Poslovni broj: Ovr-301/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Skokandić, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalist TCI, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, protiv ovršenika GLAZURA GRADNJA j.d.o.o., OIB: 48675681102, Blato, 32. ulica br. 20, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, Ulica 31 br. 19/1, odlučujući o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, dana 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika GLAZURA GRADNJA j.d.o.o., OIB: 48675681102, od 25. lipnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice od 24. travnja 2026., potvrđene 24. travnja 2026., od strane javnog bilježnika Sandre Marinović iz Blata, pod brojem OV-2208/2026, kao neosnovan.

II. Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 (osam) dana ovrhovoditelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 25. lipnja 2026. ovome sudu podnio prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava po bjanko zadužnici potvrđenoj od strane javnog bilježnika Sandre Marinović iz Blata pod brojem OV-2208/2026, od dana 24. travnja 2026.

2. U prijedlogu, u bitnome, navodi kako su ovršenik i ovrhovoditelj sklopili Ugovor o izvođenju građevinskih radova (izrade fasade) dana 20. travnja 2026., a kao sredstvo osiguranja ispunjenja ugovornih obveza, ovršenik je izdao osobnu zadužnicu na iznos od 13.000,00 EUR, potvrđenu od strane javnog bilježnika Sandre Marinović iz Blata pod brojem OV-2208/2026, od dana 24. travnja 2026. te kako je ugovoreni rok za završetak radova bio 1. lipnja 2026. Nadalje, navodi kako je dana 20. lipnja 2026., točno 10 dana prije isteka ugovorenog roka, ovrhovoditelj samovlasno, protupravno i bez ikakvog opravdanog razloga udaljio radnike ovršenika s gradilišta i onemogućio ih u dovršetku radova, a potom je ovrhovoditelj, putem e- mail korespondencije, izjavio raskid ugovora te neposredno nakon toga, 16. lipnja 2026., predao je zadužnicu na izravnu naplatu Financijskoj Agenciji. Ističe kako potraživanje iz ugovora koje je zadužnica trebala osigurati nije dospjelo, niti postoji, obzirom da je ovrhovoditelj odbio primiti ispunjenje obveze i pao u vjerovničku zakasnu pa je izravna naplata po predmetnoj zadužnici nedopuštena te kako ovršenik pokreće parnični postupak podnošenjem tužbe radi proglašenja izravne naplate po predmetnoj zadužnici nedopuštenom. Također, kako bi provedbom izravne naplate iznosa od 13.000,00 EUR preko računa kod FINA-e za ovršenika nastala nenadoknadiva i teško popravljiva šteta, obzirom da je ovršenik obrtnik/poduzetnik kojemu bi blokada ovog iznosa u potpunosti onemogućila daljnje poslovanje, isplatu plaća, podmirivanje poreznih obveza te bi ga dovela do egzistencijalne ugroženosti. Zaključno, kako to navodi ovršenik, budući su kumulativno ispunjeni uvjeti iz. čl. 65. st. 1. t. 1. Ovršnog zakona, predlaže sudu odgodu izdavanja naloga i provođenja naplate do pravomoćnog okončanja paničnog postupka kojeg ovršenik pokreće tužbom radi proglašenja ove izravne naplate nedopuštenom.

3. Podnesak ovršenika dostavljen je radi očitovanja ovrhovoditelju, a koji je u podnesku od 10. srpnja 2026., u bitnom, naveo kako je prijedlog ovršenika neutemeljen, pozivajući se na odredbu čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona te kako ovršenik ne upire niti na jedan žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. Ovršnog zakona, a kako su odredbom čl. 65. Ovršnog zakona propisani uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se udovoljilo odgodi, a ovršenik navedeno nije učinio ni vjerojatnim, a kamoli dokazao. Također, ističe kako ovršenik navodi da pokreće parnični postupak podnošenjem tužbe radi proglašenja izravne naplate po predmetnoj zadužnici nedopuštenom, iz čega je nejasno je li ovršenik isti pokrenuo ili će ga tek pokrenuti. U odnosu na navode ovršenika o vjerovničkoj zakasni, ovrhovoditelj navodi kako o navedenom nema mjesta raspravljanju u ovom postupku, jer u ovim postupcima ovršenik treba dokazati pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona, a iste nisu dokazane.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14.,55/16, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/2024.; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka zakona propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Valja naglasiti da prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može po prijedlogu ovršenika odgoditi ovrhu ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz kumulativno ispunjenje nekog od uvjeta dalje navedenih u toč. 1. – 11. istoga članka zakona, odnosno objektivne i subjektivne pretpostavke koje za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjene.

6. U svom prijedlogu za odgodu ovršenik tvrdi da "pokreće" tužbu radi proglašenja izravne naplate po predmetnoj zadužnici nedopuštenom te da bi provedbom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta obzirom da je ovršenik obrtnik/poduzetnik kojemu bi blokada ovog iznosa u potpunosti onemogućila daljnje poslovanje, isplatu plaća, podmirivanje poreznih obveza te bi ga dovela do egzistencijalne ugroženosti.

7. U odnosu na objektivnu pretpostavku za odgodu ovrhe, odnosno navode ovršenika kako "pokreće" tužbu radi proglašenja ovrhe temeljem predmetne zadužnice nedopuštenom, ovršenik u svom prijedlogu za odgodu, niti eventualnim naknadnim podneskom, sudu ne dostavlja dokaz da bi pokrenuo navedenu parnicu protiv ovdje ovrhovoditelja.

8. Međutim, sve i da je ovršenik ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe, stajalište je ovog suda da ovršenik gore istaknutim, a ničim potkrijepljenim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi zbog provedbe ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, koja se prema njegovim navodima ogleda u egzistencijalnoj ugroženosti. Sudu ne dostavlja dokaze o npr. svojim primanjima i u tom pogledu eventualno nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti niti iznosi jasne, sadržajne činjenične navode.

9. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

10. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

11. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

12. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

13. Obzirom na sve navedeno nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Odredbom članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova je osnovan te mu je na temelju članka 154. st. 1. ZPP-a, u skladu s vrijednosti predmeta spora i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj: 138/23), priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku za sastav odgovora na prijedlog ovršenika u iznosu od 250,00 EUR s uračunatim PDV-om (Tbr. 11. st. 1. u svezi Tbr. 7. OT i Tbr. 46. OT), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Korčuli 14. srpnja 2026.

S u t k i nj a:

Marija Skokandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka ovog rješenja, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

I. DNA:

1. ovrhovoditelju po punomoćniku

2. ovršeniku po punomoćniku

II. KAL: 20. kolovoza 2026.

U Korčuli 14. srpnja 2026.

S u t k i nj a:

Marija Skokandić