REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 83 P-4982/2014-201
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari tužitelja USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU NJEGU U KUĆI MB, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] ([adresa]), [adresa] zastupano po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika DUBRAVKA KOZUMPLIKA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Vidovečka ulica 19, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 05. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Stipice Jakića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o je
I./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Koka Borasa iu Crikvenice, poslovni broj Ovrv-1/07 od 16.02.2007. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.759,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose i to:
- na iznos od 5.434,65 EUR počev od 31.12.2005. do isplate,
- na iznos od 325,15 EUR počev od 28.01.2006. do isplate
a sve to po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godinesve u roku od 15 dana.
II./ Ukida se platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Koka Borasa iz Crikvenice, poslovni broj Ovrv-1/07 od 16.02.2007. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.221,18 sa zateznom kamatom i to:
- na iznos od 72,43 EUR počev od 31.12.2025. do isplate
- na iznos od 232,29 EUR počev od 21.01.2006. do isplate,
- na iznos od 916,46 EUR počev od 19.01.2007. do isplate,
sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 325,15 EUR počev od 21.01.2006. do 27.01.2006., a sve to po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 814,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od donošenja rješenja o ovrsi, tj. 16.02.2007. do isplate sve to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.835,06 EUR sa zateznom kamatom počev od 14. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U prijedlogu za ovrhu od 22.01.2007. koji je tužitelj podnio javnom bilježniku Koku Borasu isti potražuje od predniče tuženika FB dospjelu obvezu plaćanja po vjerodostojnoj ispravi, računu 1020/2005 iznos od 43.000,00 kn, po računu 1000/2006 iznos od 4.200,00 kn, i po računu 01/20007 iznos od 6.905,14 km , dakle ukupno 47.200,00 k sa zateznim kamatama obračunatim do 19.01.2017., kao i ovršni trošak sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je javni bilježnik dana 30. rujna 2021. donio rješenje o ovrsi Ovrv-1/07 od 16.02.2007. kojim je naložio prednici tuženika da tužitelju isplati prethodno navedeni iznos.
2. Prednica tuženika je pravodobno podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem navodi kako za navedene usluge po računima 1020/2005 i 1000/2006 nikada nije unatoč višestrukom traženju dobila na potpis ugovor koji bi trebao odrediti međusobna prava i obveze koja su joj stalno obećavana od strane ŠB te odgovorno tvrdi kako nitko od njezine uže ili šire obitelji nije došao u posjed istog ugovora. Razlog za otezanje sa potpisom ugovora je bilo čekanje na registraciju ustanove u koju ju je primila gospođa ŠB. Za navedene usluge po računima nikada nije dobila na uvid, kao niti članovi njezine obitelji, cijenu usluga, a niti su joj iste bile dostavljene. Također, navodi kako je ustanovi redovito dostavljala doznake HZZO-a, a na ime kućne njege, fizikalne terapije i potrebnih pomagala koje su predane u ustanovu za što ne postoje odbici u priloženim računima. Račune broj 1020/2005, 1000/2006 i 01/2007 vidjela je tek u obliku opomene u prosincu 2006. kada su vjerojatno i izdani i to sa netočnim datumima njenog dolaska i odlaska iz ustanove. Njezin odlazak uslijedio je zbog niza nepravilnosti u ishrani, higijeni, brizi, njezi, terapijama i nestajanju osobnih stvari. Najviše ju je pogodio način na koji je gospođa ŠB istu pridobila da se odluči za njezinu uslugu obećavajući nešto što niti u jednom segmentu nije izvršeno.
3. Ovaj sud je rješenjem broj: Ovrv-125/07 od 29. kolovoza 2007. stavio van snage predmetno rješenje o ovrsi Ovrv-1/07 od 6. veljače 2007. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te je riješeno da će postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio u presliku opomene pred tužbu sa povratnicom (list 9-10 spisa), prijepise utuženih računa (list 11-14 spisa), rješenje iza pokojne Nevenke Kozumplik O-7213/10 od 7. prosinca 2011. (list 41 spisa), ispis iz popisa pruženih usluga korisnicima tužitelja (list 65-110 spisa), izvod iz sudskog registra za tuženika (list 124 spisa), izjavu svjedoka ČB i ĐB (list 139 i 141 spisa), očitovanje Ustanove za zdravstvenu njegu u kući Slavica i LB od 25. ožujka 2020. (list 208 spisa), očitovanje o cijeni usluge Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući "Helena Smokrović" od 1. travnja 2020. (list 214 spisa), izvod iz članka dr. TB o pravu na pristup podacima u medicinskoj dokumentaciji (list 261-302 spisa).
5. Nadalje sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka JB, ČB i ĐB (list 161-162 spisa) te zz. tužitelja ĆB (list 340 spisa).
6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
7. Ovdje je potrebno navesti kako je tijekom postupka prvotno utužena FB preminula dana **.**.2010. te je ovaj sud utvrdio prekid postupka u odnosu na istu rješenjem P-10740/09 od 7. ožujka 2014. te je utvrdio da će se postupak nastaviti po tuženiku kao nasljedniku iza pokojne, a što je sud utvrdio uvidom u rješenje javnog bilježnika Anice Hukelj poslovni broj O-7213/10 od 7. prosinca 2011.(list 50 spisa).
8. Na ročištu od 8. travnja 2016. tuženik je naveo kako ne spori da je njegova pokojna majka FB bila smještena u jednoj ustanovi u [adresa], no da se ne sjeća njezinog imena, da ta ustanova nije nikada izdala nikakav račun za pružanje usluge te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
9. U vrijeme predmetnog odnosa stranaka i pruženih usluga na snazi je bio Pravilnik o vrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika doma socijalne skrbi (»Narodne novine« br. 101/99, 120/02 i 74/04) koji u čl. 82. propisuje kako dom za starije i nemoćne osobe pruža usluge skrbi izvan vlastite obitelji starijoj te nemoćnoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju i nemoći prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe. Sukladno čl 83. dom za starije i nemoćne osobe može pružati sve oblike smještaja, boravka te organiziranog stanovanja. Dom za starije i nemoćne osobe u okviru smještaja pruža sljedeće usluge: stanovanje i prehranu, brigu o zdravlju, njegu, održavanje osobne higijene i pomoći pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti, usluge socijalnog rada, psihosocijalne rehabilitacije, radnih aktivnosti, organiziranja slobodnog vremena, pratnje i organiziranog prijevoza i savjetodavnog rada. Dom za starije i nemoćne osobe može pružati usluge boravka iz članka 84. ovoga Pravilnika starijim i nemoćnim osobama i osobama oboljelim od Alzheimerove demencije i drugih demencija (rani stadij bolesti). Dom za starije i nemoćne osobe može pružati i druge programe u lokalnoj sredini u cilju poboljšanja kvalitete života starijih i nemoćnih osoba. Sukladno čl. 85. dom za starije i nemoćne osobe može pružati usluge organiziranog stanovanja za starije osobe uz sveobuhvatnu podršku ili svakodnevnu kratkotrajnu podršku ili povremenu podršku stručne i /ili druge osobe u osiguravanju životnih potreba, te socijalnih, radnih, kulturnih, rekreacijskih i drugih aktivnosti. Sukladno čl. 86 dom za starije i nemoćne osobe ili druga pravna osoba može starijim osobama koje su sposobne samostalno se zbrinjavati pružati usluge stanovanja u stambenim jedinicama apartmanskog tipa, uz mogućnost korištenja drugih usluga ovisno o potrebama i interesima korisnika. Usluge iz stavka 1. ovoga članka, mogu biti: spremanje i čišćenje stana, te obavljanje drugih kućanskih poslova, obavljanje poslova nabavke i kupovine, pranje i peglanje rublja, pomoć u pripremanju obroka ili dostava gotovih obroka, njega i održavanje osobne higijene, briga o zdravlju, fizikalna terapija, usluge socijalnog rada i radne aktivnosti, organiziranje prijevoza, te druge usluge kojima se zadovoljavaju potrebe starijih osoba (frizer, pediker i sl.).
10. Na okolnost nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ovaj sud je iz izvoda iz sudskog registra (list 124 spisa) utvrdio kako je u evidenciji Trgovačkog suda u Rijeci pod brojem MBS-040085462, OIB: [osobni identifikacijski broj], evidentirana Ustanova za zdravstvenu njegu u kući Željka Pleše na adresi [adresa], a da je status ustanove aktivan na navedeni datum.
11. Imajući u vidu navedeno, a obzirom na očitovanje prednika tuženika o smještaju pokojne FB u ustanovi u [adresa] iz sadržaja samog prigovora na ovršno rješenje u kojem prednica tuženika navodi kako je koristila usluge tužitelja na koje ju je nagovorila MB koja je očito ovlaštena osoba tužitelja, a da je istu ustanovu napustila zbog nezadovoljstva pruženim uslugama, to je razvidno kako je tuženica bila smještena i koristila usluge tužitelja u određenom periodu pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja istaknut po tuženiku u cijelosti neosnovan.
12. Među strankama ovog postupka sporno je koje usluge i kada je koristila prednica tuženika u tužitelju, odnosno da li za izvršene usluge tužitelj osnovano potražuje od tuženika isplatu tih usluga u utuženoj visini, a obzirom na činjenicu da je među strankama nesporno da između tužitelja i prednice tuženika ili članova njezine obitelji nikad nije potpisan ugovor o pružanju usluge smještaja i njege za koje je tužitelj izdao prednici tuženika utužene račune.
13. S tim u vezi u svom iskazu zz. tužitelja navodi da je ravnatelj tužitelja od 2015. godine, iako je od 2008. godine zaposlenik doma. Nije osobno poznavao prednicu tuženika FB, no tadašnja vlasnica doma MB, koja je inače njegova punica mu je govorila o pokojnoj FB. Navodi kako je preuzeo poslovanje doma od strane ŠB, pa tako ne zna da je prednica FB nije platila smještaj u tužitelju za razdoblje u kojem je tamo boravila. Inače štićenik po dolasku u Dom potpisuje ugovor za smještaj u isti. O pokojnoj FB navodi kako mu je poznato da je ista u vrijeme dolaska bila otpuštena iz Riječke bolnice sa moždanim udarom te je sanitetskim prijevozom prevezena u Dom. Ona je u Dom došla bez obitelji. Njezin suprug IB je trebao doći za istu potpisati ugovor o smještaju. Također u Dom je dolazio i sin pokojne FB te je on sa ocem trebao dogovoriti tko će potpisati ugovor i plaćati Dom. Oni su o tome razgovarali sa tadašnjim ravnateljem BB, sinom vlasnice ŠB, a njemu su to njih oboje pričali. Nadalje, iskazuje kako su se njegova supruga M, MB i BB družili zajedno te su se doticali tema vezanih za Dom. Nadalje, navodi da je sin pokojne FB uvijek nepozvan dolazio u Dom i posjećivao FB te je uvijek obećavao kako će sljedeći put potpisati ugovor, no ugovor nisu potpisali. Pokojna FB je otpuštena iz Doma 2006. godine, a da ugovor nikada nije potpisala sa sinom pokojne FB te se sa istom nije htjela svađati oko toga. Sličan slučaj u Domu se nikada nije dogodio. Pokojna FB je evidentirana u primopredajnoj dokumentaciji koju su ispunjavale medicinske sestre. MB oboljela je od Alzheimera i smještena je također u Dom. Nadalje je iskazao kako je pokojnoj FB pružena zdravstvena njega u Domu, fizikalna terapija i uvjeti smještaja te pomoć pri prehrani. Ista je u Domu bila smještena od 6. mjeseca 2005. do siječnja 2006. godine. Račune za ovu uslugu Dom je prvotno slao suprugu pokojne FB, a potom sinu te je naveo da su računi izdani bez potpisa ugovora te je naveo da o tome nema saznanja. Također je pojasnio da Dom obavlja i uslugu fizikalne terapije te za to ne zaključuje ugovor, već samo izdaje račun. Suprugu pokojne FB i sinu priopćena je i dogovorena cijena svih usluga. Cijena tužitelja u to vrijeme bila je u razini cijena ostalih Domova. Naveo je da je on sa MB i BB nekoliko puta razgovarao o ovoj temi. Svjedok je istaknuo da tužitelj postoji od 1997. godine, a usluga smještaja nudi se od 2005. godine.
14. U svom iskazu svjedokinja JB je iskazala kako se nakon 15 godina ne može sjetiti pokojne tužene FB. Navela je kako je u toj ustanovi radila pet godina od 2002. do 2007. godine. Trenutno radi u poliklinici Oxy. Svjedokinja je nadalje navela da je u vrijeme boravaka u toj ustanovi, a temeljem dokumentacije iz ustanove može potvrditi da je ista vjerodostojna i da su pokojnoj tuženoj pružene te usluge. Nadalje, svjedokinja je navela kako joj nije poznato kada je ustanova počela sa radom. Pojasnila je da je bilo otprilike 7 soba, pojedine sobe su imale po dva kreveta te su korisnici primali zdravstvenu njegu, fizikalnu terapiju, prehranu te masaže i šetnje. Iskazala je kako misli da su sobe imale televiziju i imali su zajedničku salu.
15. U svom iskazu svjedokinja ČB je iskazala da je u ustanovi radila četiri godine i to od 2004. do 2007. godine. Danas radi u kućnoj njezi UB. Nadalje je iskazala kako zbog proteka vremena se ne može sjetiti pokojne tužene FB. Pojasnila je da su radili u smjenama, bila je jutarnja, popodnevna i noćna, kako su radili sa starijim osobama, ali i osobama koje su imale zdravstvenih problema. Svjedokinja je navela da se osobama sa zdravstvenim problemima dijelila terapija prema nalazima liječnika i receptima. Preostala njega je pružana prema pravilima struke. Navela je da ima licencu medicinske sestre te da je istu dobila nakon što sam položila stručni ispit. Nadalje je iskazala, uvidom u bilježnicu o pružanju usluga koja se nalazi u spisu od lista 65 do lista 110 da je ona tu također upisivala vrijeme i radnju koja je obavljena te da je to vjerodostojna isprava koja odgovara stvarnom pružanju usluga u domu na pokojnu tuženicu. Nadalje je pojasnila da su svi smješteni u toj ustanovi imali prehranu. Kada ju se pitalo da potvrdi da li je njen rukopis na bilježnici s lista 102 spisa, odgovorila je je to njen rukopis te da li je na poleđini lista 66 spisa njenim rukopisom od 14. listopada 2005. godine zavedeno 15 komada pelena MB odgovorila je da to ona nije zapisala.
16. U svom iskazu svjedokinja ĐB navodi da je u ustanovi tužitelja radila od 2004. do 2007. godine te da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti lika dužnice. Ustanova je imala radno vrijeme 12-24-48. Medicinske sestre su imale za zadatak njegu, kupanje, hranjenje, mjerenje tlaka, redovna terapija, pozvati liječnika ukoliko im nije dobro. U tom prostoru je bila i kuharica. Nadalje je pojasnila da su u isto vrijeme vodili higijenu soba, a kuharica preostale prostorije. U toj ustanovi je bilo starijih, nemoćnih i bolesnih osoba te da joj je poznato da je dr. F s vremena na vrijeme obilazila ustanovu. U hitnim slučajevima su zvali hitnu službu, a što se tiče terapije istu je prepisivao njihov obiteljski liječnik. Kada joj se predočava poleđina lista 66 spisa, svjedokinja potvrđuje da je to njen rukopis vezan uz datum 19. listopada 2005. godine, gdje je evidentirano da je izmjerila tlak i da je evidentirala stanje stolice. Navela je da je to bilježnica u kojoj su oni evidentirali radnje koje su obavljali u svojoj smjeni i ti upisi su vjerodostojni. Svi korisnici ustanove su imali prehranu i njegu.
17. Iz ispisa iz dnevnika rada (list 65-103 spisa) proizlazi kako je prvi evidentirani datum u kojoj je pokojnoj FB pružena usluga mjerenja tlaka, kontrole stolice, nabavke pelena 27. rujna 2005., a da je posljednji dan boravka iste u tužitelju i pruženim uslugama 21. srpnja 2006., a da je na dan 28. siječnja 2006. evidentirano kako je prednica tuženika otišla iz ustanove.
18. Analizirajući iskaze zz. tužitelja i svjedoka te dovodeći iz u vezi sa priležećom dokumentacijom, a osobito uz evidenciju usluga koje su pružene u tužitelju proizlazi kako je prednica tuženika pokojna FB bila štićenica tužitelja u periodu od 27. rujna 2005. do 28. siječnja 2006., da joj je u tom periodu tužitelj pružio uslugu smještaja, zdravstvenu uslugu uzimanja propisane medicinske terapije, nabavke pelena, održavanje kreveta i dugih higijenskih potreba, mjerenja tlaka, kontrolu stolice i time ispunjavao svoju obvezu sukladno citiranim odredbama Pravilnika, te sud u tom dijelu poklanja vjeru iskazu saslušanog zz. tužitelja i svjedoka kao logičnim i u međusobnom suglasju, a navedeno proizlazi i iz ispisa iz dnevnika rada (list 65-103 spisa) čiju vjerodostojnost u svojim iskazima potvrđuju saslušani svjedoci.
19. Bez obzira na činjenicu što među strankama nije bilo potpisan ugovor o pružanju opisanih usluga između tužitelja i prednice tuženika, evidentno je da je između stranaka očito bio postignut usmeni dogovor o smještaju prednice tuženika u tužitelju, a što potvrđuje i sam tuženik, da je tužitelj dogovorenu uslugu pružio u navedenom periodu, da je iz evidencije iz trgovačkog registra razvidno da je tužitelj ustanova specijalizirana za takovu vrstu usluge sukladno odredbama citiranog Pravilnika, a da tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi takovu u uslugu prednica tuženika ili sam tuženik platio tužitelju.
20. Sud je tijekom postupka od Državnog arhiva Grada Zagreba, HZZO-a i različitih domova zdravlja pokušao pribaviti zdravstveni karton pokojne FB, a radi evidencije perioda u kojem je boravila kod tužitelja i koristila uslugu, međutim, sve institucije su se očitovale kako zdravstveni karton ne posjeduju. No, imajući u vidu vjerodostojnost iskaza svjedoka, a osobito u internu evidenciju koju su vodile djelatnice tužitelja i koje su potvrdile vjerodostojnost iste, jasno je kako je prednica tuženika uslugu tužitelja koristila od 27. rujna 2005. do 28. siječnja 2006., a ne kako to zz. tužitelja tvrdi od lipnja 2005. te mu u tom dijelu sud ne poklanja vjeru, te da je u tom periodu dobila svu potrebnu medicinsku i smještajnu skrb, da su usluge obavljale stručne osobe po zanimanju medicinske sestre sa položenim stručnim ispitom i da je tužitelj osnovano izdao utužene račune za obavljene usluge.
21. Sud vjeruje iskazu zz. tužitelja da bi izdane račune dostavljao prvotno pokojnom suprugu FB, a potom i ovdje tuženiku te imajući u vidu da se u tom periodu dostava računa obavljala putem pošte, a s obzirom na velik broj korisnika u ovakvim ustanovama, sudu je logično da tužitelj ne može posjedovati dokaz o izvršenoj dostavi računa. No, sve i da dostava nije izvršena, logično je i životno da se tuženik kao sin štićenice ustanove pokojne FB zasigurno mogao i sam informirati o načinu plaćanja usluge i sigurno ju platiti na licu mjestu, jer je zasigurno znao da takova vrsta usluge nije besplatna, i na taj način obeštetiti tužitelja.
22. U pogledu visine utuženih računa, sud u nedostatku bilo kojeg dokaza u spisu, u cijeni navedenih usluga u pojedinim domovima, istu visinu utvrdio je iz dostavljene obavijesti Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući Helena Smokrović koja se je u to vrijeme bavila istom vrstom usluge, da je sam zz. tužitelja iskazao da su u to vrijeme sve ustanove imale slične cijene pa je tako iz dostavljenog dopisa sud utvrdio kako cijena smještaja pacijenta na dnevnoj bazi se kreće od 350,00 HRK po danu za potpuno samostalnog pacijenta do 600,00 HRK po danu za potpuno nesamostalnog pacijenta, pa kako je iz evidencije tužitelja vidljivo da je prednica tuženika sama napustila ustanovu, očito je da je bila pokretna i samostalna, pa je sud kao relevantnu uzeo cijenu od 350,00 HRK, odnosno 46,45 EUR po danu, a što bi za period 2005. godine (od 27. rujna 2005. do 31. siječnja 2005.) iznosilo ukupno 117 dana x 46.45 EUR = 5.434,65 EUR, te za period 2006. (od 1. siječnja 2006. do 27. siječnja 2006.) kada je prednica tuženika napustila dom iznosilo ukupno sedam dana x 46.45 EUR = 325,15 EUR, a budući da ovaj spor valja prosuđivati obzirom na postojanje ugovornog odnosa između stranaka, o kojem je ovaj sud zaključio temeljem analizirane dokumentacije u spisu te utvrdio da je isti postojao a temeljem kojih je tužitelj izvršio dogovorene usluge smještaja. njege i brige o pok. prednici tuženika FB u periodu od 27. rujna 2005. do 28. siječnja 2006. za koje usluge tužitelj prema tuženiku nije podmirio utužene račune, a obzirom je sud osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva utvrdio temeljem dokumentacije u spisu kao mjerodavne i vjerodostojne, to je za navedene iznose, a u smislu čl. 9. 10. i 342 ZOO-a, a u svezi sa citiranim odredbama Pravilnika valjalo održati platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi broj Ovrv-01/07 od 6. veljače 2007. za iznos od 5.434,65 EUR i 325,15 EUR i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., dok je isti platni nalog ukinut za iznos od 72,43 EUR sa zateznom kamatom od 31.12.2005. do isplate i iznos od 232,29 EUR sa zatezanom kamatom od 21.01.2006. do isplate kao prekomjerno zatraženim, slijedom čega je odlučeno kao izreci ove presude pod točkom II.
23. Na dosuđeni iznos od 5.434,65 EUR tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 31. prosinca 2005. do isplate, obzirom je iz dostavljenih računa razvidno da je tužitelj godišnju cijenu usluge učinio dospjelom krajem godine u kojoj je usluga pružena kao kasnijeg datuma, iako bi mu za svaki mjesec prema stavu ovog suda zatezna kamata pripadala na svaki dospjeli mjesečni obrok pružene usluge zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, dok mu je na iznos od 325,15 EUR zatezna kamata dosuđena od 28. siječnja 2006. kada je prednica tuženika napustila ustanovu i prema stavu ovog suda bila dužna podmiriti dospjelu obvezu za taj mjesec, pa je tužitelj odbijen sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na navedeni iznos od 21. siječnja 2006. do 27. siječnja 2006., slijedom čega je sukladno čl. 29. st. 1. ZOO- a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.
