Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-366/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o., iz Zagreba, Ul. Damira Tomljanovića-Đ 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika ĐĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl. br.Ovr-151/2026-2 od 16. siječnja 2026., dana 14. srpnja 2026.,
r i je š i o j e
Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr-151/2026-2 od 16. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određena je predložena ovrha na nekretninama ovršenika na temelju solemniziranog Ugovora o hipotekarnom [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji ugovor je sklopljen 27. ožujka 2007., a koji je postao ovršan 19. svibnja 2011. a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 10.964,78 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznosa od 946,58 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te pripadajućih troškova ovršnog postupka.
2. Citirano rješenje žalbom pobija ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. toč. 1- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), a u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17., 131/20 - dalje u tekstu: OZ).
3. U žalbi tvrdi da da je određivanjem ovrhe na njegovoj nekretnini narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja jer da je vrijednost tražbine ovrhovoditelja neznatno veća od minimalnog iznosa zbog kojeg se ovrha na nekretnini po zakonu može predložiti te da je nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, a da ovršenik nije u ovjerovljenoj privatnoj ispravi pristao na to da se ovrha provede na toj nekretnini, čime sadržajno upućuje na pogrešnu primjenu članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ-a. Predlaže preinačiti pobijano rješenje o ovrsi na način da se ovršni prijedlog odbije ili odbaci, podredno da ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. St. 1. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud odredio je predloženu ovrhu na temelju ovršene javnobilježničke isprave u smislu čl. 29. OZ-a.
7. U skladu s člankom 28. stavkom 1. OZ-a javnobilježnička isprava je ovršna isprava ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.
8. Prema članku 54. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/1993., 29/1994., 162/1998. i 16/2007., dalje: ZJB), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu od 17. srpnja 2008., javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Isti učinak kao i isprava iz stavka 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).
9. Članak 20. solemniziranog ugovora o zajmu ugovoreno je da su ugovorne strane suglasne da se ugovor i sporazum imaju smatrati ovršnom ispravom dok je u čl. 21 ugovoreno da u slučaju da Korisnik kredita zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine se banka tj. ovrhovoditelj ima pravo naplatiti iz prodanih nekretnina.
10. Imajući na umu navedeno - sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 54. stavke 1. i 6. ZJB-a kada je na temelju solemniziranog ugovora o zajmu od 17. srpnja 2018. odredio predloženu ovrhu jer je riječ o javnobilježničkoj ispravi koja je ovršna prema posebnim pravilima iz tih propisa.
11. Također neosnovano ovršenik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 80.b OZ-a stavak 2. OZ-a kada nije ocijenio da bi prodaja ovršenikove nekretnine predstavljala povredu pravične ravnoteže između interesa stranaka, a u vezi s odredbama članka 80.b stavaka 3. točaka 1. i 5. OZ-a iz kojih proizlazi da će prilikom ocjene je li narušena ta pravična ravnoteža sud prvog stupnja imati na umu okolnosti slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu te je li se ovršenik izjavom sadržanoj u ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine.
11.1. Nije sporno, da je je ovršenik dobrovoljno iskoristio predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja zajma te na taj način izričito pristao da vjerovnik može svoju tražbinu namiriti prodajom založene stvari iako je bio svjestan ili barem morao biti svjestan mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako taj zajam ne vrati. Imajući na umu da je sam ovršenik u trenutku sklapanja ugovora o zajmu i ugovora o osiguranju dobrovoljnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini očito smatrao da je vrijednost nekretnine koju dobrovoljno daje u zalog radi osiguranja duga koji preuzima predmetnim ugovorom o zajmu, razmjerna tom dugu, neosnovano predbacuje sudu prvog stupnja što prilikom donošenja pobijanog rješenja o ovrsi nije vodio računa o razmjernosti vrijednosti tražbine i vrijednosti predmeta ovrhe.
11.1.1. Iz činjenice da je predmetu nekretninu dobrovoljno iskoristio kao instrument osiguranja zajma te na taj način izričito pristao da vjerovnik svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine iako je bio svjestan mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako tako osigurani zajam ne vrati, proizlazi netočnost žalbenih navoda o tome da se ovršenik nije izričito suglasio s time da se ovrha provede na predmetnoj nekretnini (članak 80.b stavak 3. točka 5. OZ-a).
11.2. Pravna shvaćanja ovog suda podudarna su s ustaljenom sudskom praksom, imajući na umu da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 11. ožujka 2022. (Su IV-87/2022) pod rednim brojem 7 zaključeno da „žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80. b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80. b st. 3. Ovršnog zakona u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.“
12. Budući da ne postoje u žalbi izneseni razlozi zbog kojih se rješenje o ovrsi može pobijati kao niti oni na koje ovaj sud u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje o ovrsi uključujući i odluku o troškovima u vezi s kojima ovršenik ne iznose nikakve razloge pobijanja, a sve na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Sudac
Lidija Bošnjaković
