Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1700/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene MR, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21.), odlučujući o žalbi okrivljene, MR podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-11931/2023 od 12. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija kao neosnovana žalba okrivljene MR i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenica se obvezuje naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljena RR je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 132,72 eura (stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta), zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je oslobođena od plaćanja naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja iste.

4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenice kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Žalbeni navodi žaliteljice, da je više puta zvala ZAMP radi potpisivanja ugovora, a predmetne zgode nije bila prisutna u caffe baru, neosnovani su i ne mogu je ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj jer je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno iskaza svjedoka SR, referenta ZAMP-a, kao objektivne osobe, koja je kritične zgode utvrdila prekršaj neposrednim opažanjem, osnovano zaključio da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti tj. da je javno priopćavala autorsko glazbeno djelo bez prethodno ishođenog odobrenja autora, odnosno HDS-a, a što u žalbi okrivljenica niti ne poriče.

8. Slijedom navedenog, zaključak prvostupanjskog suda je pravilan te uvjerljivo i argumentirano obrazložen pa ga ovaj sud u cijelosti prihvaća, a navodi žalbe ne dovode u sumnju rezultat dokaznog postupka.

9. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenici, budući da joj je novčana kazna izrečena u iznosu ispod posebnog minimuma te maksimalno ublažena, iako na strani okrivljenice prvostupanjski sud nije našao posebno olakotnih okolnosti, ovaj sud izrečenu novčanu kaznu ne smatra prestrogom. Naime, za navedeni prekršaj zakonom je propisana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 50.000,00 kuna za fizičku osobu obrtnika. Također, žaliteljica je upozorena na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

10. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao razloge za daljnje ublažavanje maksimalno ublažene novčane kazne, te smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

12. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.