Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-852/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin , predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicama Olgi Perović i Ines Ferlin, odvjetnicama iz Umaga, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB : 23057039320, Jadranski Trg 3/a, Rijeka, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama- Buie, posl.br. P-1897/2019-65 od 5. prosinca 2025., ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, posl.br. P-1897/2019-69 od 30. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, posl.br. P-1897/2019-65 od 5. prosinca 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, posl.br. P-1897/2019-69 od 30. prosinca 2025., u točkama IV. i V. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca ovog suda.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točkama I. i II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznose od 827,44 eur i 8.990,83 eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, točkom III. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 10 st. 2 Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607- 5102773665 od 20. prosinca 2005. godine kojom je utvrđeno pravo tužene da jednostranom odlukom obračuna i naplati naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita i naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 519,32 eur. Točkom IV. izreke je odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosima od 619,20 eur i 1.423,77 eur, dok je točkom V. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.567,45 eur.

2. Protiv točke IV. i V. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem prigovora radi prebijanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetn ih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 827,44 eur i 8.890,83 eur s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba čl. 10 st. 2 Ugovora o kreditu broj: 2402006- 031262160/51400607- 5102773665 od 20. prosinca 2005. i zahtjev za restitucijom iznosa od 519,32 eur.

6.Prije svega valja napomenuti da je tuženik u žalbi protiv presude istaknuo zahtjev za izuzeće sudaca ovog suda „…ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća u ovom predmetu postoji bilo koja okolnost opisana kao pod a)…sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF(bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka); b) bliska osoba suca (prema čl. 71.st.1.t.3 ZPP-a) zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana)“. S obzirom da tuženik uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, navedeni zahtjev , u smislu odredbe čl. 73. st. 2. toč. 1. ZPP-a, nije dopušten, zbog čega ga je valjao odbaciti na temelju odredbe čl. 73. st. 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci rješenja. Napominje se da je takav stav zauzeo i Vrhovni sud RH u predmetu Revd-2544/2025.

7.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je prihvatio tužbene zahtjeve tužiteljice. Taj dio presude nije obuhvaćen žalbom, pa je postao pravomoćan i stoga se njegov sadržaj neće iznositi.

7.2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prebijanja. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Goranke Šmer Maraš prvostupanjski sud utvrđuje da razlika između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF spram HRK za razdoblje od 2. veljače 2006. godine pa do 2. prosinca 2008. godine iznosi 619,20 eur, a da bi novčani iznos po isplatama s računa oročenog depozita, kao razlika između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita dana 14.02.2012. godine iznosio 1.423,77 eura. Stoga je tuženik specificirao prigovor radi prebijanja na način da po osnovi razlika koje su nastale u razdoblju kada se tužiteljici primjenjivao tečaj koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita (negativne tečajne razlike) potražuje iznos od 619,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama, te po osnovi razlike u depozitu potražuje iznos od 1.423,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama, te je zatražio da se izvrši prijeboj navedenih tražbina s tražbinom tužiteljice.

7.2.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da nije osnovan prigovor radi prebijanja pozivom na odredbu članka 108. ZOO/91 uz obrazloženje da tuženik, na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje ništetnog Ugovora, ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice, niti u tom smjeru isticati prigovor radi prebijanja. Nadalje, plaćanjem anuiteta po nižem tečaju od ugovorenog ili po kamati nižom od početno ugovorene, tužiteljica da nije ništa primila niti stekla bez osnove jer da je čitavu uplatu primio tuženik, radi čega da ne postoji obveza za vraćanjem nečega što tužiteljica nije primila. Stoga je prvostupanjski sud odbio prigovor radi prebijanja.

8. Suprotno žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da je prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu suprotnosti sa stanjem spisa, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor radi prebijanja. Naime, plaćanjem nižih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF na dan plaćanja od tečaja koji je važio na dan isplate kredita, tužiteljica nije primila od tuženika niti jedan novčani iznos na temelju Ugovora o kreditu, a niti je u tom dijelu utvrđena ništetnost valutne klauzule, već je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača ugova ranjem nepoštene valutne klauzule na štetu potrošača. Pored toga, tuženik nema svojstvo potrošača pa se žalbom neosnovano poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao mjerodavne za odlučivanje o prigovoru radi prebijanja. Osim toga, ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF utvrđena je stoga što je riječ o odredbi koja stvara neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja. Stavljanjem takve odredbe u ugovor bez pregovaranja, tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od takvih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom se protive zahtjevi tuženika da se upravo na temelju takve odredbe, koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik, pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. To još više vrijedi u predmetu poput ovog kad je ugovoreni tečaj upravo tečaj koji odredi sam tuženik. U takvoj se situaciji potrošaču zaista ne može predbaciti da je bez osnove stekao nešto na štetu banke. Tuženik gubi iz vida preventivnu funkciju prisilnih propisa o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi i odvraćajući učinak koje one moraju imati prema trgovcima.

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučujući o parničnom trošku tužiteljice, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se vrijednost boda u iznosu od 2,00 eur ne može primijeniti za sve poduzete radnje u postupku, nego samo za one radnje koje su poduzete nakon stupanja na snagu izmjena Tarife, valja reći slijedeće. Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) dana 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kn (1,99 eur), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eur) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda od dana 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kn (1,33 eur). Takav je stav zauzeo Vrhovni sud RH (Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023, Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).

11. Stoga je odlučeno kao u izreci presude, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.

12. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I. do III. izreke.

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin