REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 15 P–963/2019-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki u pravnoj stvari tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Skorić Rojc, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika 1. EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu "Vukušić Bokan i partneri“ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika Zorana Vukušić Bokan odvjetnika u odvjetničkom društvu " ŽK i partneri“, te nakon objave dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tuženika ad.1. EK, kao davatelja uzdržavanja s jedne strane, te tužene ad 2. DK i njezinog sada pok.supruga ČK, kao primatelja uzdržavanja s druge strane, potvrđen (solemniziran) dana 06. ožujka 2017. g. po javnom bilježniku Suzani Hrabra iz Zadra pod brojem OV-1462/17.

II.Nalaže se tuženima solidarno naknaditi parnični trošak tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od pesuđenja do isplate."

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tuženika ad.1. EK, kao davatelja uzdržavanja s jedne strane, te tužene ad.2. DK i njezinog sada pok. supruga ČK, kao primatelja uzdržavanja s druge strane, potvrđen (solemniziran) dana 06. ožujka 2017. g. po javnom bilježniku Suzani Hrabra iz Zadra pod brojem OV-1462/17, a kojim se tuženiku ad.1 u vlasništvo ostavljaju čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predstavlja Ugovor o darovanju.

II. Utvrđuje se da je Ugovorom o darovanju opisanim naprijed u toč. I. ove presude , povrijeđeno pravo na nužni dio nasljednika/ tužitelja VK na ostavinu iz pok. ČK, rođenog dana **.**.1934. a umrlog dana **.**.2018.

III. U ostavinsku imovinu iza pok. ČK pok. V vraća se dar učinjen tuženiku ad. 1. EK temeljem Ugovora o darovanju opisanom u toč.I. i II. Obe presude, odnosno na čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to u udjelu od dijela (tužitelj zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev sukladno procjeni vještaka) radi namirenja nužnog dijela tužitelja VK.

IV. Nalaže se tuženima solidarno naknaditi parnični trošak tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.“

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženima pod 1 i 2 parnični trošak u iznosu od 17.187,50 Eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je brat tuženika ad.1., a oni sinovi tužene ad. 2. Dana 06. ožujka 2017. zaključen je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika ad.1 kao davatelja uzdržavanja, s jedne strane, te tužene ad.2. i njezinog supruga, sada pokojnog ČK kao primatelja uzdržavanja, s druge strane, te je Ugovor istog dana solemniziran po javnom bilježniku Suzani Hrabra iz [adresa] pod brojem OV - 1462/17. Navedenom Ugovorom tuženik ad.1. obvezao se uzdržavati primatelje uzdržavanja, do njihove smrti, a primatelj uzdržavanja su se, kao protuuslugu za pruženo uzdržavanje, obvezali ostaviti tuženiku ad.1. u vlasništvo nekretnine, i to: čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. ČK preminuo je dana 09. srpnja 2018. te je nakon njega vođena ostavina koja je okončana rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O- 1349/2018 od 21. studenog 2018. Kao ostavinska imovina pok. ČK utvrđene su one nekretnine koje nisu bile predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, no koje su po svojoj vrijednosti daleko manje vrijedne, gotovo beznačajne vrijednosti u odnosu na one koje su predmetom navedenog Ugovora. Osnovna pobuda za zaključivanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bilo davanje odnosno primanje uzdržavanja, već isključivanje tužitelja iz mogućnosti zakonskog nasljeđivanja sada pokojnog ČK, kako bi njegovu imovinu, barem onu vrjedniju i značajniju, naslijedio samo tuženik ad.1. za cijelo. Tuženik ad.1. nikad prije, pa tako niti nakon zaključenja spornog Ugovora, nije uzdržavao majku niti sada pokojnog oca, o čemu govori već i sama činjenica da je tužena ad.2. u dobrom zdravstvenom i fizičkom stanju te joj uzdržavanje nije niti bilo potrebno, a u upravo je ona bila ta koja se brinula o svom suprugu ČK kada ovaj, uslijed bolesti, to više nije mogao sam. Štoviše, tuženik ad.1. pomorac je i odsutan većinu svog vremena, pa nije niti u mogućnosti pružiti navodno ugovorno uzdržavanje, pa je i iz te činjenice razvidno da pružanje uzdržavanja nije bila pobuda spornog Ugovora, već je pobuda bila isključivo razbaštiniti tužitelja. U vrijeme zaključenja Ugovora, tužitelj i tuženik ad.1. bili su u sporu radi nekretnine koja nije predmet ovog postupka i u kojem je sporu uspio upravo tužitelja, pa je očito i to bila pobuda da se zaključenjem spornog Ugovora roditelji priklone tuženiku ad.1. S obzirom da roditeljima nije bilo potrebno uzdržavanje, te da tuženik ad.1. nije niti pružao ugovoreno uzdržavanje, jasno proizlazi nesrazmjer između obveza tuženika ad.1. i vrijednosti nekretnina koje mu se ostavljaju u vlasništvo, a koji nesrazmjer također nedvojbeno ukazuje na nedopuštenu pobudu prilikom zaključivanja spornog Ugovora. Tužitelj je za sporni Ugovor doznao tek na ostavinskoj raspravi nakon smrti svog oca, te mu niti brat, niti roditelji o ovakvoj svojoj namjeri nisu ništa govorili, a niti su se prethodno, radi davanja uzdržavanja, obratili tužitelju. Iako te okolnosti, same po sebi, ne utječu na valjanost Ugovora, svakako su indikacija i upućuju na perfidno postupanje ugovornih strana, a sve s namjerom da se tužitelj razbaštini ili barem da se liši mogućnosti zakonskog nasljeđivanja vrijedne imovine. Iako iz predmetnog Ugovora proizlazi da su tamo navedene nekretnine u vlasništvu i tužene ad.2. i sada pokojnog ČK, za istači je da se radi o nekretninama koje su bile u isključivom vlasništvu pok. ČK koje je stekao nasljeđivanjem svojih predaka, tako da tužena ad.2. na istima nema pravo suvlasništva , niti ikakvo drugo stvarno pravo, što je tuženiku ad.1. poznato, pa je stoga raspolaganje tužene ad.2. u korist tuženika ad.1. pravno nevaljano, odnosno bez pravnog učinka. U smislu odredbe čl.273. ZOO pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utječu na njegovu pravnu valjanost, međutim u smislu st.2. istog članka - ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku da se zaključi takav ugovor, a što je ovdje slučaj, takav ugovor će biti bez učinka, odnosno sukladno odredbi čl.322. ZOO, biti će ništetan, stoga tužitelj ustaje s ovom tužbom te predlaže da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev. Ukoliko bi sud odbio naprijed postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelji navode da s obzirom da je svrha predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila prijenos vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženika ad.1. za cijelo, te s obzirom da tuženik ad.1. nije pružao uzdržavanje tuženoj ad.2. i sada pokojnom ČK kako je to bilo ugovoreno, evidentno proizlazi da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ustvari predstavlja darovanje. Za istači je također kako je Ugovor o uzdržavanju zaključen nešto više od godinu dana prije smrti ostavitelja, pa isti nije niti konzumiran zbog relativne kratkoće u tom vremenu, a povrh toga radi se o značajnom i očitom nesrazmjeru između danog i primljenog, tako da jasno proizlazi kako se u konkretnom slučaju ustvari radi o učinjenom darovanju. S obzirom da nekretnine koje je tužitelj naslijedio po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-1349/2018 od 21. studenog 2018. nisu dostatne da bi se namirio njegov nužni nasljedni dio koji ga pripada po zakonu i koji je povrijeđen ovakvim raspolaganjima, tužitelj ima pravo pobijati učinjeno darovanje zbog povrede nužnog dijela. Odredbom čl.70. Zakona o nasljeđivanju propisano je da nužni dio potomaka ostavitelja, dakle - ovdje tužitelja, iznosi ½ od onog dijela koji bi mu pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Stoga, u slučaju da sud odbije prvotno postavljeni zahtjev, tužitelj predlaže da su donese presudu kojom će usvojiti podredni tužbeni zahtjev.

2.Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da se prvenstveno prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora je nisko određena. Samo tužitelj u povjesnici tužbe navodi kako su nekretnine iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, vrijednosne, te da je nelogično da je vrijednost ovih nekretnina svega 201.000,00 kuna. Predlaže se, označiti kao vrijednost predmeta spora - 1.000.100,00 kuna (minimalna vrijednost svih nekretnina). Tuženici se u c ijelosti protive tužbenim zahtjevima tužitelja, kao neosnovanim. Iza smrti pok. AK proveden je ostavinski postupak u kojem postupku je na svim nekretninama iz točke 1. ostavinske mase, i to jako puno nekretnina, proglašen isključivo tužitelj za 1/1 dijela. U tom postupku tužitelj je bio upoznat sa ugovorom o uzdržavanju kako i sam navodi u povjesnici svoje tužbe, da je za navedeni ugovor saznao na ostavinskoj raspravi. Prema tome, kako to da tužitelj nije osporio navedeni ugovor u ostavinskom postupku, već je mudro šutio dok se ne proglasi nasljednikom imovine za cijelo, makar je znao za ugovor, da bi onda nakon pravomoćnosti ostavinskog postupka brže bolje pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora. Dakle, tužitelj nije iskoristio pravo prigovor na ovo rješenja, u svezi tvrdnje nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju. Očito jest da tužitelj više ne zna što će, da je tužitelju dosadno u životu, te da se čitav njegov život svodi na parničenje sa bratom i sa svojom vlastitom majkom. Ovo da je samo jedna u nizu parnica koju tužitelj vodi protiv tuženika. Pored ove postoji parnica gdje tužitelj tuži za dio obiteljske kuće, završena parnica gdje je tužitelj tužio brata za uklanjanje postavljenog dvorišnog kamena ispred te obiteljske kuće, i tko zna na koju stranu će tužitelj otvoriti dodatnu bojišnicu. Tužbeni zahtjev tužitelja, jednog i drugog je neosnovan u c ijelosti. Tužitelj kao razlog ništetnosti ugovora navodi - isključivanje tužitelja iz mogućnosti zakonskog nasljeđivanja iz pok. FK. Suprotno od ovog totalno neosnovanog razloga, ukazuje se ponovno na činjenicu da tužitelj nije isključen iz nikakve mogućnosti zakonskog nasljeđivanja iza pok. oca, jer je tužitelj isključivi nasljednik na čitavoj ostavinskoj masi - nekretninama!!! Drugi razlog ništetnosti navodi, tuženik ad.1. nije uzdržavao roditelj. Tužitelj očito da ne razumije odnosno ne prihvaća značenje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Jer kada bi se ugovori sklapali tek kada se ljudi razbole ili su pred smrt, onda takvi ugovori su tek upitni, dok u ovom slučaju tuženik ad.1. i dalje ispunjava ugovor u c ijelosti, kao što je i ispunjavao ugovor u cijelosti do smrti svog oca. Tužitelj i da ne može znati od čega je njegov otac preminuo niti kakva je on bio stanja, jer ga nije niti obilazi niti vidio više godina prije smrti, a niti mu je došao na sprovod, niti platio troškove sprovoda, prema tome o čemu da tužitelj govori. Da je poznavao svog oca, tada bi znao da je otac bio šećerni bolesnik, te da je preminuo uslijed posljedica šećerne bolesti, a što se tiče fizičkog i psihičkog stanja, ono je bilo izvanredno. Točno jest da je tuženik ad.1. pomorac, ali kao što tužitelj navodi, ako su roditelji dobrog zdravstvenog stanja bili, onda i nije morao biti pored njih i liječiti ih, no ispunjavanje njegovih obveza iz ugovora su bile u potpunosti, jer dok je tuženik ad.1. izvan plovidbe isti je uvijek uz svoje roditelje, a kada je u plovidbi onda tu uskače njegova supruga, te se sve troškove života roditelja je pokrivao i pokriva tuženik ad.1. u cijelosti. S druge strane, kako kaže tužitelj da su ga ugovorne stranke htjele isključivo razbaštiniti suprotno je od sadržaja rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČK. Dakle, tužitelj nije dokazao niti jedan od razloga ništetnosti pravnih poslova, u skladu sa zakonom o obveznim odnosima??? Nekretnine iz ugovora o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina su tuženice ad.2. i pok. FK, iz kojeg razloga su oboje ugovornici ugovora, a pok. ČK je samo formalno upisan za cijelo. Tužitelj zaboravlja da je jedan od primatelja uzdržavanja još živ, te da će ista u svom iskazu govoriti o ispunjavanju obveze tuženika ad.1 iz ugovora o uzdržavanju. U odnosu na drugi postavljeni tužbeni zahtjev, ovaj je još više neosnovan nego prvi. Ovaj uopće ne polaže nikakvo uporište u zakonskoj osnovi, tuženici ne vide temeljem kojih odredbi zakona je ovaj tužbeni zahtjev postavljen, jer se zahtjev za nužni dio kao i zahtjev za povrat dara postavljaju isključivo u ostavinskom postupku!!! Kao prvo, o nužnom dijelu se može govoriti ukoliko se raspolaže sa oporukom u ostavinskom postupku, no kako nema oporuke, nema niti govora o nužnom dijelu. Kao drugo, o povratu dara može se govoriti jedino ako jedan od nasljednika nije naslijedio niti jednu nekretninu odnosno nije naslijedio ništa iz ostavinske mase, jer ostavinske mase nema jer nema imovine, što znači da o tome može biti riječ jedino ako u ostavinskom postupku nema ostavinske imovine iza umrlog, jer je isti za života raspolagao ugovorom o darovanju, te u trenutku smrti imao oporuku, te je i izvršen prijenos vlasništva. Ovdje govorimo o ugovoru o doživotnom, koji je naplatni pravni posao za razliku od ugovora o darovanju koji je besplatni pravni posao, te ovdje nije izvršen prijenos prava vlasništva. Točkom II I. drugog tužbenog zahtjev tužitelj traži da se „na ime dara vrate sve nekretnine iz ugovora o doživotnom uzdržavanju u ostavinsku masu??? I to samo onog dara učinjenog tuženiku ad 1. Tako da, iz svega je zaključiti da je tužitelj pomiješao kruške i jabuke, te drugi postavljeni tužbeni zahtjev nije postavljen kako treba. Tužitelj bi trebao uzeti u obzirom, da ako traži povrat dara u ostavinsku masu (a koji zahtjev za povrat se može učiniti samo o ostavinskom postupku), da se onda izračunavanje nužnog dijela uračunava i dar koji je ostavitelj za života učinio i tužitelju (tu bi ulazila i nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] - kuća i dvor, ugovor o darovanju između VK i FK od 25. siječnja 2016., troškovi pogreba pok. ČK, dugovi ostavitelja, troškovi školovanja tužitelja itd .) zašto ovo sve tužitelj nije istaknuo tijekom ostavine iza ČK, vrlo jednostavno je zaključiti koja je bila njegova namjera. Zbog navedenih nedostataka predlaže odbaciti tužbe odnosno odbiti tužbene zahtjeve tužitelja.

3.U dokaznom postupku prvostupanjski sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između EK kao davatelja uzdržavanja i ČK i DK kao primatelja uzdržavanja potvrđen po javnoj bilježnici u [adresa] Suzani Hrabra pod posl. brojem OV-1462/17 od 06.03. 2017. (l.s.6-7), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru doneseno po sudskom povjereniku javnoj bilježnici Suzani Hrabra iza pok. ĆK posl. broj O-1349/2018, UPP-OS-123/2018 od 21. studenog 2018. (l.s.8), ugovor o darovanju između ČK s jedne strane kao darovatelja i RK kao daroprimatelja s druge strane te DK kao 3. osobe od 25. siječnja 2016 (l.s.14-15), zapisnik iz ostavinskog postupka pok. ĆK sastavljen u uredu povjerenika suda javnog bilježnika Suzane Hrabra od 21. studenog 2018 . UPP-OS- 123/2018 O-1349/2018 (l.s.24-25), ugovor o darovanju između ČK kao darodavatelja i EK kao daroprimatelja od 29. prosinca 2009. (l.s.26-27), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru iza pok. EK V O -727/89 od 22. prosinca 1989. (l.s.33-34), zapisnik Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela za k. o. [katastarska općina] broj Z-10002/18/288 od 03.10.2019. (l.s.35-36), dopis OTP banke d.d. o računima na ime ČK OIB: [osobni identifikacijski broj], EK OIB: [osobni identifikacijski broj], DK OIB: [osobni identifikacijski broj] i CK OIB: [osobni identifikacijski broj] od 14. veljače 2022. (l.s.64-126), liječničku dokumentaciju na CD-u za pok. ČK Ordinacije Opće medicine NK, dr.med. (l.s.134), saslušao svjedoke dr. NK (l.s.152-154), svjedokinju TK (l.s.154-157), svjedoka IK (l.s.158-159), svjedoka MK (l.s.159-162), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja VK (l.s.165-167), saslušanja tuženika pod 1 EK (l.s.167-170), saslušanja tužene pod 2 DK (l.s.170-173), proveo očevid na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje vještaka geodetske struke dipl. ing. geod. ZK i dipl. ing. geod. Marka Gašparovića, vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. Oliver Jadrijev, vještaka poljoprivredne struke dipl. ing. agronomije PK (l.s.181-183), izvršio uvid u skicu sudskog očevida dipl. ing. geod. Marka Gašparovića od 2. travnja 2024.g. (l.s.188-224), nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke dipl. ing. agronomije PK od 17. lipnja 2024. godine (l.s.230-273), nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. Olivera Jadrijeva od 25.17.2024. godine (l.s.282- 321), dopunu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. Olivera Jadrijeva 19.06.2025. godine (l.s.335-375), izvršio uvid u predmete ovog suda P- 2051/2016 i O-1349/2018.

4.Tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja nisu osnovani.

5.Ugovorom o doživotnom uzdržavanju između EK kao davatelja uzdržavanja s jedne strane i ČK i DK kao primatelja uzdržavanja s druge strane, potvrđen u [adresa], 06. ožujka 2017. od strane javne bilježnice Suzana Hrabra poslovni broj OV-1462/17. slijedi da je određeno s jedne strane, kao obveza primatelja uzdržavanja, a kao protuuslugu za pruženo uzdržavanje brigu i njegu, da ostavljaju u vlasništvo nakon svoje smrti svom sinu EK čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], skupa sa izgrađenim objektima na navedenim nekretninama, kao i sva novčana sredstva koja se zateknu u posjedu i vlasništvu u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, dok je s druge strane, ugovorena obveza davatelja uzdržavanja koja se sastoji od pomaganja u bolesti, brige o svemu što je primateljima uzdržavanja potrebno u svakodnevnom životu od dana sklapanja ugovora pa do njihove smrti, a po smrti obveza sahrane po mjesnom običaju o trošku primatelja uzdržavanja.

6.U trenutku sklapanja predmetnog ugovora o uzdržavanju, na istog su se primjenjivale odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) članka 579. st. 1. ZOO-a koji propisuje da Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Sukladno članku 580. st. 1. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, dok st. 2. propisuje da će prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

7.Članak 322. ZOO-a st. 1. propisuje da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Članak 325. ZOO-a propisuje da kad ništetan ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništetnost svog ugovora.

8.U odnosu na sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između EK kao davatelja uzdržavanja i ČK i DK kao primatelja uzdržavanja potvrđen po javnoj bilježnici u [adresa] Suzani Hrabra pod posl. brojem OV-1462/17 od 06.03. 2017. godine tužitelj VK ističe da osnovna pobuda za zaključivanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bilo davanje odnosno primanje uzdržavanja, već isključivanje tužitelja iz mogućnosti zakonskog nasljeđivanja pokojnog ČK, kako bi njegovu imovinu, barem onu vrjedniju i značajniju, naslijedio samo tuženik pod 1 EK za cijelo, odnosno ističe nedopuštenost pobude za sklapanje tog ugovora i kao osnovu podrednog tužbenog zahtjeva da je svrha predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila prijenos vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženika pod 1 za cijelo, te s obzirom da tuženik pod 1 EK nije pružao uzdržavanje tuženoj pod 2 DK i sada pokojnom ČK kako je to bilo ugovoreno, da proizlazi da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ustvari predstavlja darovanje, odnosno da je riječ o fiktivnom ugovoru, simuliranom pravnom poslu, a disimulirani prikriveni pravni posao da bi bio ugovor o darovanju, također se ističe da je Ugovor o uzdržavanju zaključen nešto više od godinu dana prije smrti ostavitelja, pa da isti nije niti konzumiran zbog relativne kratkoće u tom vremenu, a povrh toga da se radi o značajnom i očitom nesrazmjeru između danog i primljenog.

9.Prvenstveno se ukazuje da posljedica sklapanja ugovora sa nedopuštenom pobudom nije ništetnost pravnog posla već je takav ugovor bez učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti niti ništetno (tako npr. VSRH br. Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016.), odnosno prema odredbi čl. 273. st. 2. ZOO posljedica sklapanja takvog ugovora nije ništetnost, već da je ugovor među ugovornim strankama bez učinka.

10.Dakle, ništetan ugovor, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

11.Nadalje, odredbom čl. 273. st. 1. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st. 1.); ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.); dok besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (st. 3.). Dakle, prema jasnoj i izričitoj odredbi čl. 273. st. 2. ZOO, posljedica zaključenja ugovora, kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da ga zaključe, jest da je takav ugovor bez pravnog učinka.

12.Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

13.Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 273. st. 2. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.). Iz navedenih razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti predmetnog Ugovora.

14.Kod prividnog ugovora uvijek se radi o svjesnom neskladu između volje i njezinog očitovanja, ali kod svih ugovornih strana, pri čemu takav prividan (fiktivan) ugovor ne proizvodi pravni učinak bez obzira, da li je on sklopljen bez određene svrhe ili u cilju prikrivanja simuliranim ugovorom nekog drugog ugovora koji su stranke htjele zaključiti.

15.Također, neovisno o gore navedenim razlozima neosnovanosti tužbenog zahtjeva, provedenim dokazima u prvostupanjskom postupku je jasno utvrđeno da je pobuda ugovornih strana za zaključenje ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo pružanje uzdržavanja roditeljima tužitelja VK i tuženika pod 1 EK, koje uzdržavanje se nije sastojalo samo od bivanja na raspolaganju za obavljanje poslova oko domaćinstva, kućanstva i seoskog imanja, već prvenstveno u pružanju financijske pomoći i zdravstvene skrbi roditeljima tužitelja VK i tuženika pod 1 EK, pa prvostupanjski sud posebno apostrofira iskaz majke tužitelja VK i tuženika pod 1 EK, tužene pod 2 DK koja je u iskazu navela da je napravila ovaj ugovor ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju jer njezin sin VK nije dolazio nikako zadnjih 17 godina, a zadnjih 5 godina od kada je suprug umro je došao samo kada bi trebalo nešto potpisati od suda, samo kada je bilo iz interesa, a nikad nije pitao da li joj što treba, i da li je živa, ona da je napravila ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom EK koji brine o njoj, on bi njoj i davao novaca od kada se oženio uvijek, znao bi dati po tisuću dolara, tisuću i po dolara i više, sada i po tisuću, tisuću i po eura, stavio bi na stol i rekao nemoj biti gladna, donio bi u kuverti, inače njoj da ovo sve jako teško pada, jer su oba dva njezini sinovi, ali smatra da ovo što VK govori to nije istina, EK je živio s njima 40 godina i u svemu je pomagao, jer oni da nisu imali novaca nego od dana do sutra, stavio je krov na kuću, oko gusterne, i sve što je trebalo, i kasnije je nastavio pomagati i kada je otišao u [adresa], uvijek je pomagao i donosio novce, i kada nije bio oženjen i kada je, a sada kada mu je bolja plaća daje i više novaca, njezina penzija je mala 250 eura, ona da od toga ne može živjeti, sin VK nije dolazio 17 godina nikako, nego povremeno ako bi mu što trebalo, a zadnjih 5 godina nikako, bio je samo kada je umro brat i nevjesta, njoj da je osobito teško palo što nije vidio oca prije nego što je umro, i rekla mu je da ga je htio vidjeti, da ga je mogao vidjeti za života, a znao je proći uz kuću, međutim nije se javio ocu, niti bi pitao oca kako je, što se tiče Markovog stanja on je do 7. maja bi dobro, sam se brinuo za sebe, mogao se obrijati, doručkovati, sve sam, i išao je po injekciju sam u ambulantu, a on je od 1982. godine bolestan, bio je teški šećeraš, a isto je radio do 1991., trudio se i njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo u dva mjeseca od 5 - 7. a 9. srpnja je umro, hitna bi znala doći, pa bi ga vratila, kada bi mu ispumpali vodu, i tako u dva tri navrata, pa je EK i njegova supruga, oni su pomogli da ga se zadrži u bolnici i da tamo umre kao čovjek, dostojno, da ne umre kao siromah u kući, a za svo to vrijeme Zdenkova supruga bi je svaki dan vozila u bolnici, čekala bi je na brodu, pa bi tužena pod 2 otišla u bolnicu sa njom, pa bi je ona odvezla u Gaženicu, i tako svaki dan dok je bio u bolnici, Zdenkova supruga kada god je tužena pod 2 zove ona je uvijek čeka, ovo ljeto je bila dva puta u [adresa], a također odveze je kod liječnika kada god joj je potrebno. Krov na kući da se mijenjao 1987. godine, tada je VK bio u vojsci. U pogledu svakodnevnog održavanju kućanstva tužena pod 2 je rekla da njoj ne treba nitko, nije joj trebala niti nečija pomoć kada je ĆK bio živ, jedino zadnja dva mjeseca, a bila joj je potrebna financijska pomoć, jer je penzija mala, uvijek je bila mala, bila je 2.000,00 kn, a sada je 225 eura, trebala joj je financijska pomoć, i to bi EK donosio novce, jer VK nije dolazio u kuću, a EK je dolazio pobrati masline, samliti ih, tu ima 20-ak stabala, a sada je to i zaraslo, prije kada je bio u [adresa] u [adresa] dolazio je više u [adresa], po 5,6 dana, a sada ne može zbog posla pa dođe 2 dana, kako stigne, sada kada je bio taj problem sa kabelom odmah je došao i promijenio ga, od svog novca, financijski da joj je uvijek pomagao od kada je “stao na noge“". Od njezinog krojenja se nije moglo živjeti, uvijek se mučila, bili su siromasi, i mučili su se na svaki način, zadnjih 4,5 godina ne može, od kada je ĆK umro, ona da je potonula, samoća, nered, jedino ako je netko zamoli, od poljoprivrede to je nešto sitno, ima krumpira za cijelu godinu, od toga se ne može živjeti. ČK da je stekao sve ove nekretnine nasljedstvom, ona da nije htjela bratu ništa uzeti, to da je njegovo nasljedstvo od ČK, oni da su napravili samo magazin, to nije od starine. Ona da nije rekla VK da on ne dobije ništa, VK je dobio pola kuće u [adresa], pola dvora, i pola parkinga i donji kat, parcelu kod Groblja 900 kvadrata, i dobio je dva, tri komadića na Cerodulam, a dogovor je bio da njoj ide Puntamika, ako se proda da ona dobije novce za živjeti, i da uredi malo kuću, jer da se u kuću nije ulagalo 20 godina, EK neće navigati non stop, ima još godinu dana, pa ide u mirovinu, a ona da ne može živjeti od 200 eura. Sahranu pok. ĆK da je platila od EK žena, ona se za sve pobrinula od do, i za mirovinu, i za troškove pogreba i za brod, sve što je trebalo, i da su bile karmine organizirane, te karmine da je platila supruga od EK i EK, a VK je svoje prijatelje poveo u gostionu i ne zna tko je to platio. ĆK da je bio sahranjen po njihovim običajima.

1 0

Nakon što je potpisala ugovor sa EK tužena pod 2 je navela da se još sama brine o sebi, ali financije joj trebaju, i tu pomaže EK i njegova supruga, oni sve financiraju, a ona da može sve kupiti u dućanu u Sutomiščici, to je 200 m od kuće, a ako nešto drugo treba onda ide do Preka, ako treba dignuti lijek ili platiti račune ili do banke onda je netko prebaci automobilom. Zdenkova supruga da se baš o njoj brine ovih 5 godina od kada su potpisali ugovor, vozi je kod liječnika, jedan put privatno, nevjesta, supruga od EK je zvala da dođe preko zime živjeti u [adresa], ali ona da je rekla da neće da ne želi biti nikome ne teret, njoj da ne fali ništa doma. VK da nisu isključili iz nasljeđivanja kada su mu dali pola kuće u [adresa], na Cerodolama, i kod Groblja, ima u [adresa] dosta tih parcela koje se ne obrađuju, pa su zarasle. Zdenkova supruga da je bila nešto ljuta na nju, to da je bilo prije 17 godina, Zdenkova supruga nije dala da VK pripadne kuća na Petrićima za cijelo i da se EK isplati, jer da i ona ima dvoje djece, i da kuća bude jedan kat jednome jedan kat drugome, i da bude podijeljeno na pola, a od kada je ovaj ugovor potpisan ona se u svemu brine o njoj ovih 5 godina. Na pitanje da li je njoj bila namjera isključiti VK iz vrijednih nekretnina navela je da koje su to vrijednije nekretnine, ovo gdje ona živi je kuća od 300 godina, a on da već ima kuću u [adresa] što je dobio od žene od njezinih. Na pitanje tužitelja da kada je otac umro jesu li došli njegova supruga i kćer, tužena pod 2 je odgovorila da jesu, kćer da je rekla:" Zašto nas nisi zvala da je djed umra?", ona da je rekla da nije zbog toga što ga niste došli vidjeti živoga, a prolazili ste kraj kuće, vrata, a niste mu se javili, ona da je bila uvrijeđena, danas, taj dan kada je davala iskaz njoj da je teži dan nego kada je muža zakopala i da ne zna kako će doći do kuće. Navode tužene pod 2 u odnosu na redovna primanja, potvrđuje promet za račun 3200666472 HRK od 06.ožujka 2017. do 14. veljače 2022. klijenta DK sa l.s. 82-84 predmeta gdje su vidljive uplate „mirovine- redovne“ u razdoblju od 10.09.2018. do 01.02.2022. u rasponu 1.622,67 HRK – 1.769,35 HRK, što potvrđuje da je riječ o niskoj mirovini koja nije dostatna za osnovne životne potrebe tužene pod 2, o pobudama za sklapanjem ugovora iskazuje i drugi potpisnik ugovora, tuženik pod 1 EK da je to bila zajednička odluka oca, majke i njega u zajedničkom razgovoru da je postignut dogovor da se sklopi ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi se oni osigurali u starosti, da netko ima obavezu im pomoći u bilo kojoj situaciji. Dakle, ocjenom ovih dokaza slijedi da je pobuda za sklapanja tog ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo osiguravanje financijske sigurnosti i zdravstvene skrbi DK i ČK roditeljima tužitelja i tuženika pod 1, obzirom da nije bilo kontakta 17 godina sa tužiteljem VK, što je i pruženo od strane EK i njegove supruge za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, pa i prije tog ugovornog odnosa.

16.Nadalje, Ugovor o doživotnom uzdržavanju podrazumijeva humane i korektne odnose ugovornih stranaka, odnose u kojima svaka ugovorna stranka ispunjava ugovorom preuzete obveze. Protivno je moralu društva te načelu savjesnosti i poštenja kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja tako teško bolestan da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njegova zdravstvenog stanja smrt kao izvjesna činjenica koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-207/00 od 6. lipnja 2000., Rev-3251/2015-3 od 16. lipnja 2021.), no ni činjenica da je tuženik pod 1 znao za dijagnoze primatelja uzdržavanja ne dovodi do automatskog zaključka o njegovom znanju o izvjesnosti njene smrti u kratkom vremenu. To bi se dogodilo u slučaju da je ugovor sklopljen u uvjetima kad je bilo pouzdano da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, odnosno da je davatelj

1 1

uzdržavanja sklopio ugovor iskorištavanjem njegovog lošeg zdravlja radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi. Sama okolnost da je primatelj uzdržavanja doista umro relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ne čini sama po sebi ugovor ništavim, jer je upravo tužitelj dužan dokazati da je tuženik pod 1 zaključio ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primatelja uzdržavanja.

17. O navedenim činjenicama je iskazivao svjedok dr. NK koji je naveo da oko spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju ne zna ništa, prvi put na sudu kod saslušanja da čuje za taj ugovor, gospodin ČK je bio pacijent u njegovoj ordinaciji od 1994.g. do smrti, gospodin ČK je živio u [adresa], a on bi dva puta tjedno dolazio u [adresa] u ordinaciju, pogledao je liječnički karton i ČK je hitno hospitaliziran zbog upale pluća, bio je nešto u bolnici pa su ga vratili doma, i onda je poslije krenulo nizbrdo, bio je stariji čovjek 1934. godište, također je bolovao od dijabetesa, i shizofrenije, i imao je srčane tegobe, ali te tegobe nisu bile značajne, za šećer je primao tablete, a za shizofreniju je primao lijek svaki mjesec koji se zove Moditen depo ampule, i akineton tablete, za srčane tegobe možda je možda nije, ali misli da srčane tegobe nisu važne, ove lijekove za shizofreniju je redovito uzimao, svaki mjesec je sam dolazio po njih, bio je redovit i svaki mjesec je dolazio za dijabetes i shizofreniju, dobio bi injekciju za shizofreniju svaki mjesec, on je bio u remisiji cijelo vrijeme dok je svjedok bio tamo, bio je tih, miran čovjek koji bi redovito dolazio i odlazio, ni je primijetio nikakve ispade u ponašanju, to je bio primjer kako se treba liječiti shizofreni bolesnik, zna da su oni bili nešto na sudu, međutim nije znao da su sklopili nekakav ugovor o doživotnom uzdržavanju, to da prvi put čuje na sudu, niti je to bila njegova briga. Na pitanje punomoćnice tužitelja da s obzirom da je liječio pok. ĆK i da je svaki mjesec dolazio na terapiju, može li reći i procijeniti da li je pok. ĆK bio sposoban shvatiti značenje zaključenja nekog ugovora, konkretno ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju, svjedok je odgovorio da shizofrenija nije stigma, i ona ne utječe na inteligenciju dok se uzima terapija, i ako se adekvatno liječi, do hospitalizacije on je funkcionirao kao obično, kao i uvijek, on da nije primijetio nešto neuobičajeno, takvi bolesnici su tihi, povučeni, sjeća se da bi znao prokomentirati neki događaj koji je čuo na televiziji, ne zna za konkretan ugovor o doživotnom uzdržavanju ne može ništa govoriti, a na pitanje da je li bilo izvjesno da će pok. ĆK uskoro umrijeti nakon tog pogoršanja, svjedok je odgovorio da je vraćen iz bolnice, pa se takvi pacijenti ponovno ne hospitaliziraju i on je išao prema svom kraju. Svjedoku da je poznato s kim je živio sa suprugom ŠK, i da je liječio i ŠK, o ĆK da se brinula ŠK, ona je bila domaćica, bavila se poljoprivredom, i ona je manje više držala tu obitelj na okupu, ona da je zdravstveno i fizički bila sposobna brinuti o njemu, djeca pok. ĆK da mu nisu poznata, niti je telefonski razgovarao s njima. ĆK da je dolazio po lijekove, ali kada bi ŠK primijetila nešto onda bi ona njemu rekla, samo da je s ŠK razgovarao o zdravstvenom stanju ĆK. Na pitanje može li se okvirno orijentirati kada je bila predmetna hospitalizacija o kojoj je ranije govorio da mu se od tada rapidno pogoršavalo stanje, da je to 3 mjesec 2018.g. tu negdje, a na pitanje punomoćnika tuženika prije navedena hospitalizacije da li se može očitovati je li u odnosu na pok. ĆK bilo izvjesno da će isti uskoro preminuti , svjedok je odgovorio da ne, koliko se to može reći za nekog koji ima 83. godine koji je klimavog zdravlja , ali ništa nije ukazivalo da će preminuti, mora postojati "neki okidač", upala pluća je dovela jednog starca da se manje kreće, pa je to išlo prema svom kraju , dakle u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju **.**.2017. sa ČK kao primateljem uzdržavanja nije bilo izvjesno da će ČK preminuti,

1 2

niti je bio tako lošeg zdravstvenog stanja da je to bilo izgledno u skoro vrijeme, tako da tuženiku pod 1 EK **.**.2017. kada je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju nište nije ukazivalo na smrt ČK koja je nastupila 9.srpnja 2018.g.

18.Iskaz svjedokinje TK koja opisuje samodostatnost domaćinstva ĆK i DK, i da nisu viđali EK i njegovu suprugu u [adresa] sud ipak ocjenjuje kao pristran u pogledu posljednjeg dijela jer je kći tužitelja VK njezina nevjesta, s tim da ova svjedokinja opisuje način života ŠK i ČK u [adresa], odnosno život na malom seoskom imanju, ali nije upoznata sa njihovim financijskim prilikama i novčanim potrebama, a istovjetno je i sa iskazom svjedoka MK koji na isti način opisuje život ĆK i DK kao samodostatnu seosku životnu zajednicu i da EK i supruga mu nisu dolazili u [adresa], međutim iskaz i ovog svjedoka je također pristran, i subjektivan u korist tužitelja, jer je ovaj svjedok ženi VKU kum na vjenčanju, i konačno oba iskaza su u suprotnosti sa iskazom DK majke tužitelja i tuženika pod 1 koja je jasno potvrdila da joj je uzdržavanje pruženo i potrebno, posebno u pogledu novca i zdravstvene skrbi, kako njoj, tako i pokojnom suprugu.

19.Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud smatra da Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između EK kao davatelja uzdržavanja i ČK i DK kao primatelja uzdržavanja potvrđen po javnoj bilježnici u [adresa] Suzani Hrabra pod posl. brojem OV -1462/17 od 06.03. 2017. nije ništetan, obzirom da je pobuda ugovornih strana bila da se pruži uzdržavanje ĆK i DK u njihovoj starosti, da je navedeni ugovor izvršavan od strane davatelja uzdržavanja, da nije riječ o simuliranom fiktivnom ugovoru, već stvarnoj volji i želji ugovornih strana, obzirom da drugi sin VK nije bio u kontaktu preko 17 godina kako to navodi majka ŠK i da ništa nije ukazivalo na smrt ČK u trenutku potpisivanja samog ugovora, s tim i da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništenosti predmetnog ugovora premda bi se prema pravnoj kvalifikaciji radilo o neegzistirajućem ugovoru, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen. U odnosu prigovor tužitelja da postoji očit nesrazmjer u danim činidbama, treba reći da je riječ o aleatornom pravnom poslu, pa je i taj prigovor neosnovan.

20. Tuženima pod 1 i 2 je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje Tarifa), i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 1. srpnja 2019.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.2.), za zastupanje na ročištu 4. listopada 2019.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.2.), za sastav obrazloženog podneska od 01.veljače 2022.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 3. veljače 2022.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.1.), za sastav obrazloženog podneska od 19. travnja 2022.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 24. siječnja 2023.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu 7. ožujka 2023.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu 8. svibnja 2023.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu 10. studenog 2023.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu 2. travnja 2024.g. u iznosu od 500

1 3

bodova (Tbr.9.1.), za sastav obrazloženog podneska od 11. rujna 2024.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 23. lipnja 2025.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu 10. lipnja 2026.g. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.1.), 6.250 bodova, uz vrijednost boda od 2 Eur-a (Tbr.54.) - 12.500,00 Eur-a, te sve uvećano za pdv-15.625,00 Eur-a i Tbr.40, ukupno 17.187,50 Eur-a.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 14. srpnja 2026. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćnici, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu 650,89 Eur-a

2.Tuženicima pod 1 i 2 po punomoćnicima