Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Pr-104/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Branimiru Fingleru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 14. srpnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2025., broj Klasa: 114 04/25-01/4, Ur. broj: 341-99-01/7-25-3, kojom je tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 otkazao ugovor o radu tužiteljici UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tužiteljicu UV vrati na radno mjesto višeg savjetnika kontroloru postupaka u Odjelu za rješavanje o pravima u prvom stupnju u Područnoj službi u Osijeku, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tužiteljici UV naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR (šestodvadesetpeteura) računajući od 14. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je 26. svibnja 2025. primila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. Klasa: 114-04/25-01/4, Ur. broj: 341-99-01/7-25-3, na kojoj je naznačen datum 23. svibanj 2025., kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika kontroloru postupaka u Odjelu za rješavanje o pravima u prvom stupnju u Područnoj službi u Osijeku br. Klasa: 112-02/24-01/175, Ur. broj: 341- 00-01/15-24-351 od 6. kolovoza 2024., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Protiv navedene Odluke tužiteljica je 6. lipnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, tražeći da se Odluka stavi van snage, a tužiteljica vrati na posao. Tuženik nije udovoljio Zahtjevu za zaštitu prava jer na podneseni zahtjev nije niti odgovorio. Odluka o otkazu ugovora o radu u cijelosti je nezakonita i time nedopuštena. Iako tužitelju nije posve jasno što je uopće razlog za izvanredni otkaz, ono što je je potpuno jasno jest da je tuženik saznanja o činjenicama o kojima piše u obrazloženju otkaza imao mjesecima i godinama prije donošenja sporne Odluke. Da se maksimalno skrati trajanje ovog parničnog postupka, tužiteljica smatra da bi sud mogao donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti, već samo na temelju čitanja predmetne Odluke o otkazu jer iz obrazloženja jasno proizlazi odlučna činjenica, da je tuženik za više mjeseci, ako ne i godina, svakako propustio prekluzivni rok od 15 dana za izvanredni otkaz propisan Zakonom o radu. Obrazloženje pobijane Odluke, iako iznimno opširno, u većem dijelu odnosi se na postupke utvrđivanja prava na mirovinu osobe imena i prezimena ČV, počevši od 2012. godine nadalje, što zapravo nema nikakve veze s Odlukom (osim što se moglo u jednoj rečenici potvrditi da je Radnik sudjelovao u postupcima priznavanja mirovinskih prava g. ČV). Stoga iz obrazloženja nije jasno da li je rad tužiteljice UV na predmetima od 2012. do 2020. godine razlog za otkaz, odnosno da li je tužiteljica radeći u tim postupcima učinila nešto krivo. Ako nije, onda je nije jasno niti zašto se Poslodavac uopće u Odluci time bavio. Ako jest, onda je bilo potrebno navesti što je krivo učinjeno. Poslodavac na jednom mjestu navodi i cit: „…što govori u prilog tome da je UV pogodovala ČV“. Potom se tuženik bavi izvjesnim „preslikama razgovora iz aplikacije Viber“ i na temelju tih navodnih razgovora crpi određena saznanja. Valja odmah napomenuti da tuženik nije tužiteljici predočio na uvid svu dokumentaciju na koju se poziva u Odluci o otkazu. Na više e-mail poruka kojom je tražena dostava navedenog od tuženika, tuženik se oglušio, pa tužiteljica nije niti mogla ispravno iznijeti obranu u postupku prije otkaza, čime je tuženik povrijedio obvezu propisanu člankom 119. stavak 2. Zakona o radu. No, već i prije nego što tuženik dostavi sve što je propustio dostaviti tužiteljici prije otkaza (bilo uz odgovor na tužbu ili po nalogu suda), jasno se može predvidjeti da izvjesni „Viber razgovori“ koje je netko navodno dostavio, ne mogu biti zakonit dokaz bilo čega, a svakako ne kršenja obveza iz radnog odnosa, čak i da su se dogodile (a nisu). Naime, tužiteljica nije osporila poznanstvo s g. EV, niti rad na njegovim predmetima, ali je osporila da je njemu bilo na koji način pogodovala ili suprotno, otežavala mu stjecanje prava iz mirovinskog osiguranja. Nije osporila niti da je g. ČV njezinoj majci pozajmio određeni novčani iznos, ali u svakom slučaju i da je sve to točno, te okolnosti nemaju baš nikakve veze s radnim odnosom tužiteljice. Od važnosti je tek koju točno obvezu iz radnog odnosa je tužiteljica eventualno prekršila i na koji način, a to se iz obrazloženja pobijane Odluke ne može utvrditi. Tužiteljica pretpostavlja da spornu Odluku tuženik nije donio vjerujući nekakvoj „prijavi“ g. ČV, ako takva postoji (nije dostavljena tužiteljici), ali ne može to niti isključiti. Opreza radi, tužiteljica u ovom trenutku osporava da je prekršila bilo koju obvezu iz radnog odnosa, koja bi bila opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, a kamoli izvanredni otkaz. Tužiteljica zadržava pravo naknadno se očitovai i predložiti dodatne dokaze, nakon što tuženik pojasni tužiteljici i sudu o kojoj se povredi obveze iz radnog odnosa radi, i kako je tuženik to utvrdio. Međutim, tužiteljica skreće pažnju na činjenicu da se nezakonitost i nedopuštenost odluke o otkazu ne može naknadno otkloniti u parničnom postupku. Tuženik nije ispunio niti obvezu iz članka 119. st. 2. Zakona o radu jer tužitelju nije omogućio pravo na iznošenje obrane. Naime, kako je naprijed iznijeto, tuženik je tužiteljicu pozvao očitovati se o nekakvim optužbama i okolnostima na način da joj je onemogućio uvid u iste. Pozivanje na nekakve prijave drugih osoba, a da sve okolnosti i dokazi nisu prezentirani radniku – tužiteljici, onemogućuju pravo na obranu radnika. Tu ne treba bilo što dodatno obrazložiti. Uslijed razloga zbog kojih je nedopuštena Odluka o otkazu u prvom stavku Odluke, nedopuštena je Odluka i u drugom, trećem i četvrtom stavku (godišnji odmor, otkazni rok i prestanak radnog odnosa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Nadalje, 23. svibnja 2025. ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje donio je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa radnice UV povodom Prijave Ureda za poslovno-informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor od 16. svibnja 2025. Navodi tužiteljice da je tuženik propustio rok od 15 dana za izvanredni otkaz propisan Zakonom o radu potpuno su neosnovani, budući da je tuženik za činjenice na kojima temelji Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu saznao 13. svibnja 2025. kada je zaprimio očitovanje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za djelatno vojno osoblje, klasa: 034-05/25-01/462, urbroj: 512M2 01-01-02-25-5 od 13. svibnja 2025., prema kojem je ČV u trenutku razvojačenja u osobnom činu pukovnika bio raspoređen na ustrojbeno mjesto pukovnika te mu se vrijednosni bod za određivanje invalidske mirovine određuje na temelju osnovice za čin pukovnika. Slijedom navedenog, pravomoćno rješenje Područnog ureda u Vukovaru, broj: 52205 od 24. lipnja 2020. o određivanju invalidske mirovine na temelju osnovice za čin brigadira doneseno je na temelju pogrešno utvrđene činjenice. Radnica je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primila 26. svibnja 2025., dakle unutar roka od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se temelji otkaz ugovora o radu. Nadalje, 10. lipnja 2025. tuženik je putem punomoćnika tužiteljice zaprimio Zahtjev za zaštitu prava u povodu Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, na koji se nije očitovao. U odnosu na navode tužiteljice kako iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije jasno je li tužiteljica u predmetima u kojima je postupala od 2012. do 2020. godine učinila nešto pogrešno, tužitelj ističe da je u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu detaljno obrazloženo u čemu se sastoji osobito teška povreda radne obveze odnosno na koji način je tužiteljica pogodovala ČV (pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno nepravilnosti i nezakonitosti u postupanju prilikom određivanja invalidske mirovine ČV u većem iznosu, temeljem isprave na osnovu koje se to nije smjelo učiniti, čime je došlo do znatne štete za Zavod). Opreza radi, tuženik pojašnjava da je tužiteljica na dan 24.6.2020., kada je izradila sporno rješenje kojim se ČV invalidska mirovina određuje u iznosu većem od do tada pripadajućeg, bila zaposlena na radnom mjestu viši upravni savjetnik te joj je kao takvoj, a sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, bilo povjereno obavljanje poslova samostalnog provođenja upravnog postupka te izrade rješenja o pravima iz mirovinskog osiguranja u prvom stupnju koja ne podliježu kontroli. Povodom zahtjeva ČV za ponovni izračun mirovine od 24.06.2020., uz kojeg je priložio potvrdu Ministarstva obrane od 5.5.2020. godine koja je sadržajno ista kao i potvrda Ministarstva obrane od 15.2.2013., a temeljem koje je ČV 2013. godine također zatražio ponovni izračun mirovine, kada je tužiteljica, uz izvršenu kontrolu i uz supotpis načelnika odjela, zatražila očitovanje Ministarstva obrane te nakon dobivenog očitovanja Ministarstva obrane od 11.3.2013. predmet arhivirala, ovaj put je tužiteljica bez da je zatražila očitovanje Ministarstva obrane u vezi dostavljene potvrde, isti dan, 24.6.2020., donijela rješenje kojim se ČV određuje počevši od 1.7.2020. pravo na invalidsku mirovinu u iznosu većem od do tada pripadajućeg. Rješenje od 24.6.2020. tužiteljica je donijela samostalno, bez kontrole postupka i bez naloga poslodavca, a mjesečnom isplatom mirovine u iznosu većem od do tada pripadajućeg za tuženika je kroz godine nastala znatna šteta. Dakle, kako je i navedeno u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2025., cit.: ''…utvrđeno je da je UV počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa sukladno članku 36. alineji 1. Pravilnika o radu budući da je tijekom postupanja u predmetu ČV počinila nepravilnosti i nezakonitosti te je na taj način, određivanjem svote invalidske mirovine u većem iznosu, temeljem isprave na osnovu koje to nije smjela učiniti, došlo do znatne štete za Zavod. Budući da je u postupku nadzora i kontrole utvrđeno da je pravomoćno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, klasa: UP/I 141-02/2001/03378234883, urbroj: 341-22-05/3-20-13013, broj: 52205 od 24. lipnja 2020. doneseno na temelju pogrešno utvrđene činjenice u pogledu čina ČV, Područni ured u Vukovaru donio je novo rješenje klasa: UP/I 141-02/25-02/03378234883, urbroj: 34122-05/3-25-13912, broj spisa: 52205 od 19. svibnja 2025. kojim se poništava sporno rješenje od 24.6.2020. Na rješenje od **.**.2025. ČV uložio je žalbu koju je Područni ured u Vukovaru rješenjem od 16. lipnja 2025. odbacio kao nepravodobnu. Na navedeno rješenje ČV je imao pravo uložiti žalbu Središnjoj službi u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja, međutim žalba nije podnesena. Tuženik ističe kako tužiteljica ničim nije dokazala tvrdnju da tuženik nije postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 2. Zakona o radu, odnosno da joj nije omogućio da iznese svoju obranu prije otkazivanja ugovora o radu. Tuženik je u skladu s odredbom članka 119. stavka 2. Zakona o radu 16. svibnja 2025. tužiteljici putem njene službene adrese elektroničke pošte dostavio Prijavu Ureda za poslovno-informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. svibnja 2025. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zajedno s prilozima (ispis Viber poruka) te ju pozvao da dostavi svoju pisanu obranu. Tužiteljica je pisano putem svoje službene adrese elektroničke pošte 20. svibnja 2025. dostavila svoje očitovanje u kojem nije osporavala postupanje u predmetima ČV, kao niti privatno poznanstvo s njim i međusobne prijetnje. Slijedom navedenog, tužiteljici je dana mogućnost na iznošenje pisane obrane na sve navode iz Prijave. Tužiteljica je naknadno, sljedeći dan nakon preuzimanja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (27. svibnja 2025.) telefonskim putem i putem e-maila od Ureda za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala tražila da joj se dostavi njeno očitovanje na Prijavu povrede obveze iz radnog odnosa koje je ranije dostavila putem službene adrese elektroničke pošte, vidno uzrujana što je odjavljena iz sustava i više ne može pristupiti svojoj službenoj adresi elektroničke pošte i isprintati navedeno očitovanje. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je tuženik Odluku o otkazu donio temeljem postupka nadzora koje je proveo Ured za poslovno informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor te priloženih dokaza, a ne ''vjerujući nekakvoj prijavi g. U' kako tužiteljica navodi u tužbi. Također opreza radi, tuženik ističe i da je sukladno čl. 150. Zakona o radu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima koji su kod tuženika preuzeli prava i obveze radničkog vijeća prema čl. 153. Zakona o radu te da su isti suglasni sa dostavljenim im nacrtom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Iz provedenog postupka i dokumentacije koja se dostavlja u prilogu razvidno je da je tužiteljica svojim postupanjem počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi čega joj je poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu u skladu s odredbama Zakona o radu. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva i predlaže da sud tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan, kao i da obveže tužiteljicu na naknadu eventualnih parničnih troškova tuženiku.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.5.2025. (stranice 5-11 spisa, stranice 40-46 spisa, stranice 373-379 spisa), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 6.6.2025. (stranice 12-13 spisa), prijava zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 16.5.2025. (stranice 24-29 spisa) i od 6.3.2025. (stranice 391-393 spisa), WhatsApp i Viber poruke (stranice 30- 39 spisa), očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje u tekstu: MORH) od 13.5.2025. (stranice 47-48 spisa), e-mail (stranice 49-50 spisa, stranice 394-397 spisa, stranica 404 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Vukovar (dalje u tekstu: HZMO) od 24.6.2020. (stranice 51-53 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.10.2019. (stranice 54-55 spisa i od 19.7.2024. (stranice 56-57 spisa), Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (stranice 58-218 spisa), zahtjev ČV (stranica 219 spisa), potvrde MORH-a od 5.5.2020. (stranice 220-221 spisa), od 15.2.2013. (stranice 222-223 spisa), od 10.4.2025. (stranica 239 spisa i stranica 345 spisa), dopis Policijske uprave vukovarsko-srijemske od 8.1.2013. (stranica 225 spisa), zapovijed MORH-a od 13.10.1995. (stranica 226 spisa), dopisi HZMO od 6.3.2013. (stranica 227 spisa), od 27.5.2025. (stranice 247-249 spisa), od 4.1.2013. (stranica 224 spisa), od 21.2.2025. (stranica 340 spisa), od 21.3.2025. (stranice 341-344 spisa), od 22.4.2025. (stranice 346-347 spisa), od 15.5.2025. (stranice 350-354 spisa), od 16.5.2025. (stranice 355-360 spisa), od 11.4.2025. (stranice 381-388 spisa), od 26.5.2025. (stranice 389-390 spisa), dopisi MORH-a od 11.3.2013. uz priloge (stranice 228-230 spisa), od 13.5.2025. (stranice 348-349 spisa), preslika ekrana ("screenshot" – stranice 232-234 spisa), rješenja HZMO od 19.10.2012. (stranice 235-238 spisa), od 19.5.2025. (stranice 240-244 spisa i stranice 361-365 spisa), od 16.6.2025. (stranice 245-246 spisa i stranice 366-367 spisa), 14.7.2025. (stranice 310-312 spisa i stranice 368-369 spisa), Pravilnik o radu (stranice 250-280 spisa), prijava zbog povrede radne obveze od 29.4.2024. (stranice 281-283 spisa), zaštita osobnih podataka od 19.1.2024. (stranica 286 spisa), izjava (stranica 287 spisa), provjera pristupa podacima (stranice 288-292 spisa), članci Zakona 75., 76. i 77. (stranica 293 spisa), upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 17.6.2024. (stranice 294-297 spisa), obrana i očitovanje ovdje tužiteljice (stranice 299-304 spisa), službene bilješke HZMO od 21.1.2025. (stranice 324 spisa), od 27.1.2025. (stranice 325-327 spisa), od 28.1.2025. (stranice 328-330 spisa), od 26.5.2025. (stranica 380 spisa), izvješće o prijavi protiv radnice, ovdje tužiteljice (stranice 331-339 spisa), očitovanje tužiteljice (stranice 398- 403 spisa). Izvršen je uvid u spis HZMO, PU Vukovar broj 52205. Saslušane su tužiteljica UV i svjedokinja VV.
3.1. Na ročištu održanom kod ovog suda 10. lipnja 2026. punomoćnica tuženika je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinja FV i ĐV.
4. Radi utvrđivanja spornih činjenica u ovom postupku, saslušana je tužiteljica UV koja je iskazala kako je ona od 2008. godine zaposlena kod tuženika pa sve do donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i to na radnom mjestu višeg savjetnika kontrolora postupaka u Odjelu za rješavanje o pravima u prvom stupnju. Nadalje, navodi kako je radila u prvom stupnju sve odluke vezane uz priznavanje odluka o mirovini, osim onih koji se tiču inozemnih mirovina. Ističe kako je norma mjesečna propisan od strane tuženika da je potrebno riješiti 75 predmeta mjesečno, ali ona ih je u pravilu rješavala oko 150 takvih predmeta mjesečno i rješavala je sve vrste mirovina, pa tako i invalidsku mirovinu koja se odnosi na hrvatske branitelje. Iskazuje kako je osoba ČV poznata i to još privatno iz djetinjstva, a ističe kako je 2012. godine vođen postupak pri HZMO, Područni ured Vukovar, te u kojem postupku je isti podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu, a ona je vodila taj postupak jer je prvo radila kod tuženika od 2011. pa do 2021. godine u Područnom uredu Vukovar, a nakon toga u Područnom uredu Osijek. Iskazuje nadalje kako je prvotno u tom postupku donijet nalaz i mišljenje u kojem je u određenom postupku priznato pravo na profesionalnu u omjeru od 40%, a ostatak je izvan rada. Nadalje je u tom postupku provođena revizija na takav nalaz i mišljenje, gdje je navedeno kako se isto treba izmijeniti i potom je vještak u tom postupku potpisao po reviziji izmijenjeni nalaz i mišljenje s uzrokom od 100% vezano uz potpuni gubitak rada. Ističe kako ona osobno donosi rješenja sukladno nalazima i mišljenjima vještaka, pa je tako i po tom kasnijem nalazu i mišljenju donijela 2012. godine rješenje kojim priznaje pravo na invalidsku mirovinu ČV. Ističe kako je budući da se oni osobno poznaju, EV ju je 2013. godine kontaktirao navodeći kako mu nije obračunata dobro mirovina budući da ima veći čin, o čemu je donio i potvrdu i isti je 2013. godine pokrenuo postupak radi obnove postupka, međutim ona je osobno smatrala i zaključila da nema osnove za obnovu postupka, te mu je usmeno rekla kako isti nije osnovan, međutim napravila je tada pogrešku da nije o tome donijela rješenje, već je samo takav spis arhivirala. Nakon toga je ČV, a bez njezinog znanja, 2020. godine podnio zahtjev za obnovu postupka i on je došao u rad kod njezine kolegice ZV, međutim budući da je tužiteljica vodila raniji postupak, i ona je primijetila kako je 2013. godine već bio postupak pokrenut, smatrala je da o istome treba stoga tužiteljica i odlučiti. Zbog svega toga je išla na razgovor kod načelnice ĐV, gdje je usmeno objasnila razloge zašto je 2013. godine tako postupila i da je smatrala da se tu radi o negativnom rješenju, međutim potom je zbog toga išla kod predstojnice ureda FV i to istoga dana, te je istoj ponovila razloge što se dogodilo s predmetom, odnosno zahtjevom iz 2013. godine. Ističe kako je na tom razgovoru predstojnica imala kod sebe predmetnu potvrdu, te joj je rekla da pročita što piše na toj potvrdi, gdje su zajedno utvrdile da na potvrdi pišu oba čina pukovnik-brigadir i nakon što je ona rekla da do kraja dana donesene pozitivno rješenje vezano za zahtjev za obnovu postupka iz 2020. godine sve iz razloga jer je isti bio pokrenut 2013. godine. Navodi kako je tada pomislila da tako treba i postupiti, a također je zbog svega toga mislila da je čovjeka, odnosno ČV, zakinula za razliku mirovinskih primanja od 7 godina. Iskazuje nadalje kako je u sličnim slučajevima, odnosno kod obnove postupka, bilo uobičajeno da stranke same donose potvrde na temelju kojih se odlučuje o zahtjevu za obnovu postupka i takve potvrde u pravilu ne pribavljaju po službenoj dužnosti. Iskazuje da nakon što je premještena iz Područnog ureda Vukovar u Područni ured Osijek, ČV nju pratio, ne zna točno razlog zašto, pa mu je zbog svega toga poslala poruku putem Vibera, gdje je ona njemu u ljutnji napisala da će tražiti reviziju, a sve iz razloga jer je već po njoj i postupak vještačenja koji se vodio u predmetu u kojem je ona bila zadužena 2012. godine, pa da nema zbog svega toga niti osnove. Ističe kako su oni bili prijatelji pa zbog svega toga nije niti znala, a niti je sumnjala, da će ČV te poruke proslijediti tuženiku, te je zbog svega toga 23.1.2025. bila u prostorijama tuženika u Osijeku kod predstojnika ureda gosp. Č i ŽV. Ističe da je taj razgovor tog dana duže trajao i vođen je u svezi cijelog postupka koji se vodio kod tuženika i to kako 2012., tako i 2013. i 2020. godine, a također vezano i uz Viber poruke koje je ona uputila ČV. Navodi kako je 19.3.2025. zaprimila zahtjev za očitovanje od strane tuženika, te se ona osobno 21.3.2025. očitovala putem e-maila, te je nakon toga u svibnju 2025. godine čula od strane kolega da je traženo mišljenje sindikata vezano uz donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te je zbog toga 26.5.2025. otišla u Zagreb na razgovor kod ravnatelja, međutim tada nije razgovarala s ravnateljem, već je samo vidjela predstojnika ureda gosp. Č, koji joj je toga dana uručio pisanu odluku o izv. otkazu ugovora o radu. Kad je 2020. godine bila na razgovoru kod predstojnice FV, ista nije rekla da zatraži potvrdu od MORH-a vezano uz zahtjev za obnovu postupka iz 2020. godine. 2013. godine, a prije nego što je i sama zaključila i usmeno rekla ČV, pričala je s njezinim kolegama iz sobe o tome da takav zahtjev nije osnovan.
4.1. Nakon što je tužiteljici predočen dokument s lista 227 spisa, tužiteljica je iskazala kako joj nije poznat razlog zbog čega je 2013. godine zatraženo očitovanje MORH-a, a također se ne sjeća niti da je 2013. godine dopisom zatražila očitovanje od strane MORH-a. Na daljnji upit je iskazala kako je ona od 2019. godine samostalni referent, a prije toga je bila referent, pa za vrijeme dok je bila referent, rješenja se donose tako da referent donese rješenje, a kontrolor ga samo potom potpiše i potvrdi, te je na taj način donijeto rješenje, a od 2019. godine otkada je samostalni referent, tada nema kontrolora, odnosno ona to rješenje donosi samostalno. IMS je informatički sustav kod tuženika kroz koji se sve bilježi, a ESUD je program koji sadrži predmete u elektronskom obliku, s time da se predmeti vode i u fizičkom obliku i putem ESUD programa. Iskazuje kako je transakcija 652 ona koja govori o stanju spisa, odnosno o tome kome je spis dolazio u rad. Potom u odnosu na upit vezan uz takva izlistanja s lista 232-234 spisa, vezano uz predmete 2012., 2013. i 2020. godine, ista iskazuje kako joj nije poznat razlog zašto je za predmet u 2020. godini zaprimljen kod nje, odnosno zašto nije zaprimljen kod ZV, a ističe kako je iz 2013. godine gdje je navedeno da je JV zaprimila zahtjev za obnovu postupka, prebačen kod nje i to iz razloga jer je ona vodila postupak 2012. godine, pa je uobičajeno da onaj tko vodi postupak odlučuje kasnije i o njegovom zahtjevu za obnovu, a što je bio slučaj 2013. godine. Iskazuje kako je moguće da je pomiješala godinu i razlog iz 2020., odnosno 2013. godine a na način da je moguće da je 2013. godine zaprimljen zahtjev za obnovu od strane kolegice ZV, a ne 2020. godine kako je to danas iskazala. Vezano uz razgovor koji je bio 2020. godine i koji je vodila prvo s načelnicom ĐV, a potom predstojnicom ureda FV, navodi kako su oba razgovora bila isti dan, međutim ne može se sjetiti koliki je vremenski razmak bio između jednog i drugog. Ističe kako ona osobno nije imala primjedbu na naputak predstojnice da donese pozitivno rješenje isti dan i taj naputak je bio samo usmeni, a to sve jer je smatrala kako ju ista nije uputila da učini nešto što nije u njezinoj nadležnosti i ona je tada smatrala kako je ona pogriješila, pa je zbog svega toga postupila sukladno razgovoru s predstojnicom ureda FV i njezinoj primjedbi, odnosno naputku. Iskazuje kako tada nije smatrala da predstojnica griješi budući da u potvrdi stvarno stoji čin pukovnik-brigadir, te je ona nejasna, pa je zbog svega toga i postupila. Vezano uz njezin privatni odnos s ČV, odnosno vezano uz njezino očitovanje koje je bilo u ožujku i svibnju 2025. godine, ističe kako je isti financijski pomagao i to prvenstveno njezinoj majci, nikada nije tražio povrat tog novca i to sve dok nju osobno nije počeo pratiti, ali to su sve privatne stvari koje ona osobno ne bi htjela iznositi, a ne sjeća se kada i koliko novca je ČV dao, budući da nije vodila o tome evidenciju i to je sve bilo s obiteljske strane. 2012. godine kada je zaprimila zahtjev o priznavanju prava na mirovinu, nije se izuzela iz tog predmeta jer tada nije smatrala da to uopće može, a i nije o tome u tom trenutku niti razmišljala.
5. Svjedokinja VV je iskazala kako je ona zaposlena kod tuženika (Središnja služba u Zagrebu) na radnom mjestu specijalista za mirovinsko osiguranje u Uredu za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala. Iskazuje kako je u opisu njezinog radnog mjesta, a i službe u kojoj ona radi, izrada ugovora o radu i slično, ali također i provođenje postupaka za utvrđenje otkaza ugovora o radu, pa tako takav postupak mogu inicirati određene osobe, odnosno drugi radnici, rukovoditelji i slično, ali postupak može inicirati ured za kontrolu i nadzor. U odnosu na predmetni postupak, taj postupak je pokrenut od strane ureda za kontrolu i nadzor u svibnju 2025. godine, a odluka o otkazu ugovora o radu je uslijedila 26.5.2025., pa tako misli da je od prijave ureda za nadzor i kontrolu koja je bila 13.5.2025., uslijedila odluka o otkazu ugovora o radu, koja je tužiteljici uručena 26.5.2025. Također ističe kako njezin ured ranije nije zaprimio nikakvu drugu prijavu u vezi ovog predmeta, pa tako nisu imali niti saznanja o razlozima zbog kojeg je donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu za tužiteljicu, već su ta saznanja zaprimili tek od strane ureda za kontrolu i nadzor u svibnju 2025. godine, a prethodno je samo u odnosu na tužiteljicu bila podnijeta jedna prijava, te je vođen postupak, ali na druge okolnosti vezano za neovlašteno pretraživanje podataka iz sustava u vlasništvu tuženika, a taj postupak se vodio u ožujku 2025. godine. Ta prijava iz ožujka 2025. godine je bila od strane ureda za kontrolu i nadzor i oni su povodom te prijave zatražili očitovanje, međutim ta prijava nije bila u vezi otkazivanja ugovora o radu, te o njoj nije bilo odlučeno, već je u međuvremenu ured za kontrolu i nadzor dostavio saznanja i dostavio novu prijavu u odnosu na tužiteljicu u svibnju 2025. godine, te zbog toga po prijavi iz ožujka 2025. godine nije niti bilo dalje odlučeno. Iskazuje kako je razlog za izv. otkaz ugovora o radu tužiteljici bila potvrda MORH-a od 13.5.2025., odnosno danom kad su isti zaprimili, i koliko je njoj poznato, ta potvrda nije bila u ranijem predmetu iz ožujka 2025. godine, odnosno ona o tome osobno nema saznanja. Ističe kako misli da nije razlog za otkaz donošenje pogrešnog rješenja, već se u konkretnom slučaju radili o radnici tj. tužiteljici koja je prethodno bila upozoravana na kršenje svojih radnih obveza, a ona osobno u svojoj praksi nije imala takav predmet, ali je tužiteljica otkaz ugovora o radu dobila radi posljedice takvog rješenja, a koji se odnosi na odlučivanje o mirovini u odnosu na stranku kojoj ne pripada ta mirovina i u odnosu na njezinu povezanost s tom osobom i u konkretnom slučaju se ovdje radi o namjeri donošenja takvog rješenja, a također je i sama tužiteljica u svom očitovanju navela kako poznaje ČV i da je pogrešno postupala u odnosu na pretraživanje iz sustava za ČV.
6. Iskaz svjedokinje VV je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i logičan, a i detaljno je svjedokinja iskazivala.
7. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.5.2025. (stranice 5-11 spisa, stranice 40-46 spisa, stranice 373-379 spisa) proizlazi kako je tuženik 23.5.2025. donio navedenu odluku navodeći kako se radnici UV, višem savjetniku kontroloru postupka u Odjelu za rješavanje o pravima u prvom stupnju u Područnoj službi u Osijeku, otkazuje Ugovor o radu klasa: 112-02/24-01/175, urbroj: 341-99-01/15-24- 351 od 6.8.2024., sklopljen 28.8.2024., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa radi koje je poslodavac izgubio povjerenje u radnicu, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Također je navedeno da radnica ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, da nema pravo na otkazni rok i da istoj ugovor o radu prestaje danom dostave odluke.
8. Iz zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 6.6.2025. (stranice 12-13 spisa) proizlazi kako tužiteljica osporava odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u cijelosti s obzirom da niti jedan dio navedene odluke nije zakonit.
9. Iz prijave zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 16.5.2025. (stranice 24-29 spisa) proizlazi kako je predstojnik ureda u središnjoj službi prijavio tužiteljicu budući da ista nije svoje ugovorom preuzete obveze obavljala savjesno i stručno sukladno članku 28. stavku 1. Pravilnika o radu, te je nekvalitetno izvršila radni zadatak zbog čega je za Zavod nastala veća šteta i time je počinila povredu radne obveze opisane u članku 36. točki 1. Pravilnika o radu. Naime ista je prilikom odlučivanja u prvom stupnju ČV odredila mirovinu, a koja je bila nepripadajuća, a pri tome ga je ucjenjivala da će morati vratiti 4 godine koja je tijekom razdoblja posudio/dao. Zbog svega toga je pokrenut postupak nadzora u kojem je utvrđeno kako pri zahtjevu za ponovni izračun mirovine od 24. lipnja 2020. od strane ČV je istom priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad na temelju pripadajuće osnovice za čin, ustrojbeno mjesto brigadir. Međutim u postupku nadzora je zatraženo od strane Ministarstva obrane dostava potvrde o osobnom činu, te je prema dostavljenoj potvrdi razvidno kako je isti imao osobni čin pukovnika. Zbog toga je, na temelju pogrešno utvrđene činjenice, rješenje nezakonito, pa je tako novim rješenjem potrebno poništiti rješenje Područnog ureda Vukovar od 24. lipnja 2020. i ponovno odlučiti o zahtjevu ČV. Postupke ČV od 2012., 2013. i 2020. je vodila tužiteljica, a rješenjem od 2020. se zbog promjene ustrojbenog čina i ustrojbenog mjesta pukovnik-pukovnik na pukovnik-brigadir ČV znatno povećao iznos mirovine. Prema navodima i prepiskama iz aplikacije Viber tužiteljica je istom prijetila da će razotkriti nepravilnosti i da će istom doći do smanjenja mirovine, iz čega proizlazi da je tužiteljica znala da postoje nepravilnosti i nezakonitosti u predmetnom priznavanju prava. Također se napominje kako je ČV **.**.2020. podnio zahtjev, a tužiteljica je istoga dana donijela rješenje, pa je zbog opisanog postupanja tužiteljica počinila nepravilnosti i nezakonitosti na način da je ČV priskrbila znatnu korist, a posredno i sebi, budući da je prema navodima istoga iznuđivala novčana sredstva i Zavodu pričinila znatnu štetu, pa je tako počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.
9.1. Iz prijave zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 6.3.2025. (stranice 391-393 spisa) proizlazi kako je predstojnik ureda u središnjoj službi prijavio tužiteljicu da je ista bez poslovnog opravdanog razloga 30. srpnja 2021. i 27. ožujka 2024. putem ESUD-a, ali i putem IMS-a pregledavala dokumentaciju i podatke ČV i time je počinila povredu radne obveze opisane u članku 36. točki 10. Pravilnika o radu. Naime, ČV je obavijestio predstojnicu Područne službe u Osijeku kako ga tužiteljica ucjenjuje i prijeti mu kako će poništiti rješenje o pravu na mirovinu, te je zbog iste prijave pokrenut postupak nadzora, u kojem postupku je utvrđeno kako je tužiteljica obavljala uvid u transakcije putem IMS-a i ESUD-a. Također je i navedeno kako je tijekom razgovora tužiteljica upozorena na činjenicu da joj je Ured za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala 17. lipnja 2024. izrekao upozorenje na obveze iz radnog odnosa i to po istoj osnovi. Zbog navedenoga predloženo je da se protiv tužiteljice provede postupak radi utvrđivanja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.
10. Iz WhatsApp i Viber poruka (stranice 30-39 spisa) proizlazi kako je tužiteljica slala poruke ČV na način da će mu se smanjiti mirovina, a vidljivo je kako ČV odgovara tužiteljici na način da zbog čega to ista radi, nakon što joj je dao toliko novaca. Nadalje tužiteljica u porukama (list 33 spisa) navodi kako je uzela dokumentaciju iz njegovog spisa koji je u Vukovaru i da je zapis vještaka Tabarskog koji nije htio potpisati nalaz i mišljenje. Također navodi tužiteljica kako mora u banku do 10 sati staviti 420 eura jer je u minusu. Također je vidljivo kako ČV navodi kako od nje nema ništa od kredita, te da zašto mu ona i dalje prijeti samo zbog toga što traži isplatu svoga novca.
11. Iz očitovanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje u tekstu: MORH) od 13.5.2025. (stranice 47-48 spisa) proizlazi kako je ČV u trenutku razvojačenja bio u osobnom činu pukovnik raspoređen na ustrojbeno mjesto pukovnika.
12. Iz e-maila (stranice 49-50 spisa, stranice 394-397 spisa, stranica 404 spisa) proizlazi kako je Uredu za poslovno informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor 14. svibnja 2025. dostavljen dopis u predmetu ČV. Dok je e-maila (list 394 spisa) vidljivo kako je 19. ožujka 2025. dostavljena e-mail poruka od strane VV, Ureda za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala tužiteljici na način da se do 21. ožujka 2025. pisanom obranom očituje o prijavi zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.
13. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Vukovar (dalje u tekstu: HZMO) od 24.6.2020. (stranice 51-53 spisa) proizlazi kako je ČV priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od 12.709,48 kuna mjesečno. Tim rješenjem se mijenja rješenje od 19. listopada 2012. Iz obrazloženja predmetnog rješenja vidljivo je kako je ranije rješenje izmijenjeno iz razloga jer je u postupku utvrđeno kako ČV imao osobni čin brigadira, a prema potvrdi Ministarstva obrane od 5. svibnja 2020.
13.1. Iz rješenja HZMO od 19.10.2012. (stranice 235-238 spisa) proizlazi kako je ČV priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od 10.131,07 kuna mjesečno.
13.2. Iz rješenja HZMO od 19.5.2025. (stranice 240-244 spisa i stranice 361-365 spisa) proizlazi kako se poništava rješenje HZMO od 24.6.2020. i zahtjev za obnovu ČV se odbacuje, kao neosnovan.
13.3. Iz rješenja HZMO od 16.6.2025. (stranice 245-246 spisa i stranice 366-367 spisa) proizlazi kako je žalba ČV odbačena kao nepravodobna.
13.4. Iz rješenja HZMO od 14.7.2025. (stranice 310-312 spisa i stranice 368-369 spisa) proizlazi kako je za ČV utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 1.4.2022. do 30.4.2025. u svoti od ukupno 7.196,20 EUR.
14. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23.10.2019. (stranice 54-55 spisa) proizlazi kako su tuženik i tužiteljica 23. listopada 2019. sklopili navedeni ugovor na neodređeno vrijeme, te da će radnica (tužiteljica) od 1.11.2019. kod tuženika početi obavljati poslove radnog mjesta pod nazivom Viši upravi savjetnik, redni broj u aktu o sistematizaciji radnih mjesta, u Odjel za rješavanje o pravima u pravom stupnju, u Područni ured u Vukovaru, dok iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.7.2024. (stranice 56-57 spisa) proizlazi kako su tuženik i tužiteljica 19.7.2024. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da će ista od 1.8.2024. kod poslodavca obavljati poslove radnog mjesta pod nazivom Viši savjetnik kontrolor postupka, koeficijent složenosti poslova radnog mjesta 2,20, redni broj 386. u aktu o sistematizaciji radnih mjesta u Odjelu za rješavanje o pravima u prvom stupnju u Područnoj službi u Osijeku.
15. Iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (stranice 58-218 spisa) proizlazi kako je za tužiteljicu naziv radnog mjesta u Područnom uredu Vukovar 22. viši upravni savjetnik (list 207 spisa), gdje je vidljivo kako je u opisu posla da viši upravni savjetnik provodi upravni postupak, izrađuje nacrte rješenja.
16. Iz zahtjeva ČV (stranica 219 spisa) proizlazi kako je isti podnio zahtjev HZMO Vukovar za ponovni izračun mirovine prema potvrdi o činu i ustrojbenom mjestu.
17. Iz potvrda MORH-a od 5.5.2020. (stranice 220-221 spisa) proizlazi kako je u potvrdi navedeno da je ČV bio pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske, a u razdoblju od 1. listopada 1995. do 30. lipnja 1996. imao je ustrojbeni čin: pukovnik – brigadir.
17.1. Iz potvrde MORH-a od 15.2.2013. (stranice 222-223 spisa) proizlazi kako je u potvrdi navedeno da je ČV bio pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske, a u razdoblju od 1. listopada 1995. do 30. lipnja 1996. imao je ustrojbeni čin: pukovnik – brigadir.
17.2. Iz potvrde MORH-a od 10.4.2025. (stranica 239 spisa i stranica 345 spisa) proizlazi kako je ČV bio djelatnik ministarstva obrane, a vojna služba mu je prestala uz nečastan otpust s pravom na invalidsku mirovinu. U trenutku razvojačenja isti je bio u osobnom činu pukovnika.
18. Iz dopisa Policijske uprave vukovarsko-srijemske od 8.1.2013. (stranica 225 spisa) proizlazi kako isti potražuje od strane HZMO PS Vukovar dostavu rješenja o statusu HRVI za ČV.
19. Iz zapovijedi MORH-a od 13.10.1995. (stranica 226 spisa) proizlazi kako se ČV privremeno raspoređuje u zborno područje Osijek na dužnost zapovjednika 109. domobranske pukovnije, po ustroju pukovnik – brigadir, ustrojni čin pukovnik.
20. Iz dopisa HZMO od 6.3.2013. (stranica 227 spisa) proizlazi kako je zatraženo očitovanje od strane Ministarstva obrane koji čin ima ČV.
20.1. Iz dopisa HZMO od 27.5.2025. (stranice 247-249 spisa) proizlazi kako je podnijet zahtjev za donošenjem rješenja o nepripadno isplaćenim mirovinskih primanja u svoti od 7.196,20 EUR.
20.2. Iz dopisa HZMO od 4.1.2013. (stranica 224 spisa) proizlazi kako je podnijet zahtjev ministarstvu unutarnjih poslova za dostavu rješenja o zvanju za ČV.
20.3. Iz dopisa HZMO od 21.2.2025. (stranica 340 spisa) proizlazi kako je predstojnik ureda u središnjoj službi podnio zahtjev nadležnoj stručnoj službi za obavljanje revizije u predmetu ČV.
20.4. Iz dopisa HZMO od 21.3.2025. (stranice 341-344 spisa) proizlazi kako je izvršen uvid u spis predmeta ČV i dano je očitovanje na isti.
20.5. Iz dopisa HZMO od 22.4.2025. (stranice 346-347 spisa) proizlazi kako su isti zatražili od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske dostavu očitovanja o potvrdama iz 2013. i 2020. godine, a s obzirom na dostavljenu potvrdu od 10. travnja 2025.
20.6. Iz dopisa HZMO od 15.5.2025. (stranice 350-354 spisa) proizlazi kako je Područnom uredu Vukovar dostavljena uputa o postupanju u odnosu na provedenu kontrolu mirovinskog spisa ČV.
20.7. Iz dopisa HZMO od 16.5.2025. (stranice 355-360 spisa) proizlazi kako je predstojnik ureda za poslovno-informacijsku sigurnost podnio prijavu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa protiv tužiteljice.
20.8. Iz dopisa HZMO od 11.4.2025. (stranice 381-388 spisa) proizlazi kako je podnijeta prijava Ministarstvu unutarnjih poslove, PU Osječko-baranjska, a budući da je pri priznavanju prava na invalidsku mirovinu za ČV bilo nepravilnosti i nezakonitosti, ali i vezano uz ČV i tužiteljicu.
20.9. Iz dopisa HZMO od 26.5.2025. (stranice 389-390 spisa) proizlazi kako u svezi ranije prijave od 11.4.2025. dostavlja i dodatnu dokumentaciju, koja se odnosi na neosnovanost vezano uz priznavanje prava na invalidsku mirovinu ČV.
21. Iz dopisa MORH-a od 11.3.2013. uz priloge (stranice 228-230 spisa) proizlazi kako se dostavlja potvrda za ČV od 12. listopada 2012. kojom se potvrđuje da je isti hrvatski branitelj iz Domovinskog rata s osobnim činom i ustrojbenim mjestom pukovnika.
21.1. Iz dopisa MORH-a od 13.5.2025. (stranice 348-349 spisa) proizlazi kako isti obavještavaju tuženika da je potvrda od 10.4.2025. izdana od strane Uprave za ljudske potencijale Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima sukladno članku 34. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Nadalje se navodi kako su potvrde od 15. veljače 2013. i 5. svibnja 2020. zaprimljene u Područnom odjelu za poslove obrane Vukovar i odnose se na vrijeme pripadnosti djelatnom vojnom sastavu, postrojbama i dužnosti koje je ČV obnašao za vrijeme trajanja Domovinskog rata.
22. Iz preslike ekrana ("screenshot" – stranice 232-234 spisa) proizlazi kako je u predmetu ČV, broj spisa 52205 zadužena bila tužiteljica, a vidljivo je kako je predmetni spis arhiviran, a potom, 4. siječnja 2013. dospio u rad tužiteljici.
23. Iz Pravilnika o radu (stranice 250-280 spisa) proizlazi kako je člankom 28. stavkom 1. propisano da je svaki radnik obvezan ugovorom preuzete poslove obavljati osobno, savjesno i stručno, prema uputama ovlaštenih radnika Zavoda, u skladu s prirodom i vrstom rada, dok je člankom 36. stavkom 1. točkom 1. Pravilnika o radu propisano kako se osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa smatra neizvršenje, odnosno nekvalitetno ili nepravodobno izvršenje radnog zadatka, zbog čega se znatnije ometa proces rada ili zbog čega nastane ili može nastati veća šteta za Zavod.
24. Iz prijave zbog povrede radne obveze od 29.4.2024. (stranice 281-283 spisa) proizlazi kako je predstojnik SV obavijestio ured za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala i predložio utvrđivanje povrede radne obveze protiv tužiteljice iz razloga jer je neopravdano obavljala uvid putem IMS-a u osobni broj UVZ i TV.
25. Iz zaštite osobnih podataka od 19.1.2024. (stranica 286 spisa) proizlazi kako se navodi da je Zavod zaprimio veći broj pritužbi osiguranika ili korisnika o tome da su pojedini radnici Zavoda neovlašteno obavljali uvid u njihove osobne podatke i dostavljao ih trećima, neovlaštenim osobama.
26. Iz izjave (stranica 287 spisa) proizlazi kako je tužiteljica dala izjavu da je ona osobno provjeravala podatke od djelatnice zavoda ČVZ i njezinog supruga, a sve iz vrlo privatnih i osobnih razloga.
27. Iz provjere pristupa podacima (stranice 288-292 spisa) proizlazi kako je tužiteljica pristupala podatcima.
28. Iz članka 77. pravilnika (stranica 293 spisa) proizlazi kako je propisano da postupanje protivno odredbama ovog pravilnika, narušavanjem povjerljivosti, cjelovitosti i raspoloživosti informacijske imovine radnik Zavoda čini osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.
29. Iz upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 17.6.2024. (stranice 294-297 spisa) proizlazi kako je tužiteljici izdano upozorenje na obveze iz radnog odnosa, a u svezi uvida u osobni broj ČVZ i osobni broj TV, čime je počinila osobito tešku povredu radne obveze, te u slučaju da ponovi istu ovakvo tešku povredu obveze poslodavac, ovdje tuženik, će istoj otkazati ugovor o radu.
30. Iz obrane i očitovanja ovdje tužiteljice (stranice 299-304 spisa) proizlazi kako ista navodi da je od 2008. pa nadalje radila svaki mjesec 150% norme, a u vezi sa predmetnom EV navodi kako sebi nije priskrbila nikakvu imovinsku korist, a navodi kako se pogreška dogodila prilikom vještačenja, a u svezi drugog zahtjeva navodi kako je prilikom nove potvrde, nakon razgovora s nadređenima, predmet stavila a/a, ali je on podnio novi zahtjev 2020. o kojemu je odlučeno.
31. Iz službenih bilješki HZMO od 21.1.2025. (stranice 324 spisa) proizlazi kako je obavljen telefonski razgovor s EV koji je naveo kako tužiteljica ne odustaje od svojih zahtjeva i prijetnji.
31.1. Iz službenih bilješki HZMO od 27.1.2025. (stranice 325-327 spisa) proizlazi kako je povodom prijave ČV obavljen razgovor sa tužiteljicom.
31.2. Iz službenih bilješki HZMO od 28.1.2025. (stranice 328-330 spisa) proizlazi kako je obavljen razgovor s EV u svezi prijave protiv tužiteljice i koji je iskazao kako je sve počelo početkom 2020. kada ga je tužiteljica nazvala i pitala može li za nju podići kredit na svoje ime. Od ranije ju je samo upoznao 2012. godine, prilikom odlučivanja o mirovini. Nakon što je podigao kredit u cijelosti je tužiteljici taj novac i predao, a navodi kako nije moguće da se taj novac njemu ne vrati u zamjenu za rješenje o mirovini od 2020., budući da za sve on posjeduje dokumentaciju i sve je osnovano.
31.3. Iz službenih bilješki HZMO od 26.5.2025. (stranica 380 spisa) proizlazi kako je tužiteljica pristupila u središnju službu tuženika i pri tome je istoj uručen izvanredni otkaz ugovora o radu.
32. Iz izvješća o prijavi protiv radnice, ovdje tužiteljice (stranice 331-339 spisa) proizlazi kako se dostavlja izvješće ravnatelju tuženika a u svezi prijave ČV protiv tužiteljice, kao radnice.
33. Iz očitovanja tužiteljice (stranice 398-403 spisa) proizlazi kako je tužiteljica dala očitovanje tuženiku, a vezano uz prijavu podnijetu od strane ČV.
34. Iz izvršenog uvida u spis HZMO, PU Vukovar broj 52205 proizlazi kako su vođena tri postupka, od koja tri postupka su dva postupka i to onaj iz 2012. i 2020. završena na način da su donijeta rješenja i to prvo rješenje kojim se priznaje pravo na invalidsku mirovinu, a drugo rješenje kojim se mijenja rješenje iz 2012. i određuje mirovina u većem iznosu. Vezano uz zahtjev od 2013., o istom nije odlučeno, već je spis stavljen u arhivu. Kasnije je rješenje iz 2020. godine pravomoćno ukinuto.
35. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
36. Predmet spora je prestaje li tužiteljici radni odnos kod tuženika danom dostave predmetne odluke sukladno sklopljenom ugovoru o radu od 6. kolovoza 2024., sklopljenim 28. kolovoza 2024.
37. Sporno je je li dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2025., kao i da li je ista donijeta u roku od 15 dana od dana saznanja.
38. Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenica kod tuženika, na neodređeno vrijeme na radnom mjestu višeg savjetnika – kontrolora postupka.
39. Iz navoda stranaka i isprava u spisu, utvrđeno je kao nesporno sljedeće:
- da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 2008. na neodređeno vrijeme ,
- da je ista kod tuženika radila u Područnom uredu Vukovar od 2011. do 2021., a nakon toga u Područnom uredu Osijek, do donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu,
- da je u razdoblju od 2011. do 2019. godine bila referent, pa je rješenja donosila, a kontrolor bi ih potpisivao i potvrđivao,
- da je od 2019. pa nadalje samostalni referent i tada nema kontrolora, odnosno samostalno potpisuje rješenja iz svoje nadležnosti,
- da je 2012. godine vođen postupak kod tuženika radi priznavanja prava na mirovinu ČV i koji postupak je vodila tužiteljica, kao referent, te je 19. listopada 2012. donijeto rješenje kojom je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale kao posljedica 50% ozljede i 50% bolesti zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, sukladno nalazu i mišljenju vještaka,
- da je ČV 2013. godine pokrenuo postupak radi obnove iz razloga što smatra kako ima veći čin, o čemu je dostavio potvrdu i da mu mirovina mora biti obračunata na takav način, a koji postupak nije pravomoćno okončan već je spis arhiviran,
- da je 2020. ČV ponovno podnio zahtjev za obnovu postupka, odnosno ponovni izračun mirovine, o čemu je priložio potvrdu te je donijeto rješenje kojim je istom priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale kao posljedica 50% ozljede i 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na temelju pripadajuće osnovice za čin, ustrojbeno mjesto brigadir,
- da je u predmetima koji su vođeni 2013. i 2020. godine bila zadužena tužiteljica, a to sve iz razloga jer službenik koji vodi postupak radi priznavanja na mirovinu vodi i sve kasnije postupke obnove, odnosno zahtjeve za nove izračune,
- da je ČV tijekom 2025. prijavio Područnom uredu Osijek da mu tužiteljica prijeti i ucjenjuje ga kako će mu poništiti rješenje o pravu na mirovinu i da će morati naknaditi visoki iznos nepripadno isplaćenih sredstava,
- da je od strane Ureda za poslovno-informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor vođen postupak radi utvrđenja navoda iz predmetne prijave i u kojem postupku je utvrđeno kako je ČV u trenutku razvojačenja bio raspoređen na ustrojbeno mjesto pukovnika, a ne brigadira, zbog čega je donijeto, na temelju pogrešno utvrđene činjenice, rješenje od 24. lipnja 2020.,
- Ured za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala je 16. svibnja 2025. zaprimio prijavu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa protiv tužiteljice,
- da joj je tuženik donio odluku kojom izvanredno otkazuje ugovor o radu i to 23. svibnja 2025., a koja odluka je tužiteljici uručena 26. svibnja 2025.
40. Odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Člankom 116. stavkom 1. ZR propisano je poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok je stavkom 2. propisano ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Člankom 135. stavkom 3. ZR propisano je kako je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a u konkretnom slučaju ugovor o radu je otkazao poslodavac.
41. U konkretnom slučaju, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena je od strane tuženika 23.5.2025. i uručena je tužiteljici 26.5.2025., a zahtjev za zaštitu prava radnika podnijet je od strane tužiteljice poslodavcu, ovdje tuženiku 6.6.2025. (stranice 12-13 spisa), odnosno unutar roka od 15 dana. Tuženik se nije očitovao na zahtjev tužiteljice za zaštitu prava radnika, pa je tužiteljičina tužba podnijeta u daljnjem roku od 15 dana, odnosno ista je pravovremeno podnesena.
42. Vezano uz navod tužiteljice kako tuženik nije donio odluku u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, sukladno članku 116. stavku 2. ZR, valja istaknuti kako se navedeni rok odnosi na rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Takvu činjenicu mora saznati osoba nadležna za donošenje odluke, pri čemu takvo saznanje ne mora biti neposredno, već se može izvesti iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlasti obvezna izvijestiti nadležnu osobu o činjenicama koje su razlog za otkaz (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-943/01 od 3. listopada 2001. i Županijski sud u Zagrebu u predmetu broj Gž R-1318/02 od 16. srpnja 2002.). Kako je na ročištu održanom kod ovoga suda 4. ožujka 2026. svjedokinja VV navela kako ona radi u uredu za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala i u opisu njezinog radnog mjesta je i provođenje postupaka za utvrđivanje otkaza ugovora o radu, a da je kod njih pokrenut postupak od strane ureda za kontrolu i nadzor u svibnju 2025., te je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici uručena 26. svibnja 2025., to sud smatra kako je relevantan trenutak kada je ured za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala kod tuženika saznala za činjenicu o predmetnom događaju, a to je bilo 16. svibnja 2025. (list 24-29 spisa), a kako je to iskazala VV, kao dan kada je zaprimljena prijava uredu za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa o tome (prijava sa lista 24 spisa).
42.1. Kako je putem prijave Ureda za poslovno-informacijsku sigurnost od strane predstojnika ureda Ured za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala saznao razloge za otkaz ugovora o radu 16. svibnja 2025. proizlazi da je odluka o otkazu od 23. svibnja 2025. donijeta u zakonskom roku (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr-1636/14 od 28. travnja 2015. i Ustavni sud u predmetu broj U-III-3138/2015 od 21. rujna 2016.).
43. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu je vidljivo kako je tuženik donio predmetnu odluku iz razloga što je tužiteljica ČV u postupku za ponovni izračun mirovine 24. lipnja 2020. donijela rješenje kojim je istom priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale kao posljedica 50% ozljede i 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na temelju pripadajuće osnovice za čin, ustrojbeno mjesto brigadir. Ovdje valja istaknuti kako je ČV već 2012. donijeto rješenje kojim je istom priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale kao posljedica 50% ozljede i 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, međutim sukladno članku 15. stavku 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010, 55/2011, 140/2012, 33/2013, 148/2013, 92/2014. – dalje u tekstu: ZOPHBDR/14.) s time da je u postupku izračuna takve mirovine pripadajuća osnovica za čin i ustrojbeno mjesto hrvatskog branitelja utvrđena na temelju članka 16. i 20. ZOPHBDR/14 na temelju potvrde Ministarstva obrane prema kojoj je imenovani imao osobni čin i ustrojbeno mjesto pukovnika te je bio pripadnik negardijske postrojbe. Takvo rješenje donijeto 2012. je na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji se proveo u upravnom postupku radi odlučivanja o pravu na mirovinu i prema kojem nalazu je i donijeto rješenje kao posljedica 50% ozljede i 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Utvrđenje ovakve činjenice je važno za daljnji postupak. Naime, sama tužiteljica je iskazala kako je smatrala da takvo vještačenje nije bilo pravilno utvrđeno, budući da je po prvotnom takvom postupku ČV bilo u drugačijem omjeru (40%, a ostatak izvan rada), a koji navod tužiteljice je ovaj sud utvrdio kao točan, budući da je uvidom u priklopljeni mirovinski spis broj 52205 vidljivo kako je prvotnom vještačenju bilo navedeno 40%, a bolest 60%. Međutim kasnije je povjerenstvo za reviziju navelo da je uzrok invalidnosti u omjeru 50% ozljeda i 50% bolest. Dakle sud je povjerovao stoga navodu tužiteljice kako je ista smatrala kako taj postupak vještačenja nije proveden pravilno, a ne, kako se to navodi u odluci o otkazu ugovora o radu, a ne da li isti ima pravo na povećanu mirovinu zbog promjene ustrojbenog čina pukovnik-pukovnik na pukovnik-brigadir. Dakle tijekom cijelog postupka, pa čak i onog 2012., kasnijeg zahtjeva za izračun od 2013. (koji je samo arhiviran bez donošenja rješenja) i onog od 2020. nije sporno vještačenje tuženiku, već promjena ustrojbenog čina na način kako je to navedeno.
44. Isto tako u navedenoj odluci o otkazu ugovora o radu je navedeno kako je zahtjevu za ponovni izračun mirovine od 24. lipnja 2020. priložena potvrda Ministarstva obrane oružanih snaga Republike Hrvatske od 15. veljače 2013. iz koje je razvidno kako ČV ima ustrojbeni čin pukovnik-brigadir. Nije dokazano da je takva potvrda lažirana, već upravo suprotno, međutim tužiteljica je, u okviru svojih ovlasti išla poduzimati daljnje radnje, radi utvrđenja čina i slala daljnje zahtjeve, ali nije dalje radila po tome zahtjevu iz 2013. jer je smatrala kako je ono neosnovano. Nadalje je ovome sudu, u odnosu na zahtjev iz 2020. životno i logično da kada je ponovno zaprimljen zahtjev ČV i koji zahtjev je dospio ponovno u rad tužiteljici i to iz razloga, jer kako je ista iskazala, da onaj tko je radio osnovno rješenje odlučuje i o kasnijim zahtjevima za obnovu postupka, odnosno ponovni izračun, ista se zapitala da li je njezin stav tada bio pravilan, pa samim time i da li je njen zaključak utjecao na moguću (umanjenu) isplatu mirovine ČV u razdoblju od sedam godina. Također je logički da je odmah o svemu tome obavijestila i predstojnicu ureda FV.
45. Iz svega toga je bilo od velike važnosti za rješenje ovog spora saslušati upravo predloženu svjedokinju FV (ali i ĐV). Tako su obje svjedokinje pozvane na ročišta 4. ožujka 2026., 21. travnja 2026. i 10. lipnja 2026., međutim iste nisu pristupile niti na jedno, a sam tuženik niti jednom nije mogao dati razloge zašto nisu mogle pristupiti (osim ukupno dva telefonska poziva ovome sudu koja su upućena, ali za koje razloge, nije dostavljena nikakva materijalna dokumentacija). Kako se radi o radnom sporu, koji je potrebno riješiti sukladno članku 434. stavku 4. ZPP-a i za koji spor je potrebno hitnije rješavanje, ovaj sud je, radi saslušanja predloženih svjedokinja odlučio kako će iste svjedokinje prisilno dovesti sukladno članku 248. stavku 1. ZPP- a, međutim nakon što je sud tako odlučio tuženik je odustao od saslušanja predloženih svjedokinja. Valja napomenuti kako je u radnim sporovima kojima poslodavac (ovdje tuženik) otkazuje ugovor o radu, sukladno članku 135. stavku 3. ZR-a teret dokaza na poslodavcu, a radi postojanja opravdanog razloga otkaza ugovora o radu. Pa je tako ovaj sud upravo zaključio činjenicu da je, a nakon što je tužiteljica o svemu tome obavijestila predstojnicu FV, utvrdio, a temeljem iskaza tužiteljice, da je njoj ista i rekla da do kraja dana donese pozitivno rješenje (24. lipnja 2020.), a što je ista i učinila. Kako je utvrđeno da je takav zahtjev zaprimljen 24. lipnja 2020., a istoga dana i jeste donijeto takvo rješenje, ovaj sud je zaključio da je upravo postupajući po uputi predstojnice FV, pa samim time nije niti tražila dodatnu provjeru potvrde na kojoj je uistinu pisalo kako ČV ima osobni čin pukovnik- brigadir. Sve tako je iskazala tužiteljica kako i pred ovim sudom tako i u pisanoj obrani koju je podnijela tuženiku (list 301 spisa), sukladno članku 119. stavku 2. ZR-a, međutim tuženik uopće navedenu činjenicu nije ispitivao. Ta činjenica je, po mišljenju ovoga suda, od presudne važnosti, kako bi se pravilno utvrdila namjera, a upravo se izvanredni otkaz ugovora o radu temelji na odredbi članak 28. stavka 1. Pravilnika o radu tuženika.
45.1. Naime, člankom 28. stavkom 1. Pravilnika o radu je propisano kako je svaki radnik obvezan ugovor preuzete poslove obavljati osobno, savjesno i stručno, prema uputama ovlaštenih radnika Zavoda, u skladu s prirodom i vrstom rada. Međutim tuženik uopće nije utvrđivao da li je takva uputa i postojala i da li je po njoj postupila tužiteljica i donijela predmetno rješenje. U takvoj situaciji je primjenjiva i odredba članka 30. stavka 1. Pravilnika o radu, odnosno i odgovornost rukovoditelja, međutim tuženik uopće u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu ne spominje zbog čega smatra da je samo tužiteljica odgovorna, iako je, kako je ista iskazala, postupala sukladno uputi. Budući da tužiteljica upravo nakon razgovora s predstojnicom ureda FV nije smatrala da je tako postupanje nezakonito, to nije niti stavljala primjedbu sukladno članku 30. stavku 3. Pravilnika o radu tuženika, već je postupala upravo po uputi.
45.2. Također se u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici navodi i kako je ista počinila osobito tešku povredu obveze iz članka 36. točke 1. Pravilnika o radu u kojemu je propisano da se radi o neizvršenju, odnosno nekvalitetnom ili nepravodobnom izvršenju radnog zadatka, zbog čega se znatnije ometa proces rada ili zbog čega nastane ili može nastati veća šteta za Zavod. Međutim, po mišljenju ovoga suda, tužiteljica nije počinila osobito tešku povredu obveze iz članka 36. točke 1. Pravilnika o radu, a upravo iz razloga jer je postupala po uputi, a upravo je postupanje protivno uputi povreda radne obveze iz članka 35. stavka 1. Pravilnika o radu tuženika, pa ovaj sud smatra kako tuženik nije pravilno i potpuno, u konkretnom slučaju, utvrdio činjenično stanje. Naime, tužiteljica je sama iskazala (a navedeno tuženik uopće nije osporio) kako je ona u obvezi rješavati oko 75 predmeta mjesečno, što ne samo da je ona činila, već je rješavala u pravilu dvostruko više, odnosno 150 takvih predmeta mjesečno, te je očito kako ona ničim nije znatnije ometala proces rada, a za napomenuti je kako tužiteljica za vrijeme dok je radila u Područnom uredu Vukovar (od svog zapošljavanja pa do premještaja u Osijek 2021. godine) nije uopće imala kakve utvrđene nepravilnosti u radu (odnosno isti nisu priloženi spisu). Stoga sud zaključuje da se radilo o osobi koja je radila i dvostruku normu, donosila i rješavala puno predmeta, a i sama je iskazala kako se o zahtjevu za obnovu postupka potvrde, u pravilu, ne pribavljaju po službenoj dužnosti, pa iz svega se može zaključiti da je upravo postupala kako je bilo i uobičajeno i nikako se ne može raditi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, kako to navodi tuženik, odnosno ničim nije dokazano da tužiteljica nije izvršavala svoje radne obveze, nekvalitetno ih izvršavala ili nepravodobno. Jednako tako u odnosu na samu štetu, sud napominje kako nije utvrđeno da je nastala znatna šteta, naime, radilo se o ukupno približno pet godina pogrešno obračunate mirovine (lipanj 2020. do travnja 2025.), ali je za posljednje tri godine utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine i zatražena isplata u ukupnom iznosu od 7.196,20 eura (list 310 spisa), pa je ovaj sud zaključio kako se radi o šteti za nepune dvije godine, a koja šteta nije veća ili znatna šteta za Zavod iz članka 36. točke 1. Pravilnika o radu.
46. Valja napomenuti kako je sam ČV prijavio tužiteljicu zbog svojega postupanja i, kako navodi, ucjenjivanja kako će mu ista poništiti rješenje o pravu na mirovinu. Međutim tuženik potpuno zanemaruje ovdje dvije činjenice utvrditi, a to je razlog prijave ČV, odnosno nije životno ni logično da bi isti prijavljivao tužiteljičino postupanje da je smatrao kako nema osnove da mu se njegovo rješenje poništi, a druga činjenica se odnosi na same poruke koje prilaže uz odgovor na tužbu između ČV i tužiteljice.
46.1. Pa je tako ovaj sud utvrdio kako se u tim porukama nigdje ne spominje da je rješenje od 24. lipnja 2020. određena invalidska mirovina na temelju ranijeg rješenja i sukladno činu i ustrojbenom mjestu, a tužiteljica je iskazala kako se, po njezinom mišljenju, radi o pogrešnom vještačenju gdje je prvotno utvrđeno 40%, a revizijom na isto u visini od 50% bolešću, kao razlogu opće nesposobnosti za rad. Međutim kako je očito da je i ČV zaključio da se o tome radi, a komisijom mu je odlučeno na način kako je i donijeto rješenje, ovome sudu je i logično da je isti, ne razmišljajući kako će mu se njegovo rješenje i ukinuti, prijavu tužiteljicu zbog njezinoga postupanja tuženiku. Sve te okolnosti i činjenice tuženik uopće nije utvrđivao, već se samo bavio koji je ČV obavljao prema činu i ustrojbenom mjestu pukovnik, odnosno pukovnik-brigadir. Niti ovaj sud nije mogao potpuno i sa sigurnošću utvrditi razloge postupanja ČV, a prvenstveno iz razloga jer njegovo saslušanje u svojstvu svjedoka nitko, pa niti tuženik, nije predložio, a ono je bilo potrebno, po mišljenju ovoga suda, radi potpunog razjašnjenja u ovoj pravnoj stvari.
46.2. Također je bilo potrebno utvrditi i koje je poznanstvo između ČV i tužiteljice, međutim ono nije u potpunosti utvrđeno, budući da nitko od stranaka nije predložio saslušanje ČV. Pa je tako ovaj sud, a na temelju iskaza tužiteljice, zaključio kako tužiteljica ČV poznaje još iz djetinjstva, pa je isti zbog svega toga i podignuo kredit, a kako bi financijski pomogao njezinoj majci. Također nije dokazano da li je taj novac predan i tužiteljici (ili njezinoj majci), međutim, očito je kako je ČV i pratio tužiteljicu, a sve iz razloga kako bi mogao svoje potraživanje (za podignuti kredit) i naplatiti. Očito je iz svega toga da su malo i poremećeni postali odnosi između ČV i tužiteljice, međutim to je sve bilo nakon donošenja rješenja o mirovini iz 2012., odnosno nakon rješenja iz 2020. Ovaj sud smatra da je tužiteljica već prilikom odlučivanja o podnijetom zahtjevu za priznavanje prava na mirovinu ČV tužiteljica trebala obavijestiti čelnika tijela sukladno članku 24. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09.), pa da isti odluči o izuzeću službene osobe i u istom vidi djelomičan propust tužiteljice, ali to niti nije razlog za otkaz ugovora o radu, a niti je tuženiku navedeno bilo sporno. Uz navedeno valja istaknuti kako tužiteljica prilikom odlučivanja o zahtjevu za priznavanje prava na mirovinu je u to vrijeme bila i referent pa je takvo rješenje moralo proći i kontrolor koji bi ga potom samo potpisao i potvrdio, odnosno izdavanje takvih rješenja nije bilo u samostalnoj nadležnosti tužiteljice.
46.3. Iz svega navedenoga ovaj sud smatra da je tužiteljica postupala po zahtjevu ČV iz 2020., za čije podnošenje je iskazala kako niti sama nije znala, pa je tako isti bio dodijeljen u rad JV, međutim budući da je upravo tužiteljica odlučivala o ranijem zahtjevu iz 2012. godine to je istoj spis i dodijeljen u rad. Iz svega toga proizlazi kako je zapravo tužiteljici donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga jer nije provjeravala potvrdu koju joj je dostavio ČV (list 220-221 spisa), a u kojoj potvrdi je navedeno kako je ČV po ustrojbeni čin navedeno pukovnik-brigadir i temeljem takve potvrde je donijela neosnovano rješenje (list 51-53 spisa). Međutim tužiteljica navedeni dokument nije lažirala, niti je ona osobno pokretala takav postupak, a odmah po zaprimljenom je o svemu išla kod predstojnika ureda FV, koja joj je rekla da istoga dana donese pozitivno rješenje, što je i učinila. Navedeno, po mišljenju ovoga suda, nikako ne može biti osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, a sve uvažajući i činjenicu kako je tužiteljica mjesečno rješavala oko 150 takvih predmeta.
46.4. Sud nadalje ne sumnja da je rješenje od 24. lipnja 2020. donijeto pogrešno, bez da su prethodno pravilno utvrđene sve činjenice u postupku i načinu izračuna, odnosno trebala je tužiteljica napraviti sve provjere vezane uz zahtjev ČV, ali kako je i sama iskazala o takvim zahtjevima se, u pravilu, odlučuje na temelju dokaza koje dostave same stranke, pa se nikako ne može pripisati donošenje takvog rješenja kao osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a uvažavajući i činjenicu kako je tužiteljici predstojnica ureda FV rekla da do kraja dana donese pozitivno rješenje. Jednako tako i tuženik je prilikom provođenja postupka nadzora i kontrole i utvrđenja je li rješenje od 24. lipnja 2020. donijeto pogrešno izvodio dokaze kako bi utvrdio potpuno činjenično stanje, pa je iz samoga spisa razvidno kako tužiteljica nije imala namjeru u donijeti nepravilno rješenje, već je ono učinjeno na temelju stanja u spisu i nakon razgovora s predstojnicom FV (a i prethodnog razgovora s ĐV), pa time se ne može raditi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa kako nije smjela donijeti takvo rješenje jer iz stanja spisa, u vrijeme njegovog donošenja navedeno ne proizlazi. Tako je tuženik zapravo tek nakon provjere sve dostavljene dokumentacije utvrđivao pravilno i potpuno činjenično stanje i primijetio kako ono nije bilo utvrđeno u dovoljnoj mjeri.
47. U vezi ranije opomene pred otkaz, ističe se kako se radilo o opomeni od 17. lipnja 2024., a koja se odnosila na provjeru transakcija u informacijskom sustavu Zavoda (IMS) na način da je obavljala uvid bez prethodnoga razloga u osobni broj ČVZ i osobni broj TV. Međutim tužiteljica je kod tuženika bila zaposlena u Područnom uredu Vukovar od 2008. do 2021. godine, gdje takvih povreda nije bilo niti su one bile utvrđene, pa je moguće i kako je različito postupanje po područnim službama vezano uz provjeru transakcija, ali ista opomena se odnosila na provjeru transakcija u informacijskom sustavu, a ne na tužiteljičino kakvo nestručno obavljanje poslova odnosno nekvalitetno obavljanje radnih zadata, zbog čega je i donijeta predmetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Također je očito kako je tužiteljica provjeravala i osobni broj za ČV u informacijskom sustavu i zbog svega toga se također vodio i kasniji postupak, međutim u spisu nije vidljivo što se kasnije dogodilo s tim postupkom (da li je isti obustavljen, utvrđeno da povrede nije bilo ili je utvrđeno da povreda nije takva da zahtijeva daljnje postupanje tuženika).
48. Zbog svega navedenog, ovaj sud je utvrdio kako odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijeta od strane tuženik, sukladno članku 116. stavku 1. ZR-a, nije dopuštena, te je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.
49. U odnosu na uskratu prava na obranu sukladno članku 119. stavka 2. ZR-a valja istaknuti kako je tuženik uredno omogućio iznošenje obrane tužiteljici, te je ona dostavila tuženiku svoju obranu putem e-mail-a (list 299-304 spisa), koju je tuženik uredno i zaprimio prije donošenja same odluke.
50. Člankom 124. stavkom ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti će vraćanje radnika na posao. Kako je ovaj sud utvrdio da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena valjalo je, sukladno članku 124. stavku 1. ZR-a odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.
51. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, te je tuženiku naloženo naknaditi trošak tužiteljici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav jednokratnu nagradu u sporovima iz radnih odnosa prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife sa 250 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 625,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.
52. Kako tuženik nije potraživao parnični trošak, to ovaj sud o istome nije niti odlučivao.
53. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Osijek, 14. srpanj 2026.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Tuženiku
