Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-119/2025-27

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ER SPECIJALNA VOZILA d.d. Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 40, OIB: 68807280553, zastupan po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv tuženika Grad Slavonski Brod Vukovarska 1, Slavonski Brod OIB: 58007872049, zastupan po punomoćniku Marku Buliću, odvjetniku iz Zagreba, radi priznanja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I ODBIJA SE tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – Nas. [adresa] površine 820 m2 – Zgrada površine 820 m2, 3. Suvlasnički dio: 1/32, koja u naravi čini stan u [adresa], D2-3, blok 6, III kat – lijevo, stan br.10, ukupne površine 36,58 m2, zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, vlasništvo tužitelja trgovačkog društva ĐURO ĐAKOVIĆ SPECIJALNA VOZILA d.d. Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1, OIB: 68807280553, što je tuženik GRAD SLAVONSKI BROD, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 58007872049 dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu po pravomoćnosti ove presude.

Nalaže se tuženiku GRADU SLAVONSKOM BRODU, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 58007872049 naknaditi tužitelju trgovačkom društvu ĐURO ĐAKOVIĆ SPECIJALNA VOZILA d.d. Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1, OIB: 68807280553 troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR (tisućuosamstosedamdesetpeteura).

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu 1. srpnja 2022., zaprimljena je tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika radi priznanja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – Nas. [adresa] površine 820 m2 – Zgrada površine 820 m2, 3. Suvlasnički dio: 1/32, koja u naravi čini stan u [adresa], D2- 3, blok 6, III kat – lijevo, stan br.10, ukupne površine 36,58 m2, zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, koju tužbu je tužitelj uredio podneskom od 24. veljače 2026., budući je od dana podnošenja prvotnog tužbenog zahtjeva došlo do promjene broja z.k. uloška i opisa broj-a kč.br. predmetne nekretnine.

2. Za napomenuti je da se Općinski sud u Slavonskom Brodu rješenjem poslovni broj P-365/2022 od 20. siječnja 2025., oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti toga rješenja spis dostavio ovome sudu kao nadležnom, a ovaj sud je smatrajući da se već ustalila nadležnost Općinskog suda u Slavonskom Brodu izazvao sukob nadležnosti pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je svojim rješenjem broj Gr 1-132/2025 od 28. srpnja 2025., riješio da je za postupanje nadležan Trgovački sud u Osijeku.

3. U tužbi tužitelj u bitnome navodi da je u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – Zgrada u Nas. A. [adresa] blok 6 površine 820 m2, na 3. Suvlasničkom dijelu: 1/32 vlasnikom upisan tuženik, Grad Slavonski Brod, da se uz suvlasnički udio redni broj 3, koji iznosi 1/32, na predmetnoj nekretnini veže vlasništvo posebnog dijela nekretnine – stana u [adresa], D2-3, blok 6, III kat – lijevo, stan br.10, ukupne površine 36,58m2, koji stan je vanknjižno vlasništvo tužitelja s obzirom da je u postupku pretvorbe društvenih poduzeća predmetni stan ušao u temeljni kapital predlagatelja, da se temeljem Odluke o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu ĐĐ Specijalna vozila d.d. UP br. 4/95-1 od 22. ožujka 1995., i Ugovora o zamjeni stanova sklopljenog dana 15. ožujka 1995., između HR iz [adresa] bl.6 i JR iz [adresa]-2 3/2 blok 4, na koji ugovor je kao „davalac stanova“ tužitelj dao suglasnost, predmetni stan nalazi u posjedu KR iz [adresa], no da isti nije otkupljen, da se tuženik na upit punomoćnika posjednika stana KR očitovao dopisom Upravnog odjela za gospodarstvo Klasa: 371-02/20-01/1, Ur. broj:

2178/01-05-20-2 od 16. siječnja 2020., da je „razvidno da je stan očigledno izvanknjižno vlasništvo ER, Specijalna vozila d.d“, da se temeljem članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014, dalje ZOV), dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, da je stavkom 2. istog zakonskog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva nekretnine dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, smatra da je tužitelj u kvalificiranom, samostalnom, posrednom posjedu predmetnog stana znatno duže od zakonom propisanog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

3.1. Također da je temeljem članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva te da je predmetni stan evidentiran u registru osnovnih sredstava tužitelja.

4. U podnesku kojim se tuženik očituje na tužbu navodi kako je tuženik posjednik i vlasnik predmetne nekretnine što jasno proizlazi iz zk. izvatka i posjedovnog lista, da je iz toga razvidno da ista nije etažirana, nije definirana njezina namjena, niti je utvrđena površina stambenog prostora koji se spominje u tužbi, da je jedan od razloga zašto tužitelj nema valjane pravne osnove temeljem koje bi sa uspjehom uspio u ovom sporu je činjenica da tužitelj očigledno ne posjeduje etažni elaborat za predmetnu nekretninu, da je obveza tužitelja dokazati da predmetni stambeni prostor predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, da o tome posjeduje potrebni etažni nacrt i na isti izdanu potvrdu nadležnog upravnog tijela tuženika, a što tužitelj nije dokazao te je za predmetnu nekretninu sporna kako njezina etaža, tako i njezina stvarna površina, da tužitelj iznosi kako je predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital društva, no da se iz dostavljene dokumentacije-rješenja CERP-a od 30. studenog 2015., isto se ne može zaključiti, da to tuženik osporava i iz razloga što se isto odnosi na poduzeća Đuro Đaković Stan i Đuro Đaković Holding, te se iz istoga može utvrditi da isti u svom obrazloženju ne obuhvaća nekretninu koja je predmet ovog spora, te isto drži bespredmetnim u cijelosti, nastavno da samo rješenje nema značenje i snagu odluke na temelju koje se stječe pravo vlasništva na nekretnini, da pregled stanova koji tužitelj dostavlja uz tužbu nije sastavni dio rješenja CERP-a, niti je priložen elaborat o pretvorbi društvenog poduzeća, da je tužitelj za predmetnu nekretninu pred sudom vodio pojedinačni zk. ispravni postupak pod poslovnim br. Z- 3361/21, te je rješenjem suda od 17. studenog 2021., obijen prijedlog zajedno sa svim priloženim dokazima kao neosnovanim, a na koje rješenje nije uložio prigovor, također da tužitelj ničim nije dokazao da za predmetnu nekretninu plaća režije tuženiku, odnosno obvezu plaćanja komunalne naknade i naknade s osnova uređenja voda, da tužitelj iznosi kako smatra da je pravo vlasništva stekao dosjelošću u svezi članka 159. stavka 1. ZOV-a što tuženik također osporava u cijelosti stoga što tužitelj ne može steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini, jer je potrebno da pored sposobnosti stjecatelja, sposobnosti stvari da bude u vlasništvu, kao i posjed određene kvalitete ( što ovdje nije slučaj), i vrijeme određeno zakonom jer je sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZOV-u propisano da je potrebno dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i stavka 3. navedenog članka, što znači da je u odnosu na predmetne nekretnine potreban neprekinuti nesmetan posjed kroz razdoblje od 40 godina, što ovdje nije slučaj, također da je tužitelju bilo poznato imovinsko pravno stanje predmetne nekretnine i tko je vlasnik iste ( vodio je i zk. ispravni postupak) za istu, prema zakonskim odredbama ZOV-a propisano da je savjesnost posjeda jedna je od bitnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u odnosu na tu pretpostavku tuženik smatra da ona u ovom slučaju nije bila ispunjena s obzirom da je tužitelju čitavo vrijeme bilo poznato tko je vlasnik nekretnine, sukladno tome nisu mogle biti ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću to zbog toga jer za stjecanje vlasništva dosjelošću posjed uvijek mora biti savjestan, što u ovom konkretnom slučaju nije tako, pa njihov posjed nije i ne može biti kvalificiran kao pošten te stoga tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću prema navedenom članku 159. ZOV-a jer nesavjestan posjednik ne može steći pravo vlasništva nekretnine.

5. Podneskom od 2. rujna 2022., kojim se očituje na odgovor na tužbu, tužitelj navodi da je neosnovana tvrdnja tuženika kako predmetom prava vlasništva ne može biti suvlasnički dio nekretnine ukoliko nekretnina nije etažirana, da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – Zgrada u Nas. E blok 6 površine površine 820 m2, vidljivo je da je predmetna zgrada u suvlasništvu više pravnih i fizičkih osoba te da se uz pojedine suvlasničke dijelove veže pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, uz suvlasništvo zemljišta te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, da nije sporno da je tuženik upisan suvlasnikom na 3. Suvlasničkom dijelu koji iznosi 1/32, činjenica da uz 3. Suvlasnički dio nije naveden opis posebnog dijela nekretnine ne utječe na činjenicu da i suvlasnički dio nekretnine može biti predmetom vlasništva, jer u protivnom niti tuženik ne bi mogao biti vlasnikom suvlasničkog dijela nekretnine koji je predmetom tužbenog zahtjeva, smatra da bi presuda kojom bi se tužitelj utvrdio vlasnikom 3. Suvlasničkog dijela: 1/32 predmetnih nekretnina po pravomoćnosti bila zemljišnoknjižno provediva, da je tužitelj uz tužbu dostavio isprave kojima dokazuje pravni osnov mirnog, samostalnog, posrednog posjedovanja predmetnog stana i to ispis iz registra osnovnih sredstava za tužitelja od 10. ožujka 2020. godine, rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa:

UP/I-943-01/14-02/12, Urbroj: 360-03 03/01-2015-16 od 30. studenog 2015., procjenu vrijednosti stanova u vlasništvu poduzeća u sustavu „Đuro Đaković“ (bez prodanih stanova) od 15. ožujka 1993., pregled stanova koji pripadaju složenom poduzeću od 3. prosinca 1992., Odluku o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu ĐĐ Specijalna vozila d.d. UP br. 4/95-1 od 22. ožujka 1995., Ugovor o zamjeni stanova od 15. ožujka 1995., u odnosu na navode tuženika kako se rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: UP/I-943-01/14-02/12, Urbroj: 360-03-03/01-2015-16 od 30. studenog 2015., ne odnosi na tužitelja već na Đuro Đaković Stan d.o.o. i Đuro Đaković Holding d.d., tužitelj upućuje na 3. stranicu 2. pasus istog rješenja iz kojeg je vidljivo da je društvo Đuro Đaković Holding u trenutku pretvorbe bilo složeno poduzeće, u sastavu kojeg su bila sva 33 poduzeća navedena u istom pasusu, pa tako i poduzeće tužitelja označeno kao „Specijalna vozila“ sa 169 stanova ukupne površine 9.869,77 m2, na stranici 4. istog rješenja navedeno je da su podaci sadržani u dokumentaciji na koju se pozivaju podnositelji, a koji su dio Elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća Đuro Đaković Holding, relevantni za utvrđivanje da je stambeni fond iskazan u ukupnoj vrijednosti procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Đuro Đaković Holding, [adresa], sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u iznosu od 15%, a umanjeno za 2% na ime troškova prodaje, ali nisu dostatni za donošenje odluke o njihovom broju, anagrafskim oznakama i površinama pojedinih stanova jer specifikacija svih stanova nije priložena u Elaborat, a nisu je dostavili ni podnositelji, da je sastavni dio istog rješenja Procjena vrijednosti stanova u vlasništvu poduzeća u sustavu „Đuro Đaković“ (bez prodanih stanova) od 15. ožujka 1993., iz koje je pod točkom 12. Specijalna vozila vidljivo da navedenom poduzeću pripada 169 stanova ukupne površine 9.869,77 m2, a iz pregleda stanova koji pripadaju složenom poduzeću ĐĐ, među stanovima koji pripadaju poduzeću ĐĐ Specijalna vozila, pod rednim brojem 194, naveden je i predmetni stan, tada dan na korištenje HR, koji je temeljem Odluke o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu ĐĐ Specijalna vozila d.d. UP br. 4/95-1 od 22. ožujka 1995., i Ugovora o zamjeni stanova od 15. ožujka 1995., naknadno dan na korištenje JR te je u neposrednom posjedu članova obitelji pokojnog JR u vrijeme dostave toga podneska, da Đuro Đaković Holding d.d. sada posluje pod tvrtkom Đuro Đaković Grupa d.d., te da u četiri društva ima prevladavajući utjecaj (više od 50% glasova na glavnoj skupštini), među kojima je i društvo tužitelja, nastavno da je tužitelj u kvalificiranom, samostalnom, posrednom posjedu predmetnog stana znatno duže od zakonom propisanog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je dokazima dostavljenim uz tužbu moguće na nesporan način utvrditi da posjed predmetnog stana od strane tužitelja ima potrebnu kvalitetu da bi se imao smatrati kvalificiranim stoga što je

-zakonit jer je stan procijenjen u vrijednost društvenog kapitala složenog poduzeća u sastavu kojeg je bio i tužitelj i to kao stan tužitelja, te je evidentiran u registru osnovnih sredstava tužitelja

-istinit, jer tužitelj posjed predmetnog stana nije stekao silom, potajno ili prijevarom,

-pošten, jer bez obzira na činjenicu upisa tuženika vlasnikom u zemljišnim knjigama, tužitelj s obzirom na sve naprijed navedeno nije imao razloga sumnjati u svoje vanknjižno vlasništvo.

Također da je i sam tuženik dopisom Upravnog odjela za gospodarstvo Grada Slavonskog Broda Klasa: 371-02/20-01/1, Urbroj: 2178/01-05-20-2 od 16. siječnja 2020., potpisanim od strane pročelnice tog gradskog upravnog odjela SR, dipl.iur., priznao vanknjižno vlasništvo tužitelja na predmetnom stanu, a obzirom na učinjeno priznanje tuženika, da je tužitelj kao predlagatelj pred naslovnim sudom pokrenuo pojedinačni ispravni postupak, jer je imao utemeljeno očekivanje da pravo vlasništva tužitelja na predmetnom stanu tuženik u izvanparničnom postupku neće osporavati čemu se tuženik u pojedinačnom ispravnom postupku usprotivio zbog čega je prijedlog za provođenjem postupka odbijen „budući da je pravo vlasništva predlagatelja sporno a ovaj postupak je izvanparnični nesporni postupak, zbog čega sud smatra da predlagatelj svoje pravo treba ostvarivati u parničnom postupku“, kako je to navedeno u obrazloženju rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zemljišnoknjižnog odjela br. Z-3361/2021-6 od 17. studenog 2021., a nesporno je da se protiv navedenog rješenja tužitelj nije žalio.

6. Podneskom od 2. rujna 2022., tuženik očitujući se na podnesak tužitelja pojašnjava kako je predmetna nekretnina temeljem raspravnog zapisnika br. 3248 i rješenja Komisije Općine Slavonski Brod od 17. srpnja 1992., bila upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja korisnika Općinskog fonda za financiranje stambeno komunalne djelatnosti [adresa] te je tuženik kao pravni sljednik istoga vlasništvo stekao pretvorbom prava korištenja na temelju odredbe članka 370. stavka 4. i 6. ZOV-a u vezi odredbe članka 360. i članka 362. tog zakona i to bi utjecalo na pravo tuženika koji vlasništvo predmetne nekretnine nije stekao na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZOV-a već na temelju odredbi članka 370. stavka 4. i 6. i članka 360. i članka 362. ZOV-a pretvorbom prava korištenja svog prednika koji je bio upisan u zemljišne knjige kao nositelj tog prava u pravo vlasništva, ističe kako se iz raspravnih zapisnika br. 3248, 10858 i 10886 nepobitno može utvrditi kako je u zk. ispravnom postupku utvrđeno kako je predmetna nekretnina bila uknjižena kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja Općinskog fonda za financiranje stambeno komunalne djelatnosti Slavonski Brod čiji je pravni sljednik tuženik, te je rješenjem sa raspravnog zapisnika u zemljišnim knjigama izvršen i upis prava vlasništva u korist tuženika, ustraje kod tvrdnje da je tužitelju moralo biti poznato da nema pravo na posjed pa da je i po tome jasno da se radi o nepoštenom posjedu slijedom čega nisu mogle biti ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Tijekom postupka tužitelj i tuženik ustrajali su u svojim navodima.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju iz spisa koju čine izvadak iz zemljišne knjige (list 8), registar osnovnih sredstava (list 9), Rješenje CERP-a od 30. studeni 2015 (listovi 10-13 ), Procjena vrijednosti stanova u vlasništvu poduzeća u sustavu „Đuro Đaković“ (listovi 14-15 ), Pregled stanova koji pripadaju složenom poduzeću (list 16), Odluku o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu „Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. (listovi 17-18 ), Ugovor o zamjeni stanova (listovi 19-22), Odluku o imenovanju komisije za popis stanova u vlasništvu ĐĐ Specijalna vozila od 15. ožujka 2002., (list 23), Očitovanje Grad Slavonski Brod (list 24), Prijepis Posjedovnog lista (listovi 39-41), Rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-3361/2021-6 od 17. studeni 2021., (listovi 42-44), Zapisnik broj 3248 od 2. svibnja 1994., sa pratećom dokumentacijom (listovi 109-117), Potvrdu registra Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu (list 118), Izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (listovi 130-133), Povijesni izvadak iz Sudskog registra -neslužbeni primjerak (listovi ), Procjenbeni elaborat o tržišnoj vrijednosti nekretnine (listovi 152- 162), Očitovanje na podnesak (listovi 171-172), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke (listovi 186-187 ), te je saslušao u svojstvu zz tužitelja CR kao i svjedoke DR i MR.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja opisano u izreci presude, neosnovan.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da se utvrdi njegovo vlasništvo na nekretnini opisanoj u izreci presude pozivajući se pri tomu na primjenu odredaba članka 159. stavka 1., ili članka 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014, dalje ZOVIDSP).

11. Sporno je u ovome postupku

- aktivna legitimacija

-da li je predmetni stan bio procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe

- kako tužitelj ističe dosjelost kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva, sporno je njegovo samostalno-posredno posjedovanje predmetnog stana kroz vrijeme potrebno za dosjelost, odnosno zakonitost te istinitost posjeda.

12. Nesporno je da je predmetni stan uknjižen kao vlasništvo tuženika.

12.1. U odnosu na način stjecanja vlasništva tuženika nad predmetnim stanom, sud drži osnovanim njegove navode tijekom postupka budući su isti potkrijepljeni pisanom dokumentacijom koju je tuženik kao dokaz dostavio u spis. Tuženik naime tijekom postupka upire na okolnost vlasništva i to pozivajući se na dokumentaciju u spisu sa listova 109-117 (Zapisnik broj 3248 od 2. svibnja 1994., sa pratećom dokumentacijom), pojašnjavajući da je predmetna nekretnina temeljem raspravnog zapisnika br. 3248 i rješenja Komisije Općine Slavonski Brod od 17. srpnja 1992., bila upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja korisnika Općinskog fonda za financiranje stambeno komunalne djelatnosti Slavonski Brod, a da je tuženik kao pravni slijednik istoga, vlasništvo stekao pretvorbom prava korištenja na temelju odredbe članka 370. stavak 4. i 6. ZOV-a u vezi odredbe članka 360. i članka 362. toga zakona a ne na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZOV-a, odnosno da se iz raspravnih zapisnika broj. 3248, 10858 i 10886 može utvrditi kako je u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku utvrđeno kako je predmetna nekretnina bila uknjižena kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja Općinskog fonda za financiranje stambeno komunalne djelatnosti Slavonski Brod, čiji je pravni slijednik tuženik, te je rješenjem sa raspravnog zapisnika u zemljišnim knjigama izvršen i upis prava vlasništva u korist tuženika.

12.2. Odredbom članka 370. ZOV-a propisano je -(4) „Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.

- (6) „Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po stavku 4. ovoga članka“

12.2.3. Odredbom članka 360. ZOV-a propisano je

„(1) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(2) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu ovoga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu ovoga Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju na sva stvarna prava.

(4) Za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uzet će se da su upisi prava vlasništva.“

12.3. Za napomenuti je da tužitelj nije problematizirao okolnost kako činjenice da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana tako i načina na koji je isti stekao vlasništvo te u konačnici kada ga je stekao, dakle po navodima tuženika 17. srpnja 1992., a koji datum sud također smatra izvedenim dokazima utvrđenim.

13. Nesporno je također da predmetni stan nije otkupljen.

14. Saslušan u svojstvu zakonskog zastupnika CR izjavljuje da mu nije poznata problematika i početak izgradnje zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, pretpostavlja da je investitor izgradnje zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan Đuro Đaković Holding, nije mu ništa poznato u svezi načina na koji su radnici tadašnjeg Holdinga ili članica unutar holdinga dobivali stanove u toj zgradi, a da dokumentacija za koju je upoznat da je priložena u spis ukazuje da je tužitelj vlasnik predmetnog stana.

15. Saslušan u svojstvu svjedoka DR, voditelj pravne i kadrovske službe ukazuje da se prvi puta upoznao sa problematikom predmetnog stana 2019., kada se pravnoj službi tužitelja obratila odvjetnica Jelena Demetrović kao punomoćnica obitelji JR sa prijedlogom da isti otkupe predmetni stan dostavljajući ugovor o zamjeni stanova iz kojeg je proizlazilo da je član obitelj JR stekao pravo korištenja predmetnog stana te dopis Grada Slavonski Brod kojemu se prvo obratila , opisuje postupanje tužitelja prije podnošenje tužbe, ne zna koja je osnova stjecanja vlasništava tužitelja nad stanom no zna da se isti kao vlasništvo tužitelja vodio u poslovnim knjigama tužitelja odnosno da je ušao prilikom pretvorbe u temeljni kapital društva i da to proizlazi iz dokumentacije CERPA temeljem koje je predmetni stan ušao u temeljni kapital društva, poznato mu je da je predmetni stan radniku MR dan na korištenje koji ga je nastavno posebnim ugovorom zamijenio sa drugim radnikom tužitelja JR, napominje da su svi drugi radnici koji su stanove u toj zgradi dobili na korištenje iste otkupili i stanovi se vode na njihova imena, a da je ostao još jedan stan u istoj zgradi uz predmetni koji se vodi kao vlasništvo Grada Slavonski Brod, a koji je također u poslovnim knjigama tužitelja evidentiran kao vlasništvo tužitelja, u odnosu na stanove u predmetnoj nekretnini koji su dani na korištenje radnicima obaveza je korisnika bila plaćati otkup na ugovoreno vrijeme, tužitelj je stavljao zaloge na te stanove do otplate nakon čega je tužitelj po otplati izdavao brisovna očitovanja u odnosu na zaloge dok su isti bili upisivani kao vlasnici. a provjerom u nadležnoj službi tužitelja dobio je podatak da tužitelj nikada nije snosio bilo kakve troškove vezano za predmetni stan te da je siguran da niti sa MR niti sa JR nije sklopljen ugovor o prodaji stana.

16. Sasluša u svojstvu svjedoka MR navodi da je od 1984., bio zaposlenik Đure Đakovića Specijalnih vozila d.d., u to vrijeme radna organizacija specijalna vozila, da je od svog poslodavca dobio stanarsko pravo na jednom stanu na trećem katu blok 6, [adresa]-3 koje naselje se u to vrijeme zvalo VR s tim što nije na tom stanu konzumirao pravo otkupa, obzirom da se nastavno i oženio i napredovao u poslu dobio je mogućnost da taj stan zamijeni za veći stan jer je dobio i dvoje djece tako da ga je zamijenio sa JR koji je bio nositelj stanarskog prava na stanu koji je bio površine 62,57 m2, u odnosu na ovu zamjenu donijeta je odluka i sačinjen ugovor o zamjeni stana, da je taj veći stan nastavno otkupio, a da se JR navodno razveo i u predmetnom stanu kojeg je dobio razmjenom, a u kojemu je on prije živio, da je živio sa svojom novom partnericom no da se dogodila jedna tragedija moguće nekih godinu dana od razmjene na način da je došlo do samoubojstva JR i njegove partnerice, a nastavno ne zna tko je u taj stan uselio.

17. Sud je poklonio vjeru iskazima saslušanog zakonskog zastupnika tužitelja te oba svjedoka držači iste logičnim i uvjerljivim, u navodima iz njihovih iskaza nije utvrdio niti jednu okolnost koja bi iste dovela u dvojbu a u konačnici stranke na iskaze nisu imali nikakvih primjedbi.

18. Za napomenuti je da je sud tijekom dokazanog postupka izveo dokaz građevinskim vještačenjem te dokaz geodetskim vještačenjem po ovlaštenim sudskim vještacima.

18.1. Sudski vještak građevinske struke u svom nalazu i mišljenju procijenio je vrijednost predmetnog stana te se nastavno očitovao da nije u mogućnosti dopuniti svoj nalaz i mišljenje u odnosu na okolnost identifikacije posebnog dijela nekretnine jer je to u nadležnosti geodetskog vještaka, stoga sud ovaj nalaz i mišljenje nije analizirao budući da isti nije od značaja za utvrđenje činjeničnog stanja.

18.2. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke razvidno je da se predmetni stan nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenoj kao zgrada u [adresa] blok sa 820 m2, da je označena čestica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da se sastoji od 32 etaže, koje imaju suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi od koji tri glase na ime vlasnika Grad Slavonski Brod, a da se predmetni stan za koji se traži priznanje prava vlasništva nalazi u zgradi u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] iz zk- uloška [broj ZK uloška] i da je upisan kao 3. Suvlasnički dio 1/32 Grad Slavonski Brod.

18.2.1. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke nije imao primjedbi, tuženik je stavio primjedbu da iz navedenog nalaza nije mogla biti izvršena zadaća vještačenja, niti se utvrditi da se na predmetnu nekretninu-suvlasnički dio može vezati pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine koji u naravi predstavlja stan u [adresa]-3, blok 6, III kat – lijevo, stan br.10, ukupne površine 36,58m2, budući je tužitelju potrebna i potvrda nadležnog tijela da stan u navedenoj zgradi i na navedenoj čestici predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu sukladno odredbi članka 73. stavak 3. ZOV-a.

18.2.2. Sud ne smatra osnovanim navod tuženika iz prethodne točke obrazloženja u smislu da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina te da potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela budući je odredbom članka 370. ZOV-a propisano: „(1) Vlasništvo na posebnom jelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno.

(2) Vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka.

(3) Vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta.

(4) Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.

(5) Osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. ovoga članka.

(6) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po stavku 4. ovoga članka.“

18.2.3. Unatoč ovakvom nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodetske struke, sud se nije upuštao u analizu istoga budući da okolnosti koje su utvrđene u istome nisu okolnosti koje bi bile od odlučujućeg značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

19. Nesporno je također da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe pokrenuo pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pojedinačni ispravni postupak navodeći da je predmetni stan za kojeg tvrdi da se veže uz suvlasnički udio redni broj 3 koji iznosi 1/32 a u odnosu na nekretninu iz izreke presude, njegovo vanknjižno vlasništvo s obzirom da je u postupku pretvorbe društvenih poduzeća predmetni stan ušao u temeljni kapital njegovog pravnog prednika, da isti nije otkupljen, da je u posjedu KR a da se i sama protustranka-Grad Slavonski Brod izjasnio na dopis punomoćnice KR da je „razvidno da je stan očigledno izvanknjižno vlasništvo Đure Đaković Specijalna vozila d.d.“, no kako je sud bio stajališta da uz prijedlog predlagatelj (u ovome postupku tužitelj), nije dostavio dostatnu dokumentaciju, da je prijedlog dostavljen protustranci nakon čijeg očitovanja je isti rješenjem Z-3361/2021-6 od 17. studenog 2021., odbijen.

19.1. Sud se nije upuštao u analizu ovoga dokaza kao i navoda tužitelja i tuženika u odnosu na isti, držeći da predmetno rješenje također nije bilo od odlučujućeg značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

20. Tužitelj je istaknuo materijalni prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka, a da pri tome nije predočio, niti je mogao predočiti bilo kakve dokaze u odnosu na isti navodeći da iz cjelokupne dostavljene dokumentacije nije razvidno niti da je stan koji je predmet ove tužbe procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe niti da bi tužitelj bio pravni slijednik društva Đuro Đaković Holding d.o.o. za koje društvo tužitelj dostavlja Rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju od 30. studenog 2015.

20.1. Izvedeni dokazi, posebice Registar osnovnih sredstava (list 9), Rješenja CERP-a od 30. studeni 2015, Procjena vrijednosti stanova u vlasništvu poduzeća u sustavu „Đuro Đaković“, Pregled stanova koji pripadaju složenom poduzeću, Odluku o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu „Đuro Đaković Specijalna vozila d.d., Ugovor o zamjeni stanova, Odluku o imenovanju komisije za popis stanova u vlasništvu ĐĐ Specijalna vozila od 15. ožujka 2002., iskaz svjedoka MR daju osnov za zaključak da je tužitelj pravni sljednika „Đuro Đaković“ Specijalna vozila d.d. [adresa] a da je isto poslovalo u sklopu složenog poduzeća Đuro Đaković Slavonski Brod a čiji pravni slijednik je Đuro Đaković Holding d.d. [adresa], te stoga u tom smislu sud taj prigovor smatra neosnovanim.

21. U odnosu na okolnost da bi predmetni stan bio procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe prednika tuženika slijedom čega bi se tužitelj imao smatrati izvanknjižnim vlasnikom, sud je stajališta da navodi tužitelja u tom smislu usmjereni, nisu osnovani.

21.1. Tužitelj zasniva svoju tvrdnju na materijalnoj dokumentaciji i to Registar osnovnih sredstava (list 9), Rješenje CERP-a od 30. studeni 2015 (listovi 10-13 ), Procjena vrijednosti stanova u vlasništvu poduzeća u sustavu „Đuro Đaković“ (listovi 14-15 ), Pregled stanova koji pripadaju složenom poduzeću (list 16), Odluku o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu „Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. (listovi 17-18 ), Ugovoru o zamjeni stanova (listovi 19-22), Odluka o imenovanju komisije za popis stanova u vlasništvu ĐĐ Specijalna vozila od 15. ožujka 2002., (list 23) te Očitovanju Grad Slavonski Brod (list 24).

21.1.1. Za napomenuti je odmah da navodi iz očitovanja Grada Slavonski Brod sa lista 24 spisa zasigurno ne mogu biti od značaja da bi sadržaj istoga mogao utjecati na utvrđenje prava vlasništva tužitelja ni po kojoj osnovi.

21.1.2. Zakonom o pretvorbi društvenog poduzeća ("Narodne novine" br. 19/1991., 26/1991., 45/1992., 83/1992., 84/1992., 18/1993., 94/1993., 2/1994., 9/1995., 42/1995., 21/1996., 118/1999., 99/2003., 145/2010), uz ostalo propisano je: Članak 10.

„Odluku o pretvorbi donosi organ upravljana poduzeća. Organ upravljanja poduzeća dužan je odlukom o pretvorbi poduzeća odrediti da se ono pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću, osim ako takvo društvo u mješovitom vlasništvu prodaje vlastite dionice odnosno udio koji samo drži. Odluku o pretvorbi poduzeće dostavlja Hrvatskom fondu za privatizaciju.“

Članak 11.

„Uz odluku o pretvorbi poduzeće dostavlja Hrvatskom fondu za privatizaciju: 5. podatke i dokaze o pravu korištenja nekretnina;

7. elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća. Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća sadrži knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost poduzeća. Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća može izraditi samo poduzeće ili njegovu izradu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je ovlaštena za obavljanje poslova iz te djelatnosti. Hrvatski fond za privatizaciju može tražiti od Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske ili druge pravne osobe da obavi reviziju elaborata o procjeni vrijednosti poduzeća.“

Članak 12.

„Ako Hrvatski fond za privatizaciju ocijeni da se predlaže pretvorba poduzeća u skladu s uvjetima i na način propisan ovim zakonom, dat će suglasnost za provođenje namjeravane pretvorbe“.

21.1.3. Zakonom o privatizaciji ("Narodne novine" br. 21/1996., 16/1998., 71/1997., 73/2000., 92/2010., 145/2010.), uz ostalo propisano je

Članak 42.

(1) Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi. (2) Rješenje se izdaje na zahtjev stranke, a za potrebe upisa nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava.

Za napomenuti je da je Fond u smislu ovoga zakona Hrvatski fond za privatizaciju.

21.1.4. Zakonom o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine" br. 145/2010., 70/2012., 94/2013;) uz ostalo propisano je

Članak 12.

„(1) Ovim se Zakonom osniva Agencija za upravljanje državnom imovinom“ Članak 50.

(1) Uvjerenje o nekretninama procijenjenim u temeljni kapital izdaje se na zahtjev stranke kao javna isprava o činjenicama o kojima Agencija vodi službenu evidenciju, a za potrebe upisa prava vlasništva nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava.

(2) Uvjerenjem o procijenjenim nekretninama utvrđuju se nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.)“.

21.1.5. Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 94/2013., 18/2016., 89/2017., 52/2018., 112/2018;), uz ostalo propisano je

Članak 24.

„(1) Ovim se Zakonom osniva Centar za restrukturiranje i prodaju (u daljnjem tekstu: Centar), kao pravna osoba s javnim ovlastima koja obavlja stručne poslove u okviru djelokruga propisanog ovim Zakonom i drugim propisima, za što odgovara Vladi Republike Hrvatske.

(2) Skraćeni naziv Centra je: CERP“

Članak 25.

„(1) Centar je pravni sljednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od strana“

Članak 28.

„(9) Centar kao javne ovlasti obavlja i sljedeće poslove:- u upravnom postupku utvrđuje procijenjenu i neprocijenjenu imovinu u postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća“

22. Analizirajući utvrđenja iz točke 20.1.2., 20.1.3., 20.1.4. i 20.1.5., ovoga obrazloženja, nesporno je da je CERP pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom a Agencije je pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju.

22.1. Zakonom o pretvorbi društvenog poduzeća kako je i navedeno u točci

21.1.2. uz ostalo propisano je:

Članak 11.

„Uz odluku o pretvorbi poduzeće dostavlja Hrvatskom fondu za privatizaciju: 5. podatke i dokaze o pravu korištenja nekretnina;

7. elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća. Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća sadrži knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost poduzeća. Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća može izraditi samo poduzeće ili njegovu izradu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je ovlaštena za obavljanje poslova iz te djelatnosti. Hrvatski fond za privatizaciju može tražiti od Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske ili druge pravne osobe da obavi reviziju elaborata o procjeni vrijednosti poduzeća.“

Članak 12.

„Ako Hrvatski fond za privatizaciju ocijeni da se predlaže pretvorba poduzeća u skladu s uvjetima i na način propisan ovim zakonom, dat će suglasnost za provođenje namjeravane pretvorbe“.

22.2. Analogno naprijed citiranim odredbama Zakona o privatizaciji, Zakona o upravljanju državnom imovinom te Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske sud je mišljenja da bi predmetni stan bio procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe da je obaveza tužitelja u konkretnom slučaju bila predočiti nadležnom tijelu podatke i dokaze o pravu korištenja predmetnog stana te Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća koji sadrži knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost poduzeća, odnosno predmetni stan se morao posebno popisati i procijeniti a na što ukazuje i odredba članka 390.a ZOVIDSP „Trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

–društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća

– koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva

– čija je vrijednost procijenjena u kapital društva.“

22.2. Sud ponavlja da je tužitelj kao dokaz svojih navoda da bi predmetni stan bio procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe dostavio Registar osnovnih sredstava (list 9), Rješenje CERP-a od 30. studeni 2015 (listovi 10- 13 ), Procjena vrijednosti stanova u vlasništvu poduzeća u sustavu „Đuro Đaković“ (listovi 14-15 ), Pregled stanova koji pripadaju složenom poduzeću (list 16), Odluku o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu „Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. (listovi 17-18 ), Ugovoru o zamjeni stanova (listovi 19-22), Odluka o imenovanju komisije za popis stanova u vlasništvu ĐĐ Specijalna vozila od 15. ožujka 2002., s tim da Registar osnovnih sredstava nije bio sastavni dio dokumentacije koja je dostavljena CERP-u kao niti pregled stanova koje pripadaju složenom poduzeću Đuro Đaković d.d. – ĐĐ Specijalna vozila jer isto nije vidljivo iz sadržaja rješenja CERP-a.

22.3. Sadržaj dokumentacije Odluka o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu „Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. te Ugovor o zamjeni stanova ukazuje po mišljenju suda da je predmetni stan bio u društvenom vlasništvu na kojemu je tužitelj imao pravo korištenja odnosno upravljanja te da se radi o nekretnini-stanu koji je mogao biti predmetom vlasništva.

22.4. Sadržaj rješenja CERP-a od 30.studenog 2015., a na koje upire tužitelj, po mišljenju suda ne dokazuje da je predmetni stan bio procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe. Naime, neosnovano tuženik smatra da se sadržaj predmetnog rješenja ne odnosi na imovinu tužitelja, naime tužitelj je poslovao u sklopu složenog poduzeća Đuro Đaković Holding d.d., a osnovano tužitelj ističe i na 3. stranicu 2. pasus istog rješenja iz kojeg je vidljivo da je društvo Đuro Đaković Holding u trenutku pretvorbe bilo složeno poduzeće u sastavu kojeg su bila sva 33 poduzeća navedena u istom pasusu, pa tako i poduzeće tužitelja označeno kao „Specijalna vozila“ sa 169 stanova ukupne površine 9.869,77 m2 a na stranici 4. istog rješenja navedeno je da su podaci sadržani u dokumentaciji na koju se pozivaju podnositelji, a koji su dio Elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća Đuro Đaković Holding, relevantni za utvrđivanje da je stambeni fond iskazan u ukupnoj vrijednosti procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Đuro Đaković Holding, [adresa], sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u iznosu od 15%, a umanjeno za 2% na ime troškova prodaje, a bitno je naglasiti da se navodi da nisu dostavili popis pojedinačnih stanova odnosno da dostavljeni podaci nisu dostatni za donošenje odluke o njihovom broju, anagrafskim oznakama i površinama pojedinih stanova, jer specifikacija svih stanova nije priložena u Elaborat, a nisu je dostavili ni podnositelji, dakle sud zaključuje da je tužitelj kao trgovačko društvo koje je pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, nije mogao postati vlasnik predmetne nekretnine koja je na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bila društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koja je mogla biti predmet stjecanja prava vlasništva stoga što njena vrijednost nije procijenjena u temeljni kapital društva.

23. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ukazuje na dosjelost kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva, držeći da je kao posredni posjednik s obzirom na kakvoću posjeda i njegovo vremensko trajanje ispunio uvjete za stjecanje vlasništva nad stanom a po mišljenju suda neosnovano.

23.1. Odredbom članka 159. ZOV-a propisano je

„(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka“.

23.2. Odredbom članka 388. ZOV-a propisano je

„(4) U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana“ 22.2.1. Za napomenuti je da je na temelju prakse Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomija i drugi protiv Hrvatske, Vrhovni sud RH u odluci Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019 zauzeo pravno shvaćanje „ Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZOV-A, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona."

23.3. Iz sadržaja Odluke o odobrenju zamjene stanova u vlasništvu „ĐĐ“ Specijalna vozila d.d., od 22. ožujka 1995., u odnosu na MR razvidno je da je isti predmetni stan stekao temeljem odluke u davanju stana RO SV broj 187 od 14. srpnja 1987, a u koji stan je temeljem Ugovora o zamjeni stanova od 15. ožujka 1995., i navedene Odluke uselio JR.

23.4. ZOV izrijekom ne isključuje dosjelost temeljem posrednog posjeda, u konkretnom slučaju sud drži da ga je tužitelj imao budući je izvršavao upravljačku vlast nad stanom a da pri tome nije trebao priznati višu vlast nekoga iznad sebe, bar ne do upisa tuženika kao vlasnika iznad sebe.

23.5. Poklanjajući vjeru svjedoku MR na čiji iskaz tužitelj nije imao primjedbi, sud zaključuje da je JR, radnik tužitelja, bio neposredni posjednik do 22. ožujka 1996., nakon kojega razdoblja nema podataka tko je bio posjednik predmetnog stana.

23.6. Kada bi se i uzelo vremensko razdoblje od 14. srpnja 1987., kada je predmeti stan dodijeljen MR pa do 22. ožujka 1996., do kada ga je koristio JR kao radnik tužitelja, drugih dokaza o dužem vremenskom razdoblju nema, i pod pretpostavkom da je taj posredni posjed bio kvalificiran nije ispunjena pretpostavka iz članka 159. stavka 2., 3., i 4., ZOV, s tim da je sud stajališta da predmetni posjed nije bio kvalificiran jer posjed nije bio zakonit budući da stan nije bio procijenjen u vrijednost društvenog kapitala složenog poduzeća u sastavu kojeg je bio i tužitelj niti je bio pošten jer je tužitelju zasigurno mogla i morala biti poznata činjenica da je tuženik bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

25. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP - a i to članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 1. i stavka 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT), i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

25.1. Sud je tuženiku, budući da tužitelj u cijelosti nije uspio u sporu, priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura i to na ime

-ročište 24. veljače 2026. ( Tbr. 9 toč. 1)

500,00 eura

-ročište 12. svibnja 2026 ( Tbr. 9 toč. 1)

500,00 eura

-ročište 1. lipnja 2026 ( Tbr. 9 toč. 1)

500,00 eura

ukupno

1.500,00 eura

PDV 25 %

375,00 eura

ukupno

1.875,00 eura

25.2 Preko dosuđenog iznosa tuženiku nije priznat trošak podneska od 25. ožujka 2026., u iznosu od 500,00 eura sa pripadajućim PDV-om 125,00 eura dakle 625,00 eura stoga što se tim podneskom tuženik očitovao na prethodni podnesak tuženika od 24. veljače 2026., kojim je tuženik samo uredio tužbeni zahtjev u odnosu na promijenjene podatke broja z.k. uloška i kč.br., te isti nije bio nužan kako u odnosu na tu okolnost tako i na druge okolnosti koje su iznesene u podnesku koje su dijelom već prethodno bile iznesene a preostali dio je mogao biti iznesen i na glavnoj raspravi.

25.3 Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eura odbio kao neosnovan.

U Osijeku 14. srpnja 2026.

SUDAC

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.