Poslovni broj: Pn-254/2026-172

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Borkoviću, u pravnoj stvari prvotužiteljice FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužiteljice ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trećetužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , svi zastupani po punomoćniku Stjepanu Večeri, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnici Renati Grgić Tolj, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Stjepana Večere, odvjetnika u Zagrebu te punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika u Zagrebu, 14. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima iznos od 985,07 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope , a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima parnične troškove u iznosu od 4.255,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovaj je postupak započet tužbom BC iz [adresa], protiv Jadransko osiguranje d.d. Split radi naknade štete i to nematerijalne štete u vidu pretrpljenih bolova, straha, umanjena životnih aktivnosti te naruženosti kao i materijalne štete u vidu tuđe njege i pomoći te uništene odjeće. Tužitelj je u tužbi naveo da je 30.8.1997. došlo do prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika pa stoga prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 21.9.2005. potražuje za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 140.000,00 kn, za fizičke boli 30.000,00 kn, za strah 30.000,00 kn a za tuđu pomoć i njegu potrebnu po izlasku iz bolnice u trajanju od 8 sati dnevno kroz 10 tjedana te 3 mjeseca po 10 sati tjedno 6.422,00 kn s kamatama od 1.3.1998. a od tada pa sa zaključno 12 mjesecom 2002. iznos od 15.066,00 kn, a od 1.1.2003. pa nadalje mjesečnu rentu od 298,54 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pa do konačne isplate, s tim da još potražuje za duševne boli zbog naruženosti 35.000,00 kn i za uništenu odjeću 1.000,00 kn, što ukupno čini 257.488,00 kn, a od kojeg iznosa, uz već navedene, na iznos od 236.000,00 je potraživao kamate od presuđenja pa do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj, glede odgovornosti stavlja prigovor isključive krivnje tužitelja odnosno prigovor podijeljene odgovornosti, s obzirom na to da je upravljao mopedom bez upaljenog svjetla i nenošenje zaštitne kacige, osporava po vještacima danu ocjenu zaostalih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, osporava osnovu i visinu.

3. Ovaj je sud donio presudu Pn-3174/98 od 18. listopada 2005. kojom je naložio tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 111.231,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 100.500,00 kn teku od 18.10.2005. a na iznos od 3.211,00 kn od 1.3.1998. do isplate, kao i na ime dospjele rente s osnove trajne tuđe pomoći i njege isplati iznos od 7.520,00 kn sa zateznim kamatama, te da mu isplaćuje nadalje na ime tuđe pomoći i njege s osnova rente mjesečne iznose od 149,27 kuna počevši od 1. siječnja 2003. pa dok budu postojali zakonski uvjeti, sa zateznom kamatom. Odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu od 146.257,00 kn kao i zahtjev da mu se na ime tuđe pomoći i njege od 1.1.2003. isplaćuje daljnji iznos od 149,27 kn sa zateznim kamatama, a tuženiku je naloženo i platiti trošak postupka.

4. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem Gžn-225/09-2 od 16. lipnja 2009. odlučio: „Ukida se presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3174/98 od 18. listopada 2005. godine, koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu istog poslovnog broja od 1. prosinca 2008. godine, u pobijanom dijelu pod točkom 2. i točkom 3. izreke, te u onom dijelu pod točkom 1. izreke kojim je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete prihvaćen za iznos od 15.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kojim je njegov zahtjev za naknadu materijalne štete po osnovi trajne tuđe pomoći za naknadu materijalne štete po osnovi trajne tuđe pomoći prihvaćen za iznos od 7.520,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kojim je tuženiku naloženo da od 1. siječnja 2003. godine pa nadalje plaća rentu u iznosima od po 149,27 kn mjesečno kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 19.943,59 kn, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.“

5. Ovaj je sud presudom Pn-4401/01 od 10. ožujka 2010. presudio: „I Nalaže se tuženiku Jadransko osiguranje d.d. Split, Put Supavla 1, da tužitelju HC iz [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 131.922,00 kn sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od dana presuđenja tj. od 10. ožujka 2010. pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 44.835,47 kn sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od dana presuđenja tj. od 10. ožujka 2010. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.“

6. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2583/10 od 18. siječnja 2011. suđeno je:

„I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4401/09 od 10. ožujka 2010. godine u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 59.726,60 kn u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prihvaćen za iznos od 22.751,83 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II Preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 30.000,00 kn, u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je zahtjev za naknadu parničnog troška prihvaćen za iznos od

12.083,64 kn, te se sudi:

1. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 30.000,00 kn.

2. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 12.083,64 kn.

III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 1.042,53 kn, u roku od 15 dana.

7. Nakon što je postupak bio prekinut zbog smrti tužitelja, postupak je nastavljen rješenjem ovog suda od 4. svibnja 2020. koje je ispravljeno rješenjem s 11. veljače 2025.

8. Rješenjem Pn-4401/09-156 od 11. veljače 2025. je sud dopustio ponavljanje ovog postupka ukinuo presude ovog suda poslovnog broja Pn 4401/09 od 10. ožujka 2010. te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn 2583/10 -2 od 18. siječnja 2011. Nadalje, obustavljen je ovaj postupak u dijelu koji se odnosi na nematerijalnu štetu.

9. Zbog navedenog se ovaj postupak nastavio voditi samo za naknadu materijalne štete iz predmetnog štetnog događaja, odnosno za 852,35 eura za tuđu njegu i pomoć i 132,72 eura za uništenu odjeću.

10. Podneskom od 20. svibnja 2026. tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev na iznos naveden u izreci presude, zajedno s troškovima. S obzirom na to da je ukupno riječ o iznosu manjem od 1.320,00 eura za koji se postupak nastavio voditi, u skladu s čl. 464. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), u vezi čl. 460. ZPP- a, ovo je spor male vrijednosti.

11. Tijekom postupka sud je pročitao zapisnik o uviđaju (str 4-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (8-13, 23-24, 43-45, 64, 79-92), proveo je medicinsko vještačenje (21-22 i 39, 59-61, 103, 117, 141, 172), saslušan je prvotni tužitelj (str. 28 i 97) i svjedok NC (29) i LC, proveo je financijsko vještačenje (93- 95, 110, 151), pročitan je spis OS Dubrovnik K-118/98.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Među strankama nisu sporne pasivna i aktivna legitimacija te činjenica nastanka štetnog događaja.

14. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva i visina štete te je li tužitelj imao uipaljena svjetla, odnosno doprinos nastanka štetnog događaja.

15. Sud nije ocjenjivao dokaze u odnosu na činjenice koje nisu sporne među strankama kao ni činjenice u odnosu na koje je postupak obustavljen.

16. Prvotni tužitelj BC, je u svom iskazu naveo da da se sjeća da se predmetna prometna nesreća dogodila u kolovozu 1997., oko 9,30 sati. Kritične zgode upravljao je mopedom Automatik, svojom desnom stranom, od mosta u pravcu [adresa], dok se NC kretao od nadvožnjaka prema mostu i isti je vrš io radnju pretjecanja, te ga je „pokupio" na njegovoj (tužiteljevoj) strani. Iskazao je da je kritične zgode imao upaljena svjetla, a nije imao kacigu. Na ovosudni Zapisnik od 15. listopada 2002. tužitelj je iskazao da živi sa suprugom i dvoje djece u dobi od 10 i 4 godine, te da mu je potrebna tuđa pomoć u odnosu na fizičke poslove vezane uz potrebe kućanstva, a koje poslove više ne može obavljati, a isto i u pogledu angažiranja oko djece. Vezano za ožiljke, iskazao je da iste nastoji prikriti odjećom, obzirom na nelagodu koju izazivaju kod njega. Što se tiče skraćenja desnog donjeg ekstremiteta, iskazao je da nakon što određeno vrijeme hoda, noga mu postoje „teška", a u takvoj situaciji se više vidi šepanje.

17. Svjedok LC iskazao je da se te večeri kretao svojim automobilom iz pravca nadvožnjaka prema mostu, brzinom oko 30 km/h, te je u retrovizoru primijetio da mu se približava automobil velikom brzinom, a kada je primijetio da ga vozilo iza njega ide pretjecati, pokušao je kočiti, ali u tom trenutku je primijetio motor koji je dolazio iz suprotnog pravca pa kada je shvatio da bi taj automobil mogao udariti u motor, povećao je brzinu, misleći da će se automobil iza njega vratiti, ali kako se radilo o sekundama, taj se automobil nije uspio vratiti, nego je u trenutku pretjecanja udario u motor koji je dolazio iz suprotnog pravca. Svjedok je iskazao da je nakon toga zaustavio svoj automobil, te kada je iz istog izašao, vidio je oštećenika kako leži na cesti. Zaustavio je jedno vozilo, kojim je oštećenik odvezen u Dom zdravlja. Iskazao je da se ne može točno izjasniti da li je vozač motora kritične zgode imao upaljeno svjetlo, jer je tada više pažnje posvetio gledanju u retrovizor automobila koji ga je želi prestići.

18. Svjedok NC je iskazao da se kritične zgode kretao osobnim automobilom „Jetta" u pravcu nadvožnjaka, prema mostu u [adresa], a želio je zaobići automobil koji se kretao ispred njega. Automobil ispred njega mu je pokazivačem smjera davao znak da tu radnju može učiniti. Iskazao je da se u trenutku zaobilaženja, tj. u trenutku kada je bio paralelno s automobilom koji je zaobilazio, ispred njega pojavio motor i u tom trenutku je nastala prometna nezgoda. Nadalje, iskazao je da motor nije imao upaljena svjetla, te da ga iz tog razloga nije primijetio, odnosno vidio ga je tek u trenutku nastanka nezgode.

19. Prometni vještak Srećko Hlišć, je iskazao da iz Nalaza i Mišljenja vještaka Bepice Borić proizlazi da je iz smjera kretanja osobnog vozila, preglednost iznosila 68 m, tada bez obzira na punu iscrtanu liniju osiguranik tuženika nije imao uvjete za sigurno pretjecanje, jer u trenutku kada je to počeo činiti nije imao dovoljno preglednosti, bez obzira da li je moped tada imao upaljeno svjetlo ili ne. Za slučaj da je ta preglednost ipak bila veća, tada bi upaljena svjetla na mopedu mogla pomoći osiguraniku tuženika da zapazi kako mu se iz suprotnog smjera približava vozilo. Mišljenje je prometnog vještaka Srećka Hlišća da, u svakom slučaju, osiguranik tuženika nije pretjecao na silaznoj rampi nadvožnjaka i u zavoju na nizbrdici, nesreća se ne bi dogodila bez obzira što činio i kako se kretao tužitelj, a sve obzirom na okolnost da se nesreća dogodila na polovici kolnika tužitelja. Nadalje, iskazao je da u slučaju da na mopedu nema upaljenih svjetala, osiguranik tuženika može vidjeti njegov nailazak u dometu svjetala vozila koje upravo pretječe, ali tada nema mogućnosti da bi se vratio na svoju desnu voznu traku bilo ispred ili iza pretjecanog vozila niti na koji drugi način kočenjem može izbjeći sudar. U slučaju da je na mopedu bilo upaljeno ispravno putno svjetlo, tada bi se iz smjera kretanja osiguranika tuženika moglo vidjeti svjetlo nailazećeg mopeda, pa bi se odustajanjem od pretjecanja osiguranika nesreća mogla izbjeći. Vještak je iskazao da se ne može očitovati o tehničkoj ispravnosti putnog svjetla na mopedu, jer u zapisniku o očevidu nije tehnički objašnjeno koji je razlog neispravnosti signalizacije. Dodao je da je signalizacija na vozilima u uvjetima mraka, pa bez obzira postoji li javna rasvjeta od utjecaja na sigurno odvijanje prometa.

20. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća, sud je ocijenio stručnim, te danim u skladu sa pravilima struke, posebno jer na njegov nalaz stranke nisu istaknule primjedbe.

21. Iz presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. K-118/98 od 1. prosinca 1998. proizlazi da je osiguranik tuženika NC njome proglašen krivim što je 30. kolovoza 1997., oko 22:00, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], [adresa] u [adresa], iz pravca sjevera prema jugu, suprotno odredbi čl. 150. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, započeo radnju pretjecanja vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje se kretalo ispred njega, preko pune središnje crte na kolniku, olako držeći da će tu radnju uspješno završiti, te kada se nalazio na lijevoj prometnoj traci, gledano iz njegovog pravca kretanja, udario u moped marke „Tomos", bez reg. oznake, kojim je upravljao BC, uslijed čega je BC zadobio komplicirani prijelom desne potkoljenice, višekomadni i komplicirani prijelom patele lijevog koljena, komplicirani prijelom desne podlaktice, iščašenje desnog ramena, potres mozga, razdorne rane po glavi, licu i ekstremitetim, te razdornu ranu na desnom koljenu, koje ozljede su teške naravi, odnosno NC je proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela protiv sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, odnosno počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 2. Kaznenog zakona.

21. Vezano uz pitanje je li tužitelj na mopedu imao uključena svjetla ističe se da je svjedok LC je u odnosu na svjetla na mopedu, prilikom saslušanja u kaznenom postupku, iskazao da na mopedu nisu bila upaljena svjetla, dok je prilikom saslušanja u ovom postupku, iskazao da se ne može točno izjasniti je li vozač mopeda prilikom nastanka štetnog događaja imao upaljeno svjetlo, jer da je tada više pažnje posvetio gledanju u retrovizor automobila koji ga je žalio preteći. Iskaz svjedoka RC pred ovim sudom nije uvjerljiv. Sud smatra da je navedeni svjedok iskazivanjem u kaznenom predmetu, očito svojim iskazom nastojao pogodovati položaju okrivljenika. Iskaz svjedoka NC sud je ocijenio subjektivnim, odnosno usmjerenim ka izbjegavanju odgovornosti za nastanak predmetne prometne nezgode, te sud njegovom iskazu, osobito u pogledu neosvijetljenosti mopeda, nije povjerovao.

22. U Zapisniku o očevidu je navedeno da su prilikom vršenja očevida kočnica i ostali uređaji na mopedu isprobani te da su ukazivali na ispravnost, osim svjetlosne signalizacije koja je bila neispravna, stoga sud na temelju tih navoda iz zapisnika ne može zaključiti je li svjetlosna signalizacija na mopedu bila neispravna zbog oštećenja u ovoj prometnoj nesreći ili nije postojala na mopedu niti prije prometne nesreće. Pri tome je potrebno istaknuti da je svjedok LC, prilikom saslušanja u kaznenom predmetu, iskazao da je moped nakon nesreće bio "totalno uništen". Stoga je utvrđeno da je svjetlosna signalizacija na mopedu uništena u predmetnoj prometnoj nesreći. Odnosno, ovaj je sud utvrdio da su na mopedu u trenutku prometne nesreće bila upaljena svjetla, a što je u skladu s iskazom tužitelja.

23. Nadalje, što se tiče osvijetljenosti na mjestu događaja, sud je utvrdio da je na dan kada se dogodila prometna nezgoda bilo uključeno jedno tijelo javne rasvjete, a što proizlazi iz iskaza osiguranika tuženika danog na zapisnik Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. K-118/98-24 od 1. prosinca 1998. Pri tome treba ukazati i da je prometni vještak Bepica Borić na taj isti zapisnik iskazao da je na licu mjesta bio tijekom dana i noći te se uvjerio da tijekom noćne vožnje osvjetljenje na licu mjesta omogućava da se vidi i vozilo na lijevoj kolničkoj traci gledano iz pravca kretanja vozila okrivljenika. Pri tome je potrebno ukazati na Fotografski elaborat koji se nalazi na listovima 41-42 spisa Općinskog suda u Dubrovniku br. K-118/98, na kojem se vidi da na mjestu događaja nije postojala javna rasvjeta ceste, ali se na fotografijama vidi da se neposredno uz cestu nalaze neke zgrade, a prema iskazu svjedoka DC, saslušanog u kaznenom postupku, proizlazi da javna rasvjeta postoji na dijelu nadvožnjaka, te kod mosta, a zatim da je tvornica uz cestu osvijetljena.

24. Tijekom ovog postupka stranke su se prvotno usuglasile o doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja 20%, a naknadno su obje stranke povukle svoj prijedlog doprinosa. S obzirom da su obje strane povukle svoju suglasnost o doprinosu, o tom je pitanju sud odlučivao. Stoga je utvrđeno da na strani tužitelja ne postoji doprinos za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno sud smatra da tuženik nije dokazao da je tužitelj u prometu na cesti upravljao mopedom bez upaljenih svjetala.

25. Što se tiče zahtjeva za naknadu materijalne štete za tuđu pomoć i njegu, a kako je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u punom opsegu 8 sati na dan u trajanju od 10 tjedana, nakon završene hospitalizacije (tj. 10 tjedana x 7 dana = 70 dana x 8 sati = 560 sati x 10,00 kn = 5.600,00 kn), a u smanjenom opsegu (20 sati tjedno tj. 3 mjeseca x 4 tjedna = 12 tjedana x 20 sati = 240 sati x 10,00 kn = u smanjenom 2.400,00 kn) u trajanju od tri mjeseca nakon provedene fizikalne rehabilitacije, sud je tužitelju dosudo iznos od 6.422,00 kn, odnosno 852,35 eura (iako bi tužitelju, sukladno prednjem obračunu, pripadao viši iznos), vodeći pri tom računa o odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o odnosno da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u parničnom postupku postupku. Pri tome je potrebno ukazati da su punomoćnici stranaka na zapisnik od 15. listopada 2002. učinili nespornim da su tužitelju pomoć i njegu pružali članovi kućanstva. Sud se u ovom dijelu držao tužbenog zahtjeva iako bi prema točnom obračunu te proteka vremena i inflacije tužiteljima pripao viši iznos.

26. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu materijalne štete i to odjeće, sud je tužitelju, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a dosudio iznos od 132,72 eura. Naime, sud je utvrdio da stranci pripada pravo na naknadu štete ali se visina svote ne može utvrditi zbog proteka vremena i smrti tužitelja. Po toj bi osnovi, zbog proteka vremena i inflacije tužiteljima pripao i viši iznos, ali sud je vezan postavljenim tužbenim zahtjevom.

27. Prema čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, dalje: ZOO), tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje

28. Što se tiče prigovora tuženika da je nakon prvostupanjske presude Pn-4401/09 od 10.3. 2010. isplatio daljnji nesporni dio štete u iznosu od 42.195,40 kn s dosuđenom kamatom te iznos od 10.000,00 kn s osnova troška postupka zajedno s dosuđenom kamatom, da je taj iznos koji se odnosi na štetu obuhvaća i predmetno potraživanje, zajedno s ranije nesporno plaćenim iznosom štete od 85.000,00 kn - tuženik je naveo da prilaže dokaz o provedenom plaćanju, a ranije da nije mogao predložiti taj dokaz jer mu nije bio dostavljen specificirani tužbeni zahtjev te da se iz žalbe od 21.7.2010. tuženika vidi da ti iznosi nisu osporavani iz čega se također vidi da su i obuhvaćeni ovom isplatom.

29. Navedene činjenice je tuženik naveo tek na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Ovaj je postupak postao spor male vrijednosti pravomoćn im rješenjem o obustavi za nematerijalnu štetu te je tuženik iznio nove činjenice i predložio nove dokaze protivno čl. 461. st. 9. ZPP-a, a imao je dovoljno vremena te činjenice iznijeti i prije ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava.

30. Što se tiče troškova postupka, čl. 215.b st. 7. ZPP -a propisuje da u rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi. Sud navedeno nije naveo u tom rješenju o obustavi, jer je obustava bila djelomična, ali zbog citirane zakonske odredbe, troškovi koji premašuju 985,07 eura iz izreke ove presude padaju na svaku stranku koja je te troškove imala. Odnosno, stranke imaju pravo na trošak prema VPS -u od 985,07 eura jer je za preostali dio postupak obustavljen.

31. Nadalje, tužitelji nemaju pravo na trošak kako su ga zatražili (svaka stranka da bi imala pravo na puni trošak sastavljanja tužbe i svih drugih radnji), već imaju pravo na trošak za zastupanje jedne osobe dok god nije nastavljen ovaj postupak, a nakon nastavka za zastupanje više osoba po jednom punomoćniku odvjetniku, dakle uvećano za 20% prema br. 40. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife). Naime, činjenica da su tužitelji naveli podneskom od 4.2.26. da su svaki zasebno opunomoćili dvojicu istih odvjetnika ne mijenja na stvari činjenicu da koliko god odvjetnika zastupa stranku, stranka ima pravo na trošak jednog odvjetnika.

32. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada im za sastavljanje podnesaka 7. svibnja 1999., 13.5.2001., 17.4.2003., 21.9.2005., prema br. 8. t. 1. Tarife za svaki po 150,00 eura. Prema br. 9. t. 1 Tarife tužiteljima pripada za pristup na ročišta 9.7.1998., 20.9.1999., 13.4.2000., 18.2.2002., 15.10.2002., 23.1.2003., 28.4.2003., 9.12.2004., 27.6.2005., 29.9.2005., 24.2.2010., iznos od 150,00 eura za svako. Prema br. 9. t. 2 Tarife tužiteljima pripada za pristup na ročište 12.10.2011. u iznosu od 75,00 eura. Prema br. 9. t. 1 Tarife vezano uz br. 40.t.1. tarife pripada im 90,00 eura za ročišta 5.4.22. i 20.1.2025. za svako. Prema br. 9. t. 1 Tarife vezano uz br. 40.t.1. tarife pripada im 46,88 eura za ročište 16.9. 2025. Prema br. 8. t. 1 Tarife vezano uz br. 40.t.1. tarife pripada im 187,25 eura za podnesak 20.5.26. Prema br. 9. t. 1 Tarife vezano uz br. 40.t.1. tarife pripada im 187,25 eura za ročište 8.6.22. Ukupno je riječ o 2.936,36 eura što s PDV-om iznosi 3.657,95 eura. Tome treba pridodati trošak predujmova za vještačenja u iznosima od 238,90 eura, 199,08 eura i 159,27 eura. Sve zajedno iznosi 4.255,20 eura koliko je i naloženo tuženiku platiti tuženiku tužiteljima.

23. Tužitelju ne pripada više od prava na četiri podneska u skladu s br. 8.1. Tarife, uz još posljednji specificirani tužbeni zahtjev. Tužitelji su mnogo puta preinačavali tužbeni zahtjev te se ne može priznati trošak za svaku preinaku. Ne pripada im trošak žalbe od 18.11.2005. jer s njome nisu uspjeli (presuda je ukinuta po žalbi tuženika) kao ni žalbe od 6.3.2025. jer ni s njome nisu uspjeli. Ne pripada im trošak pristupa na ročište 22.5.26. jer je ono odgođeno pošto su tužitelji neposredno pred ročište preinačili tužbeni zahtjev.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.