Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1866/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-227/2022-14 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-227/2022-14 od 30. rujna 2024.

2. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova sastava žalbi kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu br. 256-104/2006, kojeg su stranke postupka sklopili dana 28. studenog 2006. god. te tužbeni zahtjev koji su stranke postupka sklopile 18. ožujka 2008. god. kao i zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljice. Točkom II I izreke prihvaćen je eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu br. 256 - 104/2006. sklopljenog između stranaka postupka dok je točkom II izreke utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., čl. 3. i čl. 4. navedenog Ugovora o kreditu br. 256-104/2006 u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF). Točkom III izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu br. 256-26/2008 dok su točkom IV izreke utvrđene ništetnom i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu br. 256-26/2008, a točkom V izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv odbijajućeg dijela glavnog zahtjeva žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25: dalje- ZPP) dok se protiv osvajajućeg dijela presude točke II do VI izreke žali tuženik također zbog svih žalbenih razloga.

3. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju se pozivaju tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Tužiteljica je postavila više tužbenih zahtjeva po pravilima eventualne kumulacije, u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, koji su u međusobnoj vezi, te je odredila redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, a sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je pravilno sud prvog stupnja odlučio o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu.

8. Pravilno je sud prvog stupnja odbio osnovni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cjelokupnih ugovora o kreditu, a prihvatio osnovanim eventualno kumuliran i tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to utvrđenje suda prvog stupnja u cijelosti je prihvatljivo i ovom žalbenom sudu.

9. Neosnovano tužiteljica traži utvrđenje ništetnim cjelokupnog ugovora o kreditu jer u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ, ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom ne može imati učinak na potrošača, ali ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako može opstati bez nepoštenih odredbi.

10. Nastavno, ni u smislu odredbe čl.87. st. 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03:dalje-ZZP) ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe a to propisuje i odredba čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22: dalje-ZOO).

11. Sukladno navedenom, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je utvrdio da su ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nepoštene, te kao takve ništetnim, dok je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem cjelokupnih ugovora koji mogu opstati bez ništetnih odredaba jer sadrže osnovne elemente ugovora predmet i cijenu kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio djelomičnu ništetnost navedenog ugovora o kreditu i pravilno je to utvrđenje temeljio na presudi iz kolektivne tužbe i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje.

13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.

lipnja

2014. povodom

koje

je

donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

14. Tom je presudom između ostaloga utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženica povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) te je utvrđeno da da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženica, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača pa da je time uz ostale banke i ovdje tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007.(razdoblju u kojem je sklopljen predmetni ugovor 05. travnja 2006.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima zbog čega ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

15. Odredbom članka 118. Zakon o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, br. 41/14., 110/15. i 14/19.:dalje-ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetne tužbe propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe,

propisan učinak presude

donesene

po tužbi za

zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio nijedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnih ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tih ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

17. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbe stranaka i odlučiti kao u točki 1. izreke.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio uspjeh tužiteljice u parnici, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer u situaciji kada je tužiteljica u cijelosti uspjela s podredio (eventualno kumuliranim) postavljenim tužbenim zahtjevom, te kako iz spisa ne proizlazi da su u pogledu cijelog odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni eventualni tužbeni zahtjev (u konkretnom slučaju su, da bi se došlo do ocjene o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, morale poduzeti sve parnične radnje koje su u postupku poduzete radi odluke o glavnom tužbenom zahtjevu) pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja o cjelokupnom uspjehu tužiteljice u sporu i neosnovani su svi žalbeni navodi tuženika na te okolnosti.

19. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka jer stranke postupka nisu uspjele sa žalbom, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer to nije opravdan trošak postupka (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić