Poslovni broj: P-4444/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Igor Paulić, odvjetnik u Zagrebu, Šenoina 19, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa IL, zaposlenica, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, nakon zaključene rasprave 11. lipnja 2026. u prisustvu punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 14. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem Obveznog prekršajnog naloga tuženika klase: 340-07/18-03/26806 od 03.10.2018.g.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presuda pa do isplate do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pokrenula ovu parnicu na temelju zaključka ovoga suda broj Ovr- 1141/24 od 27. svibnja 2025., kojim je upućena da u roku od 15 dana od primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava. Tužiteljica navodi da je tuženik, kao ovrhovoditelj, pokrenuo izvansudsku ovrhu pred Financijskom agencijom (FINA) podnošenjem naloga od 24. kolovoza 2021. na temelju članka 152. Prekršajnog zakona radi naplate novčane kazne utvrđene obveznim prekršajnim nalogom u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 EUR) i troškova postupka u iznosu od 200,00 kn (26,54 EUR). Kao temeljni razlog nedopuštenosti ovrhe tužiteljica navodi da joj nikada nije dostavljen obvezni prekršajni nalog pa nije mogao steći svojstvo pravomoćnosti ni ovršnosti. Tvrdi da niti njoj prethodeći poziv da dostavi podatke o osobi koja je upravljala vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], niti sam obvezni prekršajni nalog, nisu nikada uredno dostavljeni: na dostavnicama se nalaze potp isi koji nisu njezini potpisi. Tužiteljica smatra da je to moguće utvrditi uvidom u njezin potpis s osobne iskaznice ili grafološkim vještačenjem. Budući da joj nalog nije dostavljen, nije ga ni mogla pobijati prigovorom, niti je bila obaviještena o pokretanju ovrhe. Predlaže da sud proglasi nedopuštenom navedenu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava.Poziva se na rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev 353/2023 i Rev 239/2023 od 9. i 11. siječnja 2024. u kojima je VSRH zauzeo pravno shvaćanje da ovršenik ima pravo na zaštitu iz čl. 210. Ovršnog zakona (OZ) i kada se ovrha provodi pred FINOM na temelju obveznog prekršajnog naloga kao i na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-101/2023-14 od 4. prosinca 2023. Dodatno, u podnesku od 10. lipnja 2026. dostavlja vještački nalaz grafološkog vještaka iz istovjetnog predmeta P -3370/2024 koji je potvrdio da potpisi na dostavnicama vjerojatno ne pripadaju tužiteljici. Kao dokaze je predložila zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ovr -1141/24 od 27.5.2025., nalog tuženika FINI od 24.8.2021., obvezni prekršajni nalog, klasa: 340 - 07/18-03/26806 od 3.10.2018., očevidnik osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate iz 2021., rješenje OGS-a, Ovr-1141/24 od 9.4.2024., rješenje Županijskog suda u Rijeci, Gž Ovr-304/2024 od 24.3.2025., dostavnice, zahtjev tužiteljice od 11.1.2022. za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, osobna iskaznica tužiteljice, pisano očitovanje HP-HRVATSKE POŠTE d.d. o dostavi, grafološko vještačenje, podnesak tužitelja iz parnice P-6954/2025 s vještačkim nalazom vještakinje Mirjane Krajine od 16.2.2026., uvid i priklop spisa Ovr-1141/24 te Ovr-3571/21, Ovr-416/22, P-3370/2024 ovog suda, saslušanje tužiteljice. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev iz točke I izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju nije radilo o postupku izravne naplate iz čl. 209.–210. Ovršnog zakona, već o naplati izrečene novčane kazne u prekršajnom postupku na temelju čl. 152. Prekršajnog zakona, pri čemu ovlašteni službenik tuženika ima položaj suda koji donosi rješenje o ovrsi i direktno dostavlja nalog FINI bez podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu na propisanom obrascu. Tuženik smatra da tužiteljica nije ovlaštena koristiti pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a jer taj članak uređuje zaštitu isključivo u postupku izravne naplate, koji nije bio pokrenut. Ističe da tužiteljica pogrešno i paušalno navodi razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7., 10. i 11. OZ-a, dok se njezine tvrdnje stvarno svode na razlog iz čl. 50. st. 1. t. 2. OZ-a (neuredna dostava ovršne isprave), koji tužiteljici ne daje pravo na podnošenje ove tužbe. Napominje da zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija nastupa nakon tri godine od pravomoćnosti te da nalog nije dan FINI prije nastupa zastare. Predlaže da se tužba odbaci zbog apsolutne nenadležnosti, a podredno da se tužbeni zahtjev odbije

3. Tijekom postupka sud je pročitao zaključak ovog suda, Ovr-1141/24 od 27.5.2025. (str 5 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci, Gž Ovr-304/2024 od 24.3.2025. (9), rješenje ovog suda Ovr-1141/24 od 9. travnja 2024. (15), nalog tuženika FINI od 24.8.2021 (22), dostavnice (23), obvezni prekršajni nalog, klasa: 340 - 07/18-03/26806 od 3.10.2018. (24), zahtjev tužiteljice od 11.1.2022. za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti (26), presliku osobne iskaznice (34), očevidnik osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate iz 2021. (35),

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik 3. listopada 2018. donio obvezni prekršajni nalog protiv tužiteljice, klase: 340-07/18-03/26806, na temelju čl. 239. st. 1. Prekršajnog zakona radi počinjenja prekršaja iz čl. 5. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da tužiteljica nije podnijela prigovor protiv navedenog obveznog prekršajnog naloga, da je na nalogu iskazana potvrda pravomoćnosti i izvršnosti s datumom 15. veljače 2021., da je tuženik 24. kolovoza 2021. dostavio FINI nalog za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužiteljice temeljem čl. 152. PZ-a, da je tužiteljica podnijela zahtjev za ukidanje predmetne potvrde pravomoćnosti i izvršnosti te da je upućena pokrenuti ovaj postupak radi razloga iz čl. 50. st.1 toč. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).

6. Sporno je pitanje je li tužiteljici uredno dostavljen obvezni prekršajni nalog i prethodni poziv za dostavu podataka, je li tužiteljica aktivno legitimirana tražiti zaštitu iz čl. 210. OZ-a u ovoj parnici, je li ovaj sud nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu te temelji li se tužba na razlozima koji se u ovakvom postupku mogu isticati.

7. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na utvrđenja koja među strankama nisu sporne. Nadalje, sud je odbio saslušavati tužiteljicu, provoditi vještačenje i ostale dokaze jer se sve bitne činjenice mogu utvrditi i na temelju isprava, u odnosu na razloge iz kojih se ovaj postupak vodi.

8. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na petoj sjednici Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-101/2023-14, održanoj 4. prosinca 2023. proizlazi da ovršenik protiv kojeg je postupak izravne naplate prema odredbama ZPONS-a pokrenut na temelju obveznog prekršajnog naloga ima pravo na pravnu zaštitu predviđenu odredbom čl. 210. OZ-a.

9. Zakonske odredbe zbog kojih je tužiteljica upućena u ovu parnicu glase ( čl. 50. st.1 toč. 7., 10. i 11. OZ-a):

Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. Osim navedenih iz prethodne točke obrazloženja, ovršenika se može uputiti u parnicu prema čl. 52. st. 1. OZ-a još samo zbog čl. 50. st.1 toč. 9. OZ-a koja glasi: ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

11. Dakle, ovršenika se ne može uputiti u parnicu zbog čl. 50. st.1 toč. 2. OZ-a koja glasi: protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. O navedenoj se okolnosti stoga ne može raspravljati u parničnom postupku, već samo u ovršnom.

12. Čl. 36. st. 3. OZ.a propisuje da potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

13. Iz navedenog proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužiteljice jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st.1 toč. 7., 10. i 11. OZ-a zbog kojih je upućena u parnicu i na koju okolnost nije podnesen nijedan dokaz niti izmijete činjenice u tom smjeru. O razlozima koje tužiteljica ističe u tužbi nije ni upućena u parnicu jer to prema odredbama ovršnog zakona nije ni moguće, niti je sud u ovom postupku ovlašten ispitivati navedene činjenice o pitanju je li isprava stekla svojstvo ovršnosti. Navedeno se pitanje ispituje u ovršnom postupku u skladu s citiranim odredbama OZ-a, a ne u parničnom.

14. Što se tiče pozivanja tužiteljice na rješenje VSRH-a poslovni broj Rev 439/2023-2, u njemu stoji: Odredba čl. 151. st. 8. PZ propisuje da ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne, ili u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio. Dakle, ova odluka sadržajno upravo određuje da će odluku kojom se ukida potvrda ovršnosti donijeti prvostupanjski sudac, odnosno voditelj postupka. Suprotno zaključivanju drugostupanjskog suda odredba čl. 151. st. 8. PZ ne isključuje ostvarenje pravne zaštite u smislu odredbe čl. 210. st.

15. U navedenoj se odluci VSRH-a odlučivalo samo da odredba čl. 151. st. 8. PZ ne isključuje ostvarenje pravne zaštite u smislu odredbe čl. 210. st, ali ne i da se derogiraju odredbe OZ-a u upućivanju u parnicu. Naime, Odredba čl. 151. st. 8. Prekršajnog zakona jest isključivo prekršajnopravni instrument kojim prekršajni sudac ili voditelj prekršajnog postupka u tijelu državne uprave rješava sumnje u dopuštenost izvršenja prekršajnih odluka. Ta odredba nema veze s nadležnošću parničnog suda - niti je ona izvor nadležnosti parničnog suda. Odnosno, iz citirane odluke VSRH-a samo proizlazi da se u parničnom postupku može ispitivati dopuštenost zapljene novčanih sredstava koje proizlazi iz prekršajnog postupka, ali i dalje su na snazi pravila OZ -a zbog čega se može, a zbog čega ne može osporavati ta dopuštenost u parničnom postupku.

16. U odlukama VSRH-a na koje se poziva tužiteljica, odlučivano je o postupcima u kojima je zahtjev ovršenika odbačen te je VSRH ustvrdio da je o zahtjevu trebalo biti odlučeno. Kao što je odlučeno i u ovom postupku, - ali je odlučeno u skladu s odredbama Ovršnog zakona koji Prekršajni zakon ne derogira niti predmetne odluke VSRH se ne očituju o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Zbog svega navedenog proizlazi da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala nedopuštenost ovrhe, vezano uz razloge iz kojih je upućena u ovu parnicu.

18. Tuženik nije zatražio troškove postupka.

19. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.