Poslovni broj: P-183/2025-32

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Tudor u pravnoj stvari tužitelja RCM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku RC; FC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; NC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; BC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; DC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; GC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; UC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; EC, OIB [osobni identifikacijski broj], Table 21, 21000 Split, protiv tuženika ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku PC; FCM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku PC; MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ŠC; PC; OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku PC; CC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku PC; SC, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], VINOGRAD površine 2368 m2, čest. zem. [katastarska čestica], PUT površine 44 m2, čest. zem. [katastarska čestica], KUĆA DIO, DVOR površine 176 m2, KUĆA (DIO) površine 33 m2, DVOR površine 143 m2, čest. zem. [katastarska čestica], VINOGRAD površine 5 m2, čest. zem. [katastarska čestica], ORANICA površine 36 m2, ukupne površine 2629 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime i vlasnost za cijelo, sve uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika također za cijelo, sve u roku od 15 dana.

II. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 38.773,75 EUR, uvećan na zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa sve do potpune isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

obrazloženje

1. U ovom predmetu tužba je podnesena 21.08.1997. u kojoj se navodi da su tužitelji i to tada LC, KC i AC i njihovi prednici od uvijek koristili i posjedovali predmetnu nekretninu, pa da su tuženici i to HC i IC pogrešno uknjiženi.

2. Dana 06.11.1997. donesena je presuda zbog izostanka jer uredno pozvani tuženici nisu pristupili na pripremno ročište održano 06.11.1997.

3. Dana 29.04.2019. zaprimljen je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen od strane nasljednika ranijih tuženika u kojem navode da su za presudu zbog izostanka saznali tek u postupku radi izvlaštenje pred Uredom državne uprave u Splitu, Klasa:

UP/I-943-04/17-01/99, Ur.Broj:2181-05-01/09-19-5, koja je od strane suda im poslana 29.03.2019. god. Navode da njihovi prednici nisu nikada sudjelovali u postupku koji je prethodio donošenju te presude jer je IC umro prije podnošenja tužbe u I P-1169/97 i to 1990. god. a da HC, kao uostalom ni IC nikada nisu živjeli na adresama označenim u tužbi predmeta IP-1169/97, koje da su adrese tužitelja.

3.1. Rješenjem od 03.05.2024. a sukladno odredbi čl. 421. st. 1. t. 2. ZPPa dopušteno je ponavljanje postupka.

4. Sadašnji tužitelj RCM podneskom od 22.11.2024. precizirao je tužbeni zahtjev, s tim da su kao tuženici označeni nasljednici ranijih tuženika.

4.1. U sada uređenoj tužbi navodi se da se ukinuta presuda IP-1169/1997 odnosila na izvornu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Naknadno je na istoj izvršeno više cijepanja te su formirane nove čestice sada označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 2.629 m2, i koje su u cijelosti na koncu pripale tužitelju, a prije njega njegovim pravnim prednicima. Na predmetnim nekretninama sada su formalno uknjiženi tuženici.

Navedenih pet čestica tužitelj je stekao od svojih roditelja, a oni temeljem ;

- Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina ovjerenim kod Javnog bilježnika Ivana Bradarića iz Splita broj OV-2975/98 od 15.07.1998.g.,

- Izjave potpisane od LC, KC i AC

- Ugovora o darovanju ovjerenim kod Javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita broj OV- 5683/99 od

01.07.1999.g.,

- Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina ovjerenim kod Javnog bilježnika Slobodana Zlokića

iz Splita broj OV-9631/00 od 27.10.2000.g. (*s priloženim Prijavnim listom kao njegovim prilogom),

- Ugovora o prodaji ovjerenim kod Javnog bilježnika Boška Jurišića iz [adresa] broj OV- 2874/02 od

19.06.2002.g.,

- Ugovora o prodaji ovjerenim kod Javnog bilježnika Boška Jurišića iz [adresa] broj OV- 2556/01 od

03.07.2001.g.,

No izvorno je sve to stečeno između 1948.g. i 1972.g., kada su djed i baka tužitelja, pok. ĐC i pok. ZC, kupovali nekretnine u tom dijelu grada Splita, koja su tada predstavljale poljoprivredna zemljišta niske tržišne vrijednosti. Pok. ZC je nakon smrti svog supruga pokrenula parnicu protiv svoje kćeri, majke tužitelja (pok. VC) te protiv svoje preostale četvero djece (KC, AC, TC i ĆC), a koja se je vodila pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem II P-353/1988. Tužitelji su u posjedu podneska iz tog spisa od dana 16.07.1991.g. koji je sastavljen po primitku ukidne odluke višeg tada Okružnog suda u Splitu broj Gž-3352/1987, i gdje se na stranici 3. istog navodi kako su spisima priloženi brojni ugovori kojima su ona i njezin pok. suprug stjecali predmetna zemljišta, između ostalog i ovo zemljište zvano STOCI, površine 8 vrita, što iznosi oko 7.200 m2, a kako je majku tužitelja na koncu pripala upravo trećina od toga to se je tako došlo do 2.629 m2 koliko približno iznosi ukupna površina svih pet novoformiranih čestica. U konačnici ističe da su tužitelj i njegovi roditelji, te njegov djed i baka, su bili u kontinuiranom i nesmetanom posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina kroz 71 godinu.

5. Tuženici osporavaju tužbu navodeći da se tužitelj poziva na dosjelost i kupoprodaju kao osnove stjecanje prava vlasništva, koji se međusobno isključuju, te da je ĐC (prednik tužitelja) doista kupio zemljište do ovog predmetnog, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na njega se i uknjižio, ali ne i predmetno. Tvrde da su tuženici oduvijek bili i da su i danas vlasnici predmetnih nekretnina.

6. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, spis IIP- 353/1988, saslušani svjedoci i stranke, proveden očevid na licu mjesta i izrađeno vještvo po vještaku geometru.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Tužitelj kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva ističe prije svega dosjelost, a poziva se i na kupoprodaju od strane svojih prednika, bake i djeda, pa je bilo potrebno raspraviti jesu li se na strani tužitelja ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

9. Nije sporno da su tuženici uknjiženi kao vlasnici u zemljišnoj knjizi, a prije njih su to bili HC i IC.

10. Pregledom Prijavnog lista Ureda za katastar Split, od 01. lipnja 1998. god. GP-15/Vi-98 utvrđeno je da su kao posjednici na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a što odgovara čest. zem. [katastarska čestica] (numeraciju je potvrdio i vještak geometar u svom vještvu) bili upisani TC pok. RK, VC pok. RK, AC pok. RK, ĐC ZC ud. RK,. ĐC KC pok. NCM. RK, svi za po 1/6 dijela, a nakon cijepanja čest. zem. [katastarska čestica] u 2882/1/2/3/4/5/6, ĆC ž. R (nesporno ranije FK. RK) upisan je za cijelo kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica], dok su svi oni ostali i navedeni i dalje ostali u pisani kao posjednici čest. zem. [katastarska čestica], sada za po 1/5 dijela. Za čest. zem. [katastarska čestica] sada je upisan KC pok. RK, kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] sada je upisana VC pok. RK, na čest. ezm. 2882/3 upisana je AC pok. RK, a 2994/4 TC pok. RK.

10.1. Kako se navodi u Prijavnom listu cijepanje je izvršeno na temelju Rješenja o nasljeđivanju O-876/75, Presuda i rješenja IIP-353/88, Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina, a sve temeljem Naputka Geodetske uprave br. 936-02/94-01/01 od 01.08.1998.

11. Pregledom Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina kojeg su 03.07.1998. zaključili KC, AC, TC, ŽCM i ĆC utvrđeno je da je istim utvrđeno da su KC, AC i ŽCM u suvlasničkoj zajednici u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su ovi pod 1. i 2. vlasništvo stekli temeljem presude Općinskog suda u Splitu IP-1169/97 od 06.11.1997. , a ŽCM temeljem Ugovora o darovanju od 01.12.1997. Zatim je dogovoreno da KC pripada za cijelo čest. zem,. 3490/4, AC za cijelo 3490/3, ŽCM za cijelo 3490/1 u površini od 2368 m2, a čest. zem. [katastarska čestica] pripada za po 1/5 dijela svima.

11.1. Za dodati je da je ŽCM svojoj kćeri NK darovala ugovorom o darovanju od 15.05.2001. god. dio čest. zem. [katastarska čestica] i tro u površini od 273 m2, odnosno udio od 273/2368 dijela.

12. Isto tako nije sporno da je prednik tužitelja, ŽK kupio od BK temeljem Kupoprodajne pogodbe od 20.01.1951. god., čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na iste se uknjižio (sve list 289-295 spisa), koje se očito nekretnine nalaze na predjelu Stoci kao i predmetne i na što tijekom cijelog postupka upiru tuženici.

13. Također je za dodati i da predmetne nekretnine odnosno izvorna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila obuhvaćena tužbom kojom je DK tužila svoju djecu kao sunasljednike iza pok. ĐC za utvrđenje bračne stečevine, koji je predmet pod posl. brojem II P-353/88 napokon okončan Presudom od 17.07.1992., a za napomenuti je da nekretnine koje jesu obuhvaćene presudom se navode kao "pravo korištenja" ostavitelja.

14. Međutim isto tako, predmetne nekretnine odnosno izvorna čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije navedena ni u Rješenju o nasljeđivanju iza pok. GK, O-79/2003 ovog suda, niti u Rješenju o nasljeđivanju također Općinskog suda u Splitu O-1598/90 iza pok. IC RK. Naravno, nasljednikom se postaje u času smrti ostavitelja u odnosu na svu imovinu koju je on imao u tom trenutku i rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog karaktera ali činjenica da ova nekretnina nije navedena ukazuje na to da ju nasljednici nisu prijavili u ostavinu, da nisu kasnije tražili donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju i da zacijelo nisu ni znali da ista postoji, što svakako nameće zaključak da nisu bili u njenom posjedu.

15. Pregledan je Zapisnik Ureda državne uprave u SDŽ, Klasa: UP-I-943- 04/17-01/99, UR- Broj 2181-05-01/019-19-6 od 17.04.2019.(list 88-90 spisa) radi nepotpunog izvlaštenja na prijedlog podnositelja zahtjeva Vodovoda i kanalizacije, kojem ročištu su bili prisutni tuženici i prednik tužitelja BCM, a radilo se o izvlaštenju čest. zem. [katastarska čestica] površine 2368 m2 i 3490/2 površine 44 m2. Na tom je ročištu upisna posjednica ŽCM dostavila Presudu zbog izostanka IP- 1169/97. Na tom su ročištu sada tužene izjavile da nisu bile upoznate s presudom međutim da u pogledu iste smatraju da nije bila donesena s ispravnim podacima te da će pokrenuti postupak radi utvrđenja vlasništva na nekretninama.

16. Obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra JK koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da:

" č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ukupne površine 2368 m², na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-K-A, šrafiran plavom bojom. Predmetna čestica u naravi predstavlja u svom centralnom dijelu ruševni plastenik (površine 1744 m²), u svom centalnom dijelu betonski put između dva plastenika (površine 93m²), u svom zapadnom dijelu dio plastenika u funkciji (površine 230 m²), dok ostatak čestice svom južnom i zapadnom dijelu predstavlja makadamski plato i betonski put. č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ukupne površine 44 m², na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama G-L-M-N-H-G, šrafiran žutom bojom. Predmetna čestica u naravi predstavlja dio objekta (površine 5 m²), dok ostatak čestice predstavlja put. č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ukupne površine 176 m², na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama H-N-M-P-R-I-H, šrafiran zelenom bojom. Predmetna čestica u naravi predstavlja dio objekta (površine 33 m²), dok ostatak čestice predstavlja makadamski plato.

č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 5 m², na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama G-L-O-G, šrafiran crvenom bojom. Predmetna čestica u naravi predstavlja dio objekta.

č. zem. [katastarska čestica]/, K. O. [katastarska općina], površine 36 m², na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama J-I-R-S-J, šrafiran ljubičastom bojom. Predmetna čestica u naravi predstavlja makadamski plato bez materijaliziranih međa na terenu."

16.1. U dopuni vještva naveo je da je č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] s južne strane omeđena betonskim zidom (linija A-B-C), a s istočne strane betonskim zidom (linija D- E-F-G).

17. Dosjelost na koju se očito u tužbi poziva tužitelj je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

17.1. U slučaju originarnog stjecanja prava vlasništva (dosjelošću, građenjem) stjecatelj prava vlasništva nije ovlašten od tuženika zahtijevati izdavanje tabularne isprave. Pri tome valja upozoriti da je zahtjev za izdavanje tabularne isprave zahtjev obveznopravne prirode koji pretpostavlja postojanje određenog građanskog odnosa između ugovornih strana, kako je već naprijed izneseno, a u slučaju originarnog stjecanja prava vlasništva tužitelj je ovlašten zahtijevati od tuženika isključivo trpljenje upisa njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, naravno pod pretpostavkom osnovanosti njegovih tvrdnji o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti. U tom slučaju upis ima deklaratoran a ne konstitutivan karakter.

17.2. U smislu odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Pri tome, samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZV-a), a sukladno odredbi čl. 160. st. 2. u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao samostalni, zakoniti, pošteni i istiniti odnosno barem kao pošteni posjednici.

17.3. Sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

17.4. Odredba čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

18. U svrhu utvrđenja spornih činjenica saslušani su svjedoci i stranke.

18.1. Svjedokinja ĆC, tetka je tužitelja, rođena 1946. godine, iskazala je da je predmetne nekretnine kupio njen otac oko 1960. godine, da je on tu posadio vinograd i ona je sa njim radila u vinogradu. Otac je umro pred 51. godinu. Potom su počupali vinograd i tu sijali mrkvu, ciklu, posadili breskve, a onda početkom 2000. godina se tu napravio plastenik, dva plastenika na površinu od 1800m2. Nakon smrti majke koje je umrla **.**.1994. da su se ona, brat i sestre 1997. podijelili. U toj diobi sudjelovali smo ona, brat UK i sestre AC, TC i ŽCM. Svi su oni sada pokojni i podijelili su sveukupno 36 000m2 nekretnina. Ove predmetne nekretnine pripale su sestri ŽCM, majci tužitelja DCM, a ona je umrla prije 4 godine. Nasuprot plastenika nakon ove podijele 1997. godine RCM je izgradio veliku kuću, vilu, a pored nje jedan manji objekt u kojem sada živi njegov sin EK

– DCM. Inače, sve te godine, od kada je otac kupio ove nekretnine da im nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva sve dok 2019. nije tuda prošla kanalizacija i tada su se pojavili F jer je zbog oduzimanja tog dijela zemljišta gdje je prošla kanalizacija trebalo im isplatiti neke novce. Otac da je kupio zemlju od IC, misli da se zvao RK i ne zna jesu li o tome što pismeno sastavili, ali da je tada bila još dijete. Plastenik je na jednoj parceli, a na drugoj parceli je isto veliki plastenik, ali na tu drugu parcelu se otac uknjižio, a na ovu valjda nije jer tada nije imao para za platiti uknjižbu.

Upitana navodi nakon očeve smrti bilo je njih 5 djece, dvije sestre su vodile parnice protiv majke radi sastava ostavinske imovine i ta se parnica vodila 18 godina i majka je nakraju uspjela u toj parnici, tako daje rješenje o nasljeđivanu iza oca doneseno tek 18 godina nakon njegove smrti, a predmetne nekretnine su ušle u sastav ostavinske imovine i oca i majke. Po rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca majka je dobila polovicu svega očevog, a drugu polovicu su naslijedili svi nasljednici na jednake dijelove. Nije upoznata s tim jesu li joj brati sestra vodili postupak protiv IC, gdje je on živio i kada je umro, niti je li imao braće i sestara. Rampu na putu da su postavili Morići zato da ne bi ulazili drugi ljudi s automobilima na njihov posjed.

18.2. Svjedok ČK, nesrodan, rođen 1965. god. prvi je susjed tužitelja, pa kada ulazi u svoju garažu, manja kuća tužitelja mu je preko puta, a velika s druge strane, točno ispred njegove kuće. On da tamo živi 20-tak godina. Kada je doselio obje su kuće bile izgrađene, a u manjoj je tužitelj tada držao alat. Sa sjeverne strane kuće se nalaze plastenici koje tu imaju RCM i njegova sestra N, to su dva plastenika jedan do drugog. Kada je on doselio oni su već obrađivali tu zemlju sadili pome i radili u tim plastenicima, nije nikoga drugog viđao osim njih, a o nekim drugim odnosima niti ne zna. Ne zna kako je RCM stekao te nekretnine jer nisu nikada o tome pričali. Ne zna kako je obitelj Ž stekla predmetne nekretnine, ne zna ništa o nikakvim sudskim postupcima, jer navodi, samo su susjedi, pozdravljaju se ,ali se ne poznaju dobro. Upitan je naveo da na putu nema rampe, samo je RCM stavio vrata koja su otvorena, prije možda par godina.

18.3. Svjedok PK rođen 1960. god. nesrodan sa strankama, naveo je da je kupio zemlju na ovom predjelu prije 29 godine od gđe ĆC, a sada je opet ĐC i tamo živi od 1999. Na predmetnim parcelama da je viđao jedino B, koji su tu imali plastenik i kuće. Negdje između 2002. -2004. on je pokrenuo inicijativu da se asfaltira put, s čime su se svi složili jer je prije bio makadamski. Upitan je li na tom putu postoji neka rampa odgovara da ne, samo na dnu puta postoji kapija koju je postavio MK za ulaz u svoju parcelu, naime, ova ulica je takoreći slijepa ulica i završava na njegovoj parceli, a kada su asfaltirali put nije bilo sredstava da se asfaltira do dna pa je MK rekao da će naknadno donji dio puta betonirati što je učinio i tada je stavio kapiju, ne zna točno koje godine. Kada je on kupio zemlju da je postojala samo mala kuća D na parceli u kojoj danas živi sin GCM, a veliku kuću je počeo graditi početkom 2000ih i do danas je samo u grubim radovima napravljena i postavljen krov. Također kada je on kupio zemlju već su postojali plastenici, a kasnije ih je tužitelj renovirao. Uzgajalo se u njima sezonsko povrće, pome salata i sl. Tužitelj više ne radi u plastenicima, samo njegova sestra u svom, ali kada je prestao da ne zna. Sa JCM nije pričao o tome kako je stekao te nekretnine na kojima je plastenik i kuće. Dodaje da je viđao oca i majku tužitelja da su dolazili tu i radili u plastenicima. Upoznat je s postupkom izvlaštenja radi prolaska kanalizacije, ali nije čuo da bi obitelj IC u istom sudjelovala. Nije upoznat sa nikakvim sudskim postupcima, kada je on kupio zemlju od ĆC da je stanje bilo sređeno.

18.4. Svjedok JC, prvi rođak tužitelja, rođen 1952. god. iskazao je da su njegova majka AC rođ. ĐC i majka tužitelja su bile sestre. Predmetne nekretnine su od kada on zna za sebe bilo vlasništvo njegovog djeda RK i babe ZC. Oni su za vrijeme drugo svj. rata ovamo došli iz Dugopolja. Ne zna točno kako su baba i dida stekli ove predmetne nekretnine, ali tu je već kao dijete dolazio, brao ljubičice i uzimao glinu za likovni u školi. Na predmetnim nekretninama gdje je danas plastenik bio je uzdužno jedan vinograd u kojem je radio njegov djed, a on mu je pomagao kao dijete orati plugom. Na parceli do se kosilo žito. Kada je vinograd propao posadile su se na tom mjestu breskve, a nakon breskvi su se posijale mrkve. Kako je mrkve trebalo zalijevati, iskopali su jedan bazen dolje u [adresa], na koji je kasnije baba spojila pumpu i cijevi, da bi mogla zalijevati mrkve. Plastenik je napravljen kasnije. Djed je umro 1967. god. i tada je baka tražila polovicu sve djedove imovine pa je vodila postupak protiv svih, 4 kćeri i sina, za to vrijeme se zemlja zapustila, iako se u početku još sijala mrkva. Na kraju ovog postupka su se oni dogovorili i nakon toga se razdijelila imovina odnosno zemlja pa su predmetne nekretnine pripale njegovoj tetki ŽCM. Nakon toga je MK napravio plastenik.

Na predmetnim nekretninama otac od RCMN, napravio je jednu malu kućicu i tu sada živi sin G, EK. Ima tu i velika kuća koju je izgradio J, nikada nije imao pritužbi od strane tuženika sve dok tuda nije prošao kanalizacijski vod pa je pravnik ŠK tražio vlasnike zemljišta, kome će se isplatiti naknada za oduzimanje zemlje. Upitan kako misli "tražio vlasnike zemlje" odgovara da je on to gledao na općini ili u katastru ili tako nešto. Prije postupka izvlaštenje da nije nikada čuo za U. Njegova pok. majka OK da nije vodila sudski postupka 1997. godine protiv IC. Na pitanje na čijoj zemlji je izgrađena ova veća kuća CK, odgovara na zemlji pok. tetke ŽCM, pola kuće je na jednoj parceli koju je kupio LC, a pola je na drugoj o kojoj se vodi sada spor. Upitan od koga je kupio LC, odgovara od njegove sestre UC, a Dragova sestra NK je kupila od njegovog pok. brata SK koji je to naslijedio od njihove majke AC.

18.5. Svjedokinja NC, prva rodica tužitelja, rođena 1972. je iskazala da su njen pok. otac KC i tužiteljeva majka ŽCM brat i sestra. Nedaleko od predmetnih nekretnina da i ona ima kuću u izgradnju na parceli koju je otac KC darovao njoj i sestri po pola, a otac je bio uknjižen. U blizini je parcele na kojoj se nalazi manja kuća tužitelja, a koju nekretninu je otac tužitelja kupio od njenog oca KC i to je u cijelosti njegova parcela jer je njen otac bio uknjižen. Velika čestica na kojoj su plastenici i velika kuća tužitelja je, od kada zna, u posjedu njene obitelji. Na njoj su uzgajali povrće jer se njena obitelj bavila poljoprivredom, s time da ne zna kada je kupljena, svakako prije 1965. je bila u vlasništvu babe i dide. Ovo zna jer je zadnje zemljište kupljeno 1965. u Dujmovači. Kada je djed umro 1974. baka je tražila ½ čitave ostavine i dugo godina se vodio spor između bake i njenog oca s jedne strane, a ostale 4 očeve sestre na drugoj, zapravo nije sigurna da li je još jedna tetka bila na strani s bakom i ocem. Dida inače nije bio sačinio oporuku. Nakon puno godina vođenja spora, krajem 1993. je donesena presuda u bakinu korist, te je utvrđeno da je ½ svih nekretnina bakino vlasništvo, a ovu drugu polovinu su iza djeda naslijedili svo petero djece i baka šesta. Baka je umrla 1994. ona je sačinila oporuku kojom je onu svoju polovinu ostavila njenom ocu i teti NCM. Nakon toga su se njih petero dogovorili prema omjeru koji su naslijedili koja će zemlja kome pripasti. Tako su nekretnine na kojima je plastenik i kuća rođaka CK pripala sad pok. teti ŽCM. njegovoj mami. Prema dokumentima koje je imao otac ove su nekretnine bile navedene u ostavinskoj raspravi iz dide i babe. Spor između bake i ostalih nasljednika trajao je skoro 30 godina i u tom postupku su se spominjale sve ove zemlje pa mislim da su se podijelili temeljem te presude i rješenja o nasljeđivanju. Misli da su diobu izvršili 1995. god.

Na pitanje suda tko je i kada napravio plastenik na predmetnoj nekretnini, odgovara: " J je napravi plastenik vjerojatno krajem 90ih godina, svakako nakon ove pdoijele, a prije dok smo se mi obiteljski bavili poljoprivredom to je bila otvorena zemlja gdje smo sijali povrće." Navodi da kuća nije dovršena samo je u gruboj gradnji i tu je sigurno preko 20 godina, a da nikada nitko nije osporavao posjed njenoj obitelji i kasnije E. navodi dane zna od koga su baba i dida točno kupili predmetne nekretnine, ali joj je poznato da su zemlju kupovali i od IC. Svakako, F nikada nisu dolazili ne predmetne nekretnine.

Na pitanje je li upoznata s postupkom izvlaštenja što je Vodovod i kanalizacija provodio 2019. na predmetnom području i da li obitelj IC ima kakve veze s ovim nekretninama u tom postupku, odgovara: "Ja znam da je moj otac bio pozvan od Vik-a u postupku izvlaštenja, s tim da je otac preminuo u travnju 2019. a inače se on više time bavio nego ja. Znam da je vodovod pozivao one koji su bili upisani na zemlji kao vlasnici a kako se baba i dida nisu nikada uknjižili na nekretnine kupljene na ovom području, tako su vjerojatno pozvali nasljednike ovih IC i tada su počeli ovi problemi." . Na pitanje odakle ima saznanja da bi ove nekretnine kupili baba i dida, RK i ZC, odgovara da je već od 6 godina dolazila sa roditeljima u polje i uvijek je bila priča da su baba i dida to kupili, a isto tako ta zemlja je bila i predmet onog spora između bake i drugih nasljednika koji se vodio 30 godina. U ostavinu da su te nekretnine ušle kao ono "vlasništvo koje nije 1/1".

18.6. Svjedok LK, nesrodan, rođen 1964. god. živi u susjedstvu predmetnih nekretnina od 1979., u svom iskazu naveo je da od 1979. zna da je na ovim predmetnim nekretninama na istoku vinograd, a na zapadu breskve, a kasnije su na cijeloj površini zasijali mrkvu. Sve to obrađivala je baba ZC, a kasnije njena djeca UK i NCM. Oni su zapravo radili u zajednici kao obitelj. Inače, da je on na svoju zemlju s ocem dolazio još kao dijete jer se i on bavio poljoprivredom, ali se slabo sjeća pok. ĐC, Anđinog muža jer je on umro prije nje. Još zna da je Dragina mama ŽCM dobila, odnosno da je njoj pripala ova zemlja, a to mu je poznato iz priče sa Marijinom sestrom NCM. Nakon toga je J napravio plastenik a drugi plastenik njegova sestra NK, također je J sagradio kuću i jedan manji objekt, a kuća nije do danas dovršena. Ne zna ništa o sudskim sporovima u obitelji tužitelja, u postupku izvlaštenja ViK-a je on sudjelovao sa svojom zemljom, a ne zna za tužitelja, tužitelju i njegovim prednicima nitko nije nikada osporavao pravo vlasništva, a nije nikada čuo da bi F imali ikakve veze sa predmetnim nekretninama.

19. Iz iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi da su predmetne nekretnine (ranije izvorna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ranije i to barem od 1960. godine, a ako ne i prije, bile u posjedu bake i djeda tužitelja, ZC i ĐC. Svjedoci su suglasni da su na predmetnim nekretninama tužitelj i njegovi prednici majka, baka, djed sezonsko povrće, pome, salatu, a potom je tužitelj napravio plastenik i nastavio se baviti poljoprivredom do unatrag zadnjih godina kada je plastenik zapustio, dok se jedino njegova sestra NK bavi i dalje plastenikom koji je na njenoj parceli. Iskazi su suglasni i u pogledu provođenja postupka izvlaštenja od strane ViK, a svjedoci koji su u srodstvu sa tužiteljem iskazivali su identično i o postupku kojeg je baka ZC vodila protiv svoje djece nakon smrti supruga radi utvrđenja bračne stečevine, a svakako su u suglasnosti sa pisanom dokumentacijom pregledanom u postupku.

20. Tužitelj je iskazao da su njegovi baba ZC i djed ĐC se bavili poljoprivredom i kupovali poljoprivredne nekretnine a predjelu Mejaši-stoci i to tako da su prodali zemlju koju su imali u Dugopolju , no da nije nikada vidio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu. Iz djetinjstva se sjeća da je na predmetnim nekretninama bio vinograd i jednim dijelom breskve, a 70ih godina se tu sijala mrkva i dobro se sjeća toga da je baba dovukla vodu iz [adresa] što ima nekih 700m udaljenosti, a kako bi se mogla zalijevati i navodnjavati mrkva. 1998, baba ZC i njene kćeri i sin su izvršili diobu nekretnina, to je bilo nakon sudskog postupka kojeg je baba ZC pokrenula, čini mu se '91, protiv svoje djece, a u kojoj tužbi su bile upravo ove nekretnine i još neke druge koje je baba kupila i tvrdila da su njene. Ne zna ima li taj postupak veze sa djedovom ostavinom, svakako 1998. su se oni dogovorno podijelili i to na način da je svako birao koju će zemlju, tada su izabrali ovaj dio koji je najbolji za poljoprivredu. Mater je dobila 4500m2, nakon toga su se majka braća i sestre odrekli dijela zemljišta kako bi se na tome napravio put do svih njihovih parcela, jer zapravo nije bilo adekvatnog puta. To je put koji danas vodi do ovih nekretnine. Točno je da je postavio rampu na kraj tog puta gdje počinje ova predmetna parcela, ali samo kao znak upozorenja da tu završava put jer su mu ljudi dolazili i parkirali automobile na parcelu. Kada je došao na tu zemlju 1998., nakon podjele, da ju je prvo ogradio, zatim napravio plastenik na svom istočnom dijelu parcele, a zapadno od mene je sestra napravila svoj. Dok su radili plastenik imali su jedan agregat, međutim otac je 1999 podnio zahtjev za struju, ali je uvjet bio da imaju čvrsti objekt, tada su izgradili manji objekt gdje sin živi danas te su 1999 dobili struju, a godinu kasnije i priključak za vodu. Svakako ovaj manji objekt izgrađen je na zemljištu kojeg je otac kupio od njegovog ujaka UK, nekih 200m2. To nije na onom zemljištu što je dobio od majke. Teren na kojem je krenuo graditi veliku kuću naknadno je kupio od rodice UC i to je 400m2, taj objekt nije završen. Navodi da je tek kada je ViK pokrenuo postupak izvlaštenja saznao da majka nije uknjižena, da je postojala pravomoćna presuda u kojoj je bilo obuhvaćeno 7000m2 od kojih je 1/3 pripala UK KC, 1/3 UC AC i 1/3 njegovoj majci LC ŽCM. I Č i UC su se uknjižili na svoje trećine, a oni da nisu bili uknjiženi. Tuženice da je upoznao kada je "dolazio na Županiju radi kanalizacije, za isplatu naknade.", pa navodi: " njih je pozvao vodovod radi naknade, one su se tu našle "ni krive ni dužne", da nije bilo te kanalizacije ne bi ni znale za ovu zemlju.".

21. Saslušana tužena ad. 3. navela je da su oni oduvijek znali za zemlju na Mejašima, tata da im je govorio da postoji zemlja na Mejašima, međutim on je umro iznenada 1990. i ostavinska rasprava je bila ubrzo nakon njegove smrti pa tada omaškom nisu prijavili tu zemlju u ostavinu. Tek su kasnije shvatili da je nisu prijavili, ali da su je odlučili ostaviti za kasnije, da se djeca time bave kada stasaju. Navodi da je otac kada su bili djeca na tu zemlju možda bio išao jedan ili dva puta, a tetka P zaista nije nikada. Te 2017. kada su pozvani u Ured državne uprave radi polaganja kolektora, trebali su za to dati dozvolu i primiti naknadu da su se pojavili njoj nepoznati ljudi i tvrdili da je zemlja njihova. Navodi da su ti ljudi rekli da su zemlju kupili od njihovog djeda KK, ali neke godine kada je djed KK već bio umro, misli 1945., a on je umro 1942., pa bi to bilo nemoguće. Upitana navela je da nije sa sestrama u djetinjstvu nikada odlazila na ove nekretnine i da na njima nije ni bila prije 2019. a da je nakon što su "pokrenule postupak" bila dva puta. Upitana je i bila upoznata da bi otac vidio kakve postupke vezane za predmetne nekretnine ili teta GK, odgovara: "znali smo da je to naše i nije bila tema da bi se vodio ikakav postupak." Nakon što joj je pokazna presuda IP-1196/97 potvrdila je da ju je vidjela, ali se ne sjeća kada. Na pitanje zbog čega je nakon očeve smrti 1990. čekala 30 godina za provesti redovnu uknjižbu na svoje ime, odgovara: "Kada je moj otac umro imala sam bebu od godinu dana, onda je počeo rat, pa mi je muž otišao na ratište, nismo tada o tome vodili računa, i mislili samo kako vlasništvo je upisano na oca , neka tako stoji, pa neka se djeca o tome brinu kada stasaju."

22. Tužena ad. 5. iskazala je identično kao tužena ad. 3.Potvrdila da su tek nakon postupka pred Uredom državne uprave krenule rješavati pitanje vlasništva, a upitana zašto to nije ranije učinila i ona odgovara: " mogu reći da su 90te kada je otac RK umro i moja djeca bila mala, i suprug otišao u rat, i u tom razdoblju nismo vodili računa i to je nekako ostalo "za kasnije". Teta GK po kojoj nosim ime umrla je 1995. godine.". Navodi da nikada ni kao dijete, ni kasnije tijekom života nije odlazila na predmetne nekretnine, a da je tek nakon postupka pred Uredom državne uprave bila 2-3 puta. Tužitelja je prvi put vidjela u Uredu državne uprave i da je spominjao daje kupio od njenog djeda KK, da se spominjala i adresa Vranjički put, ali da djed ni njen otac tamo nisu nikada živjeli. Na pitanje pun. tužitelja jesu li ona i sestra podijelile imovinu iza smrti roditelja, odgovara: "Jesmo usmeno na način da je sestra MC dobila kuću u [adresa], a mama je imala jedan mali stan na Mažuranićevom šetalištu i taj smo stan sestra OC podijelile po pola i prodale.". Predmetne nekretnine da nisu dijelile.

23. Iskazi tuženica nisu niti malo uvjerljivi. Naime, nije vjerojatno ni realno da bi itko "ostavio" rješavanje tako vrijednog zemljišta "za kasnije" ili "da se djeca time bave kada stasaju", a djeca su rođena oko 1990. godine. Nije realno da bi, ako su to zbog ratnih prilika zaista učinile 1990-tih godina, nakon 2000-tih godina, kada su cijene nekretnina znatno porasle tako jednostavno zanemarile nekretnine na tom položaju. S druge strane, očito su vodile računa o imovini kada su podijelili stanove u [adresa] i kuću u [adresa] (obje nekretnine na atraktivnim lokacijama).

24. Tužene navode da zapravo cijeli život (a rođene su 1961.) nisu nikada bile na predmetnim nekretninama, sve dok u postupku izvlaštenja nisu dobile poziv, odnosno dok se nije pokrenuo ovaj parnični postupak (po njihovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka), pa očito nisu ni znale gdje su ove nekretnine, a niti da iste postoje, da su na iste uknjiženi njihovi prednici. Navele su naime da ih otac nije nikada tamo vodio, da je on bio možda jednom ili dva puta (otac tužene ad. 3), a teta GK nikada.

25. Vlasništvo na nekretnini obvezuje vlasnika da o nekretnini vodi brigu i da koristi svoje vlasničko pravo na način koji odgovara njegovoj svrsi, a ne samo da bude upisan u zemljišnoj knjizi. U skladu s odredbom članka 30. ZVDSP-a, pravo vlasništva na nekoj stvari ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. Čak štoviše, i Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/001, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči pravo vlasništva, ali propisuje da vlasništvo obvezuje i da je vlasnik dužan pridonositi općem dobru (članak 48. stavak 1. i 2.). Odredba čl. 31. ZVDSP-a propisuje: vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu prava.

26. Dakle, nije dovoljno biti jednostavno uknjižen kao vlasnik nekretnine, odnosno znati da postoji negdje neka nekretnina na kojoj je vaš prednik uknjižen kao vlasnik, a da se o njoj uopće ne vodi računa. Ne znači naravno to da su se tuženice trebale baviti poljoprivredom, ali jasno su iskazale da u gotovo 60 godina nisu nikada bile na predmetnoj nekretnini(nekretninama), da njihov prednik IC također nije za života tamo uopće bio (možda jedan-dva puta od kako tužena ad. 3. zna), a prednica HC nije nikada odlazila na predmetnu nekretninu. Dakle, vlasništvo nije samo formalni upis, već i stvarno korištenje i briga o nekretnini, što je uvjet za zaštitu prava vlasništva.

27. Sudu nije uvjerljiv ni njihov iskaz u kome tvrde da bi osobe koje su se s njima zatekle u postupku pred Uredom državne uprave kazale da su njihovi prednici kupili predmetne nekretnine od djeda tuženica, KK, 1945. godine. Naime, nitko nikada nije spomenuo KK, pa ni na zapisniku od 17.04.2019. god. pred Uredom državne uprave, kada je tuženicama pokazana Presuda IP-1169/97, a ako je to bilo van samog ročišta, moguće, ali malo vjerojatno, jer sami tužitelj (ranije tužitelji) ni u jednom trenutku nisu tvrdili da su vlasništvo stekli od KK, pa sigurno takvo što ne bi rekli tuženicama. Izglednije je da su tuženice, želeći ispasti uvjerljivije ili jednostavno iz neznanja "pomiješale" osobe.

28. Svakako, kako je iz iskaza samih tuženica potpuno jasno da nitko od obitelji KK nije nogom kročio na predmetne nekretnine zadnjih 60 godina, to, sve da djed i baka tužitelja nisu kupili predmetne (odnosno izvornu) nekretninu od prednika tuženica (a kupoprodaju svakako nisu dokazali) ipak, proizlazi prvenstveno iz iskaza svih svjedoka, pa i ostale pisane dokumentacije da je tužitelj osobno i po svojim prednicima u kontinuiranom, nesmetanom i poštenom posjedu sigurno 60-tak godina.

29. Iz navedenog proizlazi da je neaktivnost u korištenju i brizi o nekretnini tijekom dužeg vremena, (osobito ako su nasljednici neupućeni u njezino postojanje), pravno relevantna za stjecanje vlasništva dosjelošću drugih osoba koje su nekretninu samostalno i pošteno posjedovale.

30. Kako iz iskaza svjedoka, pa i ostalih izvedenih dokaza proizlazi da su u posjedu nekretnine bili još baka i djed tužitelja, to njihov posjed datira i od prije 1960.god., ali svakako od tada.

31. Odredba čl. 388. st. 2. ZVDSP-a propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

32. Obzirom na vrijeme posjedovanja stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju prosuđuje se primjenom pravila Općeg građanskog zakonika ( dalje OGZ), koji se na teritoriju Republike Hrvatske primjenjivao do 02. studenog 1946. god., a od tog datuma do 31. prosinca 1991. god. i od 01. siječnja 1992. god., do 31. prosinca 1996. god., kao pravno pravilo i to prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ( „Službeni list FNRJ“ br.84/46), odnosno prema Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donjetih prije 06. travnja 1941. god. ( „Narodne Novine“ br. 73/91). Posjed je pošten, odnosno savjestan, ako posjednik ne zna, ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ).

33. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020., sve da je posjednik tijekom posjedovanja znao ili mogao znati da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, to ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su posjednici i njihovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici.

34. Dakle, prednici tužitelja, djed RK i baka ZC, a potom otac BCM i majka ŽCM ostvarili su uvjete za stjecanje prava vlasništva temeljem odredbi OGZ-a, a au skladu sa svim naprijed navedenim. Potom, nakon što je 06.11.1997. god. donesena Presuda zbog izostanka IP-1169/97, koja je kao pravomoćna egzistirala do podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka dana 29.04.2019. , odnosno do 17.04.2019. kada su na zapisnik u postupku izvlaštenja pozvani i tuženice i tužitelj i ostali slijednici obitelji ZC, dakle više od 20 godina, svakako učvršćuje tužitelj i njegovog prednika LC u uvjerenju da im pripada pravo na posjed, odnosno vlasništvo predmetnih nekretnina. Osim toga, cijeli taj period od 60-tih godina, pa sve do 2019. god. i po iskazima svjedoka, a i samih tuženica, nitko nikada nije osim obitelji M, dolazio na predmetne nekretnine, osporavao ovima vlasništvo i posjed istih, a kako su još upravo članovi obitelji M, kasnije Ž, bili upisani u katastru kao posjednici cijelo to vrijeme, sudjelovali i u postupku cijepanja izvorne čestice, to zaista nisu imali ni najmanje razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

35. Obzirom na sve navedeno sud smatra da su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa je usvojen tužbeni zahtjev.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

36.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za: sastav podneska od 13.09.2019. – 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 20.11.2019.- 50 bodova, od 20.09.2023. – 100 bodova, za sastav podneska od 19.09.2022. – 25 bodova, za sastav žalbe od 16.05.2024. – 125 bodova, ovo do sada ukupno 382 boda.

36.1.1. Podneskom od 22.11.2024. povišena je vrijednost predmeta spora na 200.000,00 EUR.

36.2. Dalje je tužitelju priznat trošak sastav podneska od 25.11.2024. i od 13.03.2025. po 25 bodova, za sastav podneska od 22.11.2024. i 15.09.2025. po 1505 bodova, za zastupanje na ročištima od 12.02.2025., 02.06.2025., 17.02.2026. (U 08,30) I 17.06.2026. (U 12,15), 18.02.2026., 19.02.2026. I 10.06.2026. po 1505 bodova i za zastupanje na ročištu od 16.01.2025. – 752,5 bodova, ukupno 14.347,5 bodova, dakle, sveukupno 14.729,50 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 29.459,00 EUR, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 7.364,75 EUR, te uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, uvećano za pristojbu presude u iznosu od 1.500,00 EUR ( Tar.br.1.t.1.Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi NN 50/2026), sveukupno 38.773,75 EUR, pa je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 14. srpnja 2026. godine

SUTKINJA

Maja Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika ad.1 do ad.5

- pun. tuženika ad.3.

- pun. tuženika ad.5