te je u uvjetima u kojima tuženik nije pravomoćnom presudom dokazao postojanje neke druge činjenice ili pravnog stanja valjalo uvažiti zahtjev tužiteljice za povratom neosnovano stečenih novčanih sredstava isplaćenih tuženiku na temelju spomenute bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] pod brojem Ov- 1845/17 od 30.03.2017. Osnovom takve bjanko zadužnice je tuženiku isplaćen s računa tužiteljice „zaključno s danom 11. studeni 2022.“ ukupan iznos od 18.700,91 kn, što tužiteljica navodi u tužbi i što se utvrđuje na temelju dokaza koje je tužiteljica pridonijela uz tužbu. Radi se o Specifikaciji odnosno specifikacijama izvršenja osnove za plaćanje (temeljem dakle navedene bjanko zadužnice ovjerene u id. predmetu javne bilježnice broj OV-1845/17), pa se time neosporno utvrđuje da je tužiteljici neosnovano skinut s računa navedeni iznos u korist tuženika. Tužiteljica sada navedeni iznos potražuje ovom tužbom budući je stečen bez osnove, pa je u tom smislu i slijedom tako utvrđenih činjenica osnovano njeno potraživanje tužiteljice da joj tuženik isplati navedeni iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama..

8. Naime, članak 1111. Zakona o obveznim odnosima određuje da je stjecatelj dužan vratiti, odnosno ako to nije moguće nadoknaditi vrijednost postignute koristi, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili u zakonu, a kako je dakle spomenutom presudom u spisu broj P- 632/17 utvrđena nedopuštenom ovrha određena temeljem bjanko zadužnice, te više ne postoji osnov za naplatu sredstava iz bjanko zadužnice u korist tuženika, to bi tuženik bio u obavezi povratiti tužiteljici neosnovano stečeni iznos koji tužiteljica sada potražuje.

9. No, tuženik je istaknuo prigovor zastare za id. potraživanje tužiteljice, a u pitanju potraživanja koje je stečeno bez osnove primjenjuje se 5-to godišnji zastarni rok, pa je za utvrditi da je zastara nastupila za dio potraživanja kao u točki II. izreke ove presude, dok je u ostalom dijelu prihvaćeno kao osnovano potraživanje tužiteljice u tužbenom zahtjevu i donesena je odluka kao u točki I. izreke. Ujedno je tužiteljici dosuđena zakonska zatezna kamata prema članku 1115. istog Zakona kojim se određuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratit i plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je obzirom na nedopuštenu ovrhu (neizravno) utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj, to je određeno da je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu kako je navedeno u dijelu točke I. izreke presude.

10. Pri tom se napominje da ni iskazima svjedoka saslušanih u ovom postupku na prijedlog tuženika nije i ne može biti drugačije utvrđeno nego što je to utvrđeno pravomoćnom o ovršnom presudom u spomenutom predmetu P - 632/17, a to tim više što ni jedan od saslušanih svjedoka nije imao osobna saznanja niti potvrđuje da bi tuženik predao na ruke ocu tužiteljice ĆR pozajmicu u određenom iznosu odnosno u iznosu 100.000,00 kn ili većem iznosu. Napose ne da bi takva predaja uslijedila temeljem određenog pravnog posla, s time da svjedoci saslušani u ovom postupku zapravo i ne poznaju tužiteljicu a ni njenog oca, te ne znaju o kakvom se pravnom poslu radilo između tuženika i oca tužiteljice, tko je kome, ako se uopće radilo o pozajmljivanju novca, pozajmio novac i u kojoj vrijednosti. Izuzetno, posljednji svjedok KR izražava da se moguće radilo o pozajmici koju je tuženik učinio u korist oca tužiteljice, ali ni on nema osobna već samo posredna saznanja od tuženika da bi se dakle možda radilo o pozajmljivanju, te ni on ne zna za što se točno predavao novac kojeg je vidio na stolu (ako se isti predavao), niti dakle zna tko je točno kome pozajmio novac, samo je na stolu vidio veću količinu novca i ne zna o kojem se točno iznosu radilo i o kojim novčanicama, da li eurima ili kunama. Uz to je od strane svjedoka izraženo da su u prijateljskim odnosima s tuženikom, te su i kritične zgode bili na roštilju i družili se s tuženikom, pa se i nakon takvih iskaza ne mijenja utvrđenje kako je sadržano u obrazloženju pravomoćne presude broj P-632/17 kojom je utvrđena nedopuštenost izravne naplate kod FINA-e i vođenje ovršnog postupka kod Općinskog suda u Karlovcu. Potonjem utvrđenju pridonosi neuvjerljivo i nevjerodostojno iskazivanje tuženika, a u kojem on tek sada po prvi puta uvećava svotu ukupno zaduženog iznosa od strane glavnog dužnika i oca tužiteljice navodeći da se radi o visini duga od 300.000,00 kn, dok u završnom dijelu (pročitanog) iskaza tuženika iz predmeta P-473/2025 na upit pun. tuženika „zašto je onda BR kao osiguranje donio dvije zadužnice po 100.000,00 kn“, tuženik odgovorio „što ja znam, on je to sam meni donio“.

11. Potonje navedeno svakako ne predstavlja ozbiljan odgovor i ne vodi ka utvrđenju postojanja valjano sklopljenog i izvršenog posla pozajmljivanja , a radilo se o relativno visokom iznosu u to vrijeme i velikoj količini novca, bez da je sačinjena ikakva pisana i potpisana isprava o pozajmljivanju i predaji id. novca, što sve dodatno povećava sumnju i ocjenu o neuvjerljivom iskazivanju tuženika a dijelom i pristranom iskazivanju svjedoka saslušanih na njegov prijedlog, koji su u prijateljskim odnosima s tuženikom dok tužiteljicu i njenog oca ne poznaju.

12. Slijedom potonjeg, ali i svega navedenog nastavno se ne utvrđuje opravdanim prihvatiti ni daljnje izraženi prigovor tuženika radi prijeboja, jer dakle nije utvrđeno da bi postojalo potraživanje tuženika prema tužiteljici i da bi takvo potraživanje bilo opravdano. Stoga je donesena odluka kao u točki III.izreke presude.

13. Tužiteljica je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspjela s osnovnom i potraživanjem u određenoj visini t.j. u visini kao u točki I. izreke presude, pa joj je sukladno članku 154. ZPP-a dosuđen trošak postupka razmjerno uspjehu u postupku prema potraživanju u Troškovniku na listu 53 spisa. Sukladno navedenoj odredbi to znači da je najprije potrebno utvrditi postotak uspjeha svake stranke, te od postotaka stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzeti postotak strane koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troška, koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u postupku. U kontekstu navedenog tužiteljica je glede osnove uspjela u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu potraživanja uspjela je na razini od 70%, pa je njezin uspjeh (100+70=170:2=85) na razini 85%. Nasuprot tome, tuženik nije uspio s osnovom već s visinom na razini od 30% pa je njegov uspjeh (0+30=30:2=15)15%. Kada se uspjeh tužiteljice umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužiteljica uspjela u omjeru 70%, te joj je na toj razini dosuđen trošak. Tužiteljici je kao opravdan priznat zatraženi trošak u iznosu od po 200,00 eura za sastav tužbe, sastav podneska od 19.03.2024., te za zastupanje na ročištu od 14.01.2025., 15.10.2025. i 13.05.2026.. Za zastupanje na ročištu od 12.02.2026. priznat joj je 25% iznos od 25,00 eura, jer je isto ročište bilo odgođeno, te joj je još priznat trošak zastupanja na ročištu objave odluke u iznosu od 100,00 eura. Tužiteljici je stoga ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 1.150,00 eura, koji uvećan za pripadajući PDV iznosi 1.437,50 eura, ali kako je uspjela na razini 70% to joj je najzad dosuđen trošak u iznosu od 1.006,25 eura. Tom iznosu je pridodan još pripadajući trošak za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 71,27 eura i sudsku pristojbu za presudu 144,82 eura, te joj je sveukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.222,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki IV. Izreke.

U Karlovcu 14. srpnja 2026.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu.

2. Tuženiku po pun. iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca.