REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2767/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Uniqa d.d., OIB: 75665455333 Zagreb, Planinska ulica 13A, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 06. srpnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja PK dipl. iur. i punomoćnika tuženika Tomislava Kneževića, odvjetnika, dana 14. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Uniqa d.d., OIB: 75665455333 Zagreb, Planinska ulica 13A da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, svotu od 13.174,49 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 11.04.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2026.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je osiguranik tužitelja JK stradao kao pješak u prometnoj nesreći 20. prosinca 2001. koju je skrivio osiguranik tuženika upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi se da je rješenjem tužitelja od 09. lipnja 2005. godine osiguraniku zbog pretrpljenih teških tjelesnih ozljeda, priznato pravo na invalidsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Tužitelj navodi da je isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01. travnja 2003. do 31. prosinca 2025. tužitelju nastala šteta u iznosu od 17.565,99 eura, a zbog nespornih 25% na ime suodgovornosti, tužitelj traži od tuženika iznos od 13.174,49 eura. Kako se tuženik oglušio na odštetni zahtjev od 20. ožujka 2026., to tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku platiti tužitelju 13.174,49 eura sa zateznom kamatom od

11. travnja 2026. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik ne osporava da je rješenjem tužitelja JK priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i to zbog ozljede na radu koja je posljedica prometne nezgode od 20. prosinca 2001. godine. Tuženik osporava osnovanost regresnog potraživanja s osnove invalidske mirovine za utuženo razdoblje jer tuženik predstavlja osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti koji je sklopljen po odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP-a). Poziva se na članak 27. st. 1. do 3. ZOOP-a te navodi da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima po mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako je u ovom postupku nesporno da je oštećeniku priznato pravo na invalidsku mirovne zbog ozljede na radu, to ne postoji pravo tužitelja na povrat isplaćenih iznosa na ime invalidske mirovine, jer prethodno navedena razlika ne postoji, jer je invalidska mirovina utvrđena rješenjem tužitelja jednaka invalidskoj mirovini koja bi utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik navodi da isplatom utuženih iznosa nije nastala stvarna šteta pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi tuženiku trošak postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom zapisnika o očevidu, rješenja HZMO o priznavanju prava na invalidsku mirovinu , odštetnog zahtjeva, obračuna isplaćene mirovine.

4. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da je kod osiguranika tužitelja zbog ozljede na radu u spomenutoj prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. prosinca 2001. godine nastala opća nesposobnost za rad, te da je tužitelj rješenjem od dana 09. lipnja 2005. godine priznao svom osiguraniku JK pravo na invalidsku mirovinu.

6. Sporno je pitanje je li tužitelj pretrpio štetu radi isplate invalidske mirovine svom osiguraniku i ima li pravo na naknadu štete od osiguratelja štetnika.

7. Tužitelj se poziva 156. i 159. Zakona o mirovinskom osiguranju te navodi da tužitelj ima pravo na naknadu štete od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

8. Tuženik tvrdi da se primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu i kada su mu izvršene isplate mirovine.

9. U ovoj pravnoj stvari, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, treba primijeniti odredbe ZOOP-a, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naglašava se da osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (kada su ispunjene propisane pretpostavke), naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 850/22 od 25. listopada 2022.g., zauzet je pravni stav da tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, pa je u takvoj pravnoj stvari potrebno odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu, u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP-a, propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

12. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

13. Prema tome, obveza tuženika za naknadu eventualne štete tužitelju, postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj (prometna nezgoda), za koji je odgovoran tuženik, kao osiguravatelj stvarnog štetn ika.

14. U ovom slučaju, osiguraniku tužitelja se isplaćuje invalidska mirovina radi ozljede na radu, pa ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Stoga, tužitelj ne trpi štetu isplatom invalidske mirovine i nema pravo na naknadu štete od strane tuženika.

15. S obzirom na utvrđenje da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da stranka koja uspije u sporu ima pravo na naknadu parničnog troška, a troškovi se odnose na zastupanje tuženika po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

17. Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu -100 bodova, pristup na ročište 06. srpnja 2026.g. – 100 bodova, što je 200 bodova, odnosno 400,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 100,00 eura, sveukupno 500,00 eura.

18. Dosuđene su tuženiku zatezne kamata koje teku od 14. srpnja 2026.g. odnosno od presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 14. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika