Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: Pn-107/2017-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Dore Papić, u pravnoj stvari tužiteljice RG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Korljan&partneri d.o.o, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu i tuženika osobno uz punomoćnika, na ročištu određenom radi objave presude, 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa osnove neimovinske štete iznos od 9.290,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 27. listopada 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88%, od dana 01.01.2017.godine pa do dana 30.06.2017. godine po stopi od 7,68%, od dana 01.07.2017. godine pa do dana 31.12.2017. godine po stopi od 7,41%, od dana 01.01.2018. godine pa do dana30.06.2018. godine po stopi od 7,09%, od dana 01.07.2018. godine pa do dana 31.12.2018.godine po stopi od 6,82%, od dana 01.01.2019. godine pa do dana 30.06.2019. godine postopi od 6,54%, od dana 01.07.2019. godine pa do dana 31.12.2019. godine po stopi od 6,3%,od dana 01.01.2020. godine pa do dana 30.06.2020. godine po stopi od 6,11%, od dana 01.07.2020. godine pa do dana 31.12.2020. po stopi od 5,89%, od dana 01.01.2021. godine pa do dana 30.06.2021. godine po stopi od 5,75%, od dana 01.07.2021. godine pa do dana 31.12.2021. godine po stopi od 5,61%, od dana 01.01.2022. godine pa do dana 30.06.2022.godine po stopi od 5,49%, od dana 01.07.2022. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovoga postupka u iznosu od 4.048,43 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana .

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da dana 28. srpnja 2008. godine u mjestu [adresa] u vikendici u vlasništvu svoje izvanbračne supruge (tužiteljice) tuženi IG bez pristanka tužiteljice izvršio nad istom sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju uporabom sile -čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode -silovanje, da je tuženi je presudom Županijskog suda u Vukovaru, posl. broj: K -35/14-180 od 12.1ipnja 2015. godine, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-610/15 od 9. prosinca 2015. g. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanje, opisano u članku 153. st. l. u svezi čl. 152. st. l . Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca, da se tužiteljica zbog pretrpljenog nalazila u teškoj emocionalnoj situaciji, da ista nije spavala, sjećanje joj se stalno vraćalo na taj događaj, nije se mogla koncentrirati, da je navedeno stanje blokiralo tužiteljicu u svakodnevnim obvezama, te joj je narušavalo normalno životno funkcioniranje, da je ista je patila od kognitivnih smetnji i koncentracije, te se nalazila u stanju depresivne simptomatike i straha od emocionalnog zbližavanja i od mogućnosti ponavljanja djela, da je radna i socijalna funkcionalnost tužiteljice također bila znatno reducirana, te joj je bila neophodna psihološko - psihijatrijska skrb, kao i izvaninstitucionalna psihološka pomoć, da je tijekom kaznenog postupka koji se vodio protiv p tuženika za počinjeno kazneno djelo silovanja, liječena u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci na Odjelu za duševne bolesti od 16. travnja 2012. godine do 27. travnja 2012. godine zbog produženog reaktivnog i kriznog stanja zbog proživljenog traumatskog iskustva, da obzirom na opisane događaje te pretrpljenu nematerijalnu štetu tužiteljica smatra kako je istoj povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, čast i dostojanstvo. Kako je tužiteljici na gore opisani način povrijeđeno pravo osobnosti, a kako slijedi iz navedenog činjeničnog stanja te je izvršenje ovog kaznenog djela kod tužiteljice izazvalo strah i duševne bolove koji traju uz sveprisutni duboki emocionalni poremećaj, te su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade, tužiteljica potražuje za pretrpljeni strah 20.000,00 kuna i za pretrpljene duševne bolove 50.000,00 kuna. Osim što tužiteljici osnovano pripada naknada štete koju potražuje po gore navedenim vidovima štete, ista u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete imajući u vidu čl. 1102. ZOO prema kojem pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Kako je prema tužiteljici od strane tuženika počinjeno kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanje za koje je tuženik pravomoćno proglašen krivim i osuđen, tužiteljici tada svakako temeljem čl. 1 102. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu (sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-9/10 od 7.9.2011., Rev-235/03 od 21.12.2004.g., Rev332/06 od 19.04.2006.g., Rev-136/08 od 23.12.2008.g)

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskoga suda u Zadru za provođenje parničnog postupka u ovome spisu, budući je mjesno nadležan Općinski sud u Vukovaru - Stalna služba u Vinkovcima, jer se na području mjesne nadležnosti istoga Suda nalazi adresa - prebivalište tuženika IG. Nadalje, tuženik IG sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, moli oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovome spisu u koju svrhu se obratio Uredu državne uprave u Vukovarsko - Srijemskoj županiji, Službi za zajedničke poslove Vinkovci, da je tuženik IG je samohrani otac dvoje mlt. djece -sinova R i OG koje ima sa tužiteljicom, a koja su njemu kao ocu povjerena za roditeljsku skrb pravomoćnom sudskom Presudom nakon što je tužiteljica o mlt. djeci zapustila svaku brigu i skrb, te poslije nije htjela plaćati niti zakonsko uzdržavanje koje je tuženik morao ostvarivati ovršnim putem. Tuženik IG se protivi tužbi i tužbenome zahtjevu tužiteljice u ovome spisu kako po osnovu tako opreza radi i po visini, te ističe i prigovor zastare budući je od spornoga događanja u srpnju 2008. g. do današnjega dana proteklo daleko više tri godine, koliko iznosi zastarni rok u odštetnim parnicama (proteklo je 8 godina), da što se tiče merituma, cijelo događanje ną kojem temelji tužbeni zahtjev tužiteljica RG je izmislila prilikom prekida izvanbračne zajednice sa tuženikom IG, radi ishođenja po sebe povoljnih sudskih odluka u svezi povjere djece na roditeljsku skrb, plaćanja alimentacije i dr., te je po prvotno donesenoj Presudi Županijskoga suda u Vukovaru tuženik IG oslobođen krivnje za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. Kaznenoga zakona koje mu je tužiteljica stavljala na teret, da bi povodom žalbe tužiteljice postupak bio ponovljen i donijeta osuđujuća sudska odluka, da je sada u tijeku pred Županijskim sudom u Vukovaru obnova — ponavljanje postupka koja se vodi pod brojem spisa Kv 1-5/2016., pa tuženik smatra da bi bilo uputno zastati sa daljnjim postupanjem u ovoj građanskoj parnici, do donošenja pravomoćne odluke u predmetnome kaznenome spisu radi obnove - ponavljanja postupka, budući se svakako radi o prethodnom - prejudicijelnom pitanju. Eventualna osnovanost tužbenoga zahtjeva tužiteljice ne proizlazi niti iz priložene pismene medicinske dokumentacije koju je ista priložila tužbi, budući ista dokumentacija potječe iz perioda od nekoliko godina nakon spornoga događanja, a da je tužiteljica u svezi događanja na kojem temelji tužbeni zahtjev trpila ikakav strah, duševne boli i sl., kako to navodi u tužbi, tada bi se zasigurno morala obratiti liječniku specijalisti psihijatrijske struke odmah nakon događanja i kontinuirano dolaziti na liječničke preglede i terapije. Niti sadržaj medicinske dokumentacije priložene po tužiteljici ne upućuje na to da bi se tužiteljica obraćala liječniku -- psihijatru i psihologu zbog predmetnoga događanja iz srpnja 2008. g., već se na med. dokumentaciji navode sasvim drukčiji razlozi psih. tegoba - životni problem sa sudskim odlukama o dodjeli djece na brigu i skrbništvo mužu... ovim počinje period značajne destabilizacije i krizne situacije praćene obiljem reaktivnih neurotskih smetnji o aspektu traumatizacije se ne može iznijeti diferenciraniji stav ...sada se javlja i psihijatru, sa otvorenim problemom radi oduzete djece, radi osjećaja prevarenosti... klijentica se već tri godine nalazi u teškoj emocionalnoj poziciji sa osjećanjima nepravednoga gubitka starateljstva nad djecom, u još težoj egzistencijalnoj situaciji nego ranije... krizno stanje tijekom i poslije razvoda sa momentima socio ekonomske deprivacije sada dobija još manje novčanih sredstava mjesečno od momenta stupanja na snagu novih sudskih odluka nego prije godinu dana. pacijentica hospitalizirana tijekom dežurstva zbog teške depresivne epizode koja je posljedica produženog reaktivnog i kriznog stanja zbog sudskih sporova sa bivšim partnerom. Iz opisanoga je očito da ukoliko tužiteljica i ima određenih duševnih problema poteškoća, iste su vezane uz stradavanje prvoga muža u ratu, brige o parnicama o skrbništvu nad djecom, plaćanju alimentacije što ju je posebno pogodilo itd., pa stoga priložena medicinska dokumentacija od tužiteljice nije nikakav dokaz o osnovanosti tužbenoga zahtjeva u ovome spisu, već upravno suprotno - ista je dokaz daje tužbeni zahtjev neosnovan! Što se tiče priloženih Presuda Vrhovnoga suda RH uz tužbu tužiteljice, iste su dostavljene potpuno izvan konteksta te su bespredmetne i neprimjenjive na ovaj parnični predmet, naime radi se o sasvim različitim - drukčijim činjeničnom okolnostima i pravnoj situaciji.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to : Mišljenja psihologa za tužiteljicu od Opće Bolnice Vinkovci od 13.12.2010. i 15.12.2011. (l.s.7 - 8), Otpusno pismo Opće županijske bolnice Vinkovci od 27.04.2012 (l.s. 9), Povijesti bolesti (l.s.10-13), presudu Županijskog suda u Vukovaru od 12. lipnja 2015. broja: K- 35/ 14-180 (l.s. 14-25), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 09. prosinca 2015. broja: I Kž 610/15-4 (l.s. 26-30), Prijedlog sudcu istrage Županijskog suda u Vukovaru od 29. ožujka 2016. (l.s.44), nalaz Opće bolnice Zadar od 17.06.2017 (l.s. 60), Sudsko- psihijatrijski nalaz i mišljenje prof.dr.sc. PG, prim.dr.med. od 18. svibnja 2015 (l.s. 61-83), zdravstveni karton tužiteljice (l.s. 92-99), pravomoćnu presudu i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima od 21. siječnja 2014. posl. broj 15-P- 1484/10-57 (l.s. 126-133), rješenje Općinskog suda u Vinkovcima od 13. svibnja 2009.posl. broj RI-177/08-27 (l.s.134-138), presudu Županijskog suda u Vukovaru od 19.04.2012. posl.broj K-47/09 (l.s. 140-148), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužiteljice RG i tuženika IG (l.s.158-163), Nalaze Opće bolnice Zadar (l.s. 171-201), podatke o liječenju RG od Opće županijske bo lnice Vinkovci (l.s.203-215), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke Darko Labura, dr.med. spec. Psihijatar, subsp. forenzičke psihijatrije od 22.05.2024 (l.s. 229-253), Odgovor stalnog sudskog vještaka medicinske struke Darko Labura, dr.med. spec. Psihijatar, subsp. forenzičke psihijatrije od 13.9.2024, saslušao vještaka Darka Labura, dr.med. spec. psihijatar, subsp. Forenzičke psihijatrije (l.s. 269-272), izvršio uvid u spis Kv I-5/16 Županijskog suda u Vukovaru.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kojim potražuje od tuženika novčani iznos od 9.290,66 EUR na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog štetnog događaja od 8. srpnja 2008.kada je tuženik na štetu tužiteljice počinio kazneno djela protiv spolne slobode – silovanje, opisano u članku 153. st.1. u svezi čl.152. st.1. Kaznenog zakona.

5. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud je 13. prosinca 2016. donio rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a koje je po žalbi tužiteljice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu 17. listopada 2017 . s obzirom na izberivu mjesnu nadležnost sukladno čl. 52. st.1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/32, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP).

7. U odnosu na prigovor zastare, isti je neosnovan s obzirom na obvezu primjene čl. 231. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO) kojim se propisuje da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Isto vrijedi i za zastoj zastare. U skladu s člankom 81. Kaznenog zakona, koji propisuje tijek zastare kaznenog progona, ovaj prigovor je neosnovan.

8.Tužiteljica je podneskom od 1. lipnja 2026. uredila tužbeni zahtjev (s osnove uvođenja valute EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj kao i promjenama čl.29. ZOO-a.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Nije sporno je da je presudom Županijskog suda u Vukovaru od 12. lipnja 2015. broja: K- 35/ 14-180 , a koja je preinačena u odluci o kazni presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 09. prosinca 2015. broja: I Kž 610/15-4, tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje, opisano u članku 153. st.1. u svezi čl.152. st.1. Kaznenog zakona.

11. Sud uzima kao nespornim postojanje štete, štetnika i uzročne veze između istih te je bilo potrebno raspravljanje ograničiti na utvrđivanje pravno relevantnih činjenica vezanih uz visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da je na dan nastanka štetnog događaja njezin izvanbračni partner, ovdje tuženik, istu silovao odnosno izvršio spolni odnos brz pristanka iste, da se svega sjeća, da se nakon tog čina osjećala poniženo, poželjela je da je nema, da je nakon tog događaja cijelo vrijeme ležala u krevetu i to sve dok tuženik nije sa njihovo dvoje zajedničke djece- u ponedjeljak otišao u [adresa], prije odlaska u [adresa] da je tuženik istu upitao da li joj nešto treba ( kada je primijetio da ne ustaje iz kreveta), te da joj je na silu gurao čašu vode u usta, da joj je priprijetio da ne zove policiju. Kada je tuženik otputovao u [adresa] da je nazvala zajedničkog prijatelja, a potom da je događaj prijavila policiji nakon čega je isp itana u policijskog postaji i odvedena na ginekološki pregled, da je nakon štetnog događaja počela uzimati tablete za smirenje jer da je bila jako depresivna, na rubu sloma, da tablete u početku uzimala tri puta na dan i dan danas ih pije ali u manjim količinama točno onako kako joj kaže psihijatar. Tužiteljica u svom iskazu nadalje navodi da kako je ovom postupku prethodio kazneni postupak i održavanje ročišta u istim, nakon svakog ročišta da odlazi k psihijatru koji razgovor sa istim da jako pomogne, da po potrebi ukoliko osjeti glavobolju uzima brufen od 600 mg., da je osjećala nelagodu o pričama koje sam čula koje je tuženik širio a sve kako nije istina da me silovao već da me uhvatio sa drugim muškarcem te da su se zato rastali, a uzimajući u obzir da žive u malom gradu kao što su [adresa]. Zaključno u svom iskazu tužiteljica navodi da je osjećala strah od tuženog jer kad god bi ga vidjela ili u centru za soc.skrb ili drugdje, verbalno da bi joj prijetio, izazivao te mi se smijao u lice pa čak jednom prilikom i pjevušio pjesmu" jesam, jesam sve sam ti oprostio", da ju strah još uvijek nije prošao, da je da je imala problema sa spavanjem te da se budila na svaki šum , dok sada da uzima tablete i dobro spava, jedino nespavanje u sadašnje vrijeme da se događa prije ročišta, da kako je neposredno prije tog čina tuženik potjerao djecu na plažu, zaključao kuću i zatvorio prozor da dan danas ima nelagodu od zatvorenih prostora i ne može spavati a da nije prozor otvoren barem na kipu, da joj je nakon tog događaja od šoka krenula zaboravnost, da je nakon štetnog događaja bila u kontaktu s tuženikom oko podjele bračne stečevine, da su prilikom susreta s tuženikom svaki put s njom bila prisutna njezina djeca iz prvog braka.

13. Tuženik u svom iskazu u bitnome navodi da ga je tri dana prije tog događaja na mobitel me nazvao njihov zajednički stariji sin i rekao kako mamin susjed I udara našeg mlađeg sina OG po glavi te mu se obraća riječima" Jebo te ćaća blesavi" i da je isti kao ja, nakon čega da je tužiteljica oduzela našem sinu telefon kako me sin više ne bi mogao kontaktirati, da je upravo zbog sina i zbog navoda što mi ih je rekao, došao u [adresa], da nakon što je došao u [adresa] da je rekao tužiteljici da idu u [adresa] kući, da se mogu razvesti što je ona odbijala , da je tražeći ključeve od auta našao vibrator koji je izvadio i stavio na nju i otišao po njen mobilni telefon kako bi je sa vibratorom i slika, da nakon što se vratio u sobu tužiteljica da je izbacila vibrator kroz otvoreni prozor, nakon čega je otišao po vibrator, da joj ga zajedno s njenim telefonom, uzeo ključeve od Golfa, spakirao djecu i s njima isti tren otišao za [adresa] u njivou kuću u kojoj smo do tada živjeli te je u [adresa] bio već oko 18-19 sati, tako da nije istina da je napustio [adresa] sljedeći dan kako je rekla tužiteljica. Isto tako navodi da je po povratku u [adresa] u kuću, naišao na njenih troje djece iz prvog braka te mu je njena kćer već tada rekla što se to dogodilo na [adresa] i sve što joj je mama ispričala , da se sljedećeg jutra odselio sa svojim stvarima i stvarima od djece kod svoje majke u Gaboš, da je otišao na posao u drugu smjenu te su istog u popodnevnim satima kontaktirali djelatnici policije da dođem u postaju dati iskaz , da je dao iskaz isti dan a policija da ga nije niti pritvorila. Tuženik nadalje navodi da ga je drugi dan od događaja me kontaktirala telefonski tužiteljica u vezi auta koji je ostao na [adresa] te da su normalno komunicirali bez povišenih tonova s njegove strane. U odnosnu na navedeni događaj tuženik zaključno navodi da nije osjećao da je tužiteljica imala ikakav strah od njega jer da ga je imala ne bi me ni zvala a niti bi dolazila kod mene i djece u kuću njegove majke u Gabošu gdje da su živjeli te da ne zna da je tužiteljica odlazila kod psihijatra.

14. U odnosu na duljinu i intenzitet pretrpljenog straha od strane tužiteljice te pretrpljenih duševnih bolova tužiteljice uzrokovanih predmetnim događajem proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Darku Laburi, stalnom sudskom vještaku medicinske struke. Imenovani vještak je nalazom i mišljenjem od 22. svibnja 2024. utvrdio je da je primarni strah tužiteljice postojao i bio je jakog inteziteta koji je trajao za vrijeme štetnog događaja; da je sekundarni strah postojao od trenutka završetka štetnog događaja i trajao dok se tuženica nije uvjerila da nisu nastale fizičke ozljede; psihičke promjene koje je tužiteljica imala kao posljedica štetnog događaja bile su primarno u vidu akutne reakcije na stres i poremećaja prilagodbe, u trajanju do 6 mjeseci, kao emocionalne poteškoće radi prolongiranog straha, potom prolongirani PTSP počevši od 2010.,a potom depresivni poremećaj (razni intenziteti) te anksiozni poremećaj. Kao ukupni postotak smanjenja životne aktivnosti za psihičke tegobe, vještak smatra trajnim isti za 15%.

14.1. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu kako primarni strah nije trajao samo za vrijeme štetnog događaja, već da je bio prisutan za svo vrijeme prisutnosti tuženika u istoj kući u kojoj se nalazila tuženica, do odlaska istog u [adresa] te kako je iz formulacije vještaka nejasno da li vještak kvalificira trajanje sekundarnog straha u vremenu od završetka spolnog odnosa do trenutka kada se tužiteljica uvjerila da nisu nastale ozljede ili je pak trajanje tog straha neodređeno. Nužno je da vješ tak konkretizira trajanje straha jednako kao i njegov intenzitet. Tužiteljica također prigovara i procjeni postotka umanjenja životne aktivnosti kao preniskom.

14.2. U svom odgovoru na prigovore tužiteljice od 13.9.2024., sudski vještak odbacuje primjedbe uz napomenu kako su i primarni i sekundarni strah određeni aproksimativno zbog nedostatka dovoljno anamnestičkih i drugih podataka. U svezi s primjedbama na procjenu smanjenja životne aktivnosti, procjena je donesena prema Orijentacijskim medicinskim tablicama/2013./ str.60-62.

14.3. Očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je dostavio 3. svibnja 2026. te osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti.

14.4. Sudski vještak je saslušan na ročištu 01. lipnja 2026., te isti odgovarajući na prigovore tužiteljice i tuženika u svom iskazu navodi da se prilikom izrade nalaza i mišljenja, osim na osnovi medicinske dokumentacije, nalaz i mišljenje donosi također na temelju anamnestičkih podataka koji se pribavljaju u konkretnom slučaju provedenim razgovorom sa tužiteljicom odnosno oštećenicom, da se također se uzima i druga dokumentacija osim medicinske dokumentacije, da je isti prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir ono što je tužiteljica iznijela opisujući štetni događaj, ali da nedostaje medicinska dokumentacija koja bi vremenski detaljizirala situaciju, da ono što je tužiteljica rekla da je uzeo u obzir prilikom nalaza i mišljenja pa tako konkretno i procjenu intenziteta sekundarnog straha, da u odnosu na pitanje punomoćnice tužiteljice da detaljnije objasni intenzitet straha punomoćnica tužiteljice brka pojmove primarni i sekundarni strah sa fobijom i strahom kao psihološkim faktorom koji može biti od raspona normalnosti do patološkog straha u smislu fobije, a to nije ni jedno ni drugo primarni ili sekundarni strah, da koliko isti zna da može reći da mogu reći 98- 99 % vještaka a moguće i više od toga prilikom izrade nalaza i mišljenja koristi orijentacijske medicinske tablice, da postoje još tzv. Hrvatske medicinske tablice ing. biro iz 2010. koje su zapravo vrlo slične orijentacijskim medicinskim tablicama, da navedene tablice koristi iz razloga što ih je izdao i Hrvatski liječnički zbog i Hrvatsko društvo sudskih vještaka koje su krovne organizacije i medicinara i medicinske znanosti i sudskih vještaka, da isti nije čuo za model T i suradnika zavoda za forenzičku psihijatriju, da što se tiče prigovora oni uvijek postoje i uvijek će posto jati, da po njegovom mišljenju ti postoci su mali ali da je tako je kako je, da niti ove tablice niti bilo koje druge tablice nisu obvezne za vještaka ali s obzirom na razne upite koji se događaju praksi se ih se vještaci drže, da vještak može sam odrediti postotak za to je ovlašten, za to ima legitimitet, da se isti kao stručnjak u tom području voli držati nečega što postoji na papiru bez obzira što ima legitimitet utvrditi drugačije. Nadalje, odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženika vještak navodi da ono što psihijatri zovu trauma iznimno neočekivano oštećenje ili opasnost za oštećenje ljudskog integriteta koje odmiče od prosječnosti da je to otmica, terorizam, zatočeništvo u logoru saobraćajna nesreća, ranjavanje, silovanje, talačka kriza i neposredno prisustvo smrti supruga ili bliske osobe, da se ovdje izričito navodi da silovanje spada u traumatski događaj i to je ono što psihijatri zovu traumom koja može i koja jeste izazvala kod tužiteljice PTSP i taj PTSP je zapisan u medicinskoj dokumentaciji i isto tako može reći jer je to u suskom spisu, on je sadržan u vještačenju dr. O, pa dakle, ako je ovdje dilema je li silovanje ili je neki blaži čin da kažemo protupravni protiv slobode a o da isto nije našao kao forenzički psihijatar drži još uvijek da je to silovanje, a ukoliko se smatra da bi to bio spolni odnošaj bez pristanka i dalje tvrdi da ostaje PTSP na osnovu medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. Vještak također u svom iskazu navodi da netočno je to da se PTSP navodi kao posljedica smrti prvog supruga tužiteljice i ostali događaji, da ti događaji smrt bivšeg supruga, skrbništvo nad djecom, rastava braka, to su sve stresogeni elementi koji mogu uzrokovati emocionalnu krizu, stres koji se može definirati i kao poremećaj prilagodbe ali to nije PTSP, da po tom dijelu razdvaja ono što je smanjenje životne aktivnosti za tužiteljicu u odnosu na drugo što je ona proživljavala jer to drugo što je proživljavala ili proživljava nije trajno nego je povremeno a tablice odnosno postotak smanjenja životne aktivnosti je uzeo iz tih orijentacijskih medicinskih tablica str. 61. u kojem za PTSP imamo dakle 10, 15 i 20 %, da je uzeo srednju vrijednost smanjenja životne aktivnosti kako je ranije i obrazložio, na čiji iskaz su i tužitelj i tuženik prigovorili.

14.5. Tužiteljica je prigovorila iskazu vještaka u dijelu kvalifikacije primarnog i sekundarnog straha, dok je tuženik prigovorio da je utvrđenje smanjenja životne aktivnosti u visini od 15% kao suviše visoko te da je na procjenu istog utjecalo tužiteljičino proživljavanje svih traumatičnih životnih iskustava.

14.6. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Labure jer ga cijeni stručnim i objektivnim, a radi se o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina te nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog , te nakon usmenog izlaganja vještaka ne nalazi proturječnosti i nejasnoće u nalazu i mišljenju vještaka.

15. Za donošenje odluke o predmetu spora ključni su navodi Županijskog suda u Vukovaru, u obrazloženju presude broja: K- 35/ 14-180 od 12. lipnja 2015., a osobito kada se navodi da se kod oštećene osim simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja kao i posljedice izloženosti psihotraumatskom iskustvu u okviru djela koje je predmet ovog postupka, ne opservira druga psihopatologija koja bi imala utjecaja na njezinu sposobnost vjerodostojnog iskazivanja, da je uvidom u medicinsku dokumentaciju te cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka, utvrđeno da je da je kod tužiteljice dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (zadnji medicinski nalaz datiran od ožujka 2023), a koji je, uz ostale životne tegobe tužiteljice, uzrokovan događajem od 28. srpnja 2008. godine. Zbog navedenog čina tužiteljica je imala psihičke smetnje koje su bile karakterizirane ružnim snovima, noćnim morama, neraspoloženjem. Tužiteljica u iskazu (08. ožujka 2023.) iskazuje kako još uvijek osjeća strah od tuženog. Duševne boli kod tužiteljice postoje i danas, ali će postojati i ubuduće za trajno.

16. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan obzirom da je isti u skladu sa citiranom presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: K- 35/ 14-180 od 12. lipnja 2015., te ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

17. U odnosu na visinu naknade koju potražuje tužiteljica, a cijeneći stručno mišljenje sudskog vještaka, sud smatra opravdanim na ime pretrpljenog straha odmjeriti iznos od 6.290,66 EUR, te na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti odmjeriti iznos od 3.000,00 EUR.

18.1.Sud je odluku o pravičnoj novčanoj naknadi donio na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002., te pravnog shvaćanja druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj Su-IV-47/2020-5 kojim shvaćanjem se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% . Prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud odluku o naknadi nematerijalne štete koja se odnosi na pretrpljeni strah dosuđuje u iznosu od od 2.200,00 kn do 30.000,00 kn, koji iznosi se temeljem citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske povećavaju za 50 %, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade. Sud odluku o naknadi nematerijalne štete koja se odnosi na duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti do 25% dosuđuje u iznosu od 7.500,00 kn za svakih 10% koji iznosi se temeljem citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske povećavaju za 50 %, pri čemu pri čemu se u obzir uzimaju opseg i težina utvrđenih trajnih posljedica, kao i kriteriji životne dobi, vrste zanimanja oštećenika i sl. 18.2. Tako je sud prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade na ime neimovinske štete radi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog štetnog događaja od 28. srpnja 2008. godine uzeo u obzir da tužiteljica ničim nije doprinijela nastanku štetnog događaja, da je nad istom tuženik protupravno djelovao odnosno da je presudom Županijskog suda u Vukovaru od 12. lipnja 2015. broja: K - 35/ 14-180, a koja je preinačena u odluci o kazni presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 09. prosinca 2015. broja: I Kž 610/15-4, tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje, opisano u članku 153. st.1. u svezi čl.152. st.1. Kaznenog zakona i to na način da je dana 28. srpnja 2008. godine oko 14,00 sati u mjestu [adresa], 5 u vikendici, u vlasništvu svoje izvanbračne supruge RG, zbog dugogodišnjih svađam netrpeljivosti i nezadovoljstva u seksualnim odnosima, istu optužio za preljub, te tražio da spremi stvari i vrate se u [adresa] gdje žive, što e ista odbijala, pa kada je u ormaru pronašao vibrator, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, uključio vibrator i njime prelazio preko njezinog lica, pokušavajući joj ga gurnuti u usta, čemu se ova protivila i bacila vibrator kroz prozor, nakon čega je, budući je prethodno zaključao ulazna vrata, skoćio kroz prozor i vratio se natrag kroz isti prozor s vibratorom, razodjenuo ju, ljubio po grudima i tijelu, a kada je vibrator htio staviti u njeno spolovilo, skupila je noge i počela uzmicati, ali je fizičkom snagom uspio joj raširiti noge i ugurati vibrator u spolovilo, dakle s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu radnju uporabom sile. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da tuženik i na saslušanju pred ovim sudom, a protekom više godina od dana štetnog događaja ne pokazuje razumijevanje prema težini pravomoćno presuđene stvari.

19. Člankom 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Članak 219. st.2. pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 20. Člankom 1100. ZOO-a st. 1. i 2. propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Člankom 1102. ZOO-a propisano je da pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobodne i spolnog ćudoređa.

22. Slijedom navedenoga, sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim , te je donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude.

23. Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, radi čega je tužitelju valjalo dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana podnošenja tužbe, i to od 27. listopada 2016. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju članka 29. ZOO. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

24. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine " br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88705, 2/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP ), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa ).

25.Tako je tužitelju, priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 200,00 EUR, sastav žalbe prema Tbr. 10.t.4 -100 EUR pristup na ročište od 13. siječnja 2025.Tbr. 9. toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište od 17.siječnja 2018. Tbr. 9. toč. 1.

–200,00 EUR, pristup na ročište od 14. studenog 2023.Tbr. 9. toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište od 05. svibnja 2026.Tbr. 9. toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište od 01. lipnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. –200,00 EUR, sastav podnesaka od 14. lipnja 2024., 9. lipnja 2021., 14.rujna 2021, 21.prosinca 2021., 8. svibnja 2025. i 28. listopada 2025. prema Tbr. 8. toč. 4. – za svaki podnesak po 50,00 EUR, sastav podnesaka od 25. lipnja 2024., 7. listopada 2024., 25. svibnja 2026. i 1. lipnja 2026. prema Tbr. 8. toč. 1. –200,00 EUR, sastav podneska od 1.srpnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. – za svaki podnesak po 200,00 EUR, pristupa na ročište za objavu presude 15. srpnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 3-100,00 EUR, sve uvećano za zatraženi i pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46.) iznosi 3.312,50 EUR, uvećano za predujam troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 139,36 EUR, trošak goriva na pristup na ročišta od 14.11.2022., 8.3.2023. prema Tbr.50.3.( smjer [adresa] ) 60 km x 4= 240x 0,41 EUR/km0 50 bodova=98,40 EUR te trošak izbivanja iz ureda za vrijeme putovanja na ročišta od 14.11.2022, 8.3.2023. prema Tbr.39-2 sata ([adresa] ) = 50 , što sveukupno iznosi 4.048,43 EUR.

U Zadru 15. srpnja 2026.

Viša sudska savjetnica

S u d a c

Dora Papić

Marko Baraka

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju pp

2. Tuženici pp