Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-344/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i Partneri d.o.o., 35000 Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, zastupana po punomoćnicima iz OD Porobija & Porobija, Iblerov trg 10/VII, 10000 Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-186/2020-52 od 14. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-186/2020-52 od 14. siječnja 2026. u točkama I i III izreke.

2. Uvaženjem žalbe tuženika djelomično se preinačuje citirana presuda u dijelu točke II izreke za isplatu iznosa od 11.102,48 eur te u dijelu točke IV izreke za isplatu iznosa od 13.682,84 eur te se odbija tužbeni zahtjev za isplatu tih iznosa , kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se citirana presuda u točki II izreke u dijelu isplate zateznih kamata na iznos od 11.102,48 eur do 2. 318,04 eur obračunatih na pojedinačne mjesečne iznose s tijekom po mjesecima od 13. studenog 2007. do 25. srpnja 2015. pa do isplate, u točki IV izreke u dijelu isplate zateznih kamata na iznos od 13. 682,84 eur obračunatih na pojedinačne mjesečne iznose s tijekom od 13. rujna 2006. pa po mjesecima zaključno sa 25. srpnja 2015. kao i u točki V izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 32/2006 od dana 20.siječnja 2006. godine sklopljenog između stranaka postupka u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (u dijelu članka 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu), te u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 122.300,00 po srednjem tečaju tečajne liste HNB važeće na dan isplate kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tečajne liste HNB važeće na dan plaćanja (u dijelu članka 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu). Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF te po osnovi preplaćenih kamata iznos od 11.102,48 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke utvrđena je ništetnom odredba citiranog Ugovora u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (u dijelu članka 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu), te u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 156.000,00 po srednjem tečaju tečajne liste HNB važeće na dan isplate kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tečajne liste HNB važeće na dan plaćanja (u dijelu članka 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu).Točkom IV izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF te po osnovi preplaćenih kamata iznos od 13.682,84 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom V izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.186,81 EUR sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke dok je točkom VI izreke zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan. Rješenjem suda dopuštena je preinaka tužbe.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25: dalje-ZPP).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud naveo je odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje da je tužitelj sklopio Ugovor u svojstvu potrošača i u toj situaciji na tuženiku je bio teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača što isti nije dokazao. Osim toga sud prvog stupnja naveo je i odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje o ništetnosti ugovora o kreditu.

7. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

-da su stranke postupka 8. lipnja 2006. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu i da je kreditor odobrio tužitelju kredit u iznosu od 156.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB za HRK na dan isplate kredita, na rok otplate od 25 godina, za rješavanje stambenog pitanja, kao i da su tužitelj i tuženik kao ugovorne stranke 20. siječnja 2006. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 32/2006 radi refinanciranja dva kredita koje je realizirao tužitelj kod Slavonske banke d.d., ali i radi kupnje stana te da se tužitelj obvezao vraćati kredite u mjesečnim anuitetima od po 850,68 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja te i iznos od 761,48 CHF obračunat po srednjem tečaju HNB važećim za CHF na dan plaćanja,

-da su stranke postupka 23. prosinca 2015. zaključile Sporazum o konverziji kojim su suglasno mijenjane i dopunjavane pojedine odredbe osnovnog Ugovora o kreditu broj: 364/2006 od 8. lipnja 2006. tako da je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom i da je promijenjena kamatna stopa tako da se na kamatne stope koje su bile primjenjivane u otplati kredita primjenjuju sve one kamatne stope, prikazane u apsolutnom iznosu, koje je tuženik primjenjivao kod kredita u EUR,

-da je Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno da je između ostalih i ovdje tuženik sklapanjem ugovora o kreditu u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita. Tom presudom je utvrđeno i da je pored ostalih i ovdje tuženica povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) te je utvrđeno da da su te ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženica, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose što je također stvorilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača,

-da u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna (identično po odredbi Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,

-da nisu osnovani navodi tuženika da tužitelj koji je pristao na konverziju ne bi imao pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Takvo utvrđenje da se temelji i na odluci Vrhovnog suda Rev 18/18 od 26. svibnja 2020.,

-da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i da sklapanjem Dodatka nije ostvarena potpuna zaštita potrošača, kao korisnika kredita ni uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana te da se tužitelj sklapanjem Dodatka nije odrekao svog potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredbi iz CHF kredita, a i praksa suda EU potvrđuje,

-da je vještačenjem utvrđeno da ukupna pretplata po osnovi ugovora br. 364/2006 na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule iznosi 13.682,84 EUR odnosno na temelju ugovora br. 32/206 ta pretplata da iznosi 11.102,48 eur,

-da je neosnovana prigovor zastare jer da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača i od pravomoćnosti te presude rok od pet godina nije protekao do podnošenja tužbe 05. lipnja 2019.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenih između stranaka postupka kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule u chf te restitucijski zahtjev za povratom preplaćenih iznosa na ime tečajne razlike i promjenjive kamatne stope.

9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dao je valjane razloge za takvo utvrđenje.

10. Pravilno je utvrđenje suda da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

11. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.

lipnja

2014. povodom

koje

je

donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

12. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

13. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

14. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio nijedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnih ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tih ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

15. Iz navedenih razloga pravilno je usud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu u toči I i III izreke pa je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a.

16. U odnosu na točke II i IV izreke presude u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke postupka 23. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015 :dalje ZID ZPK) sporno je, je li Dodatkom ugovora o kreditu osiguran povrat stečene koristi kreditora ili tužitelja ostvaruje pravo na dodatnu potraživanu isplatu razlike preplaćenog.

17. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev za isplatom obračunate pretplate temeljem tečajne razlike i promjenjive kamatne stope po navedenim ugovorima u iznosima glavne tražbine od 11.102,48 eur i 13.682 84 eur i navodi koje iznosi usvajajući taj dio zahtjeva nisu prihvatljivi ovom žalbenom sudu.

18. Prije svega treba kazati da se na ocjenu poštenosti Dodatka Ugovoru o kreditu, primjenjuju izričite odredbe ZZP-a, dok se materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu prosuđuju po odredbama ZOO-a, koje u tom pogledu nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

19. Donošenje ZID ZPK-a imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

20. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) zbog čega više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.

21. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, prihvaćanjem konverzije tužitelj se više se ne nalazi u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji.

22. Za istaknuti je i da je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji tužitelj zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

23. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) jer je odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

24. Sukladno navedenom, a protivno utvrđenju suda prvog stupnja tužitelj ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u dosuđenim iznosima te je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. točka 3. ZPP-a preinačena pobijana presuda i odbijen tužbeni zahtjev u točki II i IV izreke u dijelu glavne tražbine.

25. Međutim, iz sadržaja predmeta proizlazilo bi da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita.

26. Odlučivanjem o zateznim kamatama na "konverzijsku preplatu", umjesto na zatraženu preplatu po osnovi ništetnih odredbi ugovora ne bi bila povrijeđena odredba čl. 5. st. 3. ZPP-a, a ne bi se radilo niti odlučivanju izvan postavljenog tužbenog zahtjeva jer se radi samo o drugačijim izračunima kamate na preplatu. Kamate na "konverzijsku preplatu" temelje se na pravnoj osnovi koja nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, te na istom činjeničnom supstratu, dakle, radi se o kamati koja nije obuhvaćen obračunom konverzije i računa se od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije, a koje je banka potrošaču uračunala prilikom izračuna konverzije (dakle, kamate na izračunati iznos pretplate).

27. Prema pravnom shvaćanju ovoga žalbenog suda, dio zateznih kamata za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka do dana prestanka obveze izvršene konverzijom, nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa bi u tom dijelu bio osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18:dalje-ZOO) i tužitelju bi za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) pripadale zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga također treba dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

28. Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao iznos navedenih zateznih kamata na preplaćene iznose do dana izvršene konverzije valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku vještačenjem utvrdio taj iznos i vodeći računa o iznesenim navodima ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kod donošenja odluke trebalo bi voditi računa i o odredbi čl. 31. ZOO-a u smislu koje bi na iznos dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata tužitelju pripadale procesne kamate od dana podnošenja tužbe.

29. Iz navedenih razloga primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuta je pobijana presuda u dijelu zateznih kamata iz točke II i IV izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak u novi stadij glavne rasprave, u smislu odredbe članka 377. ZPP-a/22.

30. Kako je zbog ukidanja tog dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi (točka V izreke) te je na osnovi odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno da se o troškovima postupka u povodu ržalbe odluči u konačnoj odluci .

31. Nepobijeni dio točke VI izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić