Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

E 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Psp-4/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Zlatko Gregurić i dr. u Bjelovaru protiv tuženika SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić u [adresa], radi smetanja posjeda, dana 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u z.k. broj 3007 k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], oranica Brezje, površine 982 čhv. koji prijepor je da skici lica mjesta koja je izračena po Štefici Tukša, stalnom sudskom vještak za geodeziju od dana 20.05.2025. godine, koja čini sastavni dio rješenja, označena kolcima A, B, C, D, E, F, G, ukupne površine 982 čhv na način da je dana 13 i. 14. veljače 2024. godine izvršio tarupiranje/malčiranje nasada crnogorice i to obične smreke (Picea abies) i Nordmannske jele (Abies Nordmaniana) koje su u vlasništvu tužitelja, slijedom čega se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda nekretnina tužitelja te mu se nalaže predaja posjeda nekretnine tužitelju, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tužitelju EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna s topa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate, sve to u roku od 8 dana"

II

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.125,00 € sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od dana donošenja odluke, tj. od 14. 7. 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve sukladno čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu 18. 3. 2024. u kojoj navodi da je tužitelj ĆM posjednik je čk.br. 5273 – oranica Brezje površine 982 čhv (3532 m2) k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu je stekao kao izvanknjižno vlasništvo temeljem Ugovora o prodaji nekretnina od VM dana 14.01.1998. godine. Od 1998. godine kada je sklopljen ugovor o prodaji tužitelj je u posjedu navedene nekretnine. Tužitelj je navedenu nekretninu najprije obrađivao kao poljoprivrednu površinu na kojoj je u periodu od 1998. do 2007. imao posijano žito i kukuruz. Od 2007. godine do 2015. godine predmetna nekretnina korištena je za uzgoj crnogorice, i to prve generacije božićnih drvaca, a od 2015. do danas posađena je druga generacija božićnih drvaca. Predmetna čestica čk.br. 5273 k. o. [katastarska općina] u sastavu je ARKOD parcele pod oznakom ARKOD ID 1943125, a koja ARKOD parcela je evidentirana kao posjed gospodarstva tužitelja ĆM.

1.1.

Tuženi DM upisan je u zemljišnim knjigama kao vlasnik čk.br. 5273 oranica Brezje površine 982 čhv, koja nekretnina je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu je stekao Ugovorom o darovanju nekretnina broj OU:

555/2023 od 26.10.2023. godine od CM, dok je CM istu stekao temeljem Ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske dana 29.03.2017. godine. Tuženik DM niti CM nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine već je isključivo tužitelj u neprekinutom posjedu nekretnine od sklapanja ugovora o prodaji 1998. godine, dakle više od 20 godina. Tužitelj se nalazi u posljednjem mirnom posjedu nekretnine tuženika, a kako je to naprijed navedeno, i to nekretnine koja u naravi predstavlja nasad crnogorica. Tužitelj je posjed vršio na način da na predmetnoj nekretnini od 2007. godine uzgajao crnogorice i to oko 800 komada obične smreke (Picea abies) te 1.000,00 komada Nordmannske jele (Abies Nordmanniana).

1.2.

Dana 15. veljače 2024. godine oko 10,50 sati tužitelj je obilaskom nasada došao do saznanja da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je imao posađen nasad smreka i Nordmannskih jela tarupirana/izmalčirana u cijelosti i to po procjeni tužitelja vjerojatno dan, dva ranije. Tužitelj je od RM direktora tvrtke Gea- Nova d.o.o. za geodetske usluge došao do saznanja da je tuženik zatražio izmjeru predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uređenje međe te da je isti izričito potvrdio da nema spora sa susjedima, dok je od LM tužitelj došao do saznanja da je tuženik angažirao obrt [obrt] vlasništvo LM za radove malčiranja i to oštećenikovih smreka i jela posađenih na nekretnini čk.br. 5273 k. o. [katastarska općina] tako da danas više nije ostala nit jedna crnogorica posađena na navedenoj čestici. Navodi da je tuženik dana 13.-14. veljače 2024. godine ušao u posjed nekretnina tužitelja i to na način da je izvršio tarupiranje/malčiranje nasada crnogorice i to oko 800 komada obične smreke (Picea abies) te 1.000,00 komada Nordmannske jele (Abies Nordmanniana) koje su u vlasništvu tužitelja.

1.3.

Članak 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima daje tužitelju pravo na sudsku zaštitu posjeda. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

1.4.

Stoga u skladu sa člankom 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj podnosi tužbu te predlaže da sud donese rješenje kojim će utvrditi čin smetanja, počinitelju - ovdje tuženiku zabraniti svako takovo slično smetanje.

1.5.

Prema recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1709/2016-3 od 01.10.2019. godine stajalište je da: ''pored elemenata koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22.st.2. ZVDSP-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja u zadiranje posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP-a''.

1.6.

Podneskom od 19. 11. 2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev naznačavajući prijepor koji je utvrđen na skici lica mjesta sa očevida 16. svibnja 2025., a koju skicu je izradila mjernički vještak Štefica Tukša 20. 5. 2025.

2.

U odgovoru na tužbu u cijelosti se osporava da bi tužitelj bio vlasnik a i posjednik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA BREZJE površine 982 čhv. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jasno je propisano na koji način se stječe vlasništvo nekretnine, pa stoga kako tužitelj nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik, to niti ne može tvrditi da je isti vlasnik predmetne nekretnine. To stoga što je upravo tuženik vlasnik predmetne nekretnine, kao što je isti i posjednik nekretnine. 2.1.

Priznaje se da je tuženik vlasnik i kao takav upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao i da je istu nekretninu stekao Ugovorom o darovanju nekretnina od dana 26.10.2023. godine od svojeg oca koji je istu nekretninu stekao u vlasništvo temeljem Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ali od dana 25.03.2013. godine. Osporava se da tuženik DM te njegov otac nikada nisu bili niti su u posjedu nekretnine odnosno da bi upravo tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina. Tuženik je i prije sklapanja ugovora o darovanju dana 26.10.2023. godine bio u posjedu te nekretnine te je činjenica da je tuženik u posjedu te nekretnine evidentirana u samom ugovoru o darovanju nekretnine. Nadalje, tuženikov je otac po stjecanju vlasništva predmetne nekretnine zakonito i uveden u posjed predmetne nekretnine te istu nesmetano uživa a što je vidljivo iz dokumentacije koja se dostavlja u prilogu ove tužbe.

2.2.

Tuženik osporava da bi na predmetnoj nekretnini tužitelj imao posađeno 800 komada obične smreke te 1.000 komada Normanske jele. Tuženiku je poznato da je nekada na predmetnoj nekretnini bilo osušenih maksimalno dvadesetak borova, te stoga fotografije koje tužitelj dostavlja u sudski spis tuženik osporava u cijelosti te osporava da bi iste bile sačinjene na predmetnoj nekretnini. Tuženik je i prije sklapanja ugovora o darovanju u listopadu 2023. godine posjedovao predmetnu nekretninu te je svakako i prije dana koji se navodi kao dan navodno počinjenog smetanja vršio niz posjedovnih čini. Stoga, čak i da je tuženik smetao tužitelja u posjedu, što je netočno, ističe se prigovor prekluzije prava na podnošenje tužbe. Tuženik ističe kako osim njega i njegove obitelji unazad od sklapanja ugovora o prodaji odnosno od dana predaje u posjed predmetne nekretnine dana 03.04.2013. godine nitko drugi nije uživao predmetnu nekretninu niti bio u posjedu iste. Stoga, tužitelj nije mogao na istoj imati posađenu kulturu kako navodi u tužbi, a posebice ne u količini koju navodi u tužbi. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz nalog tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3.

U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u arkod ID (6), ugovor o prodaji nekretnina (7-8), fotografija nekretnina sa sadnicama (9-11), fotografije nekretnine na kojoj nisu vidljive sadnice (12-14), podaci iz zemljišne knjige zk. izvadak (15-17), ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta (33-35), mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora ODO Varaždin (36), zapisnik od 3. 4. 2013. (37-38), zk. izvadak (39- 40), nalaz i mišljenje vještaka Štefice Tukša (56), skica lica mjesta sa očevida od 16. svibnja 2025. (58), geoportal za nekretninu (73-74), stari plan iz 2010. (75), stanje DKP na dan 9. 3. 2026. (87-88), a nakon održanog očevida 16. svibnja 2025. preslušani su svjedoci JM, LM i ŽM na glavnoj raspravi 20. studenog 2025. (69-71), svjedoci ZM, GM, PM, FM na glavnoj raspravi 28. siječnja 2026. (81-84), zatim su preslušani svjedoci KM, HM na ročištu 10. ožujka 2026. (90 -92) i parnične stranke u svrhu dokaza ĆM i DM na ročištu 21. travnja 2026. (93- 95).

4.

Sukladno čl. 19-27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj u parnicama radi smetanja posjeda dužan je dokazati posljednji mirni posjed te dokazati tko ga je i kada smetao u posjedu i na koji način. Da bi se utvrdile ove činjenice odlučne za ovaj postupak sud je prvenstveno proveo očevid na licu mjesta sa mjerničkim vještakom Šteficom Tukša 16. svibnja 2025. Prema pokazivanju stranaka, njihovih punomoćnika te identifikacije navedenih nekretnina, sud je neposrednim opažanjem utvrdio te je tako utvrđeno da je nekretnina tužitelja oranica zasađena borovima, dok je nekretnina tuženika u naravi livada. Suglasno su tvrdile stranke da između njih ne postoji spor u pogledu međe koja dijeli njihove nekretnine, već spor o posjedu. Na tom je očevidu Štefica Tukša kao mjernički vještak uzele sve potrebne podatke i na temelju istih izradila skicu, a utvrđeno je da je prijepor na zemljišnoj površini koja je omeđena točkama i pravcima koje spajaju ove točke i to točka A-B-C-E-F-G. Naime, na istim je točkama mjernica postavila drvene kolce. U naravi je to zatravljena površina, jedino što su zatečena tri manja borića od sjeverne međe gdje su ti borići zasađeni.

5.

Tužitelj kao stranka u svrhu dokaza je na glavnoj raspravi 21. travnja 2026. objašnjavao da te godine kada je tužba podnesena, odnosno 2024., da se na toj oranici nalazilo zasađenih nordijskih borova, ali ne po cijeloj površini, već u gornjem dijelu i to je bilo oko 1000 komada tih borova, a sadnice su bile stare 3 godine, dok se iste mogu sječi nakon 8-10 godina. Na drugoj polovici te nekretnine bila je zasađena obična smreka, ali nije bila polovica zasađena, jer su jedan dio porušili i to svake godine pomalo, a smreke je bilo oko 800 komada. Da je bila cijela zasađena, onda bi bilo 3500 sadnica. Tvrdi da je tuženik došao tamo i pomalčirao borove sve na cijeloj toj površini, što je bilo pred nekih 2 godine u 2. ili 3. mjesecu 2024. Dok je to malčirao nisu vidjeli, jer je on dopeljao čovjeka koji je to pomalčirao, a taj čovjek bio je radnik tuženika. Izričito tako tužitelj tvrdi da zna da je to stroj od LM koji ima takve strojeve, a čovjeka koji je malčirao oni nisu vidjeli, samo su vidjeli da je pomalčirano. No, tvrdi da je 1000 sadnica još trebalo rasti i to nordijska jela, a ovih 800 bilo je za prodaju. Poslije su saznali da je DM naručio to malčiranje 2024. u 2. ili 3. mjesecu. Tvrdi tužitelj nadalje da tuženik nikada nije bio uveden u taj posjed na ovoj nekretnini, a da je i bio uveden u posjed, onda bi njega deložirali. Davno prije te 2024. DM je njemu rekao da je to njegovo i da se makne s polja, a on je njemu uzvratio da dok borove budu posjekli da će se maknuti iz tog polja. Nakon tog razgovora tužitelja i tuženika više tu nisu sadili nove sadnice.

6.

Sukladno ovim tvrdnjama tužitelja, tuženik DM na istoj raspravi 21. travnja 2026. pojašnjava da je oranicu ovu koja je prijepor, malčirao PM, a stroj je bio u vlasništvu tvrtke [obrt] vlasništvo LM FM. To se malčiralo 14. 2. 2024. u 12,30 sati, a to je i poslikao dok se malčiralo da mu ne bi netko prigovarao, kao što je to bilo prije. Ta površina, tvrdi tuženik, nije bila zasađena nikakovim sadnicama, a bilo je možda nekih 20-30 sadnica obične jele. To su bile jele stari borovi visoki 3-4 m. Niti jedno od tih stabala nije bilo upotrebljivo kao drvce, jer da je bilo to bi tužitelj prodao. Da je bilo to za sječu, onda bi on to prije par godina posjekao i prodao. Naime, prije par godina ĆM je došao k njemu i htio kupiti to od njegovog oca, a prije otprilike 4 godine od tužitelja sin je to htio kupiti od njega. Točno je da je njemu ĆM rekao da će se maknuti iz te nekretnine dok posječe stabla. Na to je on, tuženik, pristao, prije 5-6 godina. Borove je posjekao i više sadio nije nove borove, već je ostalo ovih 20-30 koji su izrasli u visinu. Tvrdi tuženik da je zadnje borove tužitelj posjekao na toj oranici 2015., a on je zadnje 4 godine malčirao samo oko međe, jer do toga ima livadu u zakupu. Dok je to radio ĆM mu nije prigovarao, a unazad 5 godina ĆM tu ništa nije radio, tu su bili stari panjevi i sve je bilo zarašteno. 7.

Svi preslušani svjedoci imaju djelomično saznanja vezano za posjedovanje nekretnina koja je u prijeporu. No, ta saznanja su kako djelomično, tako i u kontradikciji sa onim što svjedoci obrazlažu, a vidljivo je da svjedokinje KM i HM, supruga i snaha tužitelja, nastoje potvrditi tvrdnje tužitelja, no iskazni nisu niti suglasni niti uvjerljivi. Ostali svjedoci i to FM, PM, GM i ZM te svjedoci ŽM, LM i JM imaju djelomična saznanja vezano za aktivnost tužitelja na njegovoj parceli gdje su zasađeni borovi i aktivnost tuženika gdje je pretežno zatravljena površina. Tako je AM objasnio da je DM tuženik, naručio za malčiranje njihovu firmu i njihov zaposlenik je to odradio. Tako LM pojašnjava da što se tiče malčiranja, odnosno oranja, da se tlo više ne obrađuje na ovaj način, jer je sada tendencija da se potanjura, a da se tlo više ne ore. Sjeća se svjedok da je tuženik njih naručio pred 2-3 godine, možda i više godina i zna gdje je to polje otprilike, ali na toj čestici nije bio i zna da je to polje kupio CM od Republike Hrvatske.

8.

Svjedok ŽM, sin tužitelja, tvrdi da je tuženik pred 3,4-5 godina rekao da će to on pomalčirati, a ne zna koji je razlog bio da je to izjavio . Ovaj svjedok je izjavio da se radilo očito o zabuni, jer je smetanje bilo 2014., odnosno 2024. 9.

Ocjenjujući sve provedene dokaze, a naročito iskaze preslušanih svjedoka, iskaze samih parničnih stranaka te utvrđenja do kojih je sud došao neposrednim opažanjem na očevidu 16. svibnja 2025. i utvrđenja s tog očevida do kojih je došla mjernički vještak Štefica Tukša, sud je utvrdio da tužitelj u ovom postupku ničim nije dokazao da bi bio u posjedu prijepornog dijela nekretnine koji prijepor je označen točkama i pravcima A-B-C-D-E-F-G-A. Naime, tužitelj je u posjedu, što nije sporno, zemljišne površine gdje su zasađeni borovi, kao i zemljišne površine koja se nalazi do prijeporne površine označene linijom E-F-G. Prijeporni dio površine tuženik je dao malčirati i tužitelj ničim nije dokazao da bi na tom dijelu, kao što tvrdi, bilo zasađeno 800 borova, odnosno 1000 borova, jer jednostavno to nitko nije potvrdio niti od svjedoka, a niti je sam tužitelj uvjerljivo to opisao preslušan kao stranka. Prema tome, tužitelj je morao dokazati da je bio u posjedu prijeporne površine, da je isti smetan u posjedu od strane tuženika, a kako nije dokazao niti čin smetanja posjeda, očito je da je takav tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10.

Člankom 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZOV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda, a čl. 22. st. 1. istog Zakona propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakovo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Nadalje čl. 21. st. 3. citiranog Zakona određeno je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Nesporno je da je tužba podnesena 18. 3. 2024., no tužitelj nije dokazao da bi bio u posjedu prijeporne površine i da bi tuženik počinio smetanje posjeda u okviru rokova propisanih tim člankom.

11.

Kako je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, tuženik ima pravo na naknadu troškova, a prema čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja u visini jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova, zatim zastupanje na ročištu 20. studenog 2025. 50 bodova, zastupanje na ročištu 28. siječnja 2026. 50 bodova, zastupanje na ročištu 10. ožujka 2026. 50 bodova, što je sveukupno 800,00 € uvećano za PDV 25% koji iznosi 200,00 €, što je ukupno s PDV-om 1.000,00 € i za ročište 21. 4. 2026. 125,00 €. Ukupno je to trošak od 1.125,00 €. Tuženiku nije priznat trošak ročišta radi objave odluke po Tbr. 9.1. i 7.2.OT jer ovu odluku sud nije objavljivao na ročištu.

12.

Iz svih navedenih razloga riješeno je kao u izreci.

Križevci, 14. srpnja 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana, računajući od dana dostave ovog rješenja.