Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-404/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ..., vlasništvo OE iz [adresa], ... 177909, ..., zastupanog po pun. Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi, protiv tuženika Hrvatske vode iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001, zastupanog po generalnom direktoru CE, a on po punomoćniku Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-51/2023 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn -51/2023 od 25. siječnja 2024. u točkama I. i II. izreke, te u usvajajućem dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke.

2. Tužiteljici se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi naknade štete od 198.040,00 kn sa zateznom kamatom i parničnim troškom kao u točkama I. i II. izreke, te je u točki III. izreke naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka od 1.250,00 eur, dok je s viškom zatraženog troška od 7.062,50 eur tuženik odbijen.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23. – dalje: ZPP) uz prijedlog da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica tvrdi kako prvostupanjska presuda ne sadrži razloge odbića dokaznog prijedloga izvođenjem novog vještačenja po vještaku agronomske struke, te da presudi općenito gledano nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, dok su oni postojeći nejasni i proturječni, kao što je i izreka presude nerazumljiva o proturječna sama sebi i razlozima odluke. Iz tih je razloga po stajalištu žaliteljice ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovi se žalbeni navodi ne prihvaćaju budući je izrekom presude odlučeno o tužbenom zahtjevu kakvim ga je postavila tužiteljica, te odluku o odbiću zahtjeva prate razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni i provjerljivi. Jednako tako sud je prvog stupnja dao razloge zbog kojih odbija dokazni prijedlog izvođenjem novog vještačenja, a oni se odnose na zaključak suda kako je novo vještačenje nepotrebno s obzirom na već izvedeno po vještaka Ljerki Pohl čiji je nalaz i mišljenje sud prvog stupnja prihvatio i na njemu utemeljio odluku. Kako nije ostvarena apsolutno bitna povreda na koju se žaliteljica poziva i nijedna druga na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti presudu je moguće ispitati.

6. Nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade štete koja je prema navodima tužbe nastala povredom ugovorne obveze tuženika kao zakupodavca time što nije ispunio ugovornu obvezu radi predaje predmeta zakupa u ugovorenoj površini od 30 ha zemljišta i zbog štete do koje je došlo zbog predaje stvari s nedostatkom uslijed čega tužiteljica nije mogla izvršiti upis zakupljenog zemljišta u Upisnik poljoprivrednih površina i time ostvariti ekološku proizvodnju.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio:

-da je nakon provedenog javnog natječaja došlo do sklapanja Ugovora o zakupu javnog vodnog dobra između HE i tuženika, dana 21. rujna 2009. na vrijeme od 5 godina

-predmetom zakupa su kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 19 ha 91 ari i 46 m2, te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 29 ha 06 ari i 97 m2 od kojih se zakupodavcu daje na korištenje i predaje u posjed dio zemljišta u površini od 30 ha, u naravi nasip rijeke Česme, sve kako je precizno označeno na preslici katastarskog plana koja čini sastavni dio Ugovora (čl. 1. i 2. Ugovora)

-zakupljena se površina može koristiti isključivo za košnju i ispašu (čl. 3.) te se zakupnik u čl. 4. Ugovora obvezao plaćati godišnju zakupninu od 5.700,00 kn

-u čl. 1. Ugovora utvrđeno je kako zakupodavac ne odgovara za nedostatke predmeta zakupa koji su u trenutku sklapanja ugovora bile poznate zakupniku ili mu nisu mogli ostati nepoznati

-iz priloženih kopija katastarskog plana koje čine sastavni dio Ugovora (listovi 12 i 13 spisa) utvrđeno je kako kč. br. [katastarska čestica] obuhvaća rijeku Česmu s okolnim zemljištem, jednako kao i kč. br. [katastarska čestica], pri čemu predmetom zakupa nije bila rijeka, već nasip rijeke Česme s okolnim zemljištem u površini od 30 ha

-u trenutku sklapanja Ugovora o zakupu javnog vodnog dobra u zemljišnoj je knjizi na obje čestice koje su bile predmetom zakupa postojao upis javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske s pravom upravljanja Hrvatskih voda tj. tuženika, a što je konstatirano u čl. 1. Ugovora

-da je svjedok IE u iskazu naveo kako je u trenutku sklapanja Ugovora znao gdje se predmetne čestice u prirodi nalaze i kako izgledaju, da je znao da se nalaze u režimu javnog vodnog dobra i da su mu pokazane na predočenoj kopiji katastarskog plana, iako nije znao da se po upisu kulture u zemljišnoj knjizi vode kao rijeka Česma

-da je svjedok IE također naveo kako su se on i supruga tj. tužiteljica nakon zaključenja Ugovora o zakupu raspitivali o uvjetima ekološke proizvodnje, te da su bezuspješno predali zahtjev radi upisa u Upisnik ekoloških proizvođača koji se nije mogao provesti radi nedostatka poljoprivredne površine i zbog činjenice da su čestice kulturom označene kao rijeka Česma

-da su se on i supruga smatrali prevarenima jer im je u zakup predano 10 ha travnate površine umjesto ugovorenih 30 ha, te da u natječaju nije bilo posebno naznačeno koju površinu zauzima vodotok, a koju površinu travnata površina a što je potvrdio i svjedok ŽE

-da se IE kao zakupnik u svojstvu fizičke osobe obratio tuženiku zahtjevom od 22. ožujka 2010. u kojem je od tuženika zatraženo da podnese zahtjev s propisanim geodetskim elaboratom radi promjene kulture predmeta zakupa u katastru i zemljišnoj knjizi na način da vodotok rijeke Česme odvoji od ostale površine koja pripada javnom vodnom dobru u vidu uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz rijeku Česmu, te da mu je tuženik u dva navrata odgovorio i to 14. listopada 2009. i 26. travnja 2010. kada ga je uputio da se sa zahtjevom obrati nadležnom državnom odvjetništvu. Pri tome je tuženik naglasio „kako nema zapreke da se zakupljene površine koriste sukladno Ugovoru za košnju i ispašu, a da li će zakupnik udovoljiti kriterijima za upis u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava nije predmetom tog očitovanja“

-da je nakon provedenog očevida na licu mjesta vještak geodetske struke Željko Glogoški izradio nalaz kojeg je sud prihvatio i iz istog utvrdio kako je zakupodavac predao površinu od 19 ha i 6676 m2 koja u naravi predstavlja prateće nasipe i pojas uz vodotok

-da je iz nalaza i mišljenja vještaka agronomske struke Ljerke Pohl utvrđeno kako su pregledane površine pogodne za košnju i ispašu time da ovisno o količini oborina u određenom dijelu godine može doći do plavljenja i nemogućnosti ispaše , te da je predana površina od 19 ha dostatna za planirani uzgoj ovaca povećanjem stada s 176 na 200 ovaca

-da bi prema predanoj površini od 19 ha i 6676 m2 u odnosu na ugovorenu godišnju zakupninu od 5.700,00 kn za 30 ha, nastala razlika za pet godina zakupa od 9.815,78 kn

-da tužiteljica nije predočila isprave Agencije za poljoprivredu i ribarstvo iz kojih bi proizlazilo da bi zahtjev OPG radi upisa površina bio odbijen što bi bila pretpostavka za korištenje državnih poticaja, dok vještak smatra kako nije bilo zapreke da tužiteljica zatraži i ishodi upis u Upisnik poljoprivrednog gospodarstva barem dio površina koje su bile predmetom zakupa

-da tužiteljica dostavljenom dokumentacijom nije dokazala da bi ostvarivala pretpostavke za ekološku proizvodnju što se utvrđuje u posebnom postupku, dok je iz dopunskog nalaza vještaka nakon što je tužiteljica dostavila obimnu dokumentaciju razvidno kako iz Zapisnika nadzorne stanice o obavljenom stručnom nadzoru ekološke poljoprivredne proizvodnje na njezinu OPG u 2009. i 2010. proizlazi da su prijavljene i pregledane čestice koje su bile predmetom zakupa (što je suprotno izjavi tužiteljice o nemogućnosti prijave), no nije dostavljen dokument Komisije da iste ne bi bile adekvatne za ekološku proizvodnju

-da s obzirom na navedeno i da OPG tužiteljice nije upisao predmetne površine u Upisnik ekoloških proizvođača nije mogla ostvariti zaradu od proizvodnje eko stajnjaka

-da je prema rješenju Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 22. listopada 2008. tužiteljica bila nositelj OPG, te da su i ona i suprug imali službene iskaznice u kojima stoji da su nositelji OPG

-da je tuženik na temelju predmetnog Ugovora o zakupu koji je sastavljen u formi javnobilježničke isprave u ovršnom postupku naplatio od IE nepodmirene godišnje zakupnine

-da je tužba podnesena 30. svibnja 2016. nakon isteka Ugovora o zakupu (21. rujna 2014.) i da u postupku nitko nije tvrdio kako bi Ugovor o zakupu bio raskinut, pa je za zaključiti da je izvršavan do kraja ugovorenog razdoblja

8. Na temelju je takvog stanja stvari, te napose analizom sadržaja Ugovora o zakupu i iskaza svjedoka IE, sud je prvog stupnja ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije obrazlažući kako u istom stoji da ga zaključuje IE kao fizička osoba, a ne kao član ili nositelj OPG, da se nigdje u Ugovoru ne spominje OPG, niti da će se zakupljene površine koristiti za ispašu ovaca kao djelatnosti kojom se bavio OPG tužiteljice, a niti se spominje za koji se oblik poljoprivredne proizvodnje nekretnine zakupljuju.Tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora nije imao saznanja o ovim okolnostima, niti bi iz iskaza svjedoka IE proizlazilo da je drugu ugovornu stranu o tome obavijestio odnosno da ima namjeru predmet zakupa koristiti za proizvodnju janjećeg mesa, štoviše proizlazi da se na takav poslovni poduhvat zajedno sa svojom suprugom odlučio nakon sklapanja Ugovora. S druge strane, IE je O kao zakupnik bio upoznat s predmetom zakupa, kako on izgleda u naravi odnosno da se radi o javnom vodnom dobru koje povremeno poplavljuje pa se stoge ne može pozivati na nedostatke predmeta zakupa jer je tako ugovoreno čl. 1. Ugovora. Utoliko sud zaključuje da tužiteljica kao nositeljica OPG nije bila ugovornom stranom jer je IE nastupao u svojstvu fizičke osobe, a ne u svojstvu nositelja ili člana OPG i neovisno o tome što je takav status mogao imati, pa se utoliko tužiteljica ne može smatrati oštećenikom, a niti tuženik štetnikom. Stoga tuženik nije dužan naknaditi naknaditi štetu u visini preplaćenih zakupnina od 50% zbog manje predane površine predmeta zakupa, niti je njegovo ponašanje u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štete koju tužiteljica potražuje. Ne samo zbog nedostatka legitimacije na aktivnoj strani nego i zbog toga jer tužiteljica nije dokazala da bi nastupao običnom ili grubom nepažnjom budući mu prilikom sklapanja Ugovora nisu bile poznate okolnosti vezane za ekološku proizvodnju tužiteljičina OPG, niti je Ugovor o zakupu sklopljen s takvom namjenom. Konačno tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno posljedične veze između povrede ugovorne obveze od strane tuženika predajom manje površine predmeta zakupa i izgubljene dobiti po osnovi planiranog povećanja stada i proizvodnje janjećeg mesa i eko-stajnjaka, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka agronomske struke. Niti je dokazala odgovornost tuženika zbog predaje stvari s nedostatkom budući je utvrđeno da su IE sve okolnosti slučaja o predmetu zakupa bile poznate pa ne može isključiti djelovanje odredbe čl. 1. Ugovora. Time tuženikovo postupanje nije uzrokovalo gubitak državnih poticaja i poticaja po osnovi ekološke proizvodnje pa ni za taj vid štete nije odgovoran. Iz svih tih razloga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev te iako se ne poziva razvidno je da primjenjuje odredbe čl. 521., čl. 525. i čl. 526. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. -dalje ZOO) u svezi s općom odredbom o odgovornosti za štetu uslijed povrede ugovorne obveze sadržanom u čl. 342. ZOO.

9. Tužiteljica u žalbi citira propise sadržane u Zakonu o poljoprivredi i Zakonu o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu tvrdeći da prema istima OPG može imati dva nositelja, a to u vrijeme sklapanja Ugovora bili svjedok ĆE i tužiteljica pa da je stoga pogrešan zaključak suda kako ĆE nije sklopio Ugovor u ime OPG. Pogrešno smatra žaliteljica da je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev iz razloga što bi IE smatrao osobom koja ne bi bila u vezi sa OPG-om, već upravo suprotno, sud je njegovu ulogu kao zakupnika doveo u vezu s okolnošću da je u vrijeme njegova sklapanja bio nositelj ili član OPG. Međutim, neovisno je od toga zaključio da iako je imao narečeni status kako je u sklapanju Ugovora o zakupu sudjelovao kao fizička osoba s kojim se zaključkom slaže i ovaj sud. Činjenica je da je fizička osoba nositelj poljoprivrednog gospodarstva, no da bi se razlučilo je li kao ugovorna strana nastupala u svoje osobno ime ili u ime gospodarstva čiji je nositelj djelatnosti treba cijeniti u ovisnosti od svih okolnosti slučaja odnosno iste povezati sa sadržajem Ugovora o zakupu.

10. U samoj ispravi odnosno u Ugovoru o zakupu ĆE nije označen kao nositelj OPG, niti se u tom svojstvu obraćao tuženiku sa zahtjevom radi promjene kulture u katastru i zemljišnoj knjizi. Predmetom Ugovora bile su nekretnine koje predstavljaju javno vodno dobro koje su dane u zakup radi ispaše i košnje i njime nije bila ugovorena posebna namjena koja bi govorila u prilog zaključku da bi nekretnine služile poljoprivrednoj proizvodnji janjećeg mesa i eko-stajnjaka od strane OPG i s tim u vezi za ispašu ovaca. Osim što iz sadržaja Ugovora ne proizlazi da bi ĆE kao ugovorna strana nastupao u ime OPG, takve okolnosti nisu utvrđene ni iz iskaza istog saslušanog kao svjedoka, niti iz stranačkog iskaza tužiteljice pa je u toliko pravilan zaključak suda prvog stupnja da se ĆE tuženiku kao drugoj ugovornoj strani nije legitimirao kao nositelj OPG, niti je tuženik mogao izvesti takav zaključak iz okolnosti konkretnog slučaja. Ne pretpostavlja se da bi svaka fizička osoba koja sklapa Ugovor o zakupu javnog vodnog dobra u svrhu ispaše i košnje imala biti nositeljem poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom kao profesionalnom djelatnošću, već se ugovorna strana na taj način mora legitimirati drugoj ugovornoj strani. Svaka ugovorna strana mora imati saznanje o statusu druge ugovorne strane tj. o osobi s kojom sklapa ugovor, kao i o naravi ugovora kojeg sklapa jer to u konačnici utječe na opseg njezinih prava i obveza, kao i na opseg odgovornosti, naročito u vidu naknade štete ukoliko dođe do povrede ugovorne obveze, što je zorno vidljivo u ovom predmetu gdje se traži naknada izgubljene dobiti OPG-a.

11. Odredom je čl. 4. ZOO propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, dok je odredbom čl. 10. st. 2. ZOO propisano kako je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Dakle i u situaciji kada se ĆE nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja legitimirao kao nositelj OPG, niti to proizlazi iz sadržaja Ugovora o zakupu, a mogao je jer u spis dostavlja službenu iskaznicu o takvom statusu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako je Ugovor sklopio kao fizička osoba za osobne potrebe, a ne kao fizička osoba kao nositelj OPG i za profesionalne potrebe djelatnosti koju obavlja gospodarstvo.

12. Utoliko je pravilna ocjena suda prvog stupnja kako tužiteljica kao nositeljica OPG nije bila ugovornom stranom Ugovora o zakupu sukladno odredbi čl. 519. ZOO zbog čega je tuženikovo postupanje u ispunjenju ugovornih obveza iz tog Ugovora bez utjecaja na njezina prava, niti joj tuženik odgovara po osnovi naknade štete. To je osnovni i dovoljan razlog za odbiće žalbe tužiteljice jer ista zbog nedostatka aktivne legitimacije nije osnovana.

13. No kako se sud prvog stupnja unatoč tome bavio postojanjem pretpostavki za ugovornu odgovornost naknadu štete, na što se žalba referira, potrebno je odgovoriti i na te žalbene navode. Pravilno je iz nalaza sudskog vještaka agronomske struke utvrđeno kako okolnošću predaje predmeta zakupa u manjoj površini od ugovorene nije mogla nastati šteta jer je površina od 19 ha dostatna za planirani prirast stada ovaca i to s podmlatkom (o čemu se vještak suprotno žalbeni navodima izrijekom očitovao) zbog čega djelomično neispunjenje ugovorne obveze nije moglo biti u uzročno posljedičnoj vezi s nerealiziranom proizvodnjom OPG-a i gubitkom prihoda od prodaje janjećeg mesa. Nadalje, imajući u vidu navode tužbe da bi nemogućnost upisa površina u za to odgovarajuće Upisnike za poljoprivrednu i ekološku proizvodnju zbog odbijanja tuženika da poduzme pravne radnje radi promjene kulture u katastru i zemljišnoj knjizi odvajanjem vodotoka od površine nasipa i s tim u vezi nemogućnosti ostvarivanja poticaja i gubitka u dobiti zbog neostvarene proizvodnje ekoloških proizvoda u vidu janjećeg mesa i eko stajnjaka, za zaključiti je da se radi o pozivanju na nedostatke iz odredbe čl. 525. ZOO.

14. Odredbom je čl. 525. ZOO propisano kako zakupodavac odgovara zakupniku za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njezinu ugovorenom ili redovitom korištenju, bez obzira na to je li znao za njih ili ne te za nedostatke svojstava ili odlika predviđenih ugovorom ili prešutno. Odredbom je čl. 526. st.1. ZOO propisano kako zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u času sklapanja ugovora bili poznati zakupniku ili mu nisu mogli ostati nepoznati.

15. Imajući u vidu pravilna utvrđenja suda prvog stupnja da je zakupniku u trenutku sklapanja Ugovora bio poznat predmet zakupa, bilo u naravi, bilo u pogledu pravnog statusa (javno vodno dobro koje je kao takvo upisano u zemljišnoj knjizi i katastru) što proizlazi iz Ugovora o zakupu i navoda IE kao zakupnika, te da ugovorom nije preuzeta ugovorna obveza koja bi podrazumijevala daljnje pravne radnje zakupodavca (promjena kulture, te u tu svrhu ishođenja geodetskih elaborata što podrazumijeva dodatni trošak) nema elemenata za zaključak da bi predmet zakupa trpio od nedostataka. Kada bi tome i bilo tako u primjenu dolazi odredba čl. 1. Ugovora u svezi sa čl. 526. st. 1. ZOO kojom je ugovoreno kako zakupac ne odgovara za nedostatke predmeta zakupa koji su u trenutku sklapanja ugovora bile poznate zakupniku ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Konačno sama tužiteljica i njezin suprug tvrde kako je ideja o ekološka proizvodnji nastala nakon sklapanja Ugovora o zakupu kada su se krenuli raspitivati o uvjetima koje moraju ispuniti, što pak svjedoči u prilog zaključku da tuženiku u trenutku sklapanja Ugovora nisu mogle biti poznate namjere zakupnika ili tužiteljice jer ih tada nije niti bilo, pa time Ugovor nije mogao biti sklopljen sa svrhom da se na predmetu zakupa odvija ekološka proizvodnja. Prema tome, ni po osnovi se materijalnih nedostataka ne može uspostaviti odgovornost tuženika na naknadu ugovorne štete.

16. Utoliko su žalbeni navodi kojima se daje vlastita analiza dokaznog postupka i ukazuje na potrebu provođenja novog agronomskog vještačenja neodlučni i neosnovani jer je tužbeni zahtjev pravilno odbijen zbog nedostatka aktivne legitimacije, te je činjenično stanje u svim segmentima kako je to prethodno obrazloženo pravilno utvrđeno. Pored stručnog, obrazloženog i cjelovitog nalaza vještaka agronomske struke koji je uvjerljivo otklonio sve primjedbe tužiteljice nije bilo potrebe određivati novo vještačenje.

17. Iz svih je navedenih razloga žalba tužiteljice odbijena i presuda suda prvog stupnja potvrđena prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP. Potvrđena je sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP i odluka o troškovima postupka (u dosuđujućem dijelu) jer je pravilno utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155., te odredbama Odvjetničke tarife, dok žaliteljica ne ističe prigovora istoj koji bi zahtijevali intervenciju žalbenog suda prema odedbi čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku pa nema pravo na naknadu troškova istog.

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar