REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-6/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 54, kao zakonske nasljednice iza pok. EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupaju službene osobe ĆL i CL, radi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140 - 02/24-03/06459009031, URBROJ: 341-99-06/2-24-7279 od 16. prosinca 2024. i radi oglašavanja ništavim rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-140-02/24-03/06459009031, URBROJ: 341-12-06/2- 24-27064 od 4. studenoga 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140 -02/24- 03/06459009031, URBROJ: 341-99-06/2-24-7279 od 16. prosinca 2024. i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-140-02/24-03/06459009031, URBROJ: 341-12-06/2-24-27064 od 4. studenoga 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije, te sud utvrđuje da tuženik nije povrijedio pravo tužiteljice (kao i prednika tužiteljice) na jednako postupanje, prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, te se odbija i zahtjev za isplatom neimovinske štete uzrokovane povredom prava na jednako postupanje u iznosu od 3.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, a referentna stopa označava kamatnu stopu koju je Europska središnja banka prim ijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-02/24-03/06459009031, URBROJ: 341-99-06/2-24-7279 od 16. prosinca 2024. , odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-140-02/24-03/06459009031, URBROJ: 341-12-06/2-24-27064 od 4. studenoga 2024.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne imovine sada pok. osiguranika EL, a rješenje je doneseno u ponovnom postupku, u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj Us I – 472/2022-8 od 6. rujna 2022.

2.1. U tužbi tužiteljica, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje nezakonito, podredno ništavo jer su u postupku povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno ili nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog povrede načela pravičnog (poštenog) suđenja zajamčenog člankom 6. stavak 1. kao i prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčenog člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te povrede članka 1. Protokola br. 1.

2.2. Smatra odlučnom činjenicom da u spisu postupka nema rješenja HZMO -a kojim se VL – kao osiguraniku – svećeniku / vjerskom službeniku - priznaje svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja za razdoblje od 25. srpnja 1989. do 30. travnja 2011. i određuje da je osiguranik sam obveznik plaćanja doprinosa. Ne osporava da su svećenici / vjerski službenici samostalni obveznici plaćanja doprinosa, pri čemu je potrebno da HZMO utvrdi postojanje zakonske i činjenične osnove i donese rješenje kojim se priznaje svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja i određuje da je osiguranik sam obveznik plaćanja doprinosa. Smatra da nije bilo zapreke da HZMO retroaktivno prizna svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja za razdoblje od 25. srpnja 1989. do 30. travnja 2011. i utvrdi obvezu za razdoblje od 27. srpnja 1989. do 30. travnja 2011. kako u iznosu glavnice, tako i u iznosu kamata, a sve na dan donošenja rješenja. (isto Upravni sud u Rijeci, u presudi broj Us I-1623/16-8 3. svibnja 2018.). Osporava zakonitost retroaktivnog naloga, vjerojatno od 21. prosinca 2017., koji je HZMO poslao u Poreznu upravu za ispravak predanih stanja doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje do 31. prosinca 2002. sa sadržajem da je nakon preračuna kamata i potrebnih zaduženja na dan 1. siječnja 2003. iznos glavnice 56.018,69 kn i kamata 38.920,02 kn. Smatra da HZMO ne može nalogom vršiti ispravak predanih stanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, jer HZMO ispravak može napraviti samo na temelju zapisnika o kontroli podataka o stažu osiguranika, osnovicama za obračun doprinosa i o uplaćenim doprinosima za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, jer u postupku kontrole obveznika doprinosa HZMO sastavlja zapisnik, kojim se ne odlučuje o obvezi doprinosa, već je to isprava kojom se utvrđuju određene činjenice i koja se dostavlja Poreznoj upravi, a na temelju koje ona može pokrenuti postupak i donijeti porezno rješenje kojim se odlučuje o obvezi doprinosa na temelju posebnih propisa, a obveznik doprinosa može osporavati činjenice utvrđene zapisnikom i isticati prigovor zastare u postupku pred poreznom upravom. Smatra da HZMO nije napravio zapisnik o kontroli podataka o stažu osiguranika, osnovicama za obračun doprinosa i o uplaćenim doprinosima za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, niti je Porezna uprava donijela rješenje o obvezi plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje do 31. prosinca 2002.

2.3. Nadalje smatra da je Porezna uprava po službenoj dužnosti bila dužna donijeti rješenje o zastari doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje do 31. prosinca 2002. Ističe da HZMO nije postupio prema odredbi članka 94. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ 147/2002), kojim je propisana obveza da dostavi u Poreznu upravu ispravan saldo doprinosa za mirovinsko osiguranje sa stanjem na dan 31. siječnja 2003., nego je tek 15 godina nakon stupanja na snagu navedenoga zakona nalogom vršio ispravak. Također smatra da Porezna uprava nije postupila prema članku 83. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ 147/2002), zato što za osiguranika nije nikada donijela rješenje o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa.

2.4. Tužiteljica zaključuje da je EL 2004. godine vjerojatno od strane Porezne uprave dobio rješenje za plaćanje iznosa od 44.930,29 kn u Fond solidarnosti što je i učinio 15. lipnja 2004. i nastavio je redovito plaćati doprinose za mirovinsko osiguranje. Iznosi kronologiju postupanja javnopravnih tijela: - na dan 18. ožujka 2015. – prema potvrdi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Slavonski Brod KLASA: 034 - 04/2015-001/04627, URBROJ: 513-007-27-08-2015-01 od 18. ožujka 2015. utvrđeno je da osiguranik duguje 47.727,35 kn; prema stanju računa osiguranika kao poreznog obveznika na dan 31. prosinca 2016. za 2016. godinu – prema podacima Porezne uprave proizlazi da je (na dan 31. prosinca 2016.) ukupno dospjelo za naplatu 0,00 kn;

- da je osiguranik dana 06. listopada 2017. podnio Obavijest o namjeri podnošenja zahtjeva za mirovinu; - da je dana 21. prosinca 2017. HZMO dostavio nalog za ispravak predanih stanja doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje do 31. prosinca 2002. Nakon preračuna kamata i potrebnih zaduženja na dan 1. siječnja 2003. iznos glavnice je 56.018,69 kn i kamata 38.920,02 kn; nakon ovoga retroaktivnog naloga HZMO-a od 21. prosinca 2017. Porezna uprava izvršila je retroaktivno preračunavanje i zaduženje stanja računa osiguranika za razdoblje do 31. prosinca 2002. tako da je na sve iznose koje je osiguranik uplatio od 15. lipnja 2004. pa zaključno do 31. prosinca 2016. Porezna uprava primijenila pravila o uračunavanju na način da je prvo namirivala troškove, potom zakonske zatezne kamate, pa tek onda glavnicu.

2.5. Nadalje ističe da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA:UP/I 140-10/21-03/06459009031, URBROJ: 341- 12-11/2-21-22001, broj: 127130 od **.**.2021. EL prestalo svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 30. travnja 2011.; - rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, KLASA:UP/I-416-02/2021-006/9, URBROJ: 513-007-12/22-07 od 8. veljače 2022. utvrđeno je (po zahtjevu prednika tužiteljice) da je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa do 30. travnja 2011.; iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, od 12. travnja 2022. proizlazi da se VL, zbog otpisa doprinosa za mirovinsko osiguranje ( zbog zastare ili nenaplativosti) staž osiguranja ne računa i ne utvrđuje za razdoblje od 25. srpnja 1989. do 30. travnja 2011.; Porezna uprava, Ispostava Slavonski Brod dostavila je analitičke kartice imenovanog za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2022.;

- dopis Porezne uprave, Ispostava Slavonski Brod od 02. kolovoza 2024. u kojoj se navodi da osiguranik nema duga na računima doprinosa za mirovinsko osiguranje

- potvrda Porezne uprave, Ispostava Slavonski Brod od 02. kolovoza 2024. KLASA: 034-04/24-03/209 URBROJ: 513-07-12-01-24-2 kojom se potvrđuje da su doprinosi mirovinskog osiguranja za razdoblje do 31. prosinca 2002. i od 1. siječnja 2003. do 30. travnja 2011. otpisani.

2.6. Smatra da tuženik kao ni prvostupanjsko tijelo nisu postupili po presudi Upravnog suda u Osijeku, broj Us I-427/2022-8 od 6. rujna 2022. Smatra da tuženik koristi pojam „pasivizacija zaduženja”, koji pravni sustav ne poznaje, jer kada je neka osoba stekla status osiguranika, tada njegova obveza uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje ne može biti „pasivizirana”, jer zakonske odredbe jasno propisuju postupanje nadležnog tijela u vezi sa neplaćenim doprinosima (prisilna naplata i dr.). Poziva se na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesena u odlukama broj U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017. (zabrana retroaktivnosti) i Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čakarević protiv Hrvatske, zahtjev br. 48921/13, presuda od 26. travnja 2018., točka 80 (teret pogreške u radu državnih tijela).

2.7. Ističe da su i HZMO i Porezna uprava trebali reagirati na vrijeme na sadržaj Uvjerenja o prestanku svećeničke službe u Eparhiji slavonskoj od Eparhijskog upravnog odbora Eparhije slavonske, UO.br 37/21, od 4. lipnja 2021. (dostavljeno prvostupanjskom tijelu 10. lipnja 2021.) u kojem je navedeno da je imenovanom svećenička služba prestala 30. travnja 2011., nakon što je odbio premještaj, pa od tada više nije aktivan parohijski svećenik.

2.8. Smatra nejasnim na što se odnosio iznos koji je osiguranik uplatio nakon 2011. kada mu je utvrđen prestanak svojstva osiguranika, niti je razmotreno je li postojala mogućnost da mu se uplate za vrijeme od 2011. pa do 2016. ipak priznaju kao uplaćeni mirovinski staž.

2.9. Tužiteljica prigovara da je uskraćivanjem prava na mirovinu povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog života, jer tužiteljica nema nikakva primanja. Predlaže da sud izvede dokaze pribavljanjem od Porezne uprave, Ispostava Slavonski Brod i uvidom u porezni spis za EL; - financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem stanja zaduženja i uplate osiguranika EL do 21. prosinca 2017., te utvrditi način na koji je Porezna uprava provela novo zaduženje nakon 21. prosinca 2017., tj. nakon „naloga” od HZMO, te preračunavanje „novog” salda.

2.10. Slijedom navedenoga tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da predmet vrati na ponovni postupak, te da sud obveže tuženika na naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.1. Tužiteljica je 28. ožujka 2025. dostavila podnesak u kojemu je ponovila tužbene navode ističući i da je potraživanje u zastari, te da HZMO po službenoj dužnosti mora donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika, a ako HZMO u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze na osiguranje ne donese rješenje o priznanju svojstva osiguranika, tada se svojstvo osiguranika priznaje s datumom donošenja rješenja HZMO. Kako takvog rješenja za razdoblje od 25. srpnja 1989. do 30. travnja 2011. nema, nejasno je na temelju čega je nadležno tijelo (HZMO) uspostavilo svojstvo osiguranika VL.

4.2. Smatra da postupanje tuženika predstavlja izuzetak od uobičajenog postupanja prema drugim osiguranicima, a kao razlog navodi da je pok. osiguranik bio pripadnik srpskog naroda i vjerski službenik Srpske pravoslavne crkve. Stoga iznosi prigovor nejednakog postupanja prema nacionalnom i vjerskom kriteriju, koji kriterij je Ustavom izrijekom zabranjen, zbog čega je sada tužiteljica, a prije pok. EL postupanjem tuženika i pobijanim rješenjem stavljena u nepovoljniji položaj po osnovi svog nacionalnog podrijetla. Stoga proširuje tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud odluči i o zahtjevu za zaštitu od diskriminacije u smislu članka 17. stavka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08., 112/12.), na način da sud utvrdi da je tuženik povrijedio pravo tužiteljice i sada pok. osiguranika VL na jednako postupanje na temelju etničke pripadnosti i vjere, te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu uzrokovanu povredom prava na jednako postupanje u iznosu od 3.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, prema specifikaciji.

5.1. Tužiteljica je 15. rujna 2025. dostavila podnesak uz koji je dostavila i nalog za ispravak predanih stanja doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje osiguranja do 31. prosinca 2002. izdan od HZMO Područne službe u Osijeku, Odjel ekonomsko-financijskih poslova, KLASA: 415-03/17-01, URBROJ: 341-12-11/01-17 od 5. prosinca 2017., a dostavljen u Poreznu upravu, Područna služba Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, na temelju kojega je osiguranik EL retroaktivno zadužen za doprinose za mirovinsko osiguranje za vrijeme od 1996. – 2002. godine u iznosu od 56.018,69 kn (glavnica), te 38.920,02 kn zatezna kamata, odnosno ukupno za iznos od 94.938,71 kn. Smatra da je HZMO, po službenoj dužnosti, već prilikom dostavljanja Naloga od 05. prosinca 2017. u Poreznu upravu morao dostaviti i rješenje o otpisu zbog nastupanja zastare obzirom da zastara prava na naplatu doprinosa počinje teći 01. siječnja sljedeće godine za prethodnu godinu, pa stoga kako se navodno neplaćene obveze za doprinos odnose na 1996. – 2002., tada zastara za te obveze istječe u vremenu od 2006. – 2012.

5.2. Nadalje, smatra da ako već HZMO nije donio rješenje o zastari, tada je Porezna uprava (čak ako je i mogla na temelju Naloga izvršiti ispravak zaduženja), morala po službenoj dužnosti, odmah nakon primitka Naloga donijeti rješenje o otpisu zbog nastupanja zastare pozivom na odredbe članka 1., 108. stavka 1. i članka 109. stavka 2. i 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18,121/19, 32/20, 42/20, 114/22) i članka 229., 230. a i 233. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23).

5.3. Poziva se na sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 11//2018 od 8. studenog 2018. i Upravnog suda u Zagrebu, presuda, broj Us I- 2453/2020-5 od 6. veljače 2023. o sadržaju načela dobrog upravljanja i testu razmjernosti (prekomjernosti tereta). Ponovno proširuje tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud utvrdi da je na dan 05. prosinca 2017. nastupila zastara prava na utvrđenje i naplatu duga za mirovinske doprinose (glavnica) za vrijeme od 1996. do 2002., koje iznose će moći specificirati nakon provedenog vještačenja. Smatra da je Porezna uprava bila dužna po službenoj dužnosti utvrditi nastup zastare.

6. Kako bi strankama omogućio ostvarivanje prava izjašnjavanja odnosno kako bi strankama prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, sud je održao raspravu najprije 3. veljače 2026., u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, na kojoj raspravi su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda, te je sud raspravu odgodio radi pribave podatka je li nastupila pravomoćnost rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostave Slavonski Brod, KLASA: UP/I-416-02/2021-006/9, URBROJ: 513-007-12/22-07 od 8. veljače 2022. o otpisu duga doprinosa za mirovinsko osiguranje pok. EL u razdoblju od 1996. do 2021. godine; podatka o uplatama duga doprinosa za mirovinsko osiguranje pok. EL u razdoblju od 25. srpnja 1989. do 31. prosinca 1993., odnosno o eventualnom otpisu duga (odluke i podatke o pravomoćnosti istih); sažete evidencije duga mirovinskog doprinosa pok. EL specificiranog za pripadajuća razdoblja (uzimajući u obzir izvršeni otpis duga, po zahtjevu pok. EL); te podatka o eventualnom nalogu za ispravak zaduženja nakon 30. travnja 2011. (prestanak svećeničke službe).

7. Na zahtjev suda Porezna uprava je tražene podatke dostavila 9. ožujka 2026., te je sud iste dostavio strankama na očitovanje.

8.1. Tužiteljica je 4. veljače 2026. dostavila podnesak u kojemu je navela da pok. osiguraniku za punih 15 godina radnog staža nedostaje 4 godine, 1 mjesec i 6 dana, te da iz rješenja Porezne uprave od 8. veljače 2022. proizlazi da je zbog zastare prava na naplatu otpisan dug za doprinose za 2002. (koji obuhvaća vremensko razdoblje od 1996. – 2002.), pa i za vrijeme od 2003. – 2011., ali i za vrijeme od 2011.

– 2021., kada osiguranik nije obavljao službu. Ističe da prema dopisu tuženika od 5. siječnja 2023. proizlazi da je sa 31. prosinca 2002. tuženik prenio Poreznoj upravi dug pok. osiguranika u iznosu od 30.586,68 kn koji sadržava dug do 31. prosinca 1993., mjesečna zaduženja od 1. siječnja 1994. do 31. listopada 1995., te kamatu do 31. prosinca 2002. , a, navodno, zaduženja od 01. studenog 1995. nisu evidentirana. Smatra spornim koji iznos duga za vrijeme od 24. srpnja 1989. do 31. prosinca 1993. je Porezna uprava prenijela tuženiku (HZMO), tj. koju visinu glavnice i kamate, odnosno je li uopće Porezna uprava prenijela bilo kakav dug. Stoga smatra da je potrebno zatražiti od Porezne uprave saldo duga za doprinose pok. osiguranika (i) za vrijeme od 24. srpnja 1989. do 31. prosinca 1993. (odvojeno glavnica i kamate). Ističe da kada bi pok. osiguranik pravovremeno (dakle 2004. godine) znao da saldo sa 31. prosinca 2002. koji je HZMO dostavio u Poreznu upravu nije točan i da postoji razlika, sigurno bi uplatio svu razliku, jer je iz njegovih naknadnih uplata vidljivo da je uredno uplaćivao doprinose sve do 2017. godine. Poziva se na sadržaj presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske, od 17. prosinca 2007., zahtjev br. 32457/05. Specificira uplate pok. osiguranika od 16. lipnja 2004. (44.930,29) do 2017. (ukupno 46.382,56 kn). Smatra da je potrebno utvrditi je li uplaćenim iznosom pok. osiguranik podmirio doprinose barem za vrijeme od 25. srpnja 1989. do 31. prosinca 1995., odnosno barem do 31. kolovoza 1993. (što bi predstavljao uvjet za priznanje prava u smislu traženog razdoblja osiguranja i plaćenih doprinosa).

8.2. Tužiteljica je povukla proširenje tužbenog zahtjeva iz podneska od 15. rujna 2025. odnosno zahtjev za utvrđenje zastare prava na utvrđivanje i naplatu duga za vrijeme od 1996. godine do 2002.

9. Tuženik je 11. ožujka 2026. sudu dostavio cjelokupnu dokumentaciju Porezne uprave vezanu uz plaćanje doprinosa pok. osiguranika.

10.1. Tužiteljica je ponovno 7. travnja 2026. dostavila podnesak u kojemu je navela da se očituje na dopis Porezne uprave od 4. ožujka 2026., na način da osporava zaključke Porezne uprave jer je na dan 05. prosinca 2017. (kada je tuženik poslao Nalog za ispravak predanih stanja doprinosa), postojao jedan saldo duga za mirovinsko osiguranje, koji je uplatama pok. osiguranika plaćen, a pok. osiguranik uredno je ispunjavao svoju obvezu, sve do 17. studenog 2017. Smatra da je Porezna uprava nakon primitka Naloga za ispravak od 05. prosinca 2017. morala po službenoj dužnosti utvrditi da je nastupila zastara u odnosu na glavnicu i zatezne kamate za iznos za koji je tuženik poslao nalog za ispravak, te slijedom toga, za sve iznose koje je pok. osiguranik uplaćivao u vremenu od 16. lipnja 2004. do 17. studenog 2017. utvrditi da su doprinosi uredno plaćeni. Ističe da je podnijela Poreznoj upravi zahtjev za povrat cjelokupno uplaćenog iznosa (138.083,36 kn / 18.326,81 eura), osobito imajući u vidu da je radni odnos trajao do 30. travnja 2011. kada je morala prestati obveza pok. osiguranika, a predmetni zahtjev Porezna uprava odbila je rješenjem od KLASA: UP/I-410-20/26-01/302, URBROJ: 513-07-12-01/26-1 od 18. ožujka 2026,. utvrđujući i pored svih uplata da je saldo pok. osiguranika bio „0,00”. Ne osporava da je pitanje naplate doprinosa u nadležnosti Porezne uprave, ali smatra da bi za uspjeh u postupku pred Poreznom upravom od utjecaja bilo utvrđenje nezakonitosti postupanja HZMO-a kod retroaktivnog naloga, bez utvrđenja da je nastupila zastara.

11. Tuženik je 4. travnja 2025., 29. rujna 2025., 16. ožujka 2026. i 17. travnja 2026. dostavio podneske u kojemu je naveo da ostaje u cijelosti kod sadržaja odgovora na tužbu.

12.1. Sud je ponovno održao raspravu 16. lipnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, te službenih osoba tuženika, na kojoj raspravi su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda.

12.2. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024. i 39/26, dalje: ZUS), sud je odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog provođenja vještačenja po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, jer je stvarno stanje bilo moguće utvrditi na temelju dokumentacije priložene spisu predmeta, odnosno predmet riješiti pravilnom primjenom materijalnog prava.

13. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, spis ovoga Suda poslovni broj Us I - 427/2022, svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 116. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Iz podataka spisa proizlazi da je pok. osiguranik EL podnio zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine nadležnoj ustanovi u Republici Hrvatskoj, 3. rujna 2021.

15. Nadalje proizlazi da je isti rođen **.**.1952. te da je prema potvrdi Područne službe Osijek KLASA: 140-02/21-03, URBROJ: 341-12-06/2-21 od 3. studenog 2021. mirovinski staž tužitelja, koji je sam za sebe obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, na dan 3. studenog 2021., na temelju plaćenih doprinosa, utvrđen za razdoblje od 1. svibnja 1979. do 24. srpnja 1989., odnosno mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj ukupno iznosi 10 godina, 2 mjeseca i 24 dana.

16. Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je tužitelj u Republici Srbiji navršio razdoblja osiguranja od 1. rujna 1976. do 15. travnja 1979. u trajanju od 2 godine, 7 mjeseci i 16 dana te da ukupni mirovinski staž osiguranja iznosi ukupno 12 godina, 10 mjeseci i 10 dana.

17. Uvidom u potvrdu Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Slavonski Brod KLASA: 034 - 04/2015-001/04627, URBROJ: 513-007-27-08-2015-01 od 18. ožujka 2015. utvrđeno je da tužitelj na dan 18. ožujka 2015. duguje 47.727,35 kn.

18. Uvidom u stanje računa poreznog obveznika za 2016. godinu utvrđeno je da je na dan 31. prosinca 2016. ukupno dospjelo za naplatu 0,00 kn.

19. Uvidom u stanje računa poreznog obveznika za 2017. godinu utvrđeno je da na dan 31. prosinca 2017. ukupan dospjeli dug tužitelja iznosi 235.379,73 kn.

20. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Us I-427/2022-8 od 6. rujna 2022. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 728290 od 2. ožujka 2022. i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj: 127130 od 26. studenog 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak kako bi prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku pribavilo rješenje od 2. srpnja 2021., potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, od 3. studenog 2021. i potvrdu Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod KLASA: 034-04/21-03/229, URBROJ:513-07-12-01-21-02 od 15. listopada 2021. te ponovno, nedvojbeno i dokumentirano (uz analitički prikaz dugovanja i uplata u spornom razdoblju) utvrdilo točan iznos duga tužitelja po osnovu doprinosa za mirovinsko osiguranje.

21. U ponovno provedenom postupku utvrđeno je da EL bio prijavljen na mirovinsko osiguranje u svojstvu svećenika pravoslavne crkve u razdoblju od 1. svibnja 1979. do 30. travnja 2011.

22. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-140-10/21-03/06459009031, URBROJ:341-12-11/2-21-21654 od 17. lipnja 2021. proizlazi da je imenovanom s danom 3. kolovoza 2020. prestalo svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja jer je na temelju uvjerenja o prebivalištu, izdanog od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko - Baranjska, Broj: 511-07-18/03-UP/I-6-1831/2021 od 7. svibnja 2021. ustanovljeno da je imenovani 3. kolovoza 2020. odjavio prebivalište u [adresa] te da je od 5. listopada 2020. prijavljen u Bosni i Hercegovini, odnosno da ne postoji osnova za osiguranje prema članku 13. ZOMO-a.

23. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA:UP/I140-10/21-03/06459009031, URBROJ: 341-12-11/2-21- 22001, od 2. srpnja 2021. mijenjano je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Osijeku, Klasa: UP/I -140-10/21-03/06459009031, URBROJ:341-12-11/2-21-21654 broj: 127130 od 17. lipnja 2021. te je imenovanom prestalo svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 30. travnja 2011. jer je 10. lipnja 2021. prvostupanjsko tijelo zaprimilo Uvjerenje o prestanku svećeničke službe u Eparhiji slavonskoj od Eparhijskog upravnog odbora Eparhije slavonske, UO.br 37/21, od 4. lipnja 2021. u kojem je navedeno da je imenovanom svećenička služba prestala 30. travnja 2011. nakon što je odbio premještaj, te da od tada nije aktivan parohijski svećenik. Stoga ne postoji osnova za osiguranje prema članku 13. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje: ZOMO).

24. Općepoznata je činjenica da je naplata doprinosa za mirovinsko osiguranje do 30. svibnja 1986. bila u nadležnosti Zavoda, od 1. lipnja 1986. do 31. prosinca 1993. u nadležnosti Porezne uprave a od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 2002. ponovno u nadležnosti Zavoda. Za imenovanog je sa 31. prosinca 1993. Zavodu od strane Porezne uprave dostavljen saldo duga u iznosu od 1.128,80 kn.

25. Za razdoblje od 1. siječnja 1994. do 31. listopada 1995. vršena su mjesečna zaduženja doprinosa za mirovinsko osiguranje za pok. osiguranika. Međutim od 1. studenog 1995. imenovanom su pasivizirana zaduženja i slanje uplatnica budući su se iste vraćale s naznakom da osiguranik ne živi na prijavljenoj adresi. Osiguranik EL se nije javljao do 31. prosinca 2002., do kada je Zavod vodio obračun i naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje. U navedenom razdoblju nesporno nisu evidentirane uplate doprinosa. Od 1. siječnja 2003. obračun i naplata doprinosa prelazi u nadležnost Porezne uprave te je za imenovanog prenesen dugovni saldo u iznosu od 30.586,68 kn. Navedeni dug sadrži dug od 31. prosinca 1993., mjesečna zaduženja od 1. siječnja 1994. do 31. listopada 1995. kao i pripadajuću kamatu do 31. prosinca 2002. Od 10. siječnja 2003. Porezna uprava vrši redovna mjesečna zaduženja doprinosa za mirovinsko osiguranje i naplatu istih.

26. Sada pok. EL podnio je Obavijest o namjeri podnošenja zahtjeva za mirovinu te je u navedenom postupku izvršen preračun kamata u skladu s Vjerodostojnim tumačenjem čl. 3. st. 1. Zakona o zateznim kamatama („Narodne novine“ br. 28/96) odnosno potrebna zaduženja doprinosa za mirovinsko osiguranje od 1. studenog 1995. jer su ista bila pasivizirana te je u Poreznu upravu poslan nalog za ispravak predanih stanja doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje do 31. prosinca 2002., a što predstavlja uobičajenu praksu HZMO-a. Nakon preračuna kamata i potrebnih zaduženja na dan 1. siječnja 2003. iznos glavnice je 56.018,69 kn i kamata 38.920,02 kn. Osiguranik je dopisima od 6. prosinca 2017. do 26. siječnja 2018. obaviješten da je Nalog za ispravak predanih stanja doprinosa za mirovinsko osiguranje do 31. prosinca 2002. proslijeđen u Poreznu upravu te je upućen da se obrati istoj radi reguliranja duga.

27. Tuženik je u izvršenju prethodno citirane presude ovoga suda pribavio potvrdu Porezne uprave Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostave Slavonski Brod, KLASA: 034-04/21-03/229, URBROJ: 513-07-12-01-21-02 od 15. listopada 2021., kojom je utvrđeno da EL, nije podmirio doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za razdoblje do 31. prosinca 2002., u iznosu od 56.018,69 kn glavnice. Nadalje, iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, Odjela za mirovinsko osiguranje od 03. studenog 2021., utvrđeno je da osiguranik EL, rođ. **.**.1952. koji je sam za sebe bio obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, na dan 15. listopada 2021., nije podmirio doprinose za mirovinsko osiguranje u cijelosti te je na temelju plaćenih doprinosa, utvrđen staž osiguranja za razdoblje od 1. svibnja 1979. do 24. srpnja 1989. Sud ocjenjuje da je tuženik (odnosno prvostupanjsko tijelo) u ponovnom postupku u cijelosti postupio prema uputi ovoga suda iznesenoj u presudi poslovni broj Us I-427/2022-8 od 6. rujna 2022.

28. Nadalje iz pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj Us I - 611/2020- 13 od 19. svibnja 2021. proizlazi, između ostaloga, da je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika od 4. svibnja 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba pok. osiguranika izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 8. studenog 2019., a kojim je odbijen zahtjev za priznanjem razmjernog dijela starosne mirovine.

29. Odredbom članka 33. ZOMO-a propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža .

30. Odredbom članka 37. stavka 7. ZOMO-a propisano je da osiguranik iz članka 26. ZOMO-a, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos .

31. Odredbom članka 26. stavka 1. ZOMO-a propisano je da se osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. ZOMO -a, staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu.

32. Člankom 13. ZOMO-a propisano je da su obvezno osigurani svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi ministarstvo nadležno za poslove uprave, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi.

33. Člankom 26. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu.

34. Sud je već u navedenoj presudi (poslovni broj Us I - 611/2020-13 od 19. svibnja 2021.) bio zauzeo stav da je obveza pok. osiguranika bila plaćati doprinose, te da se staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu. Stoga nisu od utjecaja navodi tužiteljice o ne postojanju rješenja kojim bi se utvrđivao status osiguranika u razdoblju od 25. srpnja 1989. do 30. travnja 2011.

35. Nadalje, iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod KLASA:UP/I-416-02/2021-006/9, URBROJ: 513-007-12/22-07 od 8. veljače 2022. utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa koji je na dan 1. siječnja 2022. iznosio 197.020,77 kuna (glavnica i kamate) što se odnosi na razdoblja: 2002. – 2006. glavnica za 2002. (56.018,69 kn) i obračunate zatezne kamate do 31. prosinca 2002. (dugovni saldo nastao 1. siječnja 2003.), te se odnosi na razdoblje od 1996. do 31. prosinca 2002.; dug doprinosa za mirovinsko osiguranje prema rješenjima Porezne uprave za 2003. – 2006., te dug doprinosa za mirovinsko osiguranje prema rješenjima Porezne uprave za 2007. do 2011., prema specifikaciji u navedenom rješenju, donesenom po zahtjevu pok. osiguranika.

36. HZMO ne mora uvijek i u svakom slučaju donositi rješenja o utvrđenju svojstva osiguranika za osobe koje same uplaćuju doprinose, jer te osobe same podnose prijavu na osiguranje, čime se svojstvo osiguranika utvrđuje (bez potrebe donošenja rješenja).

37. Sudska praksa dosljedno zaključuje da se mirovinski staž utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, sukladno članku 26. stavku 1. ZOMO-a i članku 37. stavku 8. ZOMO-a, dok neplaćeni doprinosi rezultiraju ne priznavanjem staža osiguranja.

38. Prema članku 37. stavku 9. ZOMO-a osiguranik može dvanaest mjeseci prije podnošenja zahtjeva obavijestiti Zavod o svojoj namjeri za podnošenje zahtjeva za priznanje prava na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu u svrhu kompletiranja i kontrole podataka o stažu osiguranja i plaći, odnosno osnovici. Obavijest osiguranika ne smatra se zahtjevom za priznanje prava na mirovinu prema stavcima 2. i 5. ovoga članka.

39. Dakle, tuženik je ovlašten provesti kontrolu podataka o stažu osiguranja i poduzeti odgovarajuće korake radi naplate duga osiguranja. Razdoblje za koje je dug doprinosa otpisan zbog zastare prava na naplatu , suprotno shvaćanju tužiteljice, ne može se utvrditi kao staž osiguranja.

40. Iz dosljedne sudske prakse također proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje doprinosa razlog zbog kojeg se to razdoblje ne računa u staž osiguranja, prema članku 14. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje ("Narodne novine" br. 12/14.). Nadalje, nastup zastare naplate duga doprinosa zapravo onemogućuje priznavanje staža osiguranja za to razdoblje jer se staž u hrvatskom mirovinskom sustavu temelji na načelu uzajamnosti i stvarnih uplata u sustav. Da bi se takvo razdoblje priznalo, doprinosi moraju biti uplaćeni.

41. S obzirom na prethodno opisani prijenos nadležnosti javnopravnih tijela radi naplate doprinosa valja istaknuti i da HZMO i nakon 2003. godine zadržava ključnu ulogu u utvrđivanju činjenica koje su temelj za obračun doprinosa, pri čemu dostavlja podatke i zapisnike Poreznoj upravi na temelju kojih ona donosi rješenja o dugu.

42. Potrebno je naglasiti i činjenicu da tužiteljica suštinski putem ovog spora nastoji osigurati ishod u postupcima pred Poreznom upravom, koji su posljedica upravo podnošenja zahtjeva tom javnopravnom tijelu od strane pok. osiguranika.

43. Tako i Upravni sud u Rijeci , u pravomoćnoj presudi poslovni broj Us I- 463/2025-8 od 25. studenog 2025., zaključuje da se osiguraniku koji je sam obveznik doprinosa staž ne računa za razdoblja za koja je dug otpisan zbog zastare ili nenaplativosti.

44. U tom smislu, suprotno shvaćanju tužiteljice, zapisnik o kontroli podataka o osnovicama za doprinose služi za utvrđivanje činjenica, pri čemu nije od odlučne važnosti forma (pisanog) zapisnika koji se dostavlja Poreznoj upravi, koja na temelju istoga može pokrenuti postupak i donijeti porezno rješenje o obvezi doprinosa. Porezna uprava utvrđuje obvezu doprinosa isključivo na temelju podataka koje joj dostavi HZMO. Zapisnik o kontroli podataka o osnovicama za doprinose predstavlja ispravu kojom se utvrđuju činjenice bitne za obračun doprinosa, ali on sam po sebi nije upravni akt kojim se odlučuje o obvezi. Njegova je primarna svrha služiti kao podloga Poreznoj upravi za pokretanje postupka i donošenje rješenja, u povodu kojega stranke mogu izjaviti pravni lijek, pri čemu se podaci o nepravilnostima za protekla razdoblja (retroaktivno) obvezno dostavljaju nadležnom poreznom tijelu.

45. Pitanje povrata eventualno neosnovano plaćenih doprinosa nije u nadležnosti HZMO-a, dakle ne ulazi niti u doseg odlučivanja ovoga suda u ovoj upravnoj stvari.

46. Suprotno shvaćanju tužiteljice iz potvrde Porezne uprave, Ispostava Slavonski Brod od 02. kolovoza 2024. KLASA: 034-04/24-03/209 URBROJ: 513-07- 12-01-24-2 proizlazi da su doprinosi mirovinskog osiguranja za razdoblje do 31. prosinca 2002. i od 1. siječnja 2003. do 30. travnja 2011. otpisani, pa iz tog razloga nema duga na računima doprinosa za mirovinsko osiguranje. Predmet ovoga spora nije postupanje Porezne uprave u smislu načina uračunavanja dospjelog duga, odnosno činjenica da je Porezna uprava za iznose plaćene od 2004. do 2016. primijenila pravila o uračunavanju (prethodno postojećeg duga) te prvo namirivala troškove, potom zakonske zatezne kamate pa tek onda glavnicu.

47. U odnosu na prigovor tzv. pasivizacije zaduživanja pok. osiguranika za doprinose (dostava uplatnica) od 1995. do 2002. valja istaknuti da je navedeno postupanje dijelom rezultat ratnih okolnosti i činjenice nedostupnosti određenih osiguranika, pri čemu je nejasno zašto pok. osiguranik nije zatražio dostavu navedenih uplatnica ili nastavio uplaćivati, već se isti obraća HZMO-u tek 2002. godine. U tom smislu nije osnovan niti navod o neažurnosti HZMO-a da postupi po citiranom uvjerenju o prestanku svećeničke službe u Eparhiji slavonskoj od Eparhijskog upravnog odbora Eparhije slavonske, UO.br 37/21, od 4. lipnja 2021., a koja činjenica prestanka obavljanja službe je pok. osiguraniku morala biti poznata i na osiguraniku je da prijavi promjenu u osnovi osiguranja.

48. Sud ocjenjuje i da nije predmet ovoga upravnog spora je li Porezna uprava bila dužna u 2003. godini donijeti po službenoj dužnosti rješenja o utvrđenju zastare utvrđenja i/ili naplate duga doprinosa.

49. U konačnici, da je HZMO utvrdio zastaru u 2003. rezultat u smislu mirovinskog osiguranja ne bi bio priznavanje tog razdoblja u mirovinski staž.

50. Sud pazi na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, prema članku 47. stavak 3. ZUS-a. Kako sud ne nalazi razloge ništavosti iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP), valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

51. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra da je tijelo prvog stupnja (kao i tuženik) pravilno odlučilo o zahtjevu pok. osiguranika, te da tužbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu. Osporavano rješenje utemeljeno je na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a i odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

52. Također sud nije utvrdio da bi tužiteljici, primjenom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 18/97 - 1/17), postupanjem tuženika bilo povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog života ili pravo iz članka 1. Protokola 1.

53. Kako je tužiteljica izgubila upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

54. U odnosu na navode tužiteljice o diskriminaciji (po osnovi nacionalnosti i vjeroispovijesti) u smislu članka 17. stavka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije, sud je, u okviru ove upravne stvari odlučivao i o navedenom prigovoru.

55. Primjenom odredbe članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, te u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

56. Tužiteljica nije svojim općenitim navodima, uz primjenu tereta dokazivanja po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, te analizirajući cijeli historijat postupanja HZMO- a, dokazala obilježja diskriminatornog postupanja (nejednakog postupanja) tuženika prilikom donošenja osporavanog rješenja.

57. Uzevši u obzir navedeno, kao i sadržaj svih izvedenih dokaza, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, i u kontekstu Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno ista je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90. - 05/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te je slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev tužiteljice, u smislu povrede načela jednakog postupanja odbijen kao neosnovan, kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Osijeku 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku