Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-252/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Šanić, odvjetnici u Splitu, protiv ovršenika Grada Supetra, Supetar, Vlačica 5, OIB: 16857373591, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj OVR-1587/2025 od 26. svibnja 2026., 14. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj OVR-1587/2025 od 26. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Ovr-1587/2025 od 25. rujna 2025., kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14 , 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ), s prijedlogom da se rješenje preinači i prijedlog prihvati ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Iz slijeda spisa proizlazi da je ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi kojim je temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-5872/2012 od 12. srpnja 2024., određena ovrha na način da će sudski ovršitelj nakon što udalji osobe i ukloni stvari u vlasništvu ovršenika s nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], predati predmetne nekretnine slobodne od svih osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju.

7. U žalbi protiv rješenja o ovrsi je predložio i da se ovrha odgodi, jer bi za ovršenika nastala nenadoknadiva šteta, jer je riječ o nekretninama koje u naravi predstavljaju javno dobro. Odgodu predlaže do pravomoćne odluke o žalbi ili druge meritorne odluke vezane uz ovaj postupak.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno donošenjem rješenja Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž Ovr-491/2025 od 3. veljače 2026., kojim je potvrđena odluka prvostupanjskog suda i da navodi tuženika iz prijedloga da se radi o javnom dobru nisu odlučni za odgodu ovrhe, jer se njima osporava donesena pravomoćna prvostupanjska presuda, odnosno ovršna isprava.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a je propisano da se ovrha može odgoditi ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu i to ako je ispunjen jedan od uvjeta iz st. 2. toč. 1. -10. istog članka.

10. Ovršenik se poziva na nenadoknadivu štetu i uvjet iz točke 5., odnosno da je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi.

11. U konkretnom slučaju je žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a iz spisa je razvidno da je i izjavljena revizija protiv drugostupanjske odluke odbačena.

12. Nadalje, ovršenik niti u prijedlogu niti u žalbi ne navodi koja bi to bila druga meritorna odluka do kada ovršenik predlaže odgodu ovrhe.

13. Valja istaći da sama tvrdnja da će za ovršenika nastati nenadoknadiva šteta nije dovoljna za postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete već je potrebno da ovršenik konkretno navede činjenice na kojima temelji takvu tvrdnju, kao i da obrazloži u čemu bi se sastojala ta šteta, dok u konkretnom slučaju ovršenik samo paušalno navodi da će mu nastati nenadoknadiva šteta jer se radi o javnom dobru.

14. U žalbi ovršenik ponavlja i da se radi o javnom dobru te ističe i da bi provedba ovrhe značila trajno nepovratno lišavanje građana opće uporabe javnog parka i prolaza.

15. Međutim, ne obrazlaže zašto se radi o šteti koja se protuovrhom ne bi mogla popraviti.

16. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

Osijek, 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Krunoslava Dropulić