Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-224/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Arnold Čada, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba i 2. tuženika maloljetnog ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa posebna skrbnica KĐL, radi utvrđivanja očinstva i odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1304/2023-34 od 26. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 1304/2023-34 od 26. ožujka 2026. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj otac maloljetnog 2. tuženika, kojega je 1. tuženica rodila 07. lipnja 2021. u Republici Bosni i Hercegovini, u Brčkom (točka I. izreke), odlučeno je da će maloljetno dijete stanovati s majkom (točka II. izreke), određen je način održavanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem kao pod točkom III. izreke te presude, odlučeno je da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete, osim u vezi osobnih prava djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaćati 200,00 eura mjesečno, počevši od 07. lipnja 2021. na dalje, sve dok za to budu postojale potrebe, time da je određeno da dospjele iznose tužitelj plati odjednom s pripadajućim zateznim kamatama, a buduće iznose kako će dospijevati, također s pripadajućim zateznim kamatama (točka V. izreke) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka VI. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom V. izreke i to samo u odnosu na zateznu kamatu dosuđenu na dospjele iznose uzdržavanja te u dijelu pod točkom VI. izreke žalbom pobija tužitelj pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da zateznu kamatu dosudi od presuđenja na dalje te da mu prizna trošak parničnog postupka, a zahtjeva i naknadu troška žalbe.

3. Odgovorom na žalbu žaliteljica osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže da žalbeni sud žalbu tužitelj odbije kao neosnovanu te zahtjeva naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Prvostupanjsku presudu u cijelosti žalbom pobija 1. tuženica, ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a i ujedno ističući povredu prava na pravično suđenje. Predlaže da žalbeni sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet ovog postupka, između ostalog je, zahtjev za utvrđenje da je tužitelj otac 2. tuženika.

7. Prema čl. 73. u vezi s čl. 385. st. 2. Obiteljskog zakona (Nar. nov. br.; 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ) tužbu za utvrđivanja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak, odnosno suglasnost iz članaka 63. i 64. ovoga Zakona, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta.

7.1. Sud prvoga stupnja utvrđuje da se tužitelj u roku od godine dana od rođenja djeteta obratio 1. tuženice kako bi se upisao kao otac, ali da tuženica svoj pristanak za to nije dala. Međutim, sud ne utvrđuje kada je 1. tuženica odbila pristati da se tužitelj upiše kao otac i kada je to tužitelj saznao te ne utvrđuje je li tužba podnesena unutar godine dana od saznanja tužitelja za činjenicu da 1. tuženica nije dala svoj pristanak da se on upiše kao otac djeteta (točka 6. obrazloženja pobijane odluke), a ne obrazlaže niti zašto je od utjecaja na prigovor zastare činjenica da je tužitelj pred sudom druge države (Republike Bosne i Hercegovine) podnio tužbu radi utvrđenja očinstva.

7.2. Pravilno stoga žaliteljica navodima žalbe ukazuje na povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

8. Sud nadalje obrazlaže da tužiteljica nije prigovorila rezultatu dobivenom vještačenjem (proizlazi da je tužitelj 99,99999% otac), već da je prigovorila stručnosti vještaka i činjenici da laboratorij kojem je dan nalog za vještačenje nije ovlašteni laboratorij za provođenje ove vrste vještačenja. Stoga smatra da rezultat vještačenja nije doveden u sumnju te općenito navodi da je vještačenje provedeno po pravilima struke (točka 14. obrazloženja prvostupanjske presude).

8.1. Takvo općenito obrazloženje ovaj sud ne može ispitati. Naime, iz usmenog očitovanja CĐ, koja je u ime Genos d.o.o, zajedno s RĐL provela uzimanje i analizu uzoraka stranaka ovog postupka, proizlazi da je ona po zvanju inženjer prehrambene tehnologije, a da je RĐL po zvanju inženjer agronomije (točka 12. obrazloženja pobijane presude), na što je žaliteljica ukazivala tijekom postupka, a i u žalbi, problematizirajući time njihovu stručnost za provođenje analize testa očinstva. Sud prvoga stupnja, međutim, nije obrazložio zbog čega, unatoč svom zvanju, CĐ i RĐL, imaju znanja i stručnost potrebnu za provođenje analize očinstva i je li i zašto, s obzirom na to bilo opravdano nalaz koji su one dale ocijeniti kao stručan i pravilan.

9. Osim toga žaliteljica je tijekom postupka prigovarala i postojanju akreditacije Genos d.o.o. za provođenje vještačenja kakvo je predmetno, što ponavlja i u žalbi, a sud valjanim i jasnim razlozima nije obrazložio niti (ne)osnovanost ovog prigovora tuženice.

10. U takvoj situaciji ovaj se sud, barem za sada, ne može složiti sa zaključkom suda o tome da je vještačenje napravljeno stručno i po ovlaštenoj osobi te da po prigovorima tuženice nije dovedeno ni u sumnju.

11. Nadalje, sud prvoga stupnja je odluku o iznosu uzdržavanja donio bez da je doista utvrdio potrebe djeteta (čl. 311. ObZ-a). Sud je samo obrazložio da je za uzdržavanje djeteta i to za stanovanje, prehranu, odjeću, obuću i vrtić, potrebno 200,00 eura mjesečno i da će tako ukupno utvrđene potrebe djeteta podmirivati tužitelj u cijelosti (točka 23. obrazloženja). Međutim, presuda ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi se moglo vidjeti na temelju kojih je dokaza sud došao do zaključka da potrebe djeteta iznose 200,00 eura.

12. Također, sud je općenito naveo da je vodio računa o prihodima oca (točka 23. obrazloženja). Međutim, iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi na temelju čega je sud utvrdio visinu prihoda tužitelja. Uz to je sud zanemario i da je tuženica osporila visinu prihoda za koje je tužitelj tijekom postupka tvrdio da ih ostvaruje i da je predložila da se pribave službenim putem podaci o njegovim prihodima i ugovor o radu kako bi se pravilno mogle utvrditi njegove stvarne mogućnosti te niti u vezi tih prijedloga tuženice nije rekao ništa.

13. Slijedom toga i u ovom dijelu tuženica pravilno ukazuje na povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

14. Kako su svi propusti u postupku pred sudom prvoga stupnja rezultirali nemogućnošću ispitivanja pravilnosti primjene materijalnog prava to je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

14.1. U ponovnom postupku sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom i donijeti će novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

15. S obzirom da je po žalbi tužiteljice ukinuta odluka u dijelu kojim je odlučeno o visini uzdržavanja, što je rezultiralo ukidanjem odluke o zateznim kamatama to je, glede kamata, na isti način odlučeno i o žalbi tuženika u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate, bez obzira što sadržajno žalba tuženika u tom dijelu ne bi bila osnovana. Ovaj sud nema mogućnost potvrditi odluku o tijeku zateznih kamata kada je ukinuta odluka o visini uzdržavanja.

16. Odluka o troškovima ukinuta je na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a jer zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, dok se odluka o zahtjevu stranaka za naknadu troška žalbe temelji na čl. 166. st. 3. ZPP-a. Pri tome se sudu ukazuje da je kod donošenja nove odluke o troškovima postupka potrebno uzeti u obzir i navode stranaka iz predmetnih žalbi.

U Zagrebu, dana 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević