Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-28/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ostavinskom postupku iza smrti pokojnog RA pok. R iz O, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OA rođ. A iz O, OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavajući žalbu zakonske nasljednice AA iz [adresa], 1. ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mark Baničević, odvjetnik iz Splita, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj O-1462/2023 od 7. studenog 2025., 14. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba zakonske nasljednice AA te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj O-1462/2023 od 7. studenog 2025. u točkama 1., 2., 3., 4. i 5. izreke time da se ispravlja ime ostavitelja naznačeno u točki 2. izreke na način da umjesto KA treba stajati RA.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki 1. izreke odlučeno da se prekida ostavinski postupak iza smrti pokojnog RA pok. R iz [adresa] i pokojne OA rođ. A iz [adresa].

2. U točki 2. izreke odlučeno je da se zakonska nasljednica AA iz [adresa] upućuje da pokrene parnicu protiv ŽA iz [adresa] i BA iz [adresa], radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostavitelja ne ulaze novci koje je ŽA dao za uzdržavanje roditelja, te nadalje da u ostavinu ne ulazi dio stojne kuće u [adresa] na adresi [adresa], ..., već da dio predstavlja posebno vlasništvo AA što je njezin doprinos u povećanju imovine ostavitelja RA.

3. U točki 3. izreke odlučeno je da se zakonskoj nasljednici AA određuje rok od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja u kojem treba pokrenuti parnicu i o tome obavijestiti ostavinski sud u daljnjem roku od 8 dana dok je točki 4. izreke odlučeno da ako AA pokrene parnicu i o tome obavijesti sud, prekid postupka trajati će dok ta parnica ne bude pravomoćno završena.

4. U točki 5. izreke je odlučeno da ako zakonska nasljednica AA ne pokrene parnicu u određenom roku ostavinski postupak će se nastaviti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je upućena u parnicu.

5. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi zakonska nasljednica AA zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) koji se sukladno čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/2005, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) primjenjuje i u ostavinskom postupku. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je izreka suprotna obrazloženju i stanju spisa u pogledu navoda zakonskih nasljednika tijekom postupka i smatra da njezino pravo nije manje vjerovatno kada tvrdi da u ostavinsku imovinu ostavitelja RA ne ulazi novci koji su joj dani za uzdržavanje roditelja, jer da je uzdržavala i majku odnosno suprugu RA sve do njezine smrti 2022. Smatra da je odluka pod točkom 2. izreke nejasna jer da je navedeno povećanje imovine ostavitelja KA koji nije ostavitelj u ovom postupku.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Predmet spora je da li su ispunjenje zakonske pretpostavke za prekid postupka i utvrđenje da li su sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine i koji od nasljednika se upućuje na parnicu. Sud prvog stupnja utvrđuje da ostavitelj RA za života nije oporučno raspolagao svojom imovinom pa da se stoga radi o zakonskom nasljeđivanju, da ga nasljeđuju supruga OA koja je u međuvremenu također umrla, te su spojeni ostavinski postupci, zatim ŽA, IA i AA, djeca ostavitelja. Budući da je u postupku kod javnog bilježnika zakonska nasljednica AA osporila da određeni novčani iznosi koje joj je predao ŽA, a radi se o novčanim iznosima koji su vlasništvo roditelja, ulaze u ostavinu iz razloga što je ona jedina brinula o roditeljima te da i dio stojne kuće u [adresa] na adresi [adresa]. ulica broj 31 predstavlja njezinu posebnu imovinu jer da je uz suglasnost roditelja uložila značajna sredstva i da je stoga povećala imovinu ostavitelja, javni bilježnik je pozivom na odredbu čl. 224. u vezi čl. 222. st. 2. toč. 1. ZN-a spis dostavio sudu prvog stupnja na nadležno postupanje jer da su između nasljednika kao sporna pojavila pitanja o kojima ovisi sastav ostavine.

9. Isto tako kod javnog bilježnika bilo je sporno od strane nasljednice AA da li predmetna kuća u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu OA i RA, što su ostali nasljednici osporili smatrajući da ta kuća je isključivo vlasništvo ostavitelja RA.

10. Također je u ostavinskom postupku dostavljena izjava od 18. siječnja 2016. iz koje proizlazi da je AA od ŽA primila očev novac koji je bio namijenjen za skrb o roditeljima i to 4.884,20 eura (36.800,00 kn), 300,00 eura i 9.690,00 USD, da je ta izjava potpisana od strane AA i svjedoka koji su bili prisutni, da je zakonska nasljednica AA smatra da taj novac ima pripasti njoj i to kao naknada za skrb o roditeljima pa sud zaključuje da je stoga njezino pravo manje vjerojatno iz razloga što je od brata taj novac primila 18. siječnja 2016. dok je ostavitelj RA umro **.**.2016. pa da nije životno za vjerovati da je u takvom malom razdoblju potrošila sav novac za uzdržavanje oca.

11. Također je u ostavinskom postupku priložena i druga izjava od 17. siječnja 2016. iz koje proizlazi potreba uzdržavanja roditelja i primitak istog novca za uzdržavanje majke te da se AA obvezala voditi evidenciju svih troškova kao i sačuvati račune te da se jedino iz navoda AA može zaključiti na koji način je doista potrošeno novca za uzdržavanje roditelja stranaka i da li određeni novčani iznos bi predstavljao ostavinu.

12. U odnosu na zahtjev zakonske nasljednice AA da dio predmetne kuće treba biti izdvojen iz ostavine i to onaj koji odgovara njezinom doprinosu radom i novčanim sredstvima u povećanju vrijednosti dok je živjela zajedno s roditeljima, sud prvog stupnja smatra da je njezino pravo manje vjerojatno jer da je prema njezinim navodima živjela u [adresa] do siječnja 2016. te da nije mogla radom i doprinosom povećati vrijednost kuće.

13. Stoga je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 224. st. 1. toč. 1. ZN -a te je odredio prekid ostavinskog postupka i uputio navedenu zakonsku nasljednicu na parnicu jer da su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine te je sukladno čl. 225. st. 1. ZN-a uputio navedenu zakonsku nasljednicu na parnicu jer smatra da je njezino pravo manje vjerojatno.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP -a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

15. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva navedena zakonska nasljednica jer rješenje suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a koje činjenice nisu u suprotnosti sa navodima zakonskih nasljednika tijekom ostavinskog postupka.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi navedene zakonske nasljednice da je na parnicu trebalo uputiti drugog zakonskog nasljednika ŽA jer da je njegovo pravo manje vjerovatno u odnosu na utvrđenje novčanog iznosa koji ulazi u ostavinsku imovinu, a koji je predan navedenoj zakonskoj nasljednici za uzdržavanje roditelja, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su između zakonskih nasljednika sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine tj. da li navedeni novčani iznos ulazi u ostavinu i da li su ispunjene zakonske pretpostavke da se izdvoji iz ostavine dio navedene kuće koje bi predstavljao doprinos zakonske nasljednice AA, a koja navodi da je za vrijeme zajednice života povećala vrijednost navedene kuće novčanim sredstvima i svojim radom. Ovo iz razloga što iz činjeničnih navoda zakonske nasljednice AA nije vidljivo da se radi o značajnim ulaganjima temeljem kojih bi stekla pravo na izdvajanje određenog dijela kuće iz ostavinske mase, pa je njezino pravo manje vjerojatno. Isto tako vidljivo je da su roditelji izdvojili veći dio za svoje uzdržavanje, a koje novce je brat dao AA da vodi brigu oko hrane i ostalih potreba roditelja, te je sporno da li je i koji iznos ostao iza smrti roditelja, a s obzirom na vremensko razdoblje od primitka novčanih sredstava do smrti roditelja , a uzimajući u obzir visinu troškova oko zadovoljenja osnovnih potreba roditelja, pravo AA da novčani iznos u određenom dijelu ne ulaze u ostavinu je manje vjerojatno.

17. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je pravo navedene zakonske nasljednice manje vjerovatno i u odnosu na novčane iznose i u odnosu na utvrđenje da određeni dio kuće predstavlja njezinu posebnu imovinu odnosno da se taj dio izdvoji iz ostavine jer da ulagala novčana sredstva i rad u povećanju vrijednosti te kuće.

18. Stoga je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe čl. 224. st. 1. i čl. 225. st. 1. ZN-a pa je žalbu navedene zakonske nasljednice trebalo odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja u cijelosti potvrditi uz ispravak da se u točki 2. izreke ne radi o ostavitelju KA već o RA, te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Filka Pejković