REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-343/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja UP RENT d.o.o., OIB: 78351512977, Hrušćica, Industrijska ulica 24, kojega zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, Bosutska 31, protiv tuženika MARCUS INTERIJERI d.o.o., OIB: 33975707755, Zagreb, Branovečina 57, kojega zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik u Zagrebu, Dragutina Domjanića 3, radi isplate iznosa od 3.310,05 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-640/2023-25 od 10. studenoga 2025., 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-640/2023-25 od 10. studenoga 2025. u točkama

I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-640/2023-25 od 10. studenoga 2025. održan je na snazi nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javna bilježnica Ljerka Gec iz Zagreba poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1677/2022 od 30. studenog 2022. u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.179,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do dana plaćanja, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 103,20 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke); nalog za plaćanje djelomično je ukinut i odbijen zahtjev za plaćanje iznosa od 1.031,02 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke); održan je na snazi nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio Javni bilježnik Janko Žitko iz Zagreba poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1687/2022 od 31. ožujka 2023. u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 99,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do dana plaćanja kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,21 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke); naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 783,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 10. studenoga 2025. do dana plaćanja u visini stope koja se obračunava u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u nastavku: ZOO). Tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u preostalom dijelu odbijen je kao neosnovan (točka V. izreke).

2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da je nakon provedenog postupka ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o najmu iz odredbe članka 550. ZOO-a. Tužitelj je dao u najam tuženiku radne platforme te je izdao račune za plaćanje najamnine u skladu s odredbom članka 563. ZOO-a. Pored najamnine tužitelj je zahtijevao i plaćanje razlike u visini najamnine, prijevoza i čišćenja strojeva, kao i plaćanje robe koju je tuženik naručio i preuzeo, a tužitelj ju platio tvrtki K4 metal d.o.o. u iznosu od 12.856,50 KN / 968,67 EUR, te zatezne kamate u iznosu od 753,10 KN / 99,95 EUR. Sud je zahtjev utvrdio osnovanim u iznosu od 2.179,49 EUR, odnosno za robu tvrtke K4 metal d.o.o. u iznosu od 2.132,00 EUR i za čišćenje radne platforme u iznosu od 46,56 EUR. Međutim, potraživanje u iznosu od 1.031,02 EUR sa zateznim kamatama sud je utvrdio neosnovanim pa je u tom dijelu zahtjev odbio. Tužitelj je u drugom ovršnom postupku zahtijevao plaćanje najamnine za produljeno dnevno korištenje radne platforme u iznosu od 750,00 KN / 99,54 EUR i taj zahtjev sud je utvrdio osnovanim imajući u vidu zapisnike o primopredaji platforme. Odluku o zateznim kamatama na glavno potraživanje sud je donio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Odluku o troškovima postupka sud je donio u skladu odredbom članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; u nastavku: ZPP). Visinu troškova sud je utvrdio na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; u nastavku: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

3. Protiv presude u dijelu točaka I., III. i IV. izreke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka. U bitnome je naveo da je riječ o sporu male vrijednosti, i tužitelj je bio dužan u prvom podnesku iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze koji su potrebni radi utvrđenja činjenica. Tužitelj nije postupio u skladu s rješenjem suda o upravljanju postupkom već je uz podnesak od 27. veljače 2024. priložio pisane izjave svjedoka. Isto tako, tužitelj je u prilogu podneska od 21. svibnja 2025. dostavio nove dokaze i „WhatsApp“ korespondenciju stranaka dvije godine nakon proteka svih rokova. U obrazloženju odluke sud je naveo da tužitelj nove dokaze nije mogao dostaviti ranije bez svoje krivnje. Zaključak suda nije jasan. Sve isprave tužitelj je imao i prije pokretanja postupka, pa nije jasno zašto ih je sud prihvatio. Očito je da se odredbe Zakona o parničnom postupku ne primjenjuju na tužitelja. Nadalje, sud nije odlučio o tuženikovom prigovoru nedostatka pasivne legitimacije u odnosu na armaturu koju je isporučila tvrtka K4 metal d.o.o. na privatnu adresu UF, koji nije ovlaštena osoba za zastupanje tuženika. Ako je armaturu i preuzeo, UF istu je preuzeo za svoju privatnu kuću, a ne za tuženika. Teret dokazivanja sud je prebacio na tuženika i od njega traži dokazivanje negativne tvrdnje (da nije vratio zaprljan stroj, da je stroj bio kod tuženika više od ugovorenog roka). Predložio je da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe 250,00 EUR uvećano za PDV.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu. U bitnome je naveo da je tuženik žalbom osporio utvrđeno činjenično stanje, što drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati jer je riječ o sporu male vrijednosti. U odnosu na nedostatak tuženikove materijalne pasivne legitimacije za robu tvrtke K4 metal d.o.o. istaknuo je da je UF suprug tuženikove zastupnice po zakonu i da je radnje poduzimao u ime i za račun tuženika. Osporio je osnovanost žalbenih navoda i postojanje žalbenih razloga te je predložio žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a), kao i na žalbene razloge koje je iznio tuženik te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka te je odluka zakonita i pravilna.

7. Prije svega, riječ je o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona.

8. Tuženik u najvećem dijelu žalbe upire na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 461.a stavaka 6., 7., 8., 9. i 10. ZPP-a. Budući da se u sporu male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a ovaj sud nije niti ispitivao osnovanost žalbenih navoda u odnosu na ovaj žalbeni razlog.

9. Tuženik nije podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pa drugostupanjski sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitivati presudu zbog ovog žalbenog razloga.

10. Drugostupanjski sud u sporu male vrijednosti nije ovlašten intervenirati u utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, odnosno ne može donijeti odluku na temelju činjeničnog stanja koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom (vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-635/2026).

11. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Navodima žalbe tuženik nije osnovano doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je tuženikovu žalbu valjalo odbiti i presudu potvrditi u pobijanom d ijelu u skladu s odredbom članka 368. stavka 1. ZPP-a, a sve kako je odlučeno u točki I. izreke drugostupanjske presude.

12. Tuženik je podnio žalbu i protiv odluke o troškovima postupka ali nije naveo razloge pobijanja. Odluka o troškovima postupka potvrđena je bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.

13. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR ovaj sud utvrdio je neosnovanim, zaključujući da odgovor na tuženikovu žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Sudac

Željko Šimić