NACRT ODLUKE
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž Ovr-33/2026-2
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS DELTA S.A., OIB 45421012929, Rue Eugène Ruppert 6, 2453 Luksembourg, kojeg zastupa punomoćnik Neven Kozolić ,odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika RJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodom prijenosa , odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-979/2023-13 od 29. srpnja 2025., dana 14. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe ovršenika ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-979/2023-13 od 29. srpnja 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je prijedlog ovršenika od 6. srpnja 2023. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju zadužnice broj OV-8058/02 od 15. listopada 2002. ovjerene od javne bilježnice Jožice Matak Ruždjaka, izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč.7 . i
11. Ovršnog zakona, kao neosnovan.
2. U točki II izreke odbijen je prijedlog ovršenika od 6. srpnja 2023. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju zadužnice OV- 8058/02 od 15. listopada 2002. ovjerene od javne bilježnice Jožice Matak Ruždjaka, kao neosnovan.
3. U točki III izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. Zaključkom suda prvog stupnja sadržan im u istom pisanom otpravku kao i rješenje upućen je ovršenik u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javne bilježnice Jožice Matak Ruždak sa sjedištem u [adresa] broj OV-8058/02 od 15. listopada 2002. nedopuštenim zbog razloga iz kojih je izjavio žalbu čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, te dokaz o tome dostaviti sudu (točka I) s tim da pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine (stavak 2.).
5. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga.
6. U žalbi navodi da je postupak naplate po istoj zadužnici poslovni broj OV- 8058/02 zaveden u pokušaju naplate drugi puta i to dana 21. srpnja 2014., dana 4. kolovoza 2018. je prestalo izvršenje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20 – dalje: ZPONS) ali je opet ovrhovoditelj pokrenuo naplatu po istoj pravnoj osnovi dana 27. lipnja 2023. Pritom se poziva na odredbu čl. 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/18) kojim je propisano da kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi čl. 12. ZPONS prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanje. Nadalje, ovršenik ističe kako se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1504/22 vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji se u konkretnom slučaju predstavlja pravnu osnovu za provedbu predmetne ovrhe. Slijedom toga zaključak suda o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ovom postupku je nesvrsishodan, iz razloga što bi se vodile dvije parnice koje se odnose na isti sporni ugovor o kreditu sklopljen sa Varaždinskom bankom d.d. koju je preuzela Zagrebačka banka d.d. – pravni slijednik Varaždinske banke, 1.tuženik u postupku P-1054/22, a koje sporno potraživanje je preuzeo od Zagrebačke banke d.d. ovdje ovrhovoditelj koju u navedenoj parnici označen kao 2.tuženik. Navodi da je rješenje protivno odredbi čl. 65. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) jer za odgodu ovrhe više se ne traži kumulativno ispunjenje pretpostavki o nenadoknadivoj šteti. Navodi da bi daljnjom provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, a protuovrha nije moguća, od ovrhovoditelja više ne može naknaditi prouzročenu štetu iz razloga što je ovrhovoditelj strana pravna osoba bez sjedišta i imovine u Republici Hrvatskoj. Tvrdi da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pristup sudu
7. Predlaže pobijano rješenje preinačiti shodno žalbenim navodima podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
8. Žalba je osnovana.
9. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tvrdeći da potraživanje potiče iz ugovora o kreditu koji je sklopljen sa Varaždinskom bankom d.d. 2002., a koji je ništetan, da je ovršna isprava zadužnica, da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran. Također predlaže odgodu ovrhe.
10. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika. U bitnom navodi da je zadužnica ovršna isprava koja nije ukinuta, poništena ili preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, niti je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, niti je ovrha određena na predmetima koji su izuzeti od ovrhe iz čl. 4. st. 4. i 5. tog Zakona, odnosno na kojima je mogućnost ovrhe ograničena, dakle, nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga izvan razloga iz čl. 50. st. 1., toč. 7. i 11. OZ-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a sve temeljem odredbe čl. 210. st. 2. OZ -a u vezi s čl. 50. st. 5. OZ-a , odbija prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovan. Također, prvostupanjski sud je odbio i prijedlog za odgodu ovrhe uz obrazloženje da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi odgoda ovrhe (izravne naplate) bila potrebna radi sprječavanja nasilja niti je dokazao jedan od razloga propisanih čl. 65. st. 1. toč. 1. -11. OZ-a.
11. Navedeni zaključak suda prvog stupnja za sada ne može prihvatiti kao pravilan.
12. Naime, Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojim je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive vijeća 93/13/EEZ, zauzeo je stajalište da se u slučaju kada je ovršenik pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o potrošačkom kreditiranju na temelju kojeg je određena ovrha, a radi se o ovrsi na nekretnini, predstavlja dom ovršenika, ispunjene su pretpostavke za odgodu ovrhe do dovršetka parnicu. U suprotnom bi, u slučaju da odluka parničnog postupka bude donesena u korist potrošača, isti time ostvario zaštitu apostriori, u vidu novčane naknade štete pa takva zaštita stoga ne bi predstavljala ni odgovarajući učinkovito sredstvo da se prekine korištenje nepoštene odredbe na štetu potrošača.
13. Utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovor ima učinak uspostavljanja pravne i činjenične situacije kao da tih ništetnih odredbi ugovora nije ni bilo. Svrha odgode ovrhe u takvi slučajevima je sprječavanje provedbe ovrhe do pravomoćnosti okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba ili ugovora u cijelosti. Kada bi se u tom slučaju zahtijevale i dodatne pretpostavke za odgodu ovrhe prema nacionalnom zakonodavstvu (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete), provedba ovrhe u takvim okolnostima protivila bi se stajalištu Suda Europske unije, odnosno pravna zaštita koju bi potrošač ostvario a posteriori bila bi nepotpuna, nedovoljna i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštenih odredbi.
14. Iz takvog stajališta Suda Europske unije proizlazi da u slučaju kada je pokrenut postupak za utvrđenje ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu, a nekretnina na kojoj se vodi ovrha predstavlja ovršenikov dom ispunjene su pretpostavke iz čl. 65. st. 4. OZ-a.
15. U skladu s navedenim, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti ugovor o kreditu na koji ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.
16. Pritom treba napomenuti da bez obzira što je u predmetu broj C-407/18 ovršni postupak vođen protiv korisnika kredita (potrošača) na osnovi ugovora o hipotekarnom kreditu odnosno na nekretnini ovršenika, u situaciji kada korisnik kredita (potrošač) prigovara ništetnosti ovršne isprave na temelju kojih je ovrha dopuštena, treba bez obzira na predmet ovrhe rukovoditi se shvaćanjem izraženim u toj odluci, između ostalog i shvaćanjem o tome da bi se u praksi nacionalnih sudova, s obzirom na uređenje instituta odgode ovrhe, ona bila gotovo nemoguća zbog podlijeganja strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Zbog potrebe ispitivanja nepoštenosti (ništetnosti) pojedinih ugovornih odredbi ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha u smislu Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, a imajući na umu štetu povezanu sa samom ovrhom, opravdano bi bilo, dok se u posebnoj parnici ne ispita jesu li odredbe sadržane u ugovoru o kreditu nepoštene ovrhu odgoditi kada se ona provodi na novčanoj tražbini po računu.
17. Naime, postupak izravne naplate pokrenut je na temelju zadužnice, međutim iz sadržaja spisa proizlazi da se radi o tražbini iz Ugovora sklopljenog između prednika ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit. S obzirom je zadužnica izdana u svrhu osiguranja tražbine utvrđene navedenim Ugovorom, o uspjehu u parnici koju je pokrenuo ovršenik mogla bi ovisit i visina obveze koja proizlazi iz zadužnice kao sredstva osiguranja naplate po Ugovoru o kreditu u odnosu na koji se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o djelomičnoj ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora.
18. S obzirom da je sud prvog stupnja propustio postupiti na gore navedeni način, valjalo je uvaženje žalbe ovršenika pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Rijeci 14. srpnja 2026.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