24. Isto tako, tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za isplatu uglavničene zatezne kamate obračunate na dospjele, a neplaćene prethodne račune do dana 19.01.2007. u visini od 916,46 EUR sa procesnom kamatom od 19. siječnja 2007. do isplate, obzirom da iz dostavljenog obračuna kamata koje je tužitelj dostavio na početku spora ne proizlazi datum dospijeća svakog pojedinog računa, ukupan broj dana zakašnjenja na svaki pojedini račun te kamatna stopa koja je korištena kod obračuna, a kako bi sud mogao sa sigurnošću odrediti osnovu i visinu tog dijela tražbine. Osim toga tužitelj je na prethodna dva računa već zatražio kamatu od njihovog dospijeća do isplate, pa bi dosudom još uglavničene kamate za period dospijeća do 19.01.2007. tužitelj dva puta naplatio istu kamati, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
25. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. prosinca 2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30.12.2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).
26. Isti platni nalog ukinut je za iznos ovršnog troška sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate budući da se ovršni trošak dosuđuje u okviru parničnog troška, a sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017., te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I i II.
27. Tužitelju je nadalje dosuđen parnični trošak i to: za sastav ovršnog prijedloga 200,00 EUR, za pristup na ročište 21.11.2014., 08.04.2016., 08.02.2017. 30.11.2018., 17.01.2019., 02.03.2020., 23.11.2021., 11.03.2022., 07.12.2022., 04.09.2023., 08.12.2023., 09.01.2024. 31.03.2025., 15.10.2025., 50,00 EUR za svako ročište, odnosno 25% iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife budući da su ista ročišta odgođena prije početka raspravljanja, za pristup na ročište 21.05.2010., 08.06.2017., 17.05.2021., 09,.09.2022., 19.04.2023., 09.02.2024., 11.04.2024., 21.01.2025., 09.05.2025., 04.02.2026., 05.05.2026. 200,00 EUR za svako ročište, ukupno 2.900,00 EUR uvećane za 25% PDV-a u iznosu od 725,00 EUR, a sukladno Tbr. 7., Tbr.8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14), kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 191,81 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03 i 125/11). Također dosuđen mu je trošak svjedoka od 150,00 EUR i javnobilježnički trošak od 814,47 EUR. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 28.12.2016., 01.03.2016., 07.02.2016., 10.03.2022. i 07.12.2.022. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak jer je sadržaj istih tužitelj mogao iznijeti na ročištima kojih je bio velik broj i time ne stvarati dodatni trošak, a osim toga u istima tužitelj ne iznosi nikakve nove činjenice. Isto tako nije mu dosuđen niti trošak ročišta za objavu odluke od 200,00 EUR jer na isto tužitelj nije niti pristupio, kao niti trošak puta, cestarine i dnevnice od 1.080,00 EUR, 120,00 EUR i 200,00 EUR jer iste tužitelj nije dokazao računom ili drugim dokazom iz kojeg bi bilo razvidno da je isti doista i plaćen, a u smislu čl. 219. i 221. ZPP-a.
28. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i uspjeh stranaka u sporu prema zahtjevu sa ročišta 09.02.2024. od 7.180,98 EUR.
29. Tužitelj je u pogledu osnovanosti zahtjeva u ovom postupku uspio sa 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 80,21% (dosuđeni iznos od ukupno 5.759,80 EUR podijeljen je sa iznosom konačnog zahtjeva od 7.180,98 EUR), pa kad se navedeni uspjeh od 180,21 % podijeli na dva jednaka dijela, u pogledu osnovanosti i visine tužitelj je u ovom postupku uspio sa 90,11 %, a tuženik sa 9,90% (19,79:%:2).
30. Kada se navedeni postotak tužitelja umanji za postotak uspjeha tuženika, tužitelj je u ovom postupku uspio sa ukupno 80,21%.
31. Slijedom navedenog tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 3.835,06 EUR, pa je sukladno čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a u pogledu parničnog troška tužitelja odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
32. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 14. srpnja 2026. do isplate.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu od 191,81
EUR
2. Tuženiku