Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-71/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. mlt. ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zz ŠFA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Š [adresa], a ona zastupana po punomoćnici Angeli Kranjčević, odvjetnici u Zagrebu i 2. ČF, [adresa], Š [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lani Propadalo Duka, odvjetnici u Zagrebu, radi povišenja iznosa uzdržavanja,, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-345/2024-40 od 23. travnja 2026., u sjednici održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-345/2024-40 od 23. travnja 2026..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke odlučeno je da se mijenja odluka o uzdržavanju iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-629/2018 od 15. ožujka 2019. na način da otac ĐF na ime uzdržavanja mlt. prvotužitelja ŠF umjesto dosadašnjeg iznosa od 145,99 eura mjesečno plaća iznos od 400,00 eura, počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno od 8. studenog 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zz ŠFA.

1.1. Točkom II. izreke odlučeno je da da se mijenja odluka o uzdržavanju iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-629/2018 od 15. ožujka 2019. na način da otac ĐF, na ime uzdržavanja drugotužitelja ČF umjesto dosadašnjeg iznosa od 145,99 eura mjesečno plaća iznos od 200,00 eura, počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno od 8. studenog 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun drugotužitelja.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi prvotužitelju ŠF trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude, iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 148/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači o utvrdi niži iznos uzdržavanja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenje iznosa uzdržavanja određenog rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-629/2018 od 15. ožujka 2019. i to mlt. prvotužitelja ĆF na iznos od 400,00 eura mjesečno i drugotužitelja MF na iznos od 200,00 eura mjesečno.

6. Donošenjem prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Nesporno je među strankama da je ranijom sudskom odlukom - Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-629/2018 od 15. ožujka 2019. tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. prvotužitelja i drugotužitelja iznos od po 145,99 eura mjesečno.

9. Nadalje, nesporno je da su drugotužitelj i tuženik postigli sporazum o povišenju uzdržavanja na iznos od 200,00 eura, kako je to odlučeno prvostupanjskom presudom.

10. U ovom stadiju postupka nije sporno da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 285. Obz-a za povišenje iznosa uzdržavanja mlt. prvotužitelja, ali je sporna visina povišenog iznosa uzdržavanja.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da mlt. prvotužitelj ima 16 godina, stanuje sa majkom i drugotužiteljem u stanu koji je njezino vlasništvo, da režijski troškovi iznose 300-400 eura, da majka za mlt. prvotužitelja ostvaruje dječji doplatak u iznosu od 250,00 eura mjesečno (u Republici Njemačkoj u iznosu od 220,00 eura i u Republici Hrvatskoj u iznosu od 30,00 eura), da mlt. prvotužitelj ima određenih zdravstvenih tegoba koje iziskuju dodatne troškove (u iznosu od 50,00 eura mjesečno), dok su ostale njegove potrebe uobičajene za dijete njegove dobi.

11.1. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik živi i radi u Republici Njemačkoj, da ostvaruje plaću u iznosu od 2.047,00 eura mjesečno, da nema u vlasništvu nekretnina, stanuje sa suprugom u iznajmljenom stanu, najamnina iznosi 1.000,000 eura, a režijski troškovi 300,00 do 400,00 eura mjesečno, što dijeli po pola sa suprugom, ima kredit u iznosu od 360,00 eura mjesečno u svrhu podmirenja dugova, vlasnik je automobila BMW 540 diesel, 2019. godište.

12. Imajući u vidu utvrđene materijalne potrebe mlt. prvotužitelja, kao i cijeneći utvrđene imovinske prilike tuženika, prvostupanjski sud pozivom na čl. 307., čl. 310., čl. 311., čl. 313.i čl. 314. st.1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: Obz) ujedno imajući u vidu Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djece („Narodne novine“ br.78/25., dalje: Odluka) prema kojoj je roditelj koji ne stanuje s djetetom dužan za dijete u dobi od 16 godina kao što je mlt. prvotužitelj doprinositi mjesečni iznos od 290,00 eura te Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" br. 75/25., dalje: Odluka o tablici) prema kojoj minimalne potrebe za uzdržavanje djeteta u dobi od 13 -18 godina za obveznika uzdržavanja koji ostvaruje primitak u rasponu od 2.001,00 – 2.200,00 eura kao tuženik iznose 462,00 eura, a koje Odluke su bile na snaziu vrijeme presuđenja, zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. prvotužitelja povišeni iznos od 400,00 eura mjesečno.

12.1. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da životni troškovi tuženika (najamnina i režijski troškovi) neće dovesti u pitanje njegovu mogućnost plaćanja uzdržavanja za mlt. prvotužitelja u iznosu od 400,00 eura, tim više što te troškove tuženik dijeli sa suprugom, dok da kreditne obveze tuženika nisu od utjecaja na zakonsku obvezu uzdržavanja mlt. prvotužitelja s obzirom da sukladno čl. 288.st.1. Obz-a i čl. 27. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, ('Službeni list SFRJ' br. 15/90 i 'Narodne novine, Međunarodni ugovori' br. 12/1993, dalje: Konvencija) obveza uzdržavanja djeteta ima prioritet pred drugim obvezama, a pored toga tuženik kao radno sposobna osoba dužan je uložiti dodatne napore za uzdržavanje svoje djece.

12.2. Također, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“ broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18, 156/23., dalje:ZDD) zauzima pravno shvaćanje da dječji doplatak nije prihod djeteta u smislu čl. 291. Obz-a pa da isti ne treba uzimati u obzir kod utvrđivanja obveze uzdržavanja jer isti predstavlja materijalnu potporu roditelju za uzdržavanje i odgoj djece po načelu supsidijarnosti.

13. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev mlt. prvotužitelja kao osnovan u cijelosti.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa).

15. Tuženik žalbom neosnovano osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Naime, činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća kao pravilna i potpuna, budući da svoju osnovu imaju u izvedenim dokazima, a žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Prema odredbi čl. 307. Obz-a, u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje (st.1.).Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (st.2.). Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (st.3.).

18.1. Pri odlučivanju o iznosu uzdržavanja djeteta sud je sukladno čl. 311. Obz-a dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta (st.1.), s time da se iste određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st.2.).

18.2. Prema odredbi čl. 313. Obz-a, ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (st.1.).Roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (st.2.). Kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (st.4.).Novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (st.5.).

18.3. Nadalje, sukladno čl. 314. st.1. Obz-a, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje (a najkasnije do 1. travnja tekuće godine) donosi odluku kojom određuje minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom . Sukladno čl. 4. istoga članka, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje (a najkasnije do 1. travnja tekuće godine) donosi tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju u relevantno vrijeme zaključenja glavne rasprave na snazi su bile Odluka i Odluka o tablici.

18.4. Prema čl. 317.st.1. Obz-a odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

19. U konkretnom slučaju, imajući u vidu ukupne materijalne potrebe mlt. prvotužitelja u iznosu od 400,00 eura mjesečno, a koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju čl. 311. st.1. Obz-a ujedno vodeći računa na temelju čl. 314.st.4. Obz-a o prosječnim potrebama djeteta njegove dobi od 16 godina koje prema Odluci o tablici s obzirom na primanja tuženika u iznosu od 2.047,00 eura iznose 462,00 eura, kao i cijeneći ukupne imovinske mogućnosti tuženika koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju čl. 307.st.3. i čl. 313. st.1., i 4. Obz- a, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 310.st.1. i 2. i čl. 317. st.1. Obz-a, ujedno cijeneći da majka svoju obvezu uzdržavanja mlt. prvotužitelja ispunjava svakodnevnom brigom o njemu, zaključio da je tuženik obvezu uzdržavanja mlt. prvotužitelja dužan ispuniti zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta s iznosom od 400,00 eura mjesečno.

20. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđene materijalne potrebe mlt. prvotužitelja u iznosu od 400,00 eura nisu osnovani. Naime, ukupne materijalne potrebe mlt. prvotužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u skladu sa čl. 311. i čl. 314.st.4. Obz-a, a imajući u vidu uobičajene potrebe djeteta njegove dobi od 16 godina koje se odnose na troškove stanovanja u vidu režijskih troškova, prehrane, odjeće, obuće, higijene, odgoja i obrazovanja te ostalle troškove povezene s njegovim uzrastom (rođendani, izleti, druženje s prijateljima i sl.), pri čemu je troškove vezane za nesporne zdravstvene tegobe mlt. tužitelja, suprotno žalbenim navodima uzeo u obzir u odgovarajućoj mjeri (neznatnoj), dok nisu uzete u obzir kreditne obveze majke prvotužitelja, kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik. Pored toga, utvrđeni iznos ukupnih materijalnih potreba mlt. prvotužitelja ne prelazi iznos prosječnih potreba djeteta u skladu s njegovom dobi i primanjima tuženika propisanom Odlukom o Tablicama ( iznos od 462,00 eura), dapače niži je od tog iznosa.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegove troškove života u Republici Njemačkoj, nisu osnovani. To iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno cijenio životne troškove tužitelja (najamninu za stan i režijske troškove) kao i činjenicu da iste podmiruje zajedno sa suprugom, dakle u ½ dijela, s time da suprotno žalbenim navodima kreditne obveze tuženika sukladno čl. 313.st.5. Obz-a pravilno nije uzeo u obzir jer se prema iskazu samog tuženika ne odnose na zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba. Naime, kada se uzmu o obzir utvrđene ukupne imovinske mogućnosti tuženika, a cijeneći njegova primanja, vlastite potrebe, zakonsku obvezu uzdržavanja drugotužitelja , kao i mogućnost dodatnog ostvarivanja prihoda s obzirom na njegovu dob i radnu sposobnost, sve sukladno čl. 307. st.3. i čl. 313.st.1. i 4. Obz -a, to i prema ocijeni ovog suda uzdržavanjem mlt. prvotužitelja s iznosom od 400,00 eura mjesečno neće biti ugrožena egzistencija tuženika.

22. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na snošenje troškova dolaska i boravka djece u Republici Njemačkoj, pri nespornoj činjenici da nije riječ o učestalim dolascima (jednom godišnje) niti dugotrajnijem boravku, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost dosuđenog iznosa uzdržavanja, kako niti kupovina poklona, davanje džeparca i sl. s obzirom da se sukladno čl. 309.Obz -a uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu.

23. Konačno, suprotno žalbenim navodima, okolnost da majka za mlt. prvotužitelja ostvaruje dječji doplatak nije od utjecaja na visinu uzdržavanja koje je dužan plaćati tuženik. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U- III/2490/2018 od 14. studenoga 2019. izrazio pravno shvaćanje da nije prihvatljivo uračunavanja doplatka za djecu u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba djece prije određivanja mogućnosti i obveze zadovoljavanja uzdržavanja te djece od strane roditelja (koji ne živi s njima). Naime članak 63. stavak 1. Ustava propisuje da su roditelji dužni, između ostalog, uzdržavati djecu, dok članak 27. stavak 2. Konvencije o pravima djeteta propisuje da roditelj(i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj. Razmatrani dio članka 63. stavka 1. Ustava predstavlja ustavnu odredbu koja sadrži pravnu obvezu koja ima ne samo materijalni (financijski) aspekt nego i moralni aspekt. To u razmatranom kontekstu znači da su prvo roditelji pozvani (i dužni) uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se tiče i instituta doplatka za djecu. U tom smislu članak 1. Zakona o doplatku za djecu ("Narodne novine" broj 94/01., 128/06., 107/07., 61/11., 112/12., 82/15. i 58/18.) glasi: "Članak 1.Doplatak za djecu je novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.". Drugačiji pristup predstavlja povredu i materijalnog i moralnog aspekta ustavnopravne dužnosti roditelja da prvenstveno oni uzdržavaju svoju djecu, propisane člankom 63. stavkom 1. Ustava, te istovremenu povredu analognog ustavnog prava djece.

23.1. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 1577/15-2 od 31. kolovoza 2016. doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta - i ne može ga se tretirati prihodom s kojim bi d ijete trebalo sudjelovati vlastitom uzdržavanju, takvim - da bi zbog njega valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i dužan je (stoga) novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju.

23.2. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tuženik koji ne živi sa mlt. tužiteljem u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti njegove ukupne materijalne potrebe u iznosu od 400,00 eura mjesečno, to dječji doplatak koji ostvaruje majka mlt. prvotužitelja, a s obzirom na prvenstvenu zakonsku (i moralnu) dužnost roditelja, da uzdržava svoje dijete, nije od utjecaja na visinu uzdržavanja koje je dužan plaćati tuženik za mlt. prvotužitelja.

24. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da je tuženik dužan doprinositi dosuđene iznose za uzdržavanje mlt. prvotužitelja i drugotužitelja (u odnosu na kojeg tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje zakonitost presude.).

25. Tuženik žalbom neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava pri donošenju odluke o troškovima postupka. Naime, pravilno je prvostupanjski sud sukladno Tbr.7.t.3. Tarife pored jednokratne nagrade u visini od 200 bodova za četiri radnje odmjerio mlt. prvotužitelju nagradu za daljnje dvije radnje po 50 bodova, budući da je prema stanju spisa predmeta punomoćnik mlt. prvotužitelja, suprotno žalbenim navodima, tijekom postupka poduzeo ukupno šest radnji (sastav tužbe, sastav podneska od 14.ožujka 2025. kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu i zastupanje na četiri ročišta).

26. Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan