Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjedice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika KNAPS BAR j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice IN, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), prekršaja iz čl. 166. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 96/25.) i prekršaja iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-18/2026 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u toč. 2. i toč. 3. izreke, u odnosu na odluku o sankciji, tako da se okrivljenicima, zbog prekršaja činjenično opisanog u toč. 2. izreke prvostupanjske presude, na temelju istog propisa te uz primjenu odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), utvrđuje novčana kazna i to: I. okrivljeniku u iznosu od 400,00 (četristo) eura, a II. okrivljenici u iznosu od 100,00 (sto) eura, dok se za prekršaj činjenično opisan u toč. 3. izreke pobijane presude, na temelju istog propisa te uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, okrivljenicima utvrđuje novčana kazna i to: I. okrivljeniku, u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, a II. okrivljenici u iznosu od 500,00 (petsto) eura.

II. Uslijed odluke iz toč. I. izreke ove presude, okrivljenicma se na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona, za prekršajna djela opisana u toč. 1., toč. 2. i toč. 3. izreke pobijane presude, izriče ukupna novčana kazna i to: I. okrivljeniku KNAPS BAR j.d.o.o., Zagreb, u iznosu od 3.940,00 (tritisućedevetstočetrdeset) eura, a II. okrivljenici IN u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati će se plaćenima u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenih prekršajnih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, opisanog u toč. 1. izreke, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.040,00 eura a II. okrivljenica u iznosu od 300,00 eura, dok su za prekršajno djelo iz čl. 166. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, opisano u toč. 2. izreke, te za prekršajno djelo iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, opisano u toč. 3. izreke, primjenom čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog odluke o oslobađanju okrivljenika od kazne za počinjene prekršaje iz toč. 2. i toč. 3. izreke.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne za prekršaje opisane u toč. 2. i oč. 3. izreke, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

7. Naime, okolnosti kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku o oslobađanju okrivljenika od kazne a među koje, osim prethodne neosuđivanosti okrivljenika, priznanja prekršaja te izostanka štetnih posljedica, navodi i okolnost da su okrivljenici naknadno otklonili nedostatak podnošenjem prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu osnova za oslobađanje okrivljenika od kazne, sukladno odredbi čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona, budući da je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao kažnjivo ponašanje propisano i podnošenje prijave nakon isteka propisanog roka, a k tome prijave na nadležna tijela mirovinskog i zdravstvenog osiguranja podnesene su tek po provedenom inspekcijskom nadzoru i to ne odmah nego tek nakon više od mjesec dana.

8. Međutim, naprijed navedene okolnosti, ovaj sud je u svojoj sveukupnosti, cijenio kao osobito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te je prihvaćajući žalbu tužitelja osnovanom, preinačio pobijanu presudu u odluci o sankciji u odnosu na prekršaje opisane u toč. 2. i toč. 3. izreke, na način da je okrivljenicima primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, za predmetna prekršajna djela utvrdio novčane kazne u naprijed citiranim iznosima koji su niži od zakonskog minimuma kazne, koja je za prekršaj u toč. 2. izreke odredbom čl. 166. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura, te u odnosu na odgovornu osobu u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura, dok je za prekršaj u toč. 3. izreke, odredbom čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za pravnu osobu novčana kazna propisana u rasponu od 9.290,00 do 13.270,0 eura, te za odgovornu osobu u rasponu od 1.060,00 do 1.990,00 eura, te je primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, okrivljenicima za prekršajna djela u toč. 1., toč. 2 i toč. 3. izreke pobijane presude, za koja su proglašeni krivima, izrekao ukupne novčane kazne u naprijed citiranim iznosima. Ovaj sud smatra da su ovom presudom izrečene novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i njihovom držanju nakon počinjenih djela, te da će se istim kaznama postići svrha kažnjavanja odnosno specijalana i generalna prevencija.

9. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.