Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-84/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri, Radnička cesta 22, Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:

" Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., dužan je tužitelju na račun broj [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj: 5908-19-19- 01149873081 platiti iznos od 4.341,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 14. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određu je za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, te mu naknaditi sve troškove, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 2.travnja 2012. osiguranik tužitelja NA zadobio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći koja se dogodila u Mošćenici. Prometnu nesreću je prouzročio MA upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika pod policom broj [broj police] te je presudom Općinskog suda u Sisku broj (-388/12 od 16.studenog 2012. proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja KLASA: 141 -02/15- 03/OB :01149873081, URBROJ: 341-1506/2-15-032413 od 24.ožujka 2016. priznato je NA pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a kao uzrok invalidnosti navedena je bolest 50% i ozljeda izvan rada (nastala u prometu)- 50%. Prema odredbi članka 159. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-353/2019 od 3.srpnja 2019. naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju iznos isplaćene mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30.travnja 2019. godine te je tuženik navedeni iznos i podmirio. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj Pn-2/2023 od 22. ožujka 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu isplatom invalidske mirovine u razdobl ju od 1. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. Tužitelj trpi štetu isplatom invalidske mirovine i dalje te je u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2025. isplatio korisniku invalidsku mirovinu u iznosu od 7.753,74 EUR te jednokratno novčano primanje u iznosu od 930,00 EUR. Dakle, s osnove ozljede izvan rada ukupno je isplaćen iznos od 4.341,87 EUR (50%). Tužitelj se dopisom od 21. listopada 2025. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu, no tuženik je dopisom od 30. listopada 2025. odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ukazuje na neurednost tužbe, jer tužba ne sadrži sve potrebno da bi se po njoj moglo postupati u smislu čl. 186.ZPP - a, kao ni druge podatke koje mora imati svaki podnesak u smislu čl. 106.ZPP - a. Naime, tužitelj uz tužbu nije dostavio vjerodostojne dokaze vezane za visinu svog potraživanja. Uz tužbu je dostavljena samo specifikacija isplaćenih mjesečnih iznosa mirovine, u formi internog obračuna, no iako je isti javna isprava, tuženik navodi da iz istoga uopće nije moguće utvrditi kako je izvršen obračun, kada su pojedini iznosi isplaćeni jer nisu dostavljeni dokazi o isplati iznosa. Tuženik osporava pravni osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zatraženih zateznih kamata. Ne osporava se štetni događaj, pasivna legitimacija niti činjenica da ozljeda izvan rada zadobivena u prometnoj nesreći na ukupnu invalidnost osiguranika tužitelja utječe u omjeru od 50 %. Tužitelj zasniva tužbu na okolnosti da je svome osiguraniku, NA priznao pravo na invalidsku mirovinu i da mu istu isplaćuje budući da je stradao u prometnoj nesreći za koju je kriv osiguranik tuženika MA. Dakle, činjenični osnov tužbe temelji se na prometnoj nesreći, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete po propisu, kojim je u vrijeme nastanka štete za tužitelja, uređeno pitanje prava na naknadu štete koja je nastala uporabom motornih vozila, a to je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu: ZOOP), a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode (Tako i VSRH u odlukama Rev-12/22, Rev- 909/21 Rev-2140/18; Rev-1437/2021, Rev-66/2022). Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a odnosno da je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno. pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP. Obveza tuženika kao osiguratelja motornog vozila regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP-om) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovo rom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom - ZOOP-om. Navedenim propisom, i to čl. 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, nedvosmisleno je propisano, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za njega nije nastala stvarna šteta u smislu citiranog članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno ista bi se ogledala u eventualnoj razlici između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovu ozljede na radu. Tuženik ističe da se po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za raniji period isplaćene invalidske mirovine (01.05.2019. - 30.12.2022. g.) vodio parnični postupak pred Općinskim sudom u Sisku pod posl. brojem Pn-2/2023 koji je pravomoćno okončan u korist tuženika budući da tužitelj nije dokazao stvarnu štetu u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Kako tužitelj nije dokazao visinu stvarne štete u konkretnom slučaju, tuženik predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu da isti tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (str. 3-6 spisa), Presudu Općinskog suda u Sisku, K-388/12 od 16.11.2012. (str. 7- 9 spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Sisku od 24.3.2016. (str. 10-14 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (str. 15-21 spisa), dopis HZMO (str. 22-23 spisa), dopis tuženika (str. 24 spisa), potvrdu (str. 25 spisa), te u ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 26 spisa).

5. Na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku br. K-388/12 od 16. studenog 2012. utvrđeno je da je okr. MA proglašen krivim što je 2. travnja 2012. oko 10,40 sati u Petrinji, suprotno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. i članka 70. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama olako držeći da neće ugroziti druge sudionike u prometu, prije uključivanja u javni promet nije provjerio i učvrstio desni stabilizator dizalice teretnog automobila «MAN 19.341 FK», registarske oznake [registarska oznaka], kojim je potom upravljao iz smjera Petrinje u smjeru Siska uslijed čega je tijekom vožnje kroz Mošćenicu desni stabilizator dizalice izašao iz ležišta, pri čemu je u ulici Ante Starčevića kbr. 192 prilikom pretjecanja bicikliste NA koji se kretao u istom smjeru desnim rubom kolnika, zauzeo premali bočni razmak te je došlo do udara desnog stabilizatora dizalice u tijelo bicikliste koji je uslijed udara i pada sa bicikla zadobio teške tjelesne ozljede u vidu raspuknuća slezene, višestruke ozljede, višestruke ozljede na tijelu, prijeloma desne ključne kosti, prijeloma osmog rebra lijevo, uboja oba plućna krila i uboja bubrega, dakle, iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – označeno po članku 272. stavak 1 i 2 Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 272. stavku 2. Kaznenog zakona te je prema okr. temeljem članka 540. stavak 1. u svezi članka 541. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku («Narodne novine» broj 152/08, 76/09 i 80/11 u nastavku: ZKP), i članka 272. stavak 2. KZ-a izdan kazneni nalog i okr. MA NA je temeljem članka 272. stavak 2. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, te je temeljem članka 67. stavak 2. i 5. KZ-a prema istom primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

7. Iz zapisnika o očevidu MUP-a RH, Policijska uprava Sisačko- moslavačka, Policijska postaja Petrinja od 2. 4. 2012. proizlazi da je vozilo - teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka], marke MAN 19.341 FK, vlasništvo Elektrocentar Petek d.o.o., proizveden 2000., registriran do 5. 1. 2013., osiguran u osiguravajućem društvu Croatia osiguranje d.d., policom broj [broj police], koja vrijedi od 5. 1. 2012. do 5. 1. 2013.

8. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 24. 3. 2016. osiguraniku NA, kod kojeg je zbog bolesti 50 % i ozljede izvan rada 50 % nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznaje se počevši od 31. 12. 2014. pravo na invalidsku mirovinu na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 12. 3. 2015. proizlazi mišljenje da kod osiguranika NA postoji djelomični gubitak radne sposobnosti, od 31. 12. 2014., uzrok bolest 50 % te ozljeda izvan rada 50 %.

10. Uvidom u e-predmet ovog suda br. Pn-272023, u parničnom predmetu koji se pred ovim sudom vodio po tužbi tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., radi naknade štete u vidu 50 % isplaćene invalidske mirovine osiguraniku NA za vremenski period od 1. 5. 2019. do 31. 12. 2022., utvrđeno je da je pravomoćnom presudom br. Pn-2/2023-10 od 22. 3. 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 3.886,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 3. siječnja 2023. do isplate te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur.

11. Ujedno, prema navodima tuženika iz odgovora na tužbu, između stranaka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija tuženika kao niti činjenica da ozljeda izvan rada zadobivena u prometnoj nesreći na ukupnu invalidnost osiguranika tužitelja utječe u omjeru od 50 %.

12. Nadalje, iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 21. 10. 2025. proizlazi da je NA isplaćena invalidska mirovina u periodu od 1. 1. 2023. do 30. 9. 2025. u iznosu od ukupno 7.753,74 eur, te u navedenom periodu i jednokratno novčano primanje u iznosu od ukupno 930,00 eur.

13. Iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 21. 10. 2025. vidljive su isplate mirovina u 2023., 2024. i 2025. u iznosu od ukupno 7.753,74 eur.

14. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

16. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužn i troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

18. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

19. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

20. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

21. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

22. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

23. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja.

24. Tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.

25. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom sporu zahtijeva naknadu štete u vidu 50 % isplaćene invalidske mirovine osiguraniku NA u iznosu od ukupno 3.876,87 eur, kao i 50 % ukupno isplaćenog jednokratnog novčanog primanja u iznosu od 465,00 eur, zbog ozljede izvan rada, za vremenski period od 1. 1. 2023. do 30. 9. 2025., a prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo obvezno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

26. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku je rješenjem od 24. 3. 2016. osiguraniku NA priznao pravo na invalidsku mirovinu 50 % zbog ozljede izvan rada, a prema navodima tužitelja s ročišta održanog 1. lipnja 2026., nije sporno da je invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada koja je priznata osiguraniku tužitelja niža od invalidske mirovine koja bi bila priznata u slučaju ozljede na radu, budući da je invalidska mirovina zbog ozljede na radu mirovina koja je uvijek određena u najvišem iznosu.

27. Dakle, kako nije sporno da ne postoji razlika u vidu više plaćene mirovine prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP, zaključak je suda da ne postoji stvarna štete koju bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju te je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u vidu 50 % isplaćene invalidske mirovine odbijen kao neosnovan.

28. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćenog jednokratnog novčanog primanja, valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

29. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

30. Tužitelj ne dostavlja nikakav akt iz kojeg bi proizlazilo temeljem kojih propisa je NA priznato pravo na jednokratno novčano primanje, pa stoga nema mjesta zaključku suda da bi se radilo o isplati utemeljenoj na propisima o zdravstvenom osiguranju, ili o troškovima liječenja odnosno drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, pa je za zaključiti je da nema obveze tuženika za naknadom štete tužitelju niti po toj utuženoj osnovi. Ujedno, iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja ne proizlazi da je i utuženi iznos po toj osnovi osiguraniku tužitelja doista i isplaćen. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

31. Radi stranaka je za istaknuti da neutemeljeno tuženik osporava visinu utuženog iznosa isplaćenog po osnovi invalidske mirovine (odnosno da bi tužitelj izvršio isplatu iznosa kojeg zahtjeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 21. 10. 2025. kao i ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 21. 10. 2025. predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP).

32. Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. 1. 2020.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

34. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika i zahtjevu tuženika priznat trošak zastupanja na ročištu 1. 6. 2026. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1.), te PDV u iznosu od 50,00 eur, ukupno 250,00 eur.

35. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu obzirom da ju nije platio, a niti ne podliježe obvezi plaćanja iste (čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine br. 118/18 i 51/23).

36. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku