Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-52/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene BD, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene BD podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Kzd-81/2024. od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe optužene BD, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: Kzd-81/2024. od 7. veljače 2025., optužena UD proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 na štetu PD, tri kaznena djela povrede djetetovih prava opisana i kažnjiva po članku 177. stavak 2. KZ/11. na štetu djece AD, SD i DD, dva kaznena djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2., sve u vezi članka 51. stavak 1. KZ/11. Na temelju članka 179. a KZ/11. za kazneno djelo nasilja u obitelji, počinjena na štetu PD utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. za svako od kaznenih djela počinjena na štetu djece, žrtava AD, HD i DD utvrđene su joj kazne zatvora u trajanju po 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu djeteta žrtve GD utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za dva kaznena djela tjelesne ozljede počinjena na štetu djeteta žrtve TD utvrđene su joj kazne zatvora u trajanju po 1 (jedne) godine za svako. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženica je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i jedanaest mjeseci optuženici je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode 7. kolovoza 2024. pa nadalje.

3. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženoj UD je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu i 5 (pet) mjeseci, a uvjetovani preostali dio izrečene kazne zatvora se neće izvršiti ako optuženica u roku provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

4. Na temelju članka 57. stavak 4. KZ/11. u neuvjetovani dio kazne zatvora ne mogu se primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu, a na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe iz članka 56., članka 58., članka 62., članka 63. i članka 64. KZ/11.

5. Na temelju članka 58. stavak 1. i 2. KZ/11. sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

6. Na temelju članka 68. stavak 1. KZ/11. optuženici je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja u skladu s člankom 68. stavak 3. KZ/11. može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni.

7. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženice, kao i nagrada branitelja, zbog lošeg imovinskog stanja optuženice, padaju na teret proračunskih sredstava.

8. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena UD osobno i putem braniteljice Morene Perinčić Šuljić, odvjetnice u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženicu, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U osobnoj žalbi optuženica posebno ne obrazlaže iz kojih žalbenih navoda podnosi žalbu, ističe da nije kriva, da je sama žrtva ponašanja svog supruga PD, da je brižna majka svojoj djeci i da je sve poduzimala ne bi li im omogućila dostojanstven život. Iz izloženog proizlazi da u osobnoj žalbi optuženica pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg razloga pobija presudu i putem branitelja, tako da će žalbe biti razmatrane kao jedna.

9. Nadalje, žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da se optuženoj UD utvrde „zakonite pojedinačne kazne zatvora, a zatim i zakonita jedinstvena kazna zatvora.

10. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

11. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

12. Žalbe optužene BD su osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

13. U pravu je optužena UD kada tvrdi da je prvostupanjski sud svoju odluku o počinjenju kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. temeljio na iskazu oštećenog PD koji je na dokaznom ročištu 10. rujna 2024. pred sucem istrage Županijskog suda u Zadru upozoren da kao srodnik optuženice može koristiti blagodat nesvjedočenja te u smislu odredbe članka 285. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točka 1. ZKP, a imajući u vidu da je suprug optuženice, da će se njegov iskaz ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz i pročitati na raspravi, bez obzira što eventualno na raspravi koristi blagodat nesvjedočenja, naveo da želi koristiti blagodat nesvjedočenja u onom dijelu koji se odnosi na njega. U odnosu na kaznena djela počinjena na štetu djece – žrtava, u smislu odredbe članka 285. stavak 6. ZKP je suprug optuženice iskazivao. Na raspravi 24. siječnja 2025. ponovno upozoren u smislu odredbe članka 285. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. ZKP žrtva PD je naveo: „da se odriče blagodati nesvjedočenja i da ne želi svjedočiti u ovom postupku na djelo koje se odnosi na njega, dok će u odnosu na ostala djela na štetu djece iskazivati“. Ova napomena iz zapisnika je kontradiktorna jer prvo stoji da se žrtva odriče blagodati nesvjedočenja, što znači da želi svjedočiti, da bi potom odlučio ne svjedočiti. Iz ovakvog navoda u zapisniku za zaključiti je, samo što je nespretno interpretirano, da je točna žalbena tvrdnja optuženice kako je žrtva PD odlučio ne svjedočiti u odnosu na kazneno djelo u kojem je on žrtva, odnosno u odnosu na kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11.

14. Iz točke 5. obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud „temeljem i njegovog iskaza smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenica počinila predmetna kaznena djela na njegovu štetu i na štetu njihove zajedničke djece“, odnosno da prvostupanjski sud temelji svoju odluku o kaznenoj odgovornosti optuženice za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. počinjeno na štetu žrtve PD koji je u odnosu na to kazneno djelo prihvatio blagodat nesvjedočenja, što znači da se u odnosu na to kazneno djelo njegov iskaz ne može koristiti za odlučivanje o postojanju bitnih sastavnica kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. počinjenog ne štetu žrtve PD. Njegov iskaz mogao je poslužiti jedino za utvrđivanje odlučnih činjenica u odnosu na kaznena djela kaznenopravne zaštite djece. Kako prvostupanjski sud u odnosu na ovo kazneno djelo temelji odluku na iskazu svjedoka koji je prihvatio blagodat nesvjedočenja, odnosno da je iskaz nezakonit u odnosu na ovo kazneno djelo u smislu odredbe članka 10. stavak 3. u vezi sa člankom 300. stavak 1. točka 2. ZKP tako da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP.

15. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP iz osnova iz kojih se pobija i po službenoj dužnosti u smislu točke 1. i 2. istog članka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka presude proturječna, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su nejasni i proturječni tako da se pobijana presuda ne može ispitati.

16. Iz izreke presude proizlazi da je optužena UD proglašena krivom, između ostalog, zbog počinjenja dva kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11., oba na štetu djeteta žrtve AD, međutim, iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude nije jasno kada i na koji način je počinila ova kaznena djela. Naime, u izreci pobijane presude opisuje se događaj od 22. svibnja 2024. da je „iako svjesna da time može tjelesno ozlijediti svoju kćerku AD… dijete odgurnula prema šanku… te je dijete zadobila tjelesne ozljede u predjelu desne natkoljenice“, zatim se opisuje događaj od 4. kolovoza 2024. kada je optuženica odgurnula ramenom dijete žrtvu AD, rukom udarila u potiljak, a u poslijepodnevnim satima „gađala bilježnicom pri čemu je njezina kćerka dijete žrtva AD ponovo zadobila lake tjelesne ozljede po desnoj ruci i vratu“ te treći događaj koji se zbio 7. kolovoza 2024. kada je optuženica svoju kćer „UD snažno nogom udarila u predjelu desne potkoljenice od kojeg udarca je ista zadobila lake tjelesne povrede u vidu hematoma promjera 2 cm na desnom laktu i hematoma promjera 3 cm na desnoj potkoljenici“, dakle, opisuju se tri događaja, međutim, nije jasno, niti je prvostupanjski sud to obrazložio, za koja dva događaja u kojima je žrtvi AD nanijela tjelesnu ozljedu je optuženicu proglasio krivom. Osim toga, nije u odnosu na ijedan događaj opisan oblik krivnje kojim je optuženica postupala, niti isti proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, nije jasno je li kći UD iz trećeg događaja kći AD pa se radi o očitoj omašci u pisanju. Nadalje, treba napomenuti da iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka Davora Mayera proizlazi da je vještak vještačio ozljede AD utvrđene 7. kolovoza 2024. i to krvni podljev na lijevoj podlaktici, na granici srednje i donje trećine, krvni podljev na desnoj natkoljenici, krvni podljev i oguljotine na obje potkoljenice, a koje ozljede su mogle nastati u događaju 4. kolovoza 2024., što dodatno čini izreku i obrazloženje pobijane presude nejasnim i proturječnim tako da se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

17. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud je analizirajući pobijanu presudu utvrdio da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud propustio navesti što je iz kojeg dokaza utvrdio i to u odnosu na svaku činjenicu naznačenu u činjeničnom opisu, a koja tvori obilježje nekog od kaznenih djela zbog kojeg je optuženicu proglasio krivom. Iz postojećeg činjeničnog opisa proizlazi da je optuženica proglašena krivom zbog počinjenja tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i to prema svojoj djeci AD, HD i ND, na način da je verbalno i fizički napadala svog supruga, žrtvu PD i kćer, žrtvu AD i to ispred svojih sinova DD i SD, međutim, nije obrazloženo u odnosu na svako dijete žrtvu kojim je događajima prisustvovao, je li žrtva AD prisustvovala svim verbalnim i fizičkim napadima optuženice na žrtvu PD kao i kojim su događajima nasilja optuženice prema AD i PD nazočili ŠD i SD. Žrtva SD u iskazu navodi da je osobno bio prisutan za vrijeme nekih od inkriminiranih događaja, dok o drugim događajima zna iz priče svoje sestre AD. Žrtva AD navodi da su malodobni ŠD i SD većinom bili blizu te čuli i vidjeli gotovo sve, da je dijete žrtva SD najčešće otišao van, dok bi ŠD rekao da nije ništa čuo ni vidio. Iz iskaza svjedoka B i FD proizlazi pak da djece žrtve nisu osobno bili prisutni nekim od inkriminiranih događaja, međutim, oni nalaze da je za sukobe oca i majka odgovoran otac PD. Ovi svjedoci ne terete optužen icu, međutim, osim paušalnog zaključka da su njihovi iskazi usmjereni ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti od optuženice, jer su imali povijest verbalnih i fizičkih sukoba s ocem pa majku prikazuju kao žrtvu, prvostupanjski sud propušta obrazložiti zašto njima ne vjeruje.

18. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. počinjeno na štetu djeteta žrtve AD optuženica je proglašena krivom da je ovo djelo počinjeno 7. kolovoza 2024., dok iz iskaza djeteta žrtve AD proizlazi da im je optuženica svakodnevno govorila da će ih sve dignuti u zrak, a iz obrazloženja presude ne proizlazi na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je na inkriminirani način prijetila djetetu žrtvi upravo 7. kolovoza 2024., kada ova to u svojem iskazu posebno ne spominje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne postupovne povrede na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud, iskaz žrtve PD, ako i dalje ustraje u prihvaćanju blagodati nesvjedočenja, koristiti isključivo za utvrđivanje bitnih sastavnica kaznenih djela na štetu djece, ponovo provesti sve već predložene dokaze, time da vodi računa, a vezano uz ispitivanje djece, da nakon pribavljanja novog izvješća nadležnog zahoda za socijalni rad i stručnog suradnika suda ocjeni treba li djecu ponovno ispitati. Nakon što naznačeno provede, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud , savjesno će ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama i to u odnosu na svako terećeno kazneno djelo.

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić