Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1594/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. EHS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mariji Erdec, odvjetnici u Malom Lošinju, protiv tuženika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Spagnol, odvjetnici u Malom Lošinju radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-1092/2019-13 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbije se žalba tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-1092/2019-13 od 24. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-10/2012-2 od 13. siječnja 2012. koje je izdao Općinski sud u Malom Lošinju.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo tužiteljima naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.554,18 eur.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelje na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Malom Lošinju broj Ovr-10/2012-2 od 13. siječnja 2012.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da je citiranim rješenjem o ovrsi, donesenim na temelju ugovora o najmu stana zaključenog 30. lipnja 2010., između tuženika kao najmodavca s jedne strane i tužitelja kao najmoprimaca, a koji ugovor je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta određena ovrha radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 32.510,50 kn/4.314,88 eur sa zateznom kamatom na pojedine iznose na plaći 1. i 2. tužitelja;

-da su tužitelji kao ovršenici protiv rješenja o ovrsi podnijeli žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž Ovr-410/16-3 od 10. studenog 2016. u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14 - dalje OZ) odbijena kao neosnovana, dok su ovršenici u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a (prigovor ispunjenja novčane tražbine tuženika) rješenjem ovršnog suda broj Pu Ovr- 4740/2015-7 od 16. svibnja 2019. upućeni na pokretanje parnice, te da su tužitelji 28. svibnja 2019. u vezi toga podnijeli predmetnu tužbu,

-da tužitelji u žalbi protiv rješenja o ovrsi, obrazlažući žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, kao i u činjeničnim navodima tužbe navode da su tuženikovu novčanu tražbinu iz rješenja o ovrsi podmirili kako po osnovi neplaćene zakupnine, tako i po osnovi troškova redovitog održavanja stana, režijskih troškova – utroška električne energije, vode, komunalne naknade, troškova pričuve, čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, odvoza smeća i drugih troškova redovitog korištenja stana, koji su, sukladno ovršnoj ispravi – ugovoru o najmu stana padali na njihov teret pri čemu da su tužitelji istakli kako im tuženik sukladno zaključenom ugovoru o najmu stana, članku 2. st. 2. nije u vezi potonje navedenih troškova dostavljao uplatnice ili obavijest o visini neplaćenih troškova koji terete predmetni stan, a niti da im je obračun tih troškova dostavio i predstavnik zgrade, slijedom da tužitelji smatraju da tuženikova novčana tražbina određena rješenjem o ovrsi nije osnovana,

-da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio navode tužitelja iz tužbe, te naveo da tužitelji predmetnu novčanu tražbinu u rokovima dospijeća, navedenim u rješenju o ovrsi nisu podmirili,

-da iz ugovora o najmu stana proizlazi da je isti zaključen 30. lipnja 2010., da se odnosi na najam stana u [adresa] u [adresa], da je čl. 2. ugovorena najamnina u iznosu od 350,00 eur mjesečno u protuvrijednosti u kunama, da je čl. 2. st. 2. istog ugovora regulirano da su tužitelji dužni plaćati troškove redovitog održavanja stana, režijske troškove – utrošak električne energije, vode, komunalnu naknadu, troškove pričuve, čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, odvoza smeća i druge troškove redovitog korištenja stana koje da se isti obvezuju redovito plaćati po primitku uplatnice ili obavijesti od strane najmodavca (tuženika) ili predstavnika zgrade,

-da je ugovor o najmu zaključen na određeno vrijeme od dvije godine s time da se ne može otkazati prije 1. srpnja 2011., a za slučaj da tužitelji kao najmoprimci imaju potrebu iseliti iz stana ranije, tada da su dužni platiti najamninu i sve ostale troškove do tog datuma uključujući i za vrijeme otkaznog roka koji za obje strane iznosi 30 dana kako je to ugovoreno čl. 4. ugovora,

-da iz stranačkih iskaza 1. tužiteljice i 2. tužitelja u bitnom proizlazi da je 1. tužiteljica otkazala tuženiku ugovor o najmu u kolovozu 2011., te da je iz stana iselila 2. rujna 2011., a 2. tužitelj 19. listopada 2010., a da tuženik ove navode ničim nije osporio, odnosno dokazao suprotno pa je s obzirom na ove okolnosti zaključio o neosnovanosti tuženikovih potraživanja navedenih u prijedlogu za ovrhu u iznosima od 3.214,50 kn s kamatama od 1. rujna 2011., iznosa od 3.221,50 kn s kamatama od 1. listopada 2011., iznosa od 3.221,50 kn s kamatama od 1. studenog 2011., iznosa od 2.632,50 kn s kamatama od 1. prosinca 2011. i iznosa od 6.035,50 kn od 1. siječnja 2012. uz obrazloženje da tužitelji u tom razdoblju predmetni stan više nisu koristili,

-da je 1. tužiteljica u svom stranačkom iskazu također navela da je nakon što je 2. tužitelj preostao koristiti predmetni stan, ona ostala u stanu, sve do 2. rujna 2011., da je tuženiku i u tom razdoblju plaćala mjesečnu najamninu, na način da mu je na ruke davala novac, a jednako tako i za režijske troškove koje je u obvezi bila plaćati,

-da iz izvatka s računa tuženika dostavljenih od strane Addiko bank d.d. proizlazi da su na računu tuženika evidentirane uplate u iznosima od 2.500,00 kn dana 26. kolovoza 2010., 2.500,00 kn dana 27. rujna 2010., 5.000,00 kn dana 8. studenog 2010., 2.500,00 kn dana 2. prosinca 2010., 2.500,00 kn dana 4. siječnja 2011., dvije uplate po 500,00 kn dana 3. veljače 2011., 1.700,00 kn dana 8. veljače 2011., 2.000,00 kn dana 10. ožujka 2011., 3.000,00 kn dana 6. lipnja 2011., 2.500,00 kn dana 7. srpnja 2011. i 2.900,00 kn dana 22. kolovoza 2011., odnosno uplate u ukupnom iznosu od 28.100,00 kn,

-da iz ispisa transakcija priležih spisu Ovr na listu 19 proizlazi da je 1. tužiteljica 6. lipnja 2011. uplatila iznos od 3.000,00 kn, 7. srpnja 2011. iznos od 2.500,00 kn te 22. kolovoza 2011. iznos od 2.900,00 kn; da su navedeni iznosi evidentirani i na podacima iz prometa po računu tuženika (list 30 – 31) uz zaključak da iako se u tim podacima ne navodi da je uplate izvršila 1. tužiteljica, a da je uplata izvršena na šalteru, treba zaključiti da se radi o uplatama koje je upravo izvršila 1. tužiteljica u korist računa tuženika,

-da je sud rješenjem od 27. travnja 2021. naložio tuženiku da izvrši točnu specifikaciju svog potraživanja navođenjem na što se svako pojedino potraživanje iz prijedloga za ovrhu odnosi, da tuženik po tom rješenju suda nije postupio slijedom čega je zaključio da iz provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi na što se odnose utužena potraživanja.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik na kojem je bio teret dokaza nije dokazao, odnosno određeno naveo na što se odnosi svako pojedino potraživanje navedeno u rješenju o ovrsi, dok je nasuprot tome zaključio da iz provedenih dokaza proizlazi da su 1. tužiteljica i 2. tužitelj svoje obveze u pogledu plaćanja dužne najamnine za predmetni stan, kao i obveze plaćanja režijskih troškova za stan koje su bili u obvezi plaćati, tuženiku podmirili.

9. Stoga je zaključio da su tužitelji dokazali osnovanost žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, zbog kojeg su upućeni na pokretanje parnice, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik u žalbi ukazuje, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza, razlozi pobijane presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je predmetna ovrha nedopuštena su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika činjenično stanje, u okviru dokaznih prijedloga stranaka, je pravilno i potpuno utvrđeno, te je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

14. Odgovarajući na žalbene navode tuženika, a prema shvaćanju ovog suda, tuženik je u okolnostima konkretnog slučaja, kao ovrhovoditelj iz predmetnog postupka, bio dužan u ovom parničnom postupku prije svega određeno navesti na što se odnosi svako pojedino potraživanje određeno rješenjem o ovrsi. Radi se o ukupno 18 pojedinačnih iznosa s određenim datumima dospijeća, pri čemu tuženik, tijekom ovog postupka ničime ni na koji način nije objasnio na što se odnosi svako pojedino utuženo potraživanje.

15. Prema stanju u spisu tužitelji su prema ugovoru o najmu stana, kao najmoprimci bili dužni tuženiku plaćati najamninu u mjesečnom iznosu od 350,00 eur (2.637,08 kn) te troškove redovitog održavanja stana, režijske troškove – utrošak električne energije, vode, komunalne naknade, troškove pričuve, čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, odvoza smeća i druge troškove redovitog korištenja stana koji padaju na njihov teret, a koje troškove su se sukladno čl. 2. st. 2. ugovora (ovršne isprave) obvezali redovito plaćati po primitku uplatnice ili obavijesti od strane najmodavca ili predstavnika zgrade.

16. U okolnostima konkretnog slučaja, tuženik je, kao najmodavac bio dužan voditi točnu i preciznu evidenciju u odnosu na svaku pojedinu obvezu tužitelja sukladno ugovoru o najmu stana (čl. 2.) koju su svakog mjeseca bili dužni plaćati tuženiku kao najmodavcu; ako su eventualno tužitelji neku obvezu platili u cijelosti ili djelomično, tada je tuženik trebao točno evidentirati kada je i u kojoj visini pojedina i koja to obveza tužitelja podmirena, pa s obzirom na ove okolnosti, kao i sadržaj utuženih novčanih tražbina iz rješenja o ovrsi, kojih ima ukupno 18, navesti na što se svaka pojedina novčana tražbina odnosi, kao i rokove dospijeća svake pojedine tražbine. Tuženik to tijekom postupka nije učinio, niti dokazao.

17. Upravo suprotno, iz provedenog dokaznog postupka, odnosno stranačkog iskaza 1. tužiteljice i 2. tužitelja te na temelju podataka i izvatka sa računa tuženika dostavljenog od strane Addiko bank d.d., kao i ispisa transakcija koji je priložen ovršnom spisu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su tužitelji u dovoljnoj mjeri dokazali da su tuženikovu novčanu tražbinu podmirili, te da je stoga osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a zbog kojeg su upućeni na pokretanje predmetne parnice.

18. Odgovarajući na žalbene navode tuženika u kojima ističe da je postupio po traženju suda prema rješenju od 27. travnja 2021. na način da je u podnesku od 9. travnja 2024. jasno specificirao svoje potraživanje, a da je kamatu zatražio od dana podnošenja prijedloga za ovrhu na cjelokupno traženi iznos, treba reći da ovo iz sadržaja podneska tuženika od 9. travnja 2024. (list 93 – 94) ne proizlazi u kojem je tuženik jedino naveo da njegovo ukupno potraživanje sada iznosi 4.314,88 eur, od čega se iznos od 3.453,00 eur odnosi na dužnu, neplaćenu najamninu, a iznos od 861,88 eur na ime režijskih troškova i troškova ličenja, čišćenja i dr. stana, pa tuženik, niti tim podneskom nije udovoljio nalogu koji mu je dao prvostupanjski sud radi dokazivanja njegove novčane tražbine.

19. U odnosu na navode tuženika da mu tužitelji duguju i troškove ličenja, čišćenja stana pri čemu bi iz stranačkog iskaza tuženika proizlazilo da je stan nakon što su ga tužitelji napustili ostao neuredan i neuređen, zbog čega da je tuženik bio primoran angažirati drugu osobu radi ličenja, čišćenja stana, treba reći da sukladno ovršnoj ispravi (ugovoru o najmu stana), tuženik ove troškove ne može ostvarivati na temelju citirane ovršne isprave (ugovora o najmu stana), već je tuženik u odnosu na te troškove trebao u posebnom, parničnom postupku ishoditi pravomoćnu odluku suda na temelju koje bi imao pravo ostvarivati naplatu tih troškova.

20. Slijedom obrazloženog, žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

21. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

22. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić