Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1277/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Nogometni klub "Bočkinci", OIB: 49673144726, iz Bočkinaca, Matije Gupca 64, zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić – Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika- protutužitelja 1. JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja- protutuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P- 647/2023-6 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

presudio je

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-647/2023-6 od 24. svibnja 2024., u točkama

III., IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom naloženo je 1. i 2. tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) isplatiti tužitelju-protutuženiku (dalje: tužitelj) iznose od 398,17 eur / 3.000,00 kn (točke I. i II. izreke), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva (točka III. izreke), te je naloženo tužitelju isplatiti 1. tuženiku iznos od 663,51 eur / 5.000,00 kn (točka IV. izreke), a 2. tuženiku isplatiti iznos od 1.048,51 eur / 6.900,00 kn (točka V. izreke), te naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 832,30 eur.

2. Protiv točke III. do VI. izreke citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu i odbijanjem protutužbenih zahtjeva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da mu svaki do tuženika isplati iznos od po 7.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te protutužbeni zahtjev 1. tuženika da mu tužitelj isplati iznos od 5.000,00 kn i 2. tuženika da mu tužitelj isplati iznos od 6.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka, a vezano uz tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud da su tuženici bili igrači tužitelja, te da su s tajnikom kluba usmeno dogovorili plaćanje vezano za odigravanje utakmica, putnih troškova, kao i održanih treninga. Sporno je da li je tajnik kluba isplatio tuženicima prije početka suradnje iznose od po 7.500,00 kn, kako to tužitelj navodi, ili je svakome dao iznos od 3.000,00 kn, te da li taj novčani iznos (3.000,00 kn ili 7.500,00 kn) predstavlja isplatu naknade za 12 nogometnih utakmica koje su tuženi trebali odigrati ili taj novčani iznos samo predstavlja nagradu za prijelaz tuženika u NK Bočkince. Tuženi su priznali da su primili od tajnika kluba iznos od 3.000,00 kn svaki, a osporili su da su primili 7.500,00 kn svaki. Tužitelj da nije dokazao na što se točno odnosi isplaćeni novčani iznos jer da u tužbi navodi da je svakom od tuženika isplatio 300,00 kn putnog troška unaprijed, a saslušani tajnik tužitelja da je iskazao da prilikom dogovora s tuženicima o poslovnoj suradnji nije bilo govora o plaćanju putnih troškova jer da se onome tko dobiva 600,00 kn po utakmici ne plaćaju putni troškovi. S obzirom na ovakvu kontradiktornost navoda u tužbi i iskazu, prvostupanjski sud da je povjerovao iskazu tuženih, te utvrdio da je supruga tajnika kluba tuženima uručila koverte, te da je u svakoj bio iznos od 3.000,00 kn. Kako su tuženi priznali da su primili iznos od 3.000,00 kn svaki, a osporili su da su primili 7.500,00 kn svaki, a tužitelj da nije dokazao svoje navode da je svakome od tuženih dana 3. prosinca 2021. godine isplatio iznos od 7.500,00 kn, primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a, prvostupanjski sud je obvezao svakog od tuženika da isplati tužitelju iznos od 3.000,00 kn.

6.2.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke usmeno ugovorile igranje pripremnih i prvenstvenih utakmica za 1.000,00 kn po utakmici, za svaki obavljeni trening 100,00 kn, te putni trošak 200,00 kn za svaki odlazak iz Osijeka u Bočkince i natrag jer da je nelogično i životno neuvjerljivo da tuženi putuju 100 km (50 x 2), a da im taj trošak nije plaćen. Nadalje utvrđuje da su tuženici bili profesionalni nogometaši i da je njihova cijena kao igrača veća u odnosu na druge igrače koji nisu bili profesionalci, prilikom dogovora s klubom.

6.2.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je JZ odradio 6 treninga što iznosi 600,00 kn (100 x 6), da je odigrao 4 pripremne utakmice što iznosi 4.000,00 kn (1000 x 4) i da je odigrao 3 utakmice prvenstva što iznosi 3.000,00 kn (1000 x 3), a putni trošak za korištenje automobila dva puta na dvije utakmice prvenstva da iznosi ukupno 400,00 kn, što da sve ukupno iznosi 1.061,78 eura/ 8.000,00 kn. Tuženik DZ da je odradio 9 treninga što iznosi 900,00 kn, odigrao 4 pripremne utakmice što iznosi 4.000,00 kn, dvije utakmice prvenstva što iznosi 3.000,00 kn, uz putni trošak za 15 dolazaka da sveukupno iznosi 1.446,68 eura/ 10.900,00 kn. Međutim, kako su tuženi tražili niži iznos od navedenih, jer su ga umanjili za 3.000,00 kn koliko im je tužitelj isplatio, sud da im nije mogao dosuditi navedeni iznos, nego je obvezao tužitelja da DZ isplati iznos od 1.048,51 eur, a JZ da isplati iznos od 663,51 eur.

7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenim i protutužbenim zahtjevima. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.

8. U odnosu na tužbeni zahtjev, valja navesti slijedeće. Tužitelj je potraživao od svakog tuženika povrat iznosa od 7.500,00 kn, međutim, tuženi su osporili da su primili navedeni iznos, već su priznali da su primili iznos od 3.000,00 kn, svaki. Kako tužitelj ničim nije dokazao svoje navode da je svakom od tuženika isplatio iznos od 7.500,00 kn (a ne samo 3.000,00 kn koliko su tuženici priznali), prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a odlučujući o tužbenim zahtjevima. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je dokazao da je tuženicima isplatio iznos od 7.500,00 kn jer on to ničim nije dokazao s obzirom da nema nikakvog pisanog traga, a viber poruka tuženih (Preuzeli smo. Hvala) ne dokazuje ničim da je tuženicima isplaćen iznos od 7.500,00 kn, već samo dokazuje da im je isplaćen određeni iznos, što nije niti sporno. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 3.000,00 kn kao nedokazan.

9. U odnosu na protutužbeni zahtjev valja reći slijedeće. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju provedenih dokaza -iskaza tuženika, svjedoka i dokumentacije priležeću spisu (o odigranim utakmicama) i pravilno je utvrdio dogovor parničnih stranaka o visini naknade za utakmice, trening i prijevozne troškove, te pravilno dosudio utuženi iznos tuženicima (koji je niži za 3.000,00 kn od iznosa koji bi im pripadao).

10. Suprotno žalbenim navodima, odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita.

11. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

12. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I. i II. izreke.

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin