Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-150/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica u Puli, uz sudjelovanje maloljetnog SG, kojega zastupa posebna skrbnica MG, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Rijeka, radi roditeljske skrbi, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pul-Pola, poslovni broj P Ob-86/2022-114 od 05. siječnja 2026. i o žalbi tuženika protiv rješenja toga Suda, poslovni broj P Ob-86/2022-125 od 20. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice ĐG iz [adresa] i tuženika KG iz [adresa], kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pul-Pola, poslovni broj P Ob-86/2022-114 od 05. siječnja 2026. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je zajednička skrb stranaka određena u odnosu na sva pitanja roditeljske skrbi, izuzev u vezi zdravlja maloljetnog SG.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pul-Pola, poslovni broj P Ob-86/2022- 114 od 05. siječnja 2026., pod točkama I. i III. do V. izreke u cijelosti, a pod točkom II. izreke u dijelu kojim je određena zajednička roditeljska skrb o zdravlju maloljetnog djeteta i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima postupka nastalim u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

II. Odbija se žalba tuženika KG iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pul-Pola, poslovni broj P Ob- 86/2022-125 od 20. veljače 2026.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pul-Pola, poslovni broj P Ob-86/2022-125 od 20. veljače 2026. kao neosnovan.

Obrazloženje

U odnosu na prvostupanjsku presudu

1. Prvostupanjskom presudom određeno je da će maloljetno dijete stranaka stanovati s ocem, na adresi [adresa] (točka I. izreke), određeno je da će roditelji skrb ostvarivati zajednički i sporazumno (točka II. izreke), određen je način održavanja osobnih odnos majke s djetetom tijekom tjedna, blagdana, državnih praznika i školskih praznika, na način naveden u izreci te odluke (točka III. izreke), naloženo je tužiteljici za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaćati 300,00 eura mjesečno, počevši od 05. siječnja 2026. do isplate na dalje s pripadajućim kamatama, kako je pobliže određeno izrekom te odluke (točka IV. izreke) i određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka V. izreke).

2. Protiv te presude u cijelosti žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) . Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužiteljice i predlaže da žalbeni sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

4. Prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkama II., III. i V. izreke, žalbom pobija tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu na način kako je predloženo navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

5. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da žalbeni sud njegovu žalbu odbije kao neosnovanu te zahtjeva naknadu troška nastalog joj podnošenjem odgovora na žalbu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Sud prvoga stupnja je, u skladu s čl. 408. Obiteljskog zakona (Nar. nov. br.: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje: ObZ), odlučio da će maloljetno dijete stranaka živjeti s ocem, na adresi stanovanja oca. Obrazlaže da je nesporno da je tužiteljica kao majka brižan i predan roditelj, ali da majka ima dijagnozu poremećaja osobnosti miješani tip te da je stoga u najboljem interesu djeteta da živi s ocem, a da se majci omogućiti široki opseg ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom. Smatra da ovakva odluka nije na štetu djeteta, jer činjenica da će dijete živjeti s ocem neće dovesti do potrebe za promjenom škole djeteta, već dijete ostaje živjeti u istom kvartu kao i do sada, čime će zadržati mogućnost druženja sa do sada stečenim prijateljima i moći će nastaviti s izvanškolskim aktivnostima. Također uopćeno obrazlaže da dokumentacija koju je tužiteljica dostavila, vezano uz svoje psihološko stanje, ne dovodi u sumnju utvrđeno ocjenom nalaza i mišljenja vještaka, koji su nalaze i mišljenja napravili za potrebe ovog postupka i to jer da su vještaci u postavljanju dijagnoze tužiteljici koristili klasificirane testove te je provedena opsežna psihologijska obrada psihijatra i psihologa.

7. Ovaj sud ocjenjuje da odluku u tom dijelu nije moguće ispitati jer je donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz selektivnu ocjenu dokaza te ne sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a).

8. Ključni razlog zbog kojeg je sud odlučio da dijete živi s ocem je utvrđenje da majka ima dijagnozu poremećaj ličnosti-miješani tip. Pri tome sud pravilno navodi da je ta dijagnoza postavljena na temelju razgovora vještaka s tužiteljicom i na temelju rezultata provedenog testiranja tužiteljice. Međutim, sud ne cijeni proizlazi li iz dokaza u spisu da je tužiteljica i prije predmetnog vještačenja prolazila kroz kakve psihološke ili druge liječničke tretmane koji bi ukazivali na postojanje ovog poremećaja te ne cijeni od kakvog je utjecaja ta dijagnoza na njezin odnos prema djeteta i je li itko (tuženik, nadležna tijela i dr.) uopće ukazivao da bi predmetni poremećaj bio na štetu djeteta, koje od rođenja o živi s tužiteljicom. S obzirom na to ovaj sud ne može ispitati, niti prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da je ova dijagnoza, sama po sebi, opravdani razlog da dijete više ne živi s majkom, na što se osnovano ukazuje navodim žalbe.

9. Osim toga, tužiteljica se nakon vještačenja, svojom voljom, podvrgla još jednom takvom ispitivanju, koje, argumentirano govori suprotno onome što su vještaci naveli u ovom postupku (dokazi dostavljeni uz podnesak od 15. studenoga 2024.). Međutim, taj dokaz sud nije ocijenio kritički, niti je dao jasne i valjane razloge zašto njime nije dovedeno u sumnju mišljenje vještaka dano u ovom predmetu. Sud samo općenito obrazlaže da nalaz i mišljenje u ovom postupku nije doveden u sumnju medicinskom dokumentacijom koju je tužiteljica dostavila jer da su vještaci u postavljanju dijagnoze tužiteljici koristili klasificirane testove te je provedena opsežna psihologijska obrada psihijatra i psihologa.

9.1. Isprave koje je tužiteljica dostavila u svrhu pobijanja mišljenja vještaka koji su sačinili mišljenje za potrebe ovog postupka predstavljaju valjani dokaz činjeničnih tvrdnji/ prigovora koje ona iznosi na nalaz i mišljenje, a takav dokaz sud mora ocijeniti u skladu s čl. 8. ZPP-a i ne smije ga otkloniti bez detaljnog i logičnog obrazloženja. U protivnom, kao u ovom slučaju, se radi o arbitrarnom vrednovanju dokaza, koje je rezultiralo time da se ne može sa sigurnošću ispitati i prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da je predmetna dijagnoza doista utemeljena.

9.2. Paušalno obrazloženje, koje je na argumentirane prigovor žaliteljice dao sud prvoga stupnja, ne otklanja iznesene primjedbe koje je tužiteljica stavila na nalaz i mišljenje sačinjen za potrebe ovog postupka. Naprotiv, sud je, jer nema dovoljno stručnih znanja, u najmanju ruku trebao ponovno pozvati vještake da se argumentirano očituju na prigovore tužiteljice u ovom dijelu ili je mogao odrediti drugo vještačenja, što je sve propustio učiniti, slijedom čega je počinjena i povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. ZPP-a.

10. Nadalje, čak i kada bi se prihvatilo da je tužiteljici pravilno postavljena dijagnoza poremećaj ličnosti-mješoviti tip, sama ta okolnost nije automatizmom dovoljna za zaključak da dijete ne treba živjeti s njom.

11. Odlučna činjenica nije postojanje ili nepostojanje dijagnoze, već pitanje na koji način takvo stanje utječe na roditeljske kompetencije i dobrobit djeteta.

12. U tom smislu je izostalo obrazloženje jer sud ne obrazlaže je li dijete zbog tako utvrđenog poremećaja bilo zanemarivano, emocionalno ugroženo, je li trpjelo razvojne posljedice, je li bilo izloženo neprimjerenom odgoju, je li time što je kod prehlada majka primjenjivala i alternativne metode liječenja bilo zdravstveno ugroženo, je li postojala potreba za intervencijama nadležnih tijela radi zaštite djeteta, što o ponašanju tužiteljice kao majke, čak i ako je pravilno dijagnosticiran spomenuti poremećaj, proizlazi iz činjenice da je upravo ona (brojna medicinska dokumentacija u spisu) dijete vodila kod redovnih liječnika, da iz navoda pedijatrice proizlazi da je suglasna volja roditelja bila da se dijete ne cijepi i dr.

13. Propuštanjem da utvrdi sve navedeno sud nije utvrdio konkretnu uzročno- posljedičnu vezu između navodnog psihološkog poremećaja majke i bilo kakve štete ili rizika za dijete. Stoga zaključak suda ostaje na razini pretpostavke te pravilnost istog nije moguće ispitati.

14. Pri tome sud zanemaruje da iz spisa proizlazi da su nadležna tijela socijalne skrbi tijekom postupka predlagala da dijete nastavi živjeti s majkom, kao i posebna skrbnica djeteta (do nakon utvrđivanja navodnog psihičkog poremećaja kod majke), nakon čega su, zapravo automatizmom, jer je taj poremećaj utvrđen, promijenila mišljenje i predložila su da dijete ipak živi s ocem. Međutim, sud nije obrazložio jesu li, unatoč neposrednom radu s obitelji, praćenju obiteljskih odnosa i procjene roditeljskih kapaciteta, nadležan tijela dala ijedan argument koji bi uvjerljivo ukazivao da je majka ikada zanemarivala dijete ili mu na ikoji način štetila kroz sve godine koje je dijete kod nje pa da je stoga u najboljem interesu djeteta da se odredi da nadalje živi s ocem. U tom smislu sud nije ocijenio niti što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Stoga, u takvoj situaciji, ovaj sud nepravilnim ocjenjuje rad suda prvoga stupnja koji linijom manjeg otpora, uz paušalno obrazloženje, prihvaća mišljenje vještaka, bez sagledavanja svih okolnosti konkretnog slučaja.

15. Također valja reći da je sud donoseći odluku zanemario i dopise odgojno- obrazovnih ustanova iz kojih proizlazi da dijete nema poteškoća koje bi se mogle dovesti u vezu s ponašanjem majke (ne proizlaze problemi u socijalizaciji, emocionalnom funkcioniranju, ponašanju niti obrazovnom napretku), a radi se o važnim dokazima jer upravo vrtić i škola predstavljaju okruženja u kojima se svakodnevno mogu uočiti eventualne posljedice neadekvatne roditeljske skrbi.

16. Isto tako sud, odlučujući o tome da će dijete živjeti s ocem, uopće ne obrazlaže kako dijete reagira na tu činjenici niti obrazlaže što iz razgovara s maloljetnim djetetom, provedenim po stručnim osobama, proizlazi o odnosu majke i djeteta i želji djeteta da (ne)ostane živjeti s njom, a o tome je sud dužan voditi računa.

17. Već iz navedenog proizlazi da je sud pojedine dokaze prihvatio bez kritičke analize, dok je druge zanemario ili im nije dao odgovarajuću dokaznu snagu, odnosno proizlazi da je izostala sveobuhvatna ocjena svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti. Pobijana odluka temelji se pretežito na jednom stručnom mišljenju koje nije ocijenjeno u vezi s ostalim provedenim dokazima na način kako to propisuje čl. 8. ZPP-a. Zbog toga je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a obrazloženje odluke ne omogućuje provjeru pravilnosti zaključka da je u najboljem interesu djeteta promjena mjesta stanovanja.

18. Odluka kojom se nakon dosta godina djetetova života mijenja njegovo mjesto življenja predstavlja izuzetno ozbiljnu intervenciju u život djeteta, te za takvu odluku trebaju postojati činjenice koje izvan svake sumnje ukazuju da se radi o odluci koja je u najboljem interesu djeteta i takva odluka treba biti potkrijepljena čvrstim argumentima, a to je u konkretnom slučaju izostalo.

19. Kako se za sada ne može ispitati pravilnost odluke sadržane pod točkom I. izreke valjalo je ukinuti i odluku pod točkama III. i IV. izreke jer zavise o konačnoj odluci o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti.

20. Nadalje, odluka o tome da roditelji zadrže zajedničku skrb nad djetetom po pitanju zdravlja, u kontradikciji je s ostatkom obrazloženja. Ovo jer sud obrazlaže da je majka sklonija alternativnim načinima liječenja naspram konvencionalnih metoda, što bi ukazivalo da sud ipak sumnja u svoje shvaćanje o brizi majke za dijete po pitanju zdravlja, a to obrazloženje odluke o ovom bitnom pitanju čini kontradiktornim.

20.1. S druge strane, odluka o zajedničkoj skrbi o djetetu po ostalim pitanjima nije dovedena u sumnju. Iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi sumnja u zaključak suda prvoga stupnja da je u najboljem interesu djeteta da roditelji, po svim ostalim pitanjima roditeljske skrbi (izuzev zdravlja), imaju zajedničku skrb pa slijedom toga, u tom dijelu prvostupanjska odluka nije dovedena u sumnju.

21. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

22. U ponovnom postupku sud će otkloniti povrede i nedostatke na koje mu je u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će donijeti odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

23. Sudu se također skreće pažnja da, u koliko odluči da dijete ostaje živjeti s majkom, da je tužiteljica tužbom tražila uzdržavanje od podnošenja tužbe, dok je presudom odlučeno samo o uzdržavanju za ubuduće, od donošenja presude na dalje, a također mu se skreće pažnja na navode žalbe tužiteljice kojima se ukazuje da otac ne govori hrvatski jezik (iako isti nisu od značaja za prava tužiteljice), kako ova okolnost, radi eventualne žalbe tuženika u daljnjem tijeku postupka (zavisno od odluke kakva će biti donesena) ne bi bila prepreka za utvrđivanje valjanosti iste.

24. Odluka o troškovima temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje

25. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog tuženika od 20. siječnja 2026. za izmjenu privremene mjere određene rješenjem poslovni broj P Ob-86/2022-51 od 06. listopada 2022.

26. Protiv tog rješenja žali se tuženik osobno, ne pozivajući se izrijekom na neki određeni žalbeni razlog. Predlaže da žalbeni sud uvaži njegovu žalbu i da preinači pobijanu odluku u skladu s navodima žalbe.

27. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijano prvostupanjsko rješenje.

28. Pozivom na čl. 534. st.1. ObZ-a u vezi s čl. 341., čl. 344., čl. 346. st. 1. i čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. br.: 112/12., 25/13., 93/14., 55716., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijanog rješenja uz obrazloženje da tuženik nije dokazao postojanje svih pretpostavki potrebnih u smislu te zakonske odredbe za izmjenu ranije mjere.

29. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a.

30. Također, ovaj je sud stava da tuženik nije učinio vjerojatnim da je majčino ponašanje ugrožavajuće u odnosu na dijete (u spisu postoji liječnička dokumentacija iz koje proizlazi da majka dijete odvodi na liječniče kontrole, proizlazi da je odluka o necijepljenu suglasna odluka roditelja, dopisi vrtića i škole ne ukazuju na neko ugrožavajuće postupanje majke i dr.). Stoga, niti po shvaćanju ovoga suda, bez obzira na protek vremena od donošenja ranije mjere, nije bilo razloga za promjenu iste (list drugi ročišnog zapisnika od tog datuma, list 50 spisa). Tuženik, barem za sada, nije učinio vjerojatnim da bi za dijete, održavanjem na snazi mjere kojom je određeno da će dijete živjeti s majkom, nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

31. Žalitelju valja odgovoriti da se isto odnosi i na način održavanja susreta njega i djeteta. Svrha privremene mjere nije konačno reguliranje odnosa između stranaka i djeteta, već privremeno, a to je u konkretnom slučaju i učinjeno, te stranke, kao roditelji i osobe koje prije svih moraju voditi računa o najboljem interesu djeteta, uvijek imaju pravo i mogućnost, dogovoriti i veći opseg druženja oca i djeteta, do donošenja konačne odluke u ovom predmetu.

32. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom II. izreke rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

33. Tužiteljici trošak odgovora na ovu žalbu tuženika nije priznat jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Jakovčević