Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1135/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice OŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d, Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1779/2019 od 18. travnja 2024., 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

Uvaženjem žalbe tuženika djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1779/2019 od 18. travnja 2024. u dijelu točke I izreke za isplatu iznosa od 699,06 eur te se odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

r i j e š i o  j e

Ukida se citirana presuda u točki I izreke za isplatu zateznih kamata na iznos od 699,06 eur na pojedinačne mjesečne iznose s tijekom po mjesecima od 01. svibnja 2009. do 01. srpnja 2011. pa do isplate te u usvajajućem dijelu točke II izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 699,06 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od u iznosu od 1.701,26 EUR-a sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25: dalje- ZPP) u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP-a.

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba protiv presude je djelomično osnovana.

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a u vezi sa člankom 467. stavak 1.ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Pozivanje tuženika na relativno bitne povrede postupka nije dopušteno jer se presuda u sporovima male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a, ne može pobijati zbog tih povreda.

8. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

-da su stranke postupka sklopile Ugovor o namjenskom kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju je kreditor u više navrata jednostrano mijenjao,

-da je temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kredit denominiran iz valute CHF u valutu EUR,

-da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu,

- da Dodatkom (Aneksom ugovora) nije u cijelosti podmiren dug tužitelja te da je ostala tražbina po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 699,06 eur ,

- da nije zastarjela predmetna tražbina jer da od pravomoćnosti odluke povodom kolektivne tužbe u djelu promjenjive kamatne stope do podnošenja predmetne tužbe (11. lipnja 2019.) nije protekao zastrani rok od pet godina.

9. Ovom žalbenom sudu bilo bi prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja temeljeno na prethodnom pitanju o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu koje je u bitnome temeljeno na presudi donesenoj u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača koja ima obvezujući učinak na ovaj predmet, u smislu odredbe članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a, u ovoj konkretnoj situaciji kada tuženik nije dokazao da bi tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da bi unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora.

10. Bilo bi prihvatljivo i utvrđenje o neosnovanosti prigovara zastare i pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da je prekinuta zastara podnošenjem kolektivne tužbe i da zastarni rok od pet godina, u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18; dalje ZOO) nije istekao od pravomoćnosti te presude u pogledu promjenjive kamatne stope (13. lipnja 2014.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (11. lipnja 2019).

11. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da da bi tužitelj unatoč sklopljenom Aneksu ugovora o kreditu ostvario pravo na isplatu preplaćenih iznosa od 699,06 eur na ime promjenjive kamatne stope.

12. Prije svega treba kazati da se na ocjenu poštenosti Dodatka Ugovoru o kreditu, primjenjuju izričite odredbe ZZP-a, dok se materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu prosuđuju po odredbama ZOO-a, koje u tom pogledu nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

13. Donošenje ZID ZPK-a imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

14. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) zbog čega više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.

15. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, prihvaćanjem konverzije tužiteljica se više se ne nalazi u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji.

16. Za istaknuti je i da je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji tužiteljica zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

17. Nastavno, ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos- 1/2019) jer je odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

18. Sukladno navedenom, a protivno utvrđenju suda prvog stupnja, tužiteljica ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate promjenjive kamatne stope u dosuđenom iznosu te je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. točka 3. u vezi sa čl. 457. ZPP-a valjalo preinačiti presudu u i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu.

19. Međutim, iz sadržaja predmeta proizlazilo bi da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita.

20. Odlučivanjem o zateznim kamatama na "konverzijsku preplatu", umjesto na zatraženu preplatu po osnovi ništetnih odredbi ugovora ne bi bila povrijeđena odredba čl. 5. st. 3. ZPP-a, a ne bi se radilo niti odlučivanju izvan postavljenog tužbenog zahtjeva jer se radi samo o drugačijim izračunima kamate na preplatu. Kamate na "konverzijsku preplatu" temelje se na pravnoj osnovi koja nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, te na istom činjeničnom supstratu, dakle, radi se o kamati koja nije obuhvaćen obračunom konverzije i računa se od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije, a koje je banka potrošaču uračunala prilikom izračuna konverzije (dakle, kamate na izračunati iznos pretplate).

21. Prema pravnom shvaćanju ovoga žalbenog suda, dio zateznih kamata za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka do dana prestanka obveze izvršene konverzijom, nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti uređen u ZID ZPK/15 pa bi u tom dijelu bio osnovan zahtjev tužiteljice na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i tužiteljici bi za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) pripadale zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, na sve one iznose koje je tužiteljica plaćala više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga također treba dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

22. Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao iznos navedenih zateznih kamata na preplaćene iznose do dana izvršene konverzije valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku vještačenjem utvrdio taj iznos i vodeći računa o iznesenim navodima ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kod donošenja odluke trebalo bi voditi računa i o odredbi čl. 31. ZOO-a u smislu koje bi na iznos dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata tužitelju bi pripadale procesne kamate od dana podnošenja tužbe.

23. Iz navedenih razloga primjenom odredbe čl. 370. u vezi sa čl. 457. ZPP-a ZPP-a ukinuta je pobijana presuda u dijelu zateznih kamata iz točke I izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak u novi stadij glavne rasprave, u smislu odredbe članka 377. ZPP-a.

24. Kako je zbog ukidanja tog dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja ovisi o tom uspjehu te je na osnovi odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno da se o troškovima postupka u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.

25. Nepobijeni odbijajući dio točke II izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Brankica Malnar