Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-51/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Matiji Milčecu i Ivanu Fumiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz Zagreba protiv I tuženika CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tuženice ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Zrinki Prilić odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2816/2020-55 od 3. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe I i II tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2816/2020-55 od 3. rujna 2025. u točki I izreke i sudi:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se I i II tuženiku solidarno isplatiti tužitelju 20.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.06.2020. do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 5.995,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.09.2025. do isplate sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 5.401,79 eura(pet tisuća četiristo jedan eur i sedamdeset i devet centi) u roku od petnaest dana , dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. lipnja 2020. do isplate i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 5 .995,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. rujna 2025. do isplate (točka I izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 20.000,00 eura za razdoblje od 20. svibnja do 7. lipnja 2020. (točka II).

2 .Protiv presude su žalbu podnijeli tuženici, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23; dalje ZPP).

3. U žalbi ukazuju na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer da izreka presude proturječi razlozima. Pored toga da je počinjena i povreda članka 8. ZPP-a, budući da provedeni dokazi nisu ocijenjeni savjesno i brižljivo. Žalitelji smatraju i da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer da se u nazočnom slučaju na pravni odnos stranaka ne primjenjuje članak 373 . Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 ;dalje ZOO), da je pogrešna ocjena suda prvog stupnja da je tužitelj bio onemogućen u ispunjenju ugovorom preuzete obveze isplate kupoprodajne cijene te da rok za isplatu predstavlja bitni sastojak ugovora. Tako da je člankom 4. Predugovora utanačeno da se stranke obvezuju sklopiti glavni ugovor do 30 .travnja 2020., koji rok se može produžiti za dodatnih 30 dana, ali nisu predvidjele da će se Predugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku. Pored toga ukazuju da je u nazočnom slučaju kapara ugovorena kao odustatnina (članak 3. Predugovora) pa da je trebalo primijeniti članak 307. stavak 2. ZOO-a kojim je propisano da kad od ugovora odustane strana koja je dala kaparu, da ju gubi. Stoga smatraju da su osnovano zadržali kaparu, jer nisu propustili ispuniti svoje ugovorne obveze. Posljedično tome da se ne primjenjuje ni članak 1111 . ZOO-a, budući da su iznos kapare stekli temeljem valjane pravne osnove, Predugovora.

4. Žalitelji nadalje ukazuju da Predugovor ne sadrži odredbu o raskidu i vraćanju kapare ukoliko ne dođe do sklapanja glavnog ugovora uslijed eventualnog ne- odobravanja kredita. Osiguranje financiranja kupoprodajne cijene da nije bio rizik prodavatelja, već kupca, ovdje tužitelja, a da iz provedenih dokaza proizlazi da do sklapanja glavnog ugovora nije došlo iz razloga što tužitelj nije ostvario kredit u banci. Naglašavaju da između stranaka nije ugovoreno da će se ugovor raskinuti ukoliko nastupi ta okolnost, već je samo stipulirano na koji će način biti isplaćena kupoprodajna cijena, a da je za neispunjenje ugovora isključivo odgovoran tužitelj koji nije isplatio kupoprodajnu cijenu na način na koji se obvezao. Okolnosti na koje se poziva tužitelj u ovom postupku da ga ne oslobađaju od obveze ispunjenja ugovora, budući da je tužitelj imao mogućnost zahtijevati produljenje roka kako bi mogao zatražiti kredit u drugoj banci, ili na drugi način osigurati sredstva za isplatu kupoprodajne cijene. Naglašavaju i to da tužitelj s njima nije pregovarao oko pitanja raskida Predugovora i povrata kapare, već je to činio s trećom osobom, bez njihova ovlaštenja te se takvo postupanje ne može uzeti u obzir, pri čemu tužitelj ni ne tvrdi da postoji punomoć temeljem koje bi treća osoba bila ovlaštena pregovarati oko povrata kapare i raskida Predugovora. Iz svega da proizlazi da je tužitelj odustao od sklapanja glavnog ugovora pa da je pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za povrat kapare.

5. Predlažu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Bez osnove tuženici ukazuju da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Nije počinjena ni povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a, jer je presuda rezultat brižljive ocjene svih provedenih dokaza. Međutim, u pravu su tuženici kada ukazuju da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povrat kapare koju je isplatio tuženicima u iznosu od 20.000,00 eura u skladu s Predugovorom kojeg su stranke sklopile 5. ožujka 2020. za kupnju nekretnine, stana u zgradi u [adresa].

9. Iz navoda stranaka bi proizlazilo da nije sporno kako su 5. ožujka 2020. sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine, stana na četvrtom katu zgrade u [adresa], da je ugovorena kupoprodajna cijena od 230.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da je tužitelj na ime kapare isplatio tuženicima kao prodavateljima iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovoreno da će preostali dio kupoprodajne cijene isplatiti na način da iznos od 150.000,00 eura plati prodavateljima putem hipotekarnog kredita OTP banke d.d. Zagreb, a iznos od 60.000,00 eura iz vlastitih sredstava, da je rok za sklapanje glavnog ugovora određen do 30. travnja 2020. uz mogućnost produženja za dodatnih 30 dana uslijed nastupanja razloga koji se ne mogu pripisati krivnji neke od stranaka Predugovora te da su se prodavatelji obvezali dozvoliti banci upis založnog prava na narečenoj nekretnini. Također ne bi bilo sporno da je, prije isteka roka za sklapanje glavnog ugovora 22. ožujka 2020. Zagreb zadesio jaki potres u kojemu su mnoge građevine u centru Zagreba, u kojemu se nalazi i prijeporna nekretnina, pretrpjele značajna oštećenja.

10. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u svrhu ishođenja kredita kod OTP banke izvršena procjena nekretnine te je vještak kojeg je banka angažirala utvrdio vrijednost nekretnine iznosom od 253.900,00 eura, međutim nakon potresa je proveden novi očevid na nekretnini te je donesen zaključak da su u stanu uočena vidljiva oštećenja te da nije moguće sa sigurnošću utvrditi jesu li to ujedno i konstruktivna oštećenja, jer je za zaključak o tome potreban nalaz statičara pa je s obzirom na takvo mišljenje , banka izvijestila tužitelja da narečena nekretnina nije prihvatljiva kao osiguranje za ishođenje kredita kod te banke.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužitelj, zbog nemogućnosti ishođenja kredita u OTP banci, bio onemogućen izvršiti svoju ugovornu obvezu isplate kupoprodajne cijene, da se radi o izvanrednoj vanjskoj okolnosti koju ugovorne stranke nisu mogle predvidjeti pa kako su promijenjene okolnosti nastupile prije krajnjeg roka za ispunjenje ugovora, ocjenjuje da je Predugovor raskinut u smislu čl. 361. st. 1. u vezi s čl. 373. st. 1. ZOO-a. S tim u svezi utvrđuje da je tužitelj o nemogućnosti dobivanja kredita i raskidu Predugovora obavijestio tuženike, a glede komunikacije između tužitelja i kćeri tuženika TDĐ, ocjenjuje da je tužitelj bio upućen od drugotuženice da nakon potresa daljnju komunikaciju vodi upravo sa njezinom kćeri TDĐ , s kojom je dogovarao uvjete za povrat kapare.

12. Stoga sud prvog stupnja ocjenjuje da su nastupile zakonske pretpostavke za povrat kapare pa primjenom čl. 373. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 3. ZOO -a prihvaća tužbeni zahtjev te obvezuje tuženike na povrat kapare sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

13. Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na povrat kapare.

14. Prije svega treba navesti da je pravilno stajalište suda prvog stupnja da Predugovor kojeg su stranke sklopile sadržajno predstavlja ugovor o kupoprodaji. Međutim, u nazočnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu čl. 373. ZOO-a kojim su propisane posljedice nemogućnosti ispunjenja ugovorne obveze. Tako je propisano da u dvostrano obveznom ugovoru, kad je ispunjenje obveze jedne strane postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, tada se gasi i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove(st. 1.).

15. Dakle, temeljni uvjet za primjenu tog članka jest da je ispunjenje obveze jedne ugovorne strane postalo nemoguće, koji uvjet u nazočnom slučaju nije ostvaren. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi se ova odredba primjenjuje, primjerice, ako je koja od ugovornih strana nakon sklapanja ugovora umrla ili je pak predmet ugovora propao, a okolnost što tužitelju nije odobren kredit putem kojeg je namjeravao platiti dio kupoprodajne cijene ne predstavlja takvu nemogućnost zbog koje bi tužitelju pripadalo pravo na povrat kapare. Kako to s osnovom tuženici ističu u žalbi, u Predugovoru je unesena odredba o načinu na koji će tužitelj isplatiti kupoprodajnu cijenu, međutim, u toj odredbi, niti u nekoj drugoj, nije sadržan raskidni uvjet. Prema čl. 297. ZOO-a ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice(st. 1. ). Ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji(st. 3.). To znači da bi učinci Predugovora u nazočnom slučaju prestali da je između stranaka ugovoreno da će se ugovor smatrati raskinutim, odnosno da će pravni učinci ugovora prestati ukoliko tužitelj ne bude ishodio kredit od OTP banke, što međutim stranke nisu ugovorile.

16. Pored toga treba navesti da je u nazočnom slučaju kapara ugovorena kao odustatnina, a prema čl. 307. ZOO-a kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora(st. 1. ). U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu. U nazočnom slučaju je od ugovora odustao tužitelj pa nema pravo na povrat kapare. Treba navesti da je razmatranje suda prvog stupnja o stupnju oštećenja nekretnine koja je bila predmetom Predugovora, te o teretu dokazivanja je li nekretnina nakon potresa pretrpjela konstruktivna oštećenja ili nije, potpuno nebitno za ishod ovog postupka. Naime, nesumnjivo je da je došlo do promijenjenih okolnosti uslijed činjenice nastanka potresa u kojemu je oštećena i nekretnina koja je bila predmetom Predugovora. Međutim, tužitelj je uslijed promijenjenih okolnosti imao mogućnost zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora u smislu čl. 369. ZOO-a, ali takav zahtjev nije postavio, pogrešno smatrajući da ga zbog izmijenjenih okolnosti Predugovor ne obvezuje. Iako je potres svakako okolnost koja se nije mogla predvidjeti u trenutku sklapanja Predugovora, zbog čega je razumljiva bojazan tužitelja da predmet kupoprodaje nema ista svojstva kakva je imao u trenutku sklapanja tog pravnog posla, pravni odnos stranaka u kojemu tužitelj zahtijeva povrat kapare je potrebno razriješiti primjenom mjerodavnih odredbi ZOO-a o ovlaštenjima tužitelja koja mu taj zakon omogućuje koristiti u slučaju tako izmijenjenih okolnosti. Zaključak suda da tužitelju pripada pravo na povrat kapare je pogrešan, jer razlozi na koje se poziva tužitelj ne potkrjepljuju tvrdnju da mu je ispunjenje ugovorne obvezne postalo nemoguće u smislu čl. 373. ZOO-a, kako je to u ovoj odluci već obrazloženo.

17. Još treba navesti da tužitelj ničim nije dokazao da je kćer tuženika TDĐ bila ovlaštena s tužiteljem pregovarati i dogovarati uvjete raskida Predugovora i povrata kapare pa su u pravu tuženici kada navode da ih eventualni sporazumi s tim u svezi ne obvezuju.

18. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a.

19. Kako su tuženici u konačnici uspjeli u sporu, imaju pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja. Tako tuženici imaju pravo na trošak zastupanja odvjetnika, prema priloženom troškovniku, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 eura. Trošak odvjetnika se odnosi na sastav odgovora na tužbu te sastav podneska od 10. ožujka 2023., za svaki podnesak po 250 bodova ili 500,00 eura, primjenom Tbr. 8.1. Tarife, za pristup na ročišta koja su održana 6. listopada 2021., 11. listopada 2023., 6. ožujka 2024. i 16. srpnja 2025., za svako po 250 bodova ili 500,00 eura primjenom Tbr. 9.1. Tarife, a za pristup na ročišta koja su održana 9. listopada 2024. i 19. veljače 2025. za svako po 125 bodova ili 250,00 eura, primjenom Tbr. 9.2. Tarife, budući da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tako ukupan trošak iznosi 3.500,00 eura, čemu treba pridodati iznos poreza na dodanu vrijednost od 875,00 eura primjenom Tbr. 46. Tarife, što daje ukupan trošak koji pripada tuženicima u iznosu od 4.375,00 eura. Tuženici su uspjeli i u žalbenom postupku pa imaju pravo na naknadu troška tog dijela postupka od tužitelja i to za sastav žalbe u iznosu 781,25 eura primjenom Tbr. 10.1. Tarife te za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 245,54 eura, dakle, za žalbeni postupak trošak u iznosu od 1.026,79 eura, odnosno ukupan trošak u iznosu od 5.401,79 eura.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke preinačiti, primjenom čl. 373. točka 3. ZPP-a, dok je presuda u točki II izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara