Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-250/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, [adresa], zastupana po Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vesni Žic, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 12. svibnja 2026. i izvršene objave 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Croatia osiguranju d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862 isplati ukupan iznos od 13.572,00 EUR kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.805,03 EUR teče od dana 28.06.2021.godine do isplate,

- na iznos od 324,23 EUR teče od dana 25.08.2021.godine do isplate,

- na iznos od 637,98 EUR teče od dana 25.08.2021.godine,

- na iznos od 1.215,74 EUR teče od dana 13.12.2022.godine do isplate

- na iznos od 812,26 EUR teče od dana 12.08.2021.godine do isplate,

- na iznos od 8.776,76 EUR teče od dana 11.08.2021.godine do isplate,

a sve sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.godine do 29.12.2023.godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30.12.2023.godine do isplate, određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Croatia osiguranju d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862 naknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a, po stopi koja se od 30.12.2023.godine do isplate, određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate ukupnog novčanog iznosa u visini od 13.572,00 EUR sa pripadajućim sporednim davanjima. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da je tuženik 29. svibnja 2021. oko 00,15 sati u Rijeci, Laginjina 20, prouzročio prometnu nezgodu na način da je upravljajući vozilom marke Peugeot 306, reg. oznake [registarska oznaka] u svojstvu mladog vozača, kojom prilikom se krećući neprilagođenom brzinom iz smjera Belvedera u smjeru centra grada, a vršeći pretjecanje vozila ispred sebe koje je skretalo u lijevo izazvao sraz, pri kojem je došlo do kontakta prednjeg dijela vozila kojim je upravljao sa zadnjim dijelom vozila marke Mini One, reg. oznake [registarska oznaka]. Od siline udarca vozilo kojim je upravljao tuženik odbio se u lijevo i zadnjim lijevim bočnim dijelom udarilo u zadnji lijevi bočni dio kao i lijevi bočni dio parkiranog vozila marke Renault Senic, reg. oznake [registarska oznaka]. Potom se isto nastavilo nekontrolirano kretati da bi prednjim lijevim dijelom udarilo u zadnji dio parkiranog vozila marke BMW 320, reg. oznake [registarska oznaka], čime se vozilo od siline udarca odbilo unaprijed i udarilo u prometni znak (vlasništvo Grada Rijeke ), nakon čega je prednjim dijelom udarilo u prednji dio parkiranog vozila marke Opel Zafira reg. oznake [registarska oznaka].

2. Dalje je naveo da su djelatnici policije prilikom provedenog očevida predmetne nezgode izvršili alkotestiranje tuženika kao mladoga vozača kod kojeg je utvrđena reakcija na alkohol od 0,19 g/kg, a što bi uz priznatu toleranciju od + -10 % iznosilo 0,09 g/kg. Zbog povrede odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama u odnosu na tuženika izdan je obvezni prekršajni nalog, s obzirom na prekršajnu odredbu iz članka 199. stavak 1. citiranog zakona, koji propisuje da mladi vozač ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima opojnih droga ili alkohola.

3. Istakao je da je vozilo kojim se kretao tuženik kritične zgode bilo osigurano kod istoga policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011419636472 temeljem koje police je izvršio isplatu naknade štete oštećenim osobama. Naime, vlasnici oštećenih vozila obratili su se sa zahtjevom za naknadu imovinske štete na njihovim vozilima. Nakon provedenog izvida i procjene štete istakao je da je vlasniku vozila reg. oznake [registarska oznaka] ukupno isplaćena naknada u iznosu od 2.767,24 EUR i to u tri navrata po iznosima od 1.805,03 EUR koji je isplaćen 28. lipnja 2021., iznos od 324,23 EUR isplaćen 25. kolovoza 2021. i iznos od 637,98 EUR isplaćen 25. kolovoza 2021. Vlasniku vozila reg. oznake [registarska oznaka] isplaćena je naknada štete također nakon provedenog izvida i procjene štete u iznosu od 1.215,74 EUR 13. prosinca 2022. Vlasniku vozila reg. oznake [registarska oznaka] također je nakon izvida i procjene štete (tzv. totalna šteta) isplaćen iznos od 812,26 EUR 12. kolovoza 2021. i to kompenzacijom. Vlasniku vozila reg. oznake [registarska oznaka] isplaćena je po provedenom izvidu i procjeni štete naknada u visini od 10.182,82 EUR 11. kolovoza 2021. Time je tužitelj svim oštećenicima naknadio pričinjenu im imovinsku štetu na vozilima u ukupnom iznosu od 14.978,06 EUR.

4. Kako je prema odredbi članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i članka 7. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 1884, regresno potraživanje ograničeno na iznos najviše u visini od 12 prosječnih netto plaća u RH prema posljednjem Izvješću Državnog zavoda za statistiku, isti je umjesto isplaćenog iznosa oštećenicima potraživao od tužitelja isplatu iznosa od 13.572,00 EUR i to prema podacima o prosječnoj netto plaći zaposlenih u pravnim osobama u RH, koja je za razdoblje od siječnja 2023. do kolovoza 2023. iznosila 1.131,00 EUR.

5. Stoga je umanjio od ukupno isplaćenog iznosa naknade iznos od 1.406,06 EUR na način da je za navedeni iznos umanjio isplatu vlasniku vozila reg. oznake [registarska oznaka] s navedenog naslova, iznos od 8.776,76 EUR umjesto 10.182,82 EUR.

6. Cijeneći da je tuženik kritične zgode upravljao vozilom u svojstvu mladog vozača pod utjecajem alkohola, smatrao je da istom pripada pravo na isplatu štete pričinjene mu isplatom naknade štete vlasnicima oštećenih vozila u kritično vrijeme u ranije navedenom iznosu temeljem odredbe članka 963. stavak 1. ZOO-a.

7. Napomenuo je u tužbi da se prethodno utuženju sa zahtjevom obratio tuženiku kako bi izvršio refundaciju isplaćenoga iznosa, ali kako dogovor sa tuženikom nije postignut, bio je prisiljen podnijeti tužbu.

8. Stoga je predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev usmjeren na isplatu novčanog iznosa od 13.572,00 EUR sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim na iznos od 1.805,03 EUR teče od dana 28.06.2021.godine do isplate, na iznos od 324,23 EUR od dana 25.08.2021.godine do isplate, na iznos od 637,98 EUR od dana 25.08.2021.godine, na iznos od 1.215,74 EUR od dana 13.12.2022.godine do isplate, na iznos od 812,26 EUR od dana 12.08.2021.godine do isplate, na iznos od 8.776,76 EUR od dana 11.08.2021.godine do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja, tekuća od presuđenja pa do isplate.

9. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio osnovanost osnova i visinu postavljenoga zahtjeva, predlažući odbijanje istoga.

10. Smatrao je da činjenice navedene u tužbi ne dovode do zaključka kako bi bio dokazan osnov postavljenoga zahtjeva. To stoga jer činjenica da je tuženik kritične zgode upravljao u svojstvu mladog vozača vozilom koji da je bio pod utjecajem alkohola ne može predstavljati temelj osnovanosti postavljenog zahtjeva. Smatrao je da je pojam "mladi vozač" definiran u ranije citiranom zakonu isključivo u odnosu na propisane novčane kazne za prekršaj.

11. Smatrao je da sama definicija "mladi vozač" ne može povlačiti za sobom i pravo osiguravatelja na regres. Pri tome se pozvao na odredbu članka 24. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu gdje je propisano da osigurana osoba gubi pravo iz osiguranja ukoliko je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Člankom 7. stavak 1. točka 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 1884 tužitelja, napomenuo je da je ugovoreno da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima ako je u vrijeme prometne nesreće, vozač osiguranog vozila, bio pod utjecajem alkohola i to ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više).

12. Posebno je naglasio da je kod imenovanog kritične zgode uporabom uređaja Drager utvrđena koncentracija alkohola od 0,19 g/kg, što cijeneći toleranciju daje vrijednost od 0,09 g/kg. To vodi zaključku da tuženik kao vozač osiguranog automobila u vrijeme prometne nezgode se nalazio pod utjecajem alkohola ispod ugovorene granice, pa stoga prema članku 24. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i članku 7. stavak 1. točka 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 1884 tužitelja, ne gubi svoja prava iz osiguranja. Kako definicija "mladi vozač" nije propisana citiranim uvjetima tužitelja, nejasnoće u uvjetima valja tumačiti na štetu osiguravatelja, ovdje tužitelja. Također, istakao je da prema članku 8. stavak 1. točka 2. Uvjeta tužitelja je propisano da osiguranik ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da osigurani slučaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola. Otklonio je postojanje uzročno posljedične veze između osiguranog slučaja i njegove alkoholiziranosti kritične zgode, smatrajući da tako mala koncentracija alkohola nije mogla utjecati na njegove vozačke sposobnosti, niti je u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

13. Stoga je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

14. Iznijete navode odgovora na tužbu tužitelj je u cijelosti otklonio, osim činjeničnih elemenata koji se odnose na nastanak događaja u vidu njegove dinamike.

15. Pojasnio je da Zakon o sigurnosti prometa na cestama mladim vozačima smatra vozače motornih vozila do navršene 24 godine, koji posjeduju vozačku dozvolu izdanu na teritoriju RH za koje vrijede posebna i stroža pravila u pogledu upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola. Strože pravilo ogleda se u tome da se kod mladog vozača uopće ne tolerira alkohol tj. za njih ne vrijedi ugovorena granica od 0,5 promila jer je zakonodavac propisao da isti uopće ne smiju započeti s upravljanjem vozila ako u organizmu imaju alkohola ili droge.

16. Upravo takav slijed predstavlja osnovu regresnog potraživanja tužitelja.

17. Na održanom ročištu 12. lipnja 2026. stranke su se izjasnile da ne postoji spora o utvrđenoj alkoholiziranosti tuženika kritične zgode, kao niti o dinamici štetnog događaja i nastalih oštećenja na predmetnim vozilima i posljedično tome i visinu nastale štete na ranije navedenim vozilima, a koja naknada je i isplaćena oštećenicima od strane tužitelja.

18. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u potvrdu Postaje prometne policije Rijeka od 4. lipnja 2021., čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu tuženika od 29. svibnja 2021. Proveden je dokaz čitanjem Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 1884 tužitelja, čitanjem regresnog zahtjeva upućenog tuženiku od strane tužitelja 7. lipnja 2023., kao i uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu, a koja se odnosi na proceduru prijave štete na vozilima oštećenim u kritičnom događaju, izvidima i procjeni štete, isplati naknade štete vlasnicima vozila oštećenicima, kao i na fotografski segment predmetnih oštećenja vozila.

19. Tijekom postupka, tuženik je predložio provođenje dokaza toksikološkim vještačenjem cijeneći da u konkretnom slučaju prometna nezgoda nije u uzročno posljedičnoj vezi sa alkoholiziranošću istoga, postavivši pitanje je li tako mala koncentracija alkohola mogla utjecati na njegove vozačke sposobnosti. Takvom prijedlogu tužitelj se protivio ističući da stupanj alkoholiziranosti tuženika je utvrđen po događaju, a uzročno posljedično veza između njegove alkoholiziranosti i nastanka samog štetnog događaja je irelevantna, s obzirom da kao mladi vozač nije smio upravljati vozilom kada je prethodno konzumirao alkohol.

20. Istaknuti dokazni prijedlog, ovaj sud nije prihvatio niti je provodio kompleksno medicinsko vještačenje kao što je toksikološko vještačenje.

21. Sud je vezan činjeničnim supstratom utuženja, ali i pravnom osnovom. Upravo je na tužitelju isticanje pravne osnove koja u konkretnom slučaju se odnosi na postavljeni regresni zahtjev spram tuženika jer da je isti izgubio sva prava iz osiguranja, s obzirom da se kritične zgode upustio u upravljanje vozilom iako pod utjecajem alkohola. Stupanj njegove alkoholiziranosti je utvrđen kritične zgode i među strankama nije sporan. Sporno je pravno pitanje, a za što je odluku pozvan dati sud, a ne vještak.

22. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

23. Između stranaka, iako sporno pitanje osnovanosti osnova zahtjeva, postoji niz činjenica relevantnih za ishod spora koje nisu sporne te se taksativno navode u daljnjem tijeku ovosudnog obrazloženja.

- tuženik je 29. svibnja 2021. u Rijeci u Laginjinoj ulici 20 prouzročio prometnu nezgodu upravljajući vozilom reg oznake [registarska oznaka], kojom prilikom je došlo do različitog kontakta između vozila s kojim je isti upravljao i vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje se nalazilo u fazi skretanja u lijevo, neposredno pred raskrižje predmetne ulice te posljedično utjecalo prethodnim kretanjem tuženika na nastanak oštećenja na parkiranim vozilima u istoj ulici reg. oznake [registarska oznaka], reg. oznake [registarska oznaka] i reg. oznake [registarska oznaka].

- nad tuženikom je po nezgodi prilikom provođenja očevida od strane djelatnika Policijske postaje Rijeka izvršeno alkotestiranje kod kojeg je utvrđena reakcija na alkohol od 0,19 g/kg, odnosno uz toleranciju od -10% u parametru od 0,09 g/kg.

- zbog učinjenog, tuženiku je izdan obvezni prekršajni nalog temeljen na povredi odredbe članka 73. stavak 1. i članka 199. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da kao mladi vozač nije smio upravljati vozilom, odnosno započeti upravljati vozilom zbog prisutnosti alkohola u organizmu.

- vozilo kojim je upravljao tuženik kritične zgode bilo je osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti temeljem koje police je tužitelj izvršio isplatu naknade štete oštećenim vlasnicima ranije navedenih vozila.

- po isplati naknada štete tužitelj je prethodno utuženju istakao regresni zahtjev spram tuženika u visini isplaćenih naknada, na što se tuženik oglušio.

24. Nesporno je zakonodavac propisao Zakonom o sigurnosti prometa na cestama mladim vozačima motornoga vozila u dobi do navršene 24 godine, a koji posjeduju vozačku dozvolu izdanu na teritoriju RH, stroža pravila u pogledu upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola i to na način da isti ne smiju upravljati vozilom na cesti ili započeti upravljanje vozilom ukoliko je u organizmu prisutna određena supstanca (droga ili alkohol).

25. Ispravno ističe tužitelj da kod mladog vozača ne smije biti prisutna alkoholiziranost niti u najmanjem segmentu.

26. Međutim, po mišljenju ovoga suda valja razlikovati prekršajnu odgovornost mladih vozača propisanu ranije citiranim zakonom, od građansko pravne odgovornosti kod koje se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kada govorimo o pravu osiguravatelja temeljem subrogacije. Naime, odredbom članka 963. stavak 1. ZOO-a, propisan je prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguravatelja tzv. subrogacije. Isplatom naknade iz osiguranja subrogacijom prelaze na osiguravatelja po samome zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

27. Tužitelj je kao osiguravatelj imputirao odgovornost tuženiku za počinjeno i posljedično za podmirenu naknadu štete oštećenicima zbog nedopuštenog prisustva alkohola u organizmu kritične zgode.

28. Za utvrđivanje osnovanosti tražbine tužitelja spram tuženika valja cijeniti i odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu gdje je zakonodavac propisao člankom 24. da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Kada govorimo o ugovorenoj granici, valja poći od Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 1884 tužitelja gdje je u članku 7. stavak 1. točka 4. ugovoreno da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima ako je u vrijeme prometne nesreće, vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola i to ako se analizom utvrdi količina alkohola u njegovom organizmu iznad 0,5 g/kg ili više.

29. Iz navedenog slijeda proizlazi da je tuženik vozeći osigurano vozilo kritične zgode imao prisutnost alkohola u organizmu od 0,09 g/kg što je ispod ugovorene granice skladno Uvjetima tužitelja. Stoga isti ne gubi svoja prava iz osiguranja.

30. Valja istaći da definicija "mladi vozač" kao i postroženi uvjeti koji se odnose na istoga kako je to propisano Zakonom o sigurnosti prometa na cestama nisu predviđeni ranije citiranim Uvjetima tužitelja, ali niti odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga je po mišljenju ovoga suda ispravan stav tuženika da kako definicija "mladi vozač" nije propisao citiranim Uvjetima tužitelja, nejasnoće valja tumačiti na štetu osiguravatelja, ovdje tužitelja. Podredno se ističe da po mišljenju ovoga suda u konkretnoj situaciji prilikom utvrđivanja je li tuženik postupanjem kritične zgode izgubio prava iz osiguranja, ne postoje nejasnoće koje bi valjalo tumačiti na štetu suprotne strane, odnosno osiguravatelja. Naime, upravo je odredbama zakona i Uvjeta koje je donio tužitelj propušteno regulirati posebno situaciju kada govorimo o upravljanju mladih vozača čije postupanje je posebno sankcionirano Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

31. Navedena regulacija na koju se poziva tužitelj odnosi se na prekršajnu odgovornost osobe koja u konkretnom slučaju pripada u krug sudionika u prometu starog do 24 godine sa izdanom vozačkom dozvolom na području Republike Hrvatske, kako je to regulirano Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

32. Prekršajna odgovornost tuženika je nedvojbena te je isti skladno citiranom zakonu i prekršajno odgovarao, međutim za konkretni građansko pravni odnos između stranaka takav slijed je sasvim irelevantan jer na istovjetni način nije propisano upravljanje vozilom tako mlade osobe skladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Uvjetima tužitelja.

33. S obzirom da se u građansko pravnom smislu tuženiku ne može imputirati da je kritične zgode vozio u alkoholiziranom stanju koje je bilo iznad ugovorene granice Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 1884 tužitelja, a skladno odredbi članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tuženik kao vozač osiguranog vozila nije izgubio svoja prava iz osiguranja u konkretnom slučaju, slijedom čega nije osnovan zahtjev tužitelja spram tuženika temeljen na odredbi članka 963. ZOO-a.

34. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa postavljenim zahtjevom u cijelosti te je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

35. Podredno se ističe da sud cijeneći da tužitelj nije dokazao osnovanost osnova postavljenoga zahtjeva nije posebno obrazlagao visinu istoga, iako valja naglasiti da je tijekom postupka tuženik učinio nespornom visinu tako postavljenog zahtjeva.

36. Isticanje tuženika glede osporavanja uzročno posljedične veze između dinamike nastanka prometne nezgode i stupnja njegove alkoholiziranosti, po stavu ovoga suda je sasvim irelevantna za ishod spora, zbog čega sud takav slijed nije niti utvrđivao. Naime, zahtjev tužitelja koji je isti temeljio upravo na sankcioniranošću tuženika kao mladog vozača prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije dokazano te je takav zahtjev sud i odbio.

37. Temeljem odredbe članka 154. - stavak 1. ZPP-a, tuženiku je dosuđena naknada parničnog troška a koji trošak se sastoji od sastava odgovora na tužbu, zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 26. veljače 2026. i 12. svibnja 2026. sve prema Tbr 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te iznosa PDV-a u visini od 25 %, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 1.875,00 EUR.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

39. Kako tuženik nije na dosuđenu naknadu troška potraživao i sporedna davanja, sud o tome nije donosio odluku.

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pozvati tužitelja na uplatu sudskih pristojbi na presudu 255,72 EUR