REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2, Pazin
Poslovni broj P-279/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj HE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Delić, odvjetnik u Puli, S. S. Kranjčevića 16, i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski trg 3a, radi utvrđenja ništetnosti, 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 10. t. 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102688678 sklopljenog 26. listopada 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, u dijelu kojim je ugovorena kao obveza tužitelja plaćanje prije korištenja kredita naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita od 1,00 % iznosa kredita, obračunate s datumom plasmana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka isplatom 254,05 eura (dvjesto pedeset četiri eura i pet centi) sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2026. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu (16. travnja 2026., stranice 1–3) protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i bez pravnog učinka odredbe čl. 10. t. 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102688678 sklopljenog 26. listopada 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, u dijelu kojim je ugovorena kao obveza tužitelja plaćanje prije korištenja kredita naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita od 1,00 % iznosa kredita, obračunate s datumom plasmana. U obrazloženju tužbe je naveo da je kao korisnik kredita 26. listopada 2005. u [adresa] zaključio s tuženikom ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102688678 (u daljnjem tekstu: Ugovor) u kunskoj protuvrijednosti od 70.300,00 CHF (švicarskih franaka) po srednjem tečaju za CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita s rokom otplate od 360 mjeseci. U članku 10. t. 1. Ugovora ugovoreno je da je tužitelj dužan platiti za obradu zahtjeva i to odredbom koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobrenje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,00 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom plasmana.“ Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (članak 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača/2014, članak 81. Zakona o zaštiti potrošača/2003) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih. Navedeno postupanje tuženika dovelo je do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 1,00 % od iznosa kredita. Navedena naknada predstavljaju ekstra i nepripadni profit tuženika, a tuženik tužitelja nije informirao o razlozima koji opravdaju plaćanje tih naknada odnosno koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini. Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika je standardni, tipizirani ugovor, koji je u tom periodu tuženik sklopio s vrlo velikim brojem korisnika, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakav utjecaj niti mu je dana mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe istoga. Tužitelj je istaknuo da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga smatra da je citirana odredba Ugovora nepoštena, odnosno ništetna (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) te tužitelj tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti.
2. Tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (posl. br. P- 279/2026-3 od 20. travnja 2026., u roku 45 dana od primitka tužbe i poziva) uredno dostavljeni (24. travnja 2026.) nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
3. U čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe). Presuda zbog ogluhe donosi se polazeći od presumpcije da je tuženik, time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev, priznao činjenične navode tužitelja koji su za njega nepovoljni, a na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev. Pored općih procesnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je ispunjenje još i nekih specifičnih procesno-pravnih, odnosno materijalno-pravnih pretpostavki, i to da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003.; dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. U st. 3. navedene odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a st. 4. je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. U čl. 83. ZZP-a propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. U čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
5. S obzirom na to da u konkretnom predmetu osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (predmetna ugovorna odredba čije utvrđenje ništetnosti tužitelj zahtijeva je odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, odredba koja je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te zbog toga tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, te se o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca), koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj (Ugovor o kreditu), odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđuje se da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 331.b. ZPP-a u vezi 338. st. 5. ZPP-a prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje i odlučeno kao u t. I. izreke presude.
6. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada stranci koja uspije u sporu. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik je dužan tužitelju naknaditi opravdane troškove postupka u cijelosti. Tužitelju su priznati zatraženi iznosi za sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura (polovica propisane, koliko je mogao platiti) i 27,50 eura na presudu zbog ogluhe (koliko će tužitelj biti u obvezi platiti s obzirom na to da će se presuda dostaviti elektroničkim putem, pa u skladu s čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ 118/2018. i 51/2023. ima mogućnost u roku tri dana od dana dostave odluke platiti pristojbu u visini polovice propisanog iznosa pristojbe), prema tar. br. 2. t. 2. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine” br. 37/2023.). Tužitelju pripada i trošak sastava tužbe po odvjetniku u iznosu 200,00 eura (100 bodova), prema tbr. 7., tbr. 52. i tbr. 54. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripadaju i zatezne kamate na parnične troškove. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke presude.
U Pazinu 14. srpnja 2026.
Sutkinja
Mihaela Kaligari Hek
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude. Presuda zbog ogluhe se prema čl. 353. st. 2. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe
– tuženik.
