Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-263/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Medenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestitelja i članice vijeća, te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Tomislavu Brajkoviću i Milena Matošević Brajković, odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika FA, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku MA odbjetniku iz Poreča, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-202/2023- 28 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-202/2023-28 od 20. studenog 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 22.132,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. listopada 2022. do isplate, dok je točkom II izreke tuženik obvezan naknaditi tužitelj ici parnični trošak u iznosu od 2.089,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti odbijen (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 353. st. 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijena presuda preinači i zahtjev tužiteljice odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa s time da je i u fazi žalbenog postupka prijeporno da li je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici navedeni iznos, da li je obveza dospjela kao i pravo zadržanja.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- stranke su bivši bračni drugovi s time da imaju zajedničku djecu kćerku ŠA

FA i sina ĐA

- dana 18. kolovoza 2022. godine sklopljen je između tuženika kao prodavatelja s time da je kao prodavatelj navedena i tužiteljica kao njegova bivša supruga te ABN Consulting Istra d.o.o. Šuti i dr. kao kupca, Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to čzgr. 142/1 kuća, nadstrešnica i putevi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čzgr. 142/2 kuća i putevi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] vrt u 180/680 dijela upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Sveti Vital

- člankom 2. Ugovora suglasno je ugovorena kupoprodajna cijena od 303.000,00 eura od čega je kupac isplatio tuženiku na ime kapare iznos od 30.300,00 eura dok se preostali iznos od 272.700,00 eura obvezao isplatiti u roku od 14 dana od zaključenja ugovora i to: iznos od 52.362,91 eura prema pismu namjere Addiko Bank radi brisanja založnog prava, iznos od 7.000,00 eura prema pismu namjere OA također radi brisanja založnog prava a preostali iznos od 213.337,09 eura na račun tuženika

- prema navedenoj ugovornoj odredbi od tog iznosa tužiteljici pripada iznos od 70.000,00 eura s osnova njezinog učešća u zajedničkom ulaganju u renoviranje nekretnine koja je predmet ovog ugovora a koja predstavlja imovinu i vlasništvo tuženika, s time da tuženik preuzima obvezu nakon primitka isplate kupoprodajne cijene na njegov račun, isplatiti iznos od 70.000,00 eura sa svog računa na račune kako slijedi: iznos od 30.000,00 eura na račun tužiteljice, iznos od 20.000,00 eura na račun kćerke ŠA te iznos od 20.000,00 eura na račun sina ĐA

- člankom 3. ugovora tuženik se obvezao kupcu izdati valjanu tabularnu ispravu kojom će ga ovlastiti da u zemljišnim knjigama ishodi upis vlasništva na svoje ime odmah nakon isplate kupoprodajne cijene u cijelosti te se kupac upisao kao vlasnik navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama 7. listopada 2022.

- tuženik je tužiteljici isplatio 31. kolovoza 2022. iznos od 7.867,94 eura, dok ostatak iznosa do 30.000,00 eura, dakle u iznosu od 22.132,06 eura nije isplatio

7. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze stranaka te sadržaj priložene dokumentacije utvrđuje da tuženik nije ispunio ugovorom preuzetu obvezu tako da je tužiteljici isplatio samo dio iznosa koji se obvezao isplatiti, pa da je preostao za isplatu utuženi iznos. Stoga primjenom odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) obvezuje tuženika isplatiti joj utuženi iznos, uz zakonske zatezne kamate od 7. listopada 2022. do isplate, zaključujući da je tražbina tužiteljice prema tuženiku dospjela i prije toga ali da je to neprijeporno navedenog dana pa da od istog tužiteljici pripada i pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata.

8. Prigovor zadržanja istaknut po tuženiku smatra neosnovanim jer utvrđuje kako tuženik niti ne tvrdi da bi imao u posjedu kakvu pokretnu stvar tužiteljice a da to ne predstavlja niti tražbina tužiteljice koja je predmet postupka te da nije dokazao da bi imao dospjelu tražbinu spram tužiteljice, pa zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 72. do 75. ZOO-a.

9. U odnosu na tvrdnje tuženika da je navedeni iznos isplatio sestri tužiteljice PA utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu s obzirom na rezultate dokaznog postupka ispunjeni uvjeti za ustup tražbine tužiteljice kao vjerovnice na PA u smislu odredbe čl. 80. ZOO-a, niti pretpostavke iz odredbe 96. citiranog Zakona vezano uz preuzimanje duga, kao niti odredbe čl. 103. jer tužiteljica nije dala pristanak da PA od iznosa koji bi tuženik njoj bio u obvezi isplatiti naplati svoju eventualnu tražbinu niti je tuženiku dala pristanak da to njoj ispuni. Stoga usvaja tužbeni zahtjev te obvezuje tuženika naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove na ime zastupanja po odvjetniku te troškova sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 2.089,00 eura.

10. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i donošenjem presude počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti , sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a jer je sud za njeno donošenje iznio valjane i jasne razloge tako da je presudu moguće ispitati. Protivno tvrdnjama tuženika nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredba čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP- a jer je sud prvog stupnja cijenio i analizirao kako svaki dokaz zasebno tako i u njihovoj sveukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka donio valjanu odluku o tužbenom zahtjevu.

11. Protivno daljnjim tvrdnjama tuženika za donošenje te odluke sud prvog stupnja utvrdio je sve relevantne činjenice koje su i prema mišljenju ovoga suda dostatne za donošenje pravilne odluke. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja propustio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka PA i AA zbog čega da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno a da nije vezano uz to navelo razloge, valja odgovoriti da isti ne dovode u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju navedene odluke. Naime, tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na činjeničnim navodima da je tuženik u obvezi isplatiti navedeni iznos s obzirom da je navedenim ugovorom preuzeo obvezu isplatiti joj na njezin račun iznos od 30.000,00 eura koji obvezu je djelomično ispunio. Tuženik se u odgovoru na tužbu očitovao da je tužba preuranjena, da nije u obvezi isplatiti utuženi iznos jer tužiteljici ne pripada pravo na isplatu tog iznosa te da ima pravo zadržanja koji će obrazložiti naknadno. Na pripremno ročištu od 7. studenog 2023. tuženik nije dalje činjenično obrazlagao iznesene navode niti predlagao dokaze već ostao kod iznesenih navoda iz odgovora na tužbu pa je pripremno ročište zaključeno i otvorena glavna rasprava te doneseno rješenje o provođenju dokaza. Tuženik je u iskazu prilikom saslušanja u svojstvu stranke na glavnoj raspravi 9. listopada 2024. prvi put naveo u bitnom da je navedeni iznos isplatio sestri tužiteljice PA jer da im je ona tijekom trajanja braka oko desetak godina financijski pomagala, da mu se ista obratila nakon što je prodao navedene nekretnine i zatražila da joj vrati njen novac pa da je njoj isplatio ukupno 22.000,00 eura i to na račun njenog sina jer je ona to tražila , iako o tome nije izvijestio tužiteljicu tako da ona to prvi put saznaje prilikom njegova kazivanja .

12. Prema odredbi čl. 299. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.), a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir. S obzirom na naprijed opisani tijek postupanja tuženika pravilno sud prvog stupnja nije proveo dokaze saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku na glavnoj raspravi jer je nove činjenice, odnosno tvrdnje da tužiteljici ne bi bio u obvezi isplatiti navedeni iznos jer da je isti isplatio sestri tužiteljice na ime navodnog duga, tuženik iznio na glavnoj raspravi, odnosno u fazi postupka kada je u tome prekludiran sukladno citiranoj zakonskoj odredbi. Naime u iskazu je tvrdio kako je odmah po sklapanju ugovora i isplati kupoprodajne cijene taj iznos isplatio sestri tužiteljice pa je o tome imao saznanja već prilikom podnošenja odgovora na tužbu ali to nije tvrdio niti na te okolnosti predlagao dokaze.

13. Neosnovane su tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je tražbina tužiteljice dospjela jer nije utvrđeno da bi bio pozvan na plaćanje a ne proizlazi iz provedenih dokaza dospijeće tražbine zbog čega da je prigovor preuranjenosti tužbe osnovan. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina ugovoreno je da tužiteljici iz dobivenog iznosa kupoprodajne cijene ima pripasti iznos od 30.000,00 eura te zajedničkoj djeci stranaka svakom iznos po 20.000,00 eura, a tuženik je preuzeo obvezu nakon primitka isplate kupoprodajne cijene na njegov račun isplatiti istima navedene iznose te je neprijeporno na račun djece svakom isplatio iznos od po 20.000,00 eura a 31. kolovoza 2022. na račun tužiteljice iznos od 7.867,94 eura (dio ugovorenog iznosa), to proizlazi da je tražbina tužiteljice dospjela, iako u ugovoru izričito nije naveden rok u kojem je dužan to ispuniti. Naime , u čl. 2. navedeno je da tuženik preuzima obvezu isplatiti iznos od 30.000,00 eura na račun tužiteljice nakon primitka isplate kupoprodajne cijene, pa je tražbina tužiteljice svakako dospjela 31. kolovoza 2022. kada je tuženik isplatio tužiteljici dio dugovanog iznosa (članak 173. ZOO-a).

14. Pored daljnjih neprijepornih utvrđenja da tuženik ostatak iznosa od 22.132,06 eura tužiteljici nije platio sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 9. ZOO-a obvezao ga isplatiti joj navedeni iznos, cijeneći pri tome pravilno neosnovanim prigovor zadržanja jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 72. do 75 . ZOO-a, koja utvrđenja su neprijeporna i dostatna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja je obrazlagao i osnovanost tvrdnji tuženika da utuženi iznos nije u obvezi isplatiti tužiteljici jer da je to ispunio isplatom iznosa njenoj sestri PA, koje predstavljaju nove činjenice iznijete u fazi glavne rasprave kada je u tome prekludiran (čl. 299. st. 2. ZPP-a). Ti navodi i prema mišljenju ovoga suda kao što utvrđuje sud prvog stupnja ne bi bili osnovani, s obzirom na navode iz iskaza samog tuženika da vezano uz to nije imao nalog tužiteljice niti ju o tome izvijestio, odnosno da nije imao podatke koliki bi bio ukupni navodni dug tužiteljice prema sestri na ime pomaganja u financiranju troškova i potreba obitelji tijekom trajanja njihove bračne zajednice i da je tužiteljica saznanje o tome imala tek prvi put prilikom njegova iskaza na glavnoj raspravi, jer iz navedenog ne bi proizlazilo da su ispunjeni uvjeti iz članaka 96. do 103. ZOO-a, kao što utvrđuje sud prvog stupnja.

15. I prema mišljenju ovoga suda pored utvrđenja da je Ugovor o prodaji nekretnina sklopljen 18. kolovoza 2022. a da se tuženik obvezao uz ostalo utuženi iznos isplatiti tužiteljici nakon primitka kupoprodajne cijene te da je 31. kolovoza 2022. isplatio samo dio navedenog iznosa, to je i prema mišljenju ovoga suda tražbina tužiteljice dospjela i ranije, a svakako 7. listopada 2022. (kada se kupac upisao kao vlasnik nekretnina u zemljišnim knjigama). Sve navedeno pored daljnjih utvrđenja da se kupac obvezao tuženiku isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od 14 dana od zaključenja predmetnog ugovora, a obveza tuženika bila je isplatiti tužiteljici ukupno iznos od 30.000,00 eura nakon primitka kupoprodajne cijene, prema mišljenju ovoga suda upućuje na zaključak da bi tražbina tužiteljice dospjela 31. kolovoza 2022. kada je dio tražbine tuženik i isplatio na račun tužiteljice. Stoga su žalbeni navodi tuženika u odnosu na obvezu isplate zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos također neosnovani, pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO- a obvezao tuženika isplatiti tužiteljici na dosuđeni iznos zakonske zatezne kamate, kako je to zatražila tužbenim zahtjevom.

16. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) obvezao tuženika naknaditi tužiteljici troškove postupka i to troškove zastupanja i sudskih pristojbi, dok je zahtjev tuženika odbio, kako je to odlučeno točkom II i III izreke presude.

17. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Medenjak